Alimentacija - pitanje

[centar]

odgovor na trinu

nije moguce tako urediti zivot djeteta. uvijek se jednom roditelju dijete povjerava na zivot, a s drugim uređuju susreti i druzenja. naravno, ti susreti i druzenja mogu biti minimalno kratki, kako propisuje zakon, a o prema dogovoru roditelja mogu biti i dulji (npr. mjesec- dva ljetnih praznika na moru i slicno)...

u vezi s tim, iako i nakon takve sudske odluke, roditeljska skrb jos uvijek pripada i majci i ocu, roditelj kojem je dijete povjereno na zajednicki zivot ipak moze poduzimati određene radnje koje odvojeni roditelj ne moze.

[Trina]

odgovor na trinu

nije moguce tako urediti zivot djeteta. uvijek se jednom roditelju dijete povjerava na zivot, a s drugim uređuju susreti i druzenja. naravno, ti susreti i druzenja mogu biti minimalno kratki, kako propisuje zakon, a o prema dogovoru roditelja mogu biti i dulji (npr. mjesec- dva ljetnih praznika na moru i slicno)...

u vezi s tim, iako i nakon takve sudske odluke, roditeljska skrb jos uvijek pripada i majci i ocu, roditelj kojem je dijete povjereno na zajednicki zivot ipak moze poduzimati određene radnje koje odvojeni roditelj ne moze.

Ali dijete točno tako živi od prvog dana rastave. Dvije kuće, dvije sobe, sve uduplo ali doslovce. Oba roditelja jednako sudjeluju u svemu, oboje su jednako angažirani..ono, baš 50-50. Već godinama tako. Sad je osoba koja plaća alimentaciju odlučila i zaključila da nema potrebe plaćati (ja se pitam zbog čega se i dosad zahtjevalo od te osobe da išta plaća, nejasan mi je taj dio i u potpunosti sam na strani osobe koja se pobunila). Ali osoba B je šokirana i nije očekivala da će se ijedna služba uključiti jer smatra da je sve kako treba biti. I sad osoba B traži savjete i pita se što može očekivati. ja ne znam, nisam nikad ni znala (već sam jednom i pisala ovdje o istom slučaju, došlo je do iste stvari ali se nije angažiralo nikoga pa se sve nastavilo po starom) pa zato pitam vas, kao i uvijek :D

[Deaedi]

Ali dijete točno tako živi od prvog dana rastave. Dvije kuće, dvije sobe, sve uduplo ali doslovce. Oba roditelja jednako sudjeluju u svemu, oboje su jednako angažirani..ono, baš 50-50. Već godinama tako. Sad je osoba koja plaća alimentaciju odlučila i zaključila da nema potrebe plaćati (ja se pitam zbog čega se i dosad zahtjevalo od te osobe da išta plaća, nejasan mi je taj dio i u potpunosti sam na strani osobe koja se pobunila). Ali osoba B je šokirana i nije očekivala da će se ijedna služba uključiti jer smatra da je sve kako treba biti. I sad osoba B traži savjete i pita se što može očekivati. ja ne znam, nisam nikad ni znala (već sam jednom i pisala ovdje o istom slučaju, došlo je do iste stvari ali se nije angažiralo nikoga pa se sve nastavilo po starom) pa zato pitam vas, kao i uvijek :D

Pa mislim da je najpravednije da osoba A snosi 1/4 (pola od djetetove polovice), troškova stanarine za taj unajmljeni stan, a ostale troškove kao i do sada. Alimentaciju po meni, ako snosi stvarno pola svih troškova, ne bi trebala plaćati.

[jelena.O]

nije moguce tako urediti zivot djeteta. uvijek se jednom roditelju dijete povjerava na zivot, a s drugim uređuju susreti i druzenja. naravno, ti susreti i druzenja mogu biti minimalno kratki, kako propisuje zakon, a o prema dogovoru roditelja mogu biti i dulji (npr. mjesec- dva ljetnih praznika na moru i slicno)...

zašto ne mogu, recimo ako žive u susjedstvu ili manjoj sredini, djetetu je recimo isto do škole, ili vrtića ....