Printable View
Ne znam . Ja sam postigla zen. Nemam nista . Drugi imaju nesto malo . Meni ne treba - nista od toga. Samo me pustite dalje od svojih gluposti.
Znas Tanci da ces mozda istjerati pravdu i dobiti dio koji ti pripada , ali nikad sa tim neces dobiti potvrdu i mir koji trazis.
potvrda i mir su na drugom mjestu .
Malo imam kontakta sa svojima, tate nema već par godina, mame kao da i nema.
Tata je, valjda igrom slučaja bio malo prisutan u mom životu, mama uopće nije.
Slama me čitati vas, ali skupite snage sagledati na svoju sudbinu. Pomislite što biste rekli najboljem prijatelju da ga gledate.
Ja sam shvatila da sam mojima jako draga, ali da me ne vole. Nisu me nikad zavolili. Ne na način da ostaviš ono što činiš i posvetiš se onome tko te voli i treba.
Tako da, sad se ponašam u skladu s tim, draga sam im...nekako kao što sam drtaga i poznanicima. Sretnemo se katkad i to je to. I dovoljno je. Zahtjev dubljeg odnosa bi ostao neuslišan i samo bih patila. Tako da, pustila sam to u valcer i mnogo se bolje osjećam. Ne tražim, ne žudim i ne dobivam. A nisam dobivala ni kad sam žudila i tražila.
Sjećanje izroni svako toliko, ali vjerujte mi, sve rjeđe. Manje od jednom u godini - skroz izdrživo :)
eh tanči... ja sam se pomirila s tim da niš neću dobiti.otprilike toliko sam i dobila :D ... jerbo se ženakojamerodila povampirila kad je oporuka postala pravomoćna. i više nisam mogla ući u kuću. promijenila bravu. a ja sam promijenila mentalni sklop.
ne grizem se oko toga. nisam (više) gladna, imam što obući, imam gdje leći. i mirno spavam.
i slažem se sa sirius.
Ma i ja sam se pomirila da će mama i brat to sve razje... jer čim je tata umro, još ni sprovod nije bio, već su njih dvoje po oglasniku gledali kako se kreću cijene kuća u Bolu.
I tako, malo po malo, cijene nekretnina padaju, a njihovi, odnosno bratovi apetiti su sve veći i oni će to prodati. Za siću jer takva su vremena.
Kome se žuri prodaje u bescjenje.
E, to mene boli.
Da će sve otići u bescjenje.
Uspomene na moje djetinjstvo, mladost, oca, nonota koji je bio super čovjek...
ne živi se od uspomena.
gramzivi obično dobiju manje od očekivanog.
a ti tu ne možeš ništa promijeniti.
baloni lete. osim ako ih ne opteretiš kamenjem, i uništiš im svrhu postojanja.
primi se svoje obitelji, i gradi ju da bude drukčija. onakva kakvu ti želiš.
ja se slažem sa curama...
i ja sam izgubila djedovinu. ono što nije on sam riješio, toga sam se ja odrekla.
uopće ne želim da me ikakva materijalna poveznica veže za išta.
ovako se osjećam slobodno.
materija je materija.
uspomena nije materijalna.
a zašto te mama ne voli? zašto mene tata nije volio? a sve sam napravila... :)
zato jer je to jednostavno tako.
mislim da nema dovoljno dobrog odgovora koji bi ikoga zadovoljio.
ako želiš ostat zdrava...moraš naći načina da to preboliš.
znam se ponekad još zapitati zašto...
ali..u slijedećem trenutku se samo zapitam bi li išta mijenjala...
i ne bi. ništa.
jer je činjenica da ne bi bila ovo što jesam da nije sve bilo baš kako je bilo.
a danas mogu reći da sam se napokon svidjela samoj sebi.
ljubav je tako jednostavna. :heart:
Kad bolje razmislim, ovakvi "dobri" često naprave više štete djeci nego direktni zlostavljači. Pa zar nije roditeljska dužnost zaštititi vlastito dijete od nepravde, pogotovo kad ona dolazi od bračnog druga i roditelja??? Draga, zalupi vratima i zaboravi priču, potraži pod hitno pomoć stručnjaka, jer si očito na dobrom putu da i vlastito dijete opteretiš za cijeli život, i dulje.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Tak je moju prijateljicu na ostavinskoj raspravi nakon tatine smrti mama nagovorila da se odrekne svog dijela. Ova je bila zbunjena, nije uopće
razmišljala i napravila je kako mama kaže. Mislite da su joj braća rekla i hvala? Ništa, baš ništa. Nju isto najviše boli kuća na moru, gdje
je provodila cijela ljeta. Ona i njena djeca još mogu dolaziti tamo, ali bome kad joj mama umre, ili kad jednog dana budu htjela dolaziti unučad moje prijateljice, stvari neće biti iste. Oni će biti tu gosti, ako ih uopće budu htjeli trpjeti.
