Alimentacija - pitanje

Meni recimo nije jasno kakve veza iznos plaće roditelja s kojim dijete živi ili onog koji plaća alimentaciju. Meni se čini sasvim normalnim da roditelj plaća postotak plaće neoovisno o iznosima ( s nekakvim zakonskim minimalcem koji služi tomu da dijete ne bude gladno). Recimo ja dobijem na lotu otac mog djeteta dobije na lotu... pa meni se čini normalnim da dijete ima neke koristi od toga... Ne mogu shvatiti da ima ljudi koji misle da je nepravedno djetetu dati neki postotak svojih prihoda ako je taj veći od 5 000 kuna... Ne znam, ali definitivno sam sihurna da bih da dobijem na lotu dobar dio potrošila na djecu i da bih znala kako potrošit na djecu...

Citiraj:

---

Superman prvotno napisa

Dakle, oni uopće nisu službeno definirali s kojim roditeljem će dijete živjeti, načine viđenja i susreta djeteta i roditelja koji s djetetom ne živi niti iznos alimentacije. Lijepo što su se inicijalno mogli o svemu dogovoriti, ali ako dogovora više nema, vrijeme je da se situacija pravno razriješi/definira. Mislim da je prvi korak CZSS.

---

Kod njih ništa nije službeno. Nije bilo ni vjenčanja a ni ikakvog uplitanja ijedne službe u procesu skrbništva i ikakvog drugog dogovora u vezi djeteta. To onako iz daljine jako dobro funkcionira, dijete živi i tu i tamo, blizu su i sve ide nekako u hodu. Ali osobi B se ljudi čude i pitaju je zašto išta plaća ako i osoba A i B jednako troše na dijete, od režija, hrane, odjeće, obuće, školskih knjiga, izleta. ovisno kako se poklopi, kod koga je dijete kad u tom trenu nešto zatreba, roditelj koji je taj tren priszta, to i financira, to nikad nije bilo upitno.

Pa nek ne plaća onda, ne razumijem uopće taj problem.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Meni recimo nije jasno kakve veza iznos plaće roditelja s kojim dijete živi ili onog koji plaća alimentaciju. Meni se čini sasvim normalnim da roditelj plaća postotak plaće neoovisno o iznosima ( s nekakvim zakonskim minimalcem koji služi tomu da dijete ne bude gladno). Recimo ja dobijem na lotu otac mog djeteta dobije na lotu... pa meni se čini normalnim da dijete ima neke koristi od toga... Ne mogu shvatiti da ima ljudi koji misle da je nepravedno djetetu dati neki postotak svojih prihoda ako je taj veći od 5 000 kuna... Ne znam, ali definitivno sam sihurna da bih da dobijem na lotu dobar dio potrošila na djecu i da bih znala kako potrošit na djecu...

---

Ako si na mene mislila, ja nisam od jedna od ovih ljudi ("koji misle da je nepravedno djetetu dati neki postotak svojih prihoda ako je taj veći od 5 000 kuna"),
ali mislim da bi trebali postojati mehanizmi provjere koliko je uistinu na potrošeno dijete. Jer mi se ne sviđa npr. situacija loše obučeno dijete i mater obučena po
zadnjoj modi, a alimentacija se uredno plaća.

Ja recimo mislim da je u toj situaciji najmanja briga kako je majka trošila novce... a veće pitanje odnosa majke i djeteta... I najgore pitanje, kako je takva majka imala prednost pred ocem pri odlučivanju o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti. I ne vidim kako je taj problem veći ili manji ovisno o visini alimentacije. Jednako tako žena može s 1000 kuna alimentacije otići kozmetičarki par puta, a dijete može doručkovati najjeftinije slatke medvjediće iz Konzuma... A što se tiče robe, tu stvarno mislim da su to samo stvari i da je procjenjivanje roditelja po načinu odijevanja djeteta bezveze. Dopuštam da drugima to može biti bitno.

Pa kod nas žena u ogromnoj većini slučajeva ima prednost, samim tim jer je mater.. A imaš pravo što se tiče visine alimentacije, ali
manju alimenataciju je ipak potrebno bolje rasporediti..Pod loše obučeno nisam mislila da nije obučeno u marke, već neadekvatno obučeno,
poderano i sl. I ništa protiv nemam da dijete dobije maksimalno što može - ali i da to zbilja ide djetetu.

I ne vidim kako to majak ima prednost. Mene je bivši tužio tako iz hira, pa sam iako nisam bila po nikojoj osnovi dovedena u pitanje kao roditelj bila duža ići u czss na testriranja, pa mi czss dolazio u kuću, pa malo po sudu gubiti vrijeme i na kraju je dijete ostalo kod mene, ne jer sam žensko nego sam na psihotestu imala 18 bodova više, imala sređeniji obiteljski život. I on me može tužiti opet i opet i tako svako 6 mjeseci, i ja svaki put moram nanovo pristajati na psihotestiranje, na dolazak czss u kuću, na sud da se dokažem kao roditelj. Pa isto može učiniti i roditelj koji misli da se novci ne troše na dijete. A kao instant rješenje, predlažem posjet h&m ili kojem drugom lancu, pa lijepo obučeš dijete od glave do pete, jer je tvoje i nije krivo kako drugi roditelj troši. P.S. Primam manju alimentaciju od zakonski propisane iako mi bivši ima plaću veću od prosječne i nemam problema s tim, samo se uvijek nanovo čudim kako on nema problem s tim.

