Nije popularan u školi

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

pa ne znam bas. u mom razredu i razredu od mm-a, ima bivsih popularnih uspjesnih (i to jako), kao i srednje uspjesnih i neuspjesnih.
medutim i medu nepopularnima, odnosno srednje popularnima ima ih isto tako jako uspjesnih, srednje uspjesnih i neuspjesnih.
znam da nam to zvuci kao svemirska pravda - nepopularan geek, pa onda bill gates.
ali mislim da cinjenice ne podrzavaju tu tezu.
ono sto je tocno, da nam ti nepopularni koji u zivotu nesto naprave, ostanu duze u sjecanju, odnosno iznenade nas, pa onda zato iammo osjecaj ta je takvih slucajeva puno.

---

Nepopularni ili negativno popularni?

Ja sam u 90% situacija u djetinjstvu i mladosti bila nekakav prosjek. Nisam se nešto posebno isticala...ni među vršnjacima niti su me uočavali nastavnici i profesori. Bila sam solidan i iznadprosječan učenik, imala neko svoje društvo iz iste kaste (glazbena škola) ali nekako...nismo stršali ni u jednom smjeru. Sjećam se popularnih, ali nisam se nešto posebno družila s njima jer toj ekipi bilo je bitno imati određenu marku tenisica ili "pončo" (ovo: http://www.google.hr/imgres?imgurl=h...9QEwDw&dur=342). Nabavila sam tenisice - nisu me učinile sretnijom. Imala sam i krasan pončo koji mi je na ruke isplela tatina sestrična. Sjećam se da me netko pitao "je li tvoja mama doktorica? TO nose samo doktorska djeca...." Već onda iz perspektive 12-13godišnjaka to mi je bilo :-o. Puno kasnije - iz cipela odrasle osobe (tridesetogodišnjakinje, ne danas) jedna od popularnijih cura koju sam srela na moru izgledala mi je izgubljeno i na neki način nesigurno.... S vremenom shvatiš da je bitno kako se SAM osjećaš, a ne što misle ljudi oko sebe. S vremenom se napravi ovo razdvajanje na one koji u životu nešto naprave (to su oni koji shvate da je bitno kako se SAM osjećaš i da živiš svoj život, koji nije predstava za okolinu) i one druge koji to ne shvate i tonu stepenicu niže.

Ja sam za tu popularnost prvi puta čula u Beverly Hills 90210

Eh, da... htjedoh reći što se dogodilo s mojim društvom: kad se vidimo na raznim okupljanjima tipa godišnjice mature (iako nismo svi ista generacija, u malom gradu te se proslave održavaju u isto vrijeme pa se ljudi često sretnu)... Daklem, moram reći da je velika većina našla svoje mjesto pod suncem. To ne znači da su popularni. Neki jesu - oni kojima je to nešto značilo. Većina je zadovoljna svojim životom. Ima među njima različitih vrsta postignuća: od zvučnih titula, do obitelji s velikim brojem djece. To na kraju ispadne najvažnije - da si ispunjen i zadovoljan, a ne da si popularan.

ALI govoriti o tome 12-godišnjacima nema puno smisla. Oni moraju proći taj proces sami. Nekom će odgovarati da bude popularan, netko će bježati od toga kao vrag od tamjana. Ali ta teenagerska faza ima veliku ulogu u formiranju pogleda na svijet. Odavno sam odustala da svojoj djeci krčim put. To razdoblje je isto kao i kad dijete uči hodati... ponekad padne pa zna što ne smije činiti. Zapravo, mislim da se roditelji ni ne mogu puno miješati. To svatko mora odraditi sam. Nismo mi u razredu i u društvu s njima. Moraju sami doći do zaključka što i kako... Neki će tu posegnuti za prečicama tipa pivo i cigareta (tu je prostor roditeljskog utjecaja) ali bolje je da imaju za ponuditi nešto drugo. Sami će najbolje znati što je to.

peterlin, kad bolje razmislim, nije ni bilo negativno popularnih u mom gimnazijskom razredu.
no kao sto rekoh, mislim da svi ne podrazumijevamo isto, kada kazemo popularan, nepopularan.
nekome je taj izraz negativno konotiran, nekome pozitivno, a nekom neutralno.
a sto popularan ili nepopularan znaci trininom sinu, sto on pod tim podrazumijeva, sto mu fali i slicno, je ne znam.
a to mi se cini kao prva stvar koju bih istrazila, da bih uopce mogla s djetetom o toj temi razgovarati.

seni, u pravu si 100%. Treba vidjeti što djetetu fali i što ga muči.