Zna da je pogriješila, ali sad više ne može ništa, to je taj hebeni patrijarhalni sustav u kojem je njena mama odrasla.
Tako da treba tražiti sve što te pripada, i nužni dio ako je već dotle došlo, ne tražimo to za sebe, već za svoju djecu, i ona
imaju pravo znati svoje podrijetlo, i slobodno dolaziti na svoju grudu.
A što se tvoje mame i brata tiče, Tanči, kad ti je mama trebala dati ljubav, nije ti je dala, a sada je više niti ne trebaš.
Ne razumijem zašto očajnički trebaš priznanje jedne osobe koja očigledno nije u stanju uopće voljeti?
Ima takvih mama, hebi ga, tako ti je pao grah. Sigurno se to negdje drugdje iskompenziralo, evo imaš sjajnu kći, valjda i muža.
Ona ti više u životu ne treba. Moja stara je...uh, pa slična tvojoj. Nemam gorčine. Ni kontakta. Svak svojim putem. I sretna sam.
Citiraj:
blackberry prvotno napisa
Da li je njih itko volio?
D ali je njih netko grlio, pa da im bude prirodno zagrliti nekog... koju povredu oni nose, pa nisu u stanju pokazati svoje osjećaje... jer sigurna sam da ih, Tanči i tvoja mama ima, i da ih je Bb, tvoj tata imao... samo tko zna što njih same sputava/je sputavalo...
...
Jednostavna je, jednom kad si dopustiš. Oni si nisu dopustili. :(
Nemam vremena sve čitati, samo bi potvrdila ovo, i to svim srcem!Citiraj:
sirius prvotno napisa
Tanči ovo je istina, sve sam pustila, sve. Spakirali se i otišli, i muž i ja imamo slične situacije familijarne, nije mi padalo na pamet da se borim ni za komadić zemlje, za ništa, niti njemu. Već smo se pomirli da ćemo imati onoliko koliko stvorimo sami, iako me peklo jer radilo se o djedovini, ali sam rekla neka, stovirt ćemo mi svoju djedovinu za našu djecu.
Tek sada nakon punih 20 godina, najednom dobijam svoju djedovinu nazad kad sam ivše sve prekrižila, igrom slučaja, to je isto jedna duga, teška i komplicirana priča..
Ali hoću reći, i da je nisam dobila, ostala bi zadovoljna jer si nisam ni uprljala ni otrovala život tužbama, svađama, goričinom i svime time što ide uz to i takvu familiju.
Ako želiš svoj mir, ako đeliš barem vašu malu zajednicu, tvoju, tvoga muža i djece održati čistom i stvoriti jedan sasvim novi početak za njih, ne upuštaj se u to!
ja se slažem s dijanom. zatražila bih pravni savjet, ukoliko postoji mogućnost, ne bih odustala od kuće na bolu. zašto? sličnu situaciju je prošla moja prijateljica. na kraju su morali prodati jer se nisu mogli dogovoriti oko podjele, kupila je novu u istom mjestu, manju. njena obitelj je imala gdje ići po ljeti, u mjesto za koje su vezani.
I ja se slažem, zašto bi se netko odricao imovine na koju ima pravo. Dapače, to treba napraviti što prije, da ne bi mama darovala imovinu bratu.
Koliko sam shvatila Tanči se složila sa oporukom, a ostavinska je postala pravomočna. A to onda znači ratište, a koje može i jako puno koštati. Ne znam, teške su ovo teme, ali ja bi i jesam između vlastitog mira i nekretnine, birala ipak ovo prvo, pa krvagu i sve.
Potpis!Citiraj:
šafran prvotno napisa
Svojevremeno sam (prije dosta godina) tako bez pretjeranog razmišljanja odustala od svog dijela nečega u korist brata. Vratilo mi se višestruko s raznih strana i nikada to nisam požalila. Postoji "viši red" koji se za sve to pobrine.
Tanči gdje si se složila sa oporukom, na sudu? Ili samo usmeno? Da li si išta potpisala, jer ako jesi, onda koliko se sjećam iz prava ne možeš više potraživati nužni dio ukoliko je ostavina zaključena i postala pravomočna, ukoliko pak nisi ništa potpisala onda stvari stoje drugačije.