Ne znam kako ne vidiš da dijete u velikoj većini slučajeva ide majci, tvoj primjer i nije baš tipičan..A što se tiče instant oblačenja djeteta, naravno da ga nećeš ostaviti poderanog, ali
ja pričam o onom što je ok i što bi se moglo urediti. Jer danas skoro nitko ne pliva u novcu i u redu je što se daje za dijete da se i potroši na
dijete, samo to kažem. A za dijete je čovjek (koji je čovjek) spreman podnijeti i puno više, svakavih poniženja koji se ne mogu mjeriti novcem.

Zanimljivo bi bilo znati koliko očeva traži skrbništvo.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Jer danas skoro nitko ne pliva u novcu i u redu je što se daje za dijete da se i potroši na
dijete, samo to kažem.

---

A što bi točno spadalo u troškove za dijete?

A valjda dio režija, hrane i sve osobne potrepštine djeteta, školske i kulturne potrebe.

Pa ja svejedno ne vidim zašto netko čije dijete hoda poderano a roditelj s kojim dijete živi ima dovoljno novaca da ga obuče, ne podigne tužbu? A ovo o troškovima djeteta je jako nerealno, jer dijete u većinislučajeva također i onemogućava mogućnost zarade roditelju s kojim živi... Ne može raditi 12sati dnevno, ne može na službene putove, na tečaj jezika itd. jer taddijete treba povjeriti nekomu a to ne želi jer za dijete nije dobro da ne provodi vrijeme s roditeljem.. Mislim, stvarno ne vidim kako bi to država mogla ocijeniti.

ako je jednom roditelju povjereno da zivi s djetetom, ocito da je sud ocijenio da je to u interesu djeteta. ako se nakon nekog, ocito kratkog, vremena "vidi" da dijete hoda polugolo u sred zime, koji bi normalan roditelj trazio da neka institucija mjesecima proucava gdje se novac trosi, umjesto da trazi promjenu sudske odluke da dijete zivi s njim???

a, sto se ovog trosenja tice. potpuno promaseno. ja sam ovaj mjesec platila rezije s alimentacijom, pa je dosla placa s kojom sam platila boravak-prehranu+engleski+likovni+ritmiku. licemjerno mi je uopce navoditi to kao neki problem kao da nitko od vas nikad doplatak za dijete ili neki novac koji je dijete dobilo nije potrosio na neke primarne potrebe, pa kompenzirao kad dođe placa.

Naravno, zato me i zasmetalo to da kao iznad neke svote to nisu djetetove potrebe nego se plaćaju krpice mami. Sve se to jako često svodi na želju da se upravlja partnerovim životom nakon razvoda preko novaca koji se uplaćuju za dijete. Jako često, ne uvijek i u ovim ne uvijek situacijama treba podići tužbu. A ako misliš da bi se o djetetu trebalo drugačije brinuti, ali nisi spreman sam preuzeti brigu o djetetu, onda svoje mišljenje možeš podijeliti s bivšim partnerom, prijateljima, forumom itd. ali ne možeš na osnovu njega smanjivati ili povećavati alimentaciju sudskim putem određenu, u znak neodobravanja ili odobravanja... Naime, ne odgajaš bivšeg partnera nego zajedno s njim dijete.

Citiraj:

---

centar prvotno napisa

nije moguce tako urediti zivot djeteta. uvijek se jednom roditelju dijete povjerava na zivot, a s drugim uređuju susreti i druzenja. naravno, ti susreti i druzenja mogu biti minimalno kratki, kako propisuje zakon, a o prema dogovoru roditelja mogu biti i dulji (npr. mjesec- dva ljetnih praznika na moru i slicno)...

---

zašto ne mogu, recimo ako žive u susjedstvu ili manjoj sredini, djetetu je recimo isto do škole, ili vrtića ....

zato jer je komplicirano i rijetko kad dugotrajno funkcionira. na prvi nesporazum ili roditeljsku svađu, sve pada u vodu, a djetetova prava ostaju nezasticena.
i zato se uvijek određuje jedan roditelj s kojim ce dijete zivjeti, a s drugim ostvaruje susrete i druzenja.
tisucu pitanja: tko ce upravljati djetetovom stednjom? tko ce mu moci promijeniti prebivaliste/boraviste? izvaditi osobnu/putovnicu? odvesti u inozemstvo? kako ce se raspodijeliti troskovi zivota? tko ce ostvarivati ( i kako) neka prava npr. doplatak za dijete, neku pomoc, subvenciju? cija ce porezna olaksica biti?

u idealnoj situaciji se sve to moze rijesiti u pet minuta razgovora, no kad/ako dođe do problema nemas onaj bitan papir kojim mases dok govoris da druga strana nije smjela bez dogovora odvesti dijete u inozemstvo, da mu nije smjela promijeniti prebivaliste, da je trebala platiti vrtic/skolu/aktivnost ovaj mjesec (a nema novaca), da ga je trebala vratiti u ponedjeljak, a ne utorak...

tu je i onaj drugi aspekt o kojem znam manje, a to je osjecaj djetetove pripadnosti i sigurnosti doma, pravila, odgoja....