Ma kakve marke, i ovo i ono, kod nas se popularnost mjerila isključivo kroz uspjeh u školi i tko će više puta dignut ruku i biti u više školskih i vanškolskih aktivnosti, u jednom trenutku sam ih bila u 6 čak, jame komakad se sjetim, komedija. Sjećam da smo se jednom moja frendica i ja, to je bio mislim 7 OŠ natjecale na satu hrvatskog koja će više puta dignut ruku, pa samo već bile na rubu da se posvađamo, da učiteljica nije uletila i rekla dobro cure, adje dajte sad malo priliku i drugima :lol:

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

peterlin, kad bolje razmislim, nije ni bilo negativno popularnih u mom gimnazijskom razredu.
no kao sto rekoh, mislim da svi ne podrazumijevamo isto, kada kazemo popularan, nepopularan.
nekome je taj izraz negativno konotiran, nekome pozitivno, a nekom neutralno.
a sto popularan ili nepopularan znaci trininom sinu, sto on pod tim podrazumijeva, sto mu fali i slicno, je ne znam.
a to mi se cini kao prva stvar koju bih istrazila, da bih uopce mogla s djetetom o toj temi razgovarati.

---

Ja bih rekla da su njemu popularni dečki oni koji su zabavni, koji nasmijavaju druge, koji rade gluposti u školi i na taj način zarađuju ekstra bodove u društvu. Smiješni su, fora su. I oko takvih dečkiju uvijek je veliko društvo, oni se ne zabrinjavaju što će reći, napraviti..jer sve što rade je cool. On tako misli. Imali smo razgovor i dobro je prošlo. Ja moram priznati da su naši popularni dečki postali narkomani-istina, živila sam u specifičnoj sredini u vrijeme rata sam bila u pubertetu i sve je tako nekako tužno završilo ali igrom slučaja, oni najpopularniji i najcool su većinom pokojni. Popularne cure su bile one razvijene. Tako je kod nas to išlo.

Popularnost se nije ni prije a ni danas mjerila uspjehom u školi. Ustvari, uspjeh u školi je minimalno bitan kod određivanja najpopularnijeg dečka i cure u razredu.
Naprotiv, guranje sa znanjem može učenika označiti kao štrebera, a nikako ne popularnog.

Jedna od osnova popularnosti u društvu je i to da ostali žele biti poput tog, da mu zavide na onome što jest. Nikako ne kažem da je to poželjno, baš suprotno zavist nije dobra, no divljenje, do neke granice, jest.

No, nije lako ni onome tko je popularan, jer mora paziti da je na nivou toga, tako da je to u tinejđerskim godinama, popriličan teret. S kojima se mogu nositi jaki ili bezobzirni. Neka umjerena popularnost je za najveći broj djece u redu. S time dolazi i osjećaj prihvaćenosti u kolektivu, i dobrog osjećaja u istom.

Trina, možda tvoj sin tako samo osjeća, tu nepopularnost, možda to uopće nije tako, no nažalost, njemu je isto osjećao tako ili bilo tako. Nije zadovoljan. Možda da mu podižeš samopouzdanje hvaljenjem njegovih dobrih osobina ili mu reći da se malo strpi, pa će biti drugačije. No, strpljenje i nije odlika tih godina.
Kako god prizemno bilo, vjerujem da bi mu pomoglo da dobije nešto što je baš IN, što nitko drugi nema, a svi žele, što god to bilo. Ako je moguće.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ja bih rekla da su njemu popularni dečki oni koji su zabavni, koji nasmijavaju druge, koji rade gluposti u školi i na taj način zarađuju ekstra bodove u društvu. Smiješni su, fora su. I oko takvih dečkiju uvijek je veliko društvo, oni se ne zabrinjavaju što će reći, napraviti..jer sve što rade je cool. On tako misli. Imali smo razgovor i dobro je prošlo. Ja moram priznati da su naši popularni dečki postali narkomani-istina, živila sam u specifičnoj sredini u vrijeme rata sam bila u pubertetu i sve je tako nekako tužno završilo ali igrom slučaja, oni najpopularniji i najcool su većinom pokojni. Popularne cure su bile one razvijene. Tako je kod nas to išlo.

---

Ma sve to ovisi o okolnostima, trenutku, godini rođenja, horoskopu:mrgreen:

Kod nas u našoj škvadri je usprijeh u znanju i ocijenama bio presudan, najcool su bili oni, koji su imali najbolje ocijene, hrpu aktivnosti i uvijek u nekom pokretu.
Ja sam bila cool jer sam pisala pjesme koje su bile objavljivane u školskom listu, moja frnedica jer je šišala sve u matematici, a opet bila zabavna i otkačena itd...Oni najlošiji su bili na margani, makar opet u naše doba, tj. u našem razredu odnosno školi nije bilo mobinga, i one najlošije smo ukljčivali u drušvo, ne znam, bilo je to jedno dobro vrijeme barem kod nas, u našoj školi, rado ga se sjetim.