Draga Peterlin stvarno me razumiješ o čemu pričam, često u životu ni ja nisam neke stvari znala objasniti, ne znam još uvijek, ali mogu se zakleti svojom djecom, da se sve dobro uvijek vratilo stostruko, od sasvim desetih ljudi i situacija, što kažeš ima taj neki viši red, sud , svemirska pravda, zovimo to kako hoćemo.
U nekoj drugoj situaciji bi rado predložila, ne daj, bori se, grizi, nemoj biti luda, ali u ovoj specifičnoj, ne znam, previše je tu emocionalnih napuklina u igri, tako mi se čini, i mislim da prije svega treba sačuvati sebe. A mislim da se Tanči tebi već mnogo vraća dobrgoa kroz tvog divnog muža i tvoje divno dijete, mnogi bi sve dali da imaju to što imaš ti. Čuvaj to.
Koliko sam ja skužila, ona se složila da majka sve naslijedi, ali jednog dana nakon majke ima pravo na svoj dio.Citiraj:
šafran prvotno napisa
Ma ja mislim da u potraživanju onog što te pripada (a ja gledam na to kao na djedovinu, koja se ostavlja dalje djeci a ne
kao na sredstvo za trenutno poboljšanje materijalne situacije) uopće ne mora biti da "grizeš, boriš se, i gubiš svoj mir".
Zašto bi?
Sve se zakonski rješava, naravno ako postoji podloga za to.
Žene, shvatite koliko ste zapravo jake kad ste s tako groznim emocionalnim startom u životu uspjele zasnovati i održati obitelji i normalne odnose unutar njih.
Mojoj prijateljici to nije uspjelo, roditelji i braća su je davno odbacili, muž i dijete napustili, upala je u samodestrukciju, bolest i alkohol... :-(
Netko, ne znam točno tko, ovdje na forumu ima u potpisu, nešto kao .. kad se boriš sa nemani i sam postaneš neman, to mi se vrzma po glavi čitavo vrijeme ovdje i još uz dodatno emotivno veliki opterećenje i pritisak u ovoj priči, ne znam, nadam se da razumiješ što mislim.
Mislim da si u pravu, išla sam sad malo pažljivije pročitati oko toga. Nakon majčine smrti brat i ona imaju pravo na 50% svega slovom zakona, osim ukoliko majka odluči ostaviti sve oporukom sinu, onda ona ima pravo slovom zakona na nužni dio, a to je onda 1/4.Citiraj:
Cathy prvotno napisa
A sve može izgubiti u slučaju ako brat napravi sa majkom ugovor o doživotnom uzdržavanju, onda mislim da nema više pravo ni na nužni dio, ali za taj detalj se treba raspitati jer tu nisam više sigurna.
Cathy je dobro shvatila.
Na ostavinskoj poslije tate sam se složila s oporukom i samim tim odrekla nužnog dijela. Nasljedna izjava se ne može povući i to je konačno.
Ali mene majka koja je sada jedini vlasnik kuće ucjenjuje da će darovnim ugovorom kuću dati sinu. E tu ja imam ponovno pravo na nužni dio. Kao i na obaranje takvog ugovora na sudu za što imam hrpu dokaza.
Međutim, uzalud mi trud ako oni to prodaju.
Jedina mi je šansa pokušat stavit teret u zemljišne knjige.
Da, samo pazi ugovor o doživotnom uzdržavanju i darovnica su dvije različite stvari, da ne krene ucijena sa ovim prvim, raspitaj se u svakom slučaju jer mislim da ugovor o doživotnom uzdržavanju poništava cijelopkupno pravo na vlasništvo, time i nužni dio.
EDIT:
..poništava cijelopkupno pravo na nasljedstvo, time i nužni dio.
kako smo svi različiti... :)
mene ta materija podsjeća na neman o kojoj šafran priča...
ja svoje emocije ne bi uložila u tu borbu. jer, u stanju u kakvom je Tanči trenutno, sumnjam da je objektivna borba uopće moguća.
da sam na tvom mjestu ja bi dobro razmislila. mislim, bila sam u takvoj situaciji i poznajući sebe odvagnula što je za moj duh konstruktivnije.
ne podcijenjujem nikakvu odluku. dapače.
ja sam izuzetno dugo žalila za maslinikom...koji je bio specifična veza između pokojnog noneta i mene...
i prežalila...
iako je nono npr. izričito naglasio da sva njegova imovina mora ostati unucima, a pustio ju je sinovima, što moj otac nije ispoštovao....a normalno da je nonetov uvijet pravno gledajući nevažeći.
moralno...to je nešto drugo.
al...ni na kraj pameti mi ne bi bilo upuštat se u borbu s ocem...i priuštiti sebi i svom duhu lom...
jer meni je to lom, ne nagrada.
ako će mi netko nešto ostaviti, nek to učini od srca. drugo mi ništa nije potrebo pa da je vrijedno milijune.
i kao što je već rečeno...vratilo mi se stostruko....toliko da sam zbrinuta i ja a i moja djeca :)
neke stvari zaista treba pustiti. nisu sve borbe naše.
al...opet...tvoja je odluka naravno. :heart:
ma je...Citiraj:
Mojca prvotno napisa
sve razumijem i prihvaćam :)
i znam da nije imao što je trebao imati...
al, nisam ni ja...a vidi me :mrgreen:
meni je recimo bilo teško spoznati činjenicu da je mogao...samo da je htio.
činjenicu koju sam u samoj sebi spoznala.
jednostavno...nije htio :)
... i to je njegova odluka na koju ima pravo. Prihvati je s ljubavlju.
blackberry, ti tu mislim ni pravno nisi mogla ništa. Unuci nemaju automatsko pravo nasljeđivanja djedovine.
To je sve bilo u rukama tvog tate i koga još već, a oni su odlučili kako već jesu. Kod tanči je druga stvar,
ona još može nešto napravit. I mislim da je šafran u pravu, sklope li tančina mama i brat doživotni ili dosmrtni
ugovor o izdržavanja (ima neka razlika naravno između to dvoje, koju ja ne znam), tanči neće imati pravo niti na nužni
dio.
Ako ne možeš s ljubavlju, onda bar bez uzrujavanja i gorčine.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju imovina prelazi na uzdržavatelja tek nakon smrti uzdržavane osobe, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina odmah prelazi u vlasništvo uzdržavatelja. No moguće je pokrenuti sudski spor s tvrdnjom da je takav ugovor sklopljen kako bi se netko od nasljednika (u ovom slučaju Tanči) isključio iz nasljedstva.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
znam da nisam. rekla sam da je pravno bilo neizvedivo...a da je moralno bilo nešto drugo :)Citiraj:
Dijana prvotno napisa
je. to je lekcija :)Citiraj:
Mojca prvotno napisa
radim na tome :heart:
Nda, neki su cijepljeni od svakog morala...znam.
ja sam možda ekstrem. zato nisam mjerodavna. to znam.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
npr. ja ne bi prihvatila niti se ikada borila za alimentaciju, ako otac ne želi imat veze sa djetetom :/
Sve ja znam, ali na ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju se kao prvo plaća porez isto kao i na kupoprodaju, a ja to mogu osporit na sudu iz raznih razloga pa i onog da je brat bio u zatvoru, a mama se godinama trpa s kojekakvim lijekovima za spavanje, smirenje i sl.
Sad to ne želim raditi.
Jedino bih teret stavila. Ništa drugo.
blackberry, ne znam što si mislila pod ekstrem, ali što se alimentacije tiče, alimentacija je za dijete, ne za mamu,
tako da onaj tko se "bori" (žalosno da se ljudi moraju boriti za to) bori se za svoje dijete. To može
biti samo pohvalno. Jedino ako ima dovoljno za uzdržavanje, ali rijetki su takvi.
Dijana, neki ljudi jednostavno nemaju apetita za to. Moja mama je otišla, ostavila sve osim mene i jednog cekera stvari... i zbogom. On je dao otkaz da ne bi morao plaćati alimentaciju. Ona nije bila tip da se bori.
Imala je podršku, prvo roditelja, zatim drugog muža. I sve pet. I da ju nije imala, opet bi nekako preživjela... i ja skupa s njom.
Ima jedna ružna ali istinita. Jedan naš smajlć ju dobro opisuje. Ne :drek: da ne smrdi.
Diskjelmer: drek nije osoba, već odnos i stanje koje bi nastalo iz borbe. Ima ljudi koji ne podnose taj smrad. I to je njihovo pravo.
Je Mojca, baš sam tako nešto htjela napisati, pa evo samo potpis.
Znate onu staru, čovjek kuje, a bog određuje, i stvarno se tako često u životu i posloži. Nekad jednostavno treba pustit vodu da teće i samo čuvati sebe i svoje najbliže.
Yap.Citiraj:
šafran prvotno napisa
Dođe maca na vratanca. :)