Droge u naše vrijeme nije bilo,bar ne dostupne kao danas, to tek tamo pred kraj srednje škle, što veliš ratne godine itd..e tu je već bilo svega, poenkad i totalno rasulo.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Popularnost se nije ni prije a ni danas mjerila uspjehom u školi. Ustvari, uspjeh u školi je minimalno bitan kod određivanja najpopularnijeg dečka i cure u razredu.
Naprotiv, guranje sa znanjem može učenika označiti kao štrebera, a nikako ne popularnog.

Jedna od osnova popularnosti u društvu je i to da ostali žele biti poput tog, da mu zavide na onome što jest. Nikako ne kažem da je to poželjno, baš suprotno zavist nije dobra, no divljenje, do neke granice, jest.

No, nije lako ni onome tko je popularan, jer mora paziti da je na nivou toga, tako da je to u tinejđerskim godinama, popriličan teret. S kojima se mogu nositi jaki ili bezobzirni. Neka umjerena popularnost je za najveći broj djece u redu. S time dolazi i osjećaj prihvaćenosti u kolektivu, i dobrog osjećaja u istom.

Trina, možda tvoj sin tako samo osjeća, tu nepopularnost, možda to uopće nije tako, no nažalost, njemu je isto osjećao tako ili bilo tako. Nije zadovoljan. Možda da mu podižeš samopouzdanje hvaljenjem njegovih dobrih osobina ili mu reći da se malo strpi, pa će biti drugačije. No, strpljenje i nije odlika tih godina.
Kako god prizemno bilo, vjerujem da bi mu pomoglo da dobije nešto što je baš IN, što nitko drugi nema, a svi žele, što god to bilo. Ako je moguće.

---

Jesi li sigurna da misliš ozbiljno? Pogotovo ako misliš na stvari tipa tablet i sl. ???

Ja mislim da je to kontraproduktivno. Daje rezultate (pre)kratkog daha. Jer bit stvari je da budeš primijećen zbog sebe, a ne zbog nečega što posjeduješ. Eh, sad, kako to izvesti a da ne postaneš razredni klaun, to dijete mora samo smisliti. I normalno je da će mu neko vrijeme biti ovako: :-(

Što se posjedovanja stvari tiče, ja svojima govorim da se time mogu ponositi tek ako su ih sami zaradili. Tako dugo dok štede od novaca koji je dobiven, a ne zarađen, to i nije neka prednost. Osim toga, stvari koje su trenutno "in" brzo zastarijevaju, čim netko drugi dobije novi "gadget" (kakva fuj riječ...).

A jel ga pišem ko pijana, sorry ljudi, žurim pa brljam....

Ma dobro pišeš i točno - sve smo razumjeli.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Što se posjedovanja stvari tiče, ja svojima govorim da se time mogu ponositi tek ako su ih sami zaradili. Tako dugo dok štede od novaca koji je dobiven, a ne zarađen, to i nije neka prednost. Osim toga, stvari koje su trenutno "in" brzo zastarijevaju, čim netko drugi dobije novi "gadget" (kakva fuj riječ...).

---

Najbolje moguće usađena vrijednost, pustimo mi OŠ, treba živjeti i preživjeti nakon škole i ostati čovjek.

U stvari nisam mislila baš na stvari. Konkretno put preko oceana silno pomaže popularnosti u razredu. Ako dijete baš želi biti popularno. Ne žele to sva djeca, ali ako mama smatra da dijete treba doživjeti vrh popularnosti, pa makar na kratko vrijeme, možda vrijedi svašta probati. Npr. novi pas. Ili velika papiga...

Ne učim djecu da vrijedi samo ono što je direktno zarađeno. Po tome bi sve što ja radim bilo nevrijedno, jer ja direktno ne zarađujem.
Dobrota, empatija, kulturno ponašanje, pomaganje prema svojim mogućnostima, kuhanje čaja svojom voljom za drugog člana obitelji, dobre ocjene, sve je to vrijedno. I novaca i poklona. To ja prenašam. Meni je zarađivanje na drugom mjestu. No, nismo svi isti.

edit, odgovarala sam Peterlin na prvoj strani, ovo kasnije nisam ni vidjela :)

ja ne bi uopce isla na isticanje negativnih strana kod popularnih, cemu to?
pa ne mozemo svi biti popularni, onda popularnost ne bi imala smisla

a ako je problem samo to da nije popularan, a ne da je nepopularan, onda mozda i nema problem
ili ako ima problem jer jako zeli biti popularan,. treba naci svoj nacin da postane
a to sigurno nije trazenje mana popularnima, to ga samo moze dovesti na stranu nepopularnih :/


ja sam npr bila kroz cijelu osnovnu i srednju skolu medju onima koji su nevidljivi (necu reci nepopularni jer mi to ima negativan predznak, a nije bilo tako)
ali kasnije sam skuzila da sam za to bila samo ja zasluzna, ne drugi
otkrice je nadoslo u cetrdesetima, skuzila sam jednom nakon nekog veceg druzenja kako sam ja uvijek mislila da je MS popularna jer je lijepa, a ustvari je bila popularna jer je bila otvorena prema drugima, dok sam ja bila uvijek zatvorena musula i netko bi me valjda trebao prvo skuhati pa da skuzi da sam i pametna i duhovita :keeeeez: ali jesam :mrgreen: )
srecom pa mi nije bilo vazno, ni tada, a ni sada, biti popularna
stvarno ne patim jer nisam
i nemam pojma jel mi dijete popularno, znam samo da nije nepopularno i da nema problem s tim gdje se svrstalo

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

U stvari nisam mislila baš na stvari. Konkretno put preko oceana silno pomaže popularnosti u razredu.

---

moj sin je bio prije devet mjeseci na kubi i smatrao je skroz neprimjerenim da djeci u razredu prica o tom putovanju, buduci da su mnogi prilicno siromasni
iako sam mu ja rekla da se nema cega sramiti, jer je njegova none dugo za takvo putovanje stedjela, nije nikom ukrala novce za taj put, i to putovanje je bilo s ciljem da njega obogati, ipak nije htio pricati o tome, a kamoli koristiti kao sredstvo
ja mislim da djeca danas ipak nisu tako plosna ko sto ih mi zamisljamo

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

ja sam npr bila kroz cijelu osnovnu i srednju skolu medju onima koji su nevidljivi (necu reci nepopularni jer mi to ima negativan predznak, a nije bilo tako)
ali kasnije sam skuzila da sam za to bila samo ja zasluzna, ne drugi
otkrice je nadoslo u cetrdesetima, skuzila sam jednom nakon nekog veceg druzenja kako sam ja uvijek mislila da je MS popularna jer je lijepa, a ustvari je bila popularna jer je bila otvorena prema drugima, dok sam ja bila uvijek zatvorena musula i netko bi me valjda trebao prvo skuhati pa da skuzi da sam i pametna i duhovita :keeeeez: ali jesam :mrgreen: )
srecom pa mi nije bilo vazno, ni tada, a ni sada, biti popularna
stvarno ne patim jer nisam
i nemam pojma jel mi dijete popularno, znam samo da nije nepopularno i da nema problem s tim gdje se svrstalo

---

Ma popularnost je precjenjena, prema mom skromnom mišljenju, jer što je to uopće popularnost? Što to vrijednoga i velikoga nosi u životu, a da se pokazalo kao neko pravilo? Ono pitam samu sebu, a i vas čisto retorički, kad sam probala svesti to na neku definiciju koja bi imala ikakvog smisla samo sam se počela dobro petljati, a u kontekstu nas ovdje običnih ljudi, naše djece i školskih klupa.

Dok nema mobinga ili baš nekog naprasnog isključivanja od strane druge djece, ja stvarno ne vidim nigdje problem, baš kao i što pišeš.

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

moj sin je bio prije devet mjeseci na kubi i smatrao je skroz neprimjerenim da djeci u razredu prica o tom putovanju, buduci da su mnogi prilicno siromasni
iako sam mu ja rekla da se nema cega sramiti, jer je njegova none dugo za takvo putovanje stedjela, nije nikom ukrala novce za taj put, i to putovanje je bilo s ciljem da njega obogati, ipak nije htio pricati o tome, a kamoli koristiti kao sredstvo
ja mislim da djeca danas ipak nisu tako plosna ko sto ih mi zamisljamo

---

Ovo me podsjeća baš jako na moj razred u OŠ. Bilo je kod nas par djece iz dobro stojećih obitelji, stvarno dobro, da ne kažem bogatihi znalo se da idu na ljetovanje negdje vani, da idu na skijanje u Švicu, AUstriju itd.., ok, ono znali smo to, ali ti klinci to nikada nisu isticali, čak nisu ni fotke nosili u školu da drugima pokažu, niti su pričali o tome.

Ali zato imali smo u razredu jednog dečka koji je svirao klarinet i jednu curu koja je svirala klavir, ni oni se nisu sami po sebi previše isticali sa time, ali su učitelji, recimo na glazbenome ili kad su bile neke priredbe to poticali, da odsviraju nešto ili da baš pripreme nešto za priredbu i naravno da su oni bili cool (odnosno u naše vrijeme se to zvalo fora) jer su znali nešto što mi drugi nismo.

Moje razmišljanje na prvu:
Ja ne bi umanjivala to što je njemu važno i pitala bi ga što to znači biti popularan, želi li on biti popularan i ima li ideju kako bi to mogao i postati i ima li on neku vještinu/znanje koje bi mu u tome pomoglo. Ako nema ideju a ipak naglasi da mu je to sve skupa važno, rekla bi da ću ja razmislitii i pokušati doći do neke ideje ako on to želi. Ako mu je važno biti popularan onda ga treba i podržati i pomoći mu doći do nekog rješenja, najbolje do toga da sam zaključi kako biti popularan nije najvažnija stvar u životu. Ali ne umanjivati, podcjenjivati i opravdavati (nisi sad, možda ćeš biti i sl).

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ma popularnost je precjenjena, prema mom skromnom mišljenju, jer što je to uopće popularnost? .

---

uf, nije u toj dobi.

no, jako je bitna ova razlika o kojoj piše ivarica (i cijeli post mi se sviđa): netko tko nije popularan. i netko tko je nepopularan. ovi koji nisu popularni - nisu popularni i gotovo. i većina ih se dobro nosi s tim. djeca skuže da ne mogu svi biti popularni i bog.

no ovi nepopularni, e, meni se čini da te frustracije ostaju za cijeli život.

ima tih primjera, nad*anih doktora ili odvjetnika (nekako baš ta dva zanimanja biraju, koja instant, sama po sebi nose društveni ugled), koji su, dakle, stekli ugled u društvu, ali kad sretnu nekog od ovih bivših popularnih, pa makar ti nisu ništa napravili u životu, i dalje se osjećaju kao drek. kao da su opet u sedmom razredu, i nitko ih ne hebe ni dva posto. i onda svoje frustracije liječe na ostalim ljudima koji ih okružuju.

trinin spada trenutno možda u ove koje nisu popularni i morati će se naučiti da je to - tako. mala lekcija za taštinu :mrgreen:

a slažem se s ivaricom da djeca nikako nisu plošna. i da faktor iks nosi popularnost. nema pravila.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Popularne cure su bile one razvijene. Tako je kod nas to išlo.

---

Ups, vidiš, sad si me na to podsjetila. Još i dan danas mi se desi da sretnem neku curu iz Osnovne
i prvo što mi padne na pamet o njoj su (.)(.) po kojima je bila poznata.
A kako se zove, tko će to više znati :lol:

Ma znam,kužim šta misliš, ja sam to malo htjela pojednostavniti, ustvari to se više odnosilo na ovo što Ivarica piše o sebi, nije bila neka IN kraljica u školi,pa eto u životu sve pet, zadovoljna žena sama sobom, i to je najbitnije.

A ovo što pišeš za ove isflustrirane doktore, odvjetnike itd.. kužim na šta misliš, ali meni je odmah palo na pamet i njihova obitelj, klima unutar nje dok su odrastali, frustracije roditelja koje su prenijeli na djecu koja sa s time rasla itd..ono hoću reći, ne vjerujem da je samo njihova nepopularnost u školskim klupama utjecala da postanu takvi kakvi jesu, ovisi to sve i o drugim okolnostima ukojima su rasli, a i genetici, ono, rodiš se takav valjda. Mislim, ne znam, nagađam. Ustvari potakla me ova tema na ramišljanje kako ću se jednom postaviti prema svojim klincima. Ustvari ide mi pomalo na živce to današnje okretanje previše prema biti IN imati IN stvari, ići na IN mjesta i sve nešto u tom smislu IN, i među odraslima, a djeca naravno kopiraju od odraslih i onda ako je još jedan takav nastavnik, recimo razrednik, snob, evo ti na, problem se rodi iz ničega.

Nitko recimo nije predložio da dijete ZNA nešto što druga djeca ne znaju, već više sve nešto u tom smjeru da IMA nešto što druga djeca nemaju. Pa me to malo potaklo da počnem razmišljati jer vidim to već kod moje male, ni ne zna još šta priča, ali kupi iz vrtića, vidi mama kapa jurić oću i ja, hlaće jurić oću i ja, sandale, nemam ni to a ima ovaj ili onajiz vrtića oću i ja, i sad već sad sam u neobranom grožđu, moram stalno svaki dan po dvadeset puta misliti što ću joj odgovoriti zašto to ne može sve imati. Kad sam joj rekla jednom u naletu gubita insipiracije, mila znaš to su samo stvari, bevzezne stvari koje još tome puno koštaju samo zato jer imaju taj autić na sebi (šta da kažem :mamahrkljuš::mrgreen:), a ona 3 i pol, samo be lijedo pogledala i opet rekla, ali mama ja nemam to i tak, ono gubim se i ja malo i vidim da ću uskoro morati smisliti neku dobru srategiju jer primjećujem da si to nekako previše uzima maha. Pa joj sad pokušavam suflirati kako je ona skroz cool (da ta riječ cool se već sada ukorijneila kod nje, sve to iz vrtića) jer svira klavir i da je to jako cool.

Ustvari sam htjela napisati samo dvije rečenice, kad ono ispade roman :mrgreen: Ustvari se i ja malo brinem već sada oko svega toga, pa ono dobro je čuti kako se iskusniji nose sa time.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Ma znam,kužim šta misliš, ja sam to malo htjela pojednostavniti, ustvari to se više odnosilo na ovo što Ivarica piše o sebi, nije bila neka IN kraljica u školi,pa eto u životu sve pet, zadovoljna žena sama sobom, i to je najbitnije.

A ovo što pišeš za ove isflustrirane doktore, odvjetnike itd.. kužim na šta misliš, ali meni je odmah palo na pamet i njihova obitelj, klima unutar nje dok su odrastali, frustracije roditelja koje su prenijeli na djecu koja sa s time rasla itd..ono hoću reći, ne vjerujem da je samo njihova nepopularnost u školskim klupama utjecala da postanu takvi kakvi jesu, ovisi to sve i o drugim okolnostima ukojima su rasli, a i genetici, ono, rodiš se takav valjda. Mislim, ne znam, nagađam. Ustvari potakla me ova tema na ramišljanje kako ću se jednom postaviti prema svojim klincima. Ustvari ide mi pomalo na živce to današnje okretanje previše prema biti IN imati IN stvari, ići na IN mjesta i sve nešto u tom smislu IN, i među odraslima, a djeca naravno kopiraju od odraslih i onda ako je još jedan takav nastavnik, recimo razrednik, snob, evo ti na, problem se rodi iz ničega.

Nitko recimo nije predložio da dijete ZNA nešto što druga djeca ne znaju, već više sve nešto u tom smjeru da IMA nešto što druga djeca nemaju. Pa me to malo potaklo da počnem razmišljati jer vidim to već kod moje male, ni ne zna još šta priča, ali kupi iz vrtića, vidi mama kapa jurić oću i ja, hlaće jurić oću i ja, sandale, nemam ni to a ima ovaj ili onajiz vrtića oću i ja, i sad već sad sam u neobranom grožđu, moram stalno svaki dan po dvadeset puta misliti što ću joj odgovoriti zašto to ne može sve imati. Kad sam joj rekla jednom u naletu gubita insipiracije, mila znaš to su samo stvari, bevzezne stvari koje još tome puno koštaju samo zato jer imaju taj autić na sebi (šta da kažem :mamahrkljuš::mrgreen:), a ona 3 i pol, samo be lijedo pogledala i opet rekla, ali mama ja nemam to i tak, ono gubim se i ja malo i vidim da ću uskoro morati smisliti neku dobru srategiju jer primjećujem da si to nekako previše uzima maha. Pa joj sad pokušavam suflirati kako je ona skroz cool (da ta riječ cool se već sada ukorijneila kod nje, sve to iz vrtića) jer svira klavir i da je to jako cool.

Ustvari sam htjela napisati samo dvije rečenice, kad ono ispade roman :mrgreen: Ustvari se i ja malo brinem već sada oko svega toga, pa ono dobro je čuti kako se iskusniji nose sa time.

---

Ma bilo je spomenuto.... ali nema veze.

Da se vratimo na ono Cvijetino - istina je, u dobi od 12-13 godina velikom broju djece taj status je važan.

Samo im treba ukazati (iako u ovoj dobi baš i ne slušaju) da nije dobro status graditi na nekakvom negativnom ponašanju tipa drskostima prema starijima i općenito prema drugima, kasnonoćnim izlascima, na pivi i cigaretama...

Kad si dijete nađe klapu, taj status u razredu prestaje biti toliko bitan, jer dijete ima drugo mjesto gdje ga cijene. Mnogima je to mjesto okupljanja istomišljenika sportski klub, škola stranih jezika, slikanje ili kakav drugi hobi. Moji sviraju, njihove prijateljice godinama plešu i na tim mjestima imaju društvo koje im je važnije od statusa u razredu). S druge strane, i taj status u razredu se nekako neprimjetno sam od sebe popravi kad se dijete bavi još nečim izvan škole (ili u školi - zapravo svejedno).

Sorry, preskočila sam izgleda, ali da upravo to što pišeš, to mi je u biti blisko razmišljanje i vidim da ipak nije to toliko različito od onoga kako je bilo u neko naše vrijeme, kako veli ivarica, nisu klinci toliko plošni, pa me to u neku ruku ipak tješi.

evo ja sam jucer pitala svojeg sina o ovoj temi, on kaze da u njegovom razredu, i prijasnjem i sadasnjem, ne postoje ni popularni ni nepopularni, nego postoje grupe
grupe se jako malo doticu, ali ne postoji popularnija i manje popularna grupa ili nepopularna grupa

u grupama opet nema popularnih i manje popularnih, kaze kod nas je prilican socijalizam

pitala sam ga ima li koga ko je van grupa, nema

trina, mozda tvoj sin nema svoju "grupu"?

Eto točno tako je bilo kod mene u školi, postojale su grupe, a ne više ili manje popularna djeca.
Ja neku djecu koja su sa mnom išla u školu 8 godina kao da ne poznajem jer nisu bili u mojoj grupi.
Npr. dečki sportaši, oni koji su igrali nogomet se uopće nisu družili sa curama - niti su se htjeli družiti niti smo se mi htjele družiti sa njima.
A opet, postojali su dečki koji su se družili sa curama. A i cure su bile podijeljenje po grupama, uglavnom teritorijalno, i nije bilo puno doticaja među grupama. No ne bih rekla da je neka grupa bila popularnija ili omiljenija od druge, niti da je netko iz grupe A htio pripadati grupi B.

Ali nisu svi tip za biti grupi.
Ja se sjećam da se meni nikako nije dalo biti u grupi. Dosadno!
Družila sam se sa pojedincima koji su bili samotnjaci izvan grupa ili u "otvorenoj vezi"
sa svojom grupom.
A pošto sam išla u glazbenu gdje su skroz drugi djeca nego u OŠ, nekako smo svi iz glazbene naučili biti freelanceri.
Sve je to rezultiralo da sam se u školi više družila sa dečkima nego sa curama.
Ženske frendice sam stekla tek na faxu (i nove muške naravno).
Vidim da i moja djeca nekako ne "šljive" grupiranja.

Osim toga, mislim da ta pitanja oko popularnosti, nepopularnosti, grupiranja ne dolaze odjednom u višim razredima OŠ,
nego se stvar razvija još u vrtiću a i ranije. Mi već u vrtiću možemo vidjeti pravi mobing: vrijeđanje curice na račun vanjskog izgleda,
oblačenja, "zabranjivanje" druženja s drugima, potkupljivanja darovima, ucjenjivanje isl.
Da li su naša djeca plošna ili ne, i da li ih impresioniraju stvari ili svjetonazori
definitivno ovisi o našem ponašanju od početka. Netko ovdje na forumu ima u potpisu izjavu tipa: nije toliko važno da li nas slušaju,
već to da nas stalno promatraju.

drugo je ako ti biras da ne budes dio grupe ili ako ti se to "dogodi"

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

U stvari nisam mislila baš na stvari. Konkretno put preko oceana silno pomaže popularnosti u razredu.

---

ovo me inspiriralo :)
mi ovdje zapravo ne govorimo o popularnosti nego o djetetovom osjećaju samopouzdanja ili vlastite vrijednosti
a tu mu neće pomoći stvari nego aktivnosti koje čini sam za sebe
recimo put oko svijeta, ili putovanje općenito - to je aktivnost gdje će dijete naučiti mnogo novoga, doći u nepoznate situacije, snalaziti se, vidjeti da postoji toliko toga o čemu nije ni sanjao, dobiti novu sliku svijeta
nitko iz razreda o tome ne mora puno ni znati, nego je bitno da se on osjeća ispunjen i sretan

naravno da ne mora biti putovanje, nego bilo kakva aktivnost koja ga ispunjava i odgaja na pravi način

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Eto točno tako je bilo kod mene u školi, postojale su grupe, a ne više ili manje popularna djeca.
.

---

a ne, kod nas u osnovnoj školi su baš postojali popularni pojedinci. mislim da je razlog njihovoj popularnosti bila kombinacija izgleda, šarma, stila oblačenja (dok mi ostali nismo imali uopće stil :lool: ), kod dečki da su znali kako pričati s curama (bili su i oni mutavi, koje cure uopće i nisu zanimale u toj dobi i tako), da su bili spretni - ne znam sad, pokušavam se prisjetiti.
jednom rječju - oni koji su nam bili - fora, kul.
evo, između ostalih, jedna od najpopularnijih cura u osnovnoj školi je bila ivona brnelić, zadnja miss jugoslavije :mrgreen:
a kao jedan kuriozitet, mm i ja smo išli u istu školu, nit se on sjeća mene nit se ja sjećam njega. :lol: on je bio jedan od onih koji su igrali nogomet i nisu se htjeli družiti sa curama.
a moj status je bio da svakako nisam bila u rangu ivone brnelić :lool: i tih ultrapopularnih, no, nije me to smetalo uopće. nit sam uopće težila biti kao one. a bile su mi totalno fora.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

evo, između ostalih, jedna od najpopularnijih cura u osnovnoj školi je bila ivona brnelić, zadnja miss jugoslavije :mrgreen:

---

pa kad smo kod toga, u zgradi do moje je živjela predzadnja miss Yu, Aleksandra Dobras.
neznam da li je bila popularna u skoli jer je u to vrijeme bila puno starija od mene (danas vjerojatno nije tako puno),
ali nama djevojčicama iz kvarta je izgledala kao mirna i draga djevojka iz susjedstva, pepeljuga tip i onda odjednom Miss.

(Neznam da li još netko ima kakve uspomene na exYu misice pa da otovorimo temu :starac:)

nije bilo misica oko mene, ali od tih predratnih priznajem samo bernardu marovt

Kod mene u školi su postojali ekscentrični, drugačiji pojedinci - ali ne bih rekla da su oni bili popularni u smislu omiljeni.
Evo to što se spominju razvijene cure - toga je bilo i kod nas, sjećam se posebno jedne cure, ali nije ona sad bila popularna u smislu da su se druge cure htjele sa njom družiti ili biti kao ona, baš suprotno, imala je lošu reputaciju. Ja sam si s njom postala dobra na nekom izletu i družile smo se kasnije, pa sam od drugih prijateljica na taj račun znala čuti svakakve komentare.
Jedino čega se sjećam a što je bio naš cilj u društevenom životu bilo je družiti se sa starijima od sebe - starije društvo, e to je bilo popularno.

Kod nas su pojednici bili popularni u prva 4 razreda osnovne škole
recimo sjećam se da je bila organizirana anketa negdje u 2.razredu i jedno od pitanja je bilo "tko ti je u razredu najbolji prijatelj, a tko prijateljica" i skoro svi su napisali imena istog dečka i curice

kroz više razrede OŠ i kroz srednju više smo se družili kao grupe, neki su se pojednici isticali, ali ne bih rekla da su imali bolji društveni život
čak mi se čini da su većinom bili popularni odlikaši ili djeca koja su se isticala po nekim pozitivnim karakteristikama, delinkventi nam nisu bili posebno popularni (moguće da se radi o mom dojmu)

Najpopularniji cura i dečko u mom gimnazijskom dobu su bili oboje visoki, plavokosi, simpatični, otvoreni, izrazito lijepi, no sasvim prosječni đaci, ali zato visokih financijskih mogućnosti, djeca "moćnih" roditelja.. Naravno da su hodali zajedno. Nisu ostali zajedno, no i jedan i drugi su i danas takvi. Kad ih guglaš izbacuju se stranice i stranice. Visoki, zgodni, plavokosi( sijedi:) ), poznati, sa jako dobrom karijerom i priznanjima iza sebe. I ni malo uobraženi. Ni tada ni sada. Samo svjesni svoje vrijednosti.

Tako da, nije loše biti najpopularniji već od rana, to je super temelj za budućnost. No, nisu svi sposobni za to, niti to žele, prosječnih je daleko više.
Glavno da se ne osjeća nijedno dijete kao autsajder, to prilično uništava samopouzdanje.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Kod nas su pojednici bili popularni u prva 4 razreda osnovne škole
recimo sjećam se da je bila organizirana anketa negdje u 2.razredu i jedno od pitanja je bilo "tko ti je u razredu najbolji prijatelj, a tko prijateljica" i skoro svi su napisali imena istog dečka i curice

kroz više razrede OŠ i kroz srednju više smo se družili kao grupe, neki su se pojednici isticali, ali ne bih rekla da su imali bolji društveni život
čak mi se čini da su većinom bili popularni odlikaši ili djeca koja su se isticala po nekim pozitivnim karakteristikama, delinkventi nam nisu bili posebno popularni (moguće da se radi o mom dojmu)

---

Uh, pa ja sam stvarno išla u neki turbo socijalni razred, kod nas nije bilo takvih anketa, kad malo razsmislim pa svi smo bili tu negdje li-la, ok bile su klape pa samo se tako klapski pozivali na rođendane ili slavili kod nekoga, obično kod ovih bogatih sa velikim kućama novu godinu, to je bilo tamo od 6-8 razreda, nisu bili svi pozvani, ali bogme nas nije bilo ni malo, evo samo ovako u grubo bilo nas je na takvim proslavama bar pola razreda, ako ne i više.

ne znam u sta sam spadala, ali znam da sam bila kcer uglednog gradjanina malog gradica, pa sam se trudila biti nevidljiva, necujna, i sve sto po tome ide.
jednom sam cula da se mama jednog decka hvali kako njen sin izlazi s xy kceri. to mrzim i dan danas ne podnosim.

a inace kad se hvalite likovima, ja sam dobro poznavala džirlo djevojku :lol:

Nov početak školske godine..imam opet prvašića i idemo svi zajedno u školu. Približavamo se školi a mom starijem sinu prilazi najpopularniji od svih, i sav sretan pozdravlja mog sina, potapša po ramenu, smiju se, šale se..pa dolaze drugi, svi se smiju, zezaju..Pa mi je postalo jasno da on uopće ne vidi stvari onakvima kakve jesu. valjda bi volio biti među onima koji su stalno u centru pažnje a ne vidi svoju vrijednost. danas mi je došao s viješću da je izabran za predsjednika razreda, dobio ogroman broj glasova, valjda za 80% više nego drugi. Pitam ga "Jel sad kužiš?" Kaže da da i vidim da mu je srce na mjestu. A i meni je

Jooj Trina, baš mi je bilo lijepo ovo za pročitati :)

Super :)