Citiraj:
Mima prvotno napisa
Jesu to ovi? Mislim, ista je adresa: http://www.canis.hr/Default.aspx?bt=3
Printable View
Citiraj:
Mima prvotno napisa
Jesu to ovi? Mislim, ista je adresa: http://www.canis.hr/Default.aspx?bt=3
Da!
Pa ja ne bih to nazvala da psu ne treba vjerovati jer ne zvuči baš lijepo tako nešto reći djetetu, ali da treba biti oprezan - svakako.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Djeca i ne trebaju dirati pse koji su bez vlasnika u blizini, a ako je pas sa vlasnikom ne trebaju dirati bez pitanja.
Poželjno je i da znaju kako podragati psa, a bome i da znaju prepoznati znakove upozorenja koje pas šalje prije nego što grize.
Mima, ima li on-line takva brosura?
Ja ne volim zivotinje, ali moja kcer voli. Za sad ju ucim da pita vlasnika da li smije podragati psa ili macu. Detalje oko toga kako da ih mazi i sl ne znam.
Pitanje za iskusnije vlasnike pasa, da li dozvoljavate svojim psima da ponjuše druge ljude ili njihove stvari npr torbe? Moja to hoće kad smo svi na nekom malom prostoru tipa lift, pa joj ja ne dam. A, opet znam da je psima čulo mirisa jako bitno, pa nisam sigurna da li postupam dobro.
Nemam pojma, mi smo je dobili na tečaju.
Zapravo, dečko koji vodi školicu je radio neki program za edukaciju djece o sigurnom ophođenju sa psima pa odatle te brošure.
Btw. i moje dijete je pas jednom prilikom 'ćapio' za ruku, ne baš ugrizao ali recimo uhvatio zubima tako da su se vidjeli tragovi.
Imaš osnove na Rodinom portalu: http://www.roda.hr/article/read/zasto-psi-grizuCitiraj:
MarijaP prvotno napisa
Ni ja nisam dala djeci (tj. mlađem sinu koji je to želio) da se približavaju i diraju životinje bez dopuštenja vlasnika.
S druge strane, zabluda je da vlasnik može u svakom trenutku kontrolirati psa, čak i ako ima najbolje namjere. Pas je živo biće i ima svoj mozak i ideje. Tko zna kako on može protumačiti djetetov nagli pokret. Ako se preplaši bezvezne stvari tipa torba ili kišobran, eto cirkusa...
I ja sam iz VG...a pošto sam sad zadnjeg psa uzela iz Azila za napuštene pse u Cerju Pokupskom, znam da oni puno vode brigu vezano za pse po VG. Imaš na netu njihovu stranicu i broj telefona pa nazovi. Vrlo su ljubazni i susretljivi i vjerojatno će ti sve reći, koga nazvati, kome se obratiti...Sretno!Citiraj:
CAPPY prvotno napisa
I daj javi kaj si obavila :)
Ok, je li otkrio netko komu točno se treba obratiti u Zagrebu, broj, adresa, za prijavu ovakvih situacija.
Psi iskaču iz svog dvorišta na cestu, dijete ide iz škole i zbog stresa od bjesomučnog lajanja tog psa bježi na cestu, drito pod auto. To je taj jedan dio pametnih vlasnika, onih koji ostavljaju otvorene ograde pa psi izlijeću van u tom nekom svom radijusu.
Drugi ih uredno, svaku večer puštaju van da šeću slobodni po cijelom kvartu i napadaju ako im se napada, njuškaju prolaznike, ma sve i da ti "neće ništa" (klasična spika), šta mene ima njuškati na cesti mrcina od psa u 9 navečer. Zašto moram proživljavati taj stres od prilaska nepoznatog psa, za kojega nikad ne znaš što mu je na umu? O djeci da i ne pričam, to me najviše muči. Sad se rano smrači, djeca idu iz škole oko 7, a psi su već po cesti.
Komu to prijaviti, da im dođu u inspekciju i nalože zatvaranje psa u dvorište?
Komunalnom redaru.
Ček, puštaš svoju mačku u svom dvorištu, a susjeda s tim ima problema? Kako molim? :zbunj:Citiraj:
superx prvotno napisa
Ne dozvoljavam, nemaju što šnjofati druge ljude i njihove stvari.Citiraj:
IvanaR prvotno napisa
Što se tiče opasnih pasmina - nisam baš nešto sretna s time, ali da, imam predrasude prema njima. :neznam: Nisam oduševljena kad vidim da nam u susret ide npr. neki staff, a nedavno je jedan zarežao i krenuo na jednu od mojih kuja, koja ga je btw skroz ignorirala (valjda se uvrijedio :mrgreen:). A s obzirom na to da nam je pred 20-ak godina jedan njemački ovčar zaklao pudlu, valjda su mi predrasude donekle opravdane. :neznam:
ja imam 2 psa. muškog mješanca od 23kg i ženku rotvajlericu od 40kg. oboje su socijalizirani, oboje vole djecu, oboje su psi koji laju kad pored "njihove" ograde prolaze drugi psi i od oboje ljudi bježe, prelaze cestu (uglavnom odrasli moram napomenuti), dižu male pse u zrak i sl. kad idemo u šetnju mužjak je uvijek na lajni jer se zaletava na druge pse (nepristojan je), ženka nikad jer mi hoda uz nogu. oboje su nezainteresirani za ljude općenito, pogotovo odrasle. ja ih bez problema šećem u 9. mjesecu trudnoće i znam da bi i jedan i drugi prije ugrizli sami sebe nego čovjeka, a da ženka od drugih agresivnih pasa bježi, a mužjak bi se postavio i zabrukao (nema režanja niti pokazivanja zubiju) i pokupio.
psi nisu nerazumni stvorovi koji samo gledaju kako će nekog čopit za nogu, nisu svojeglavi ako su odgojeni i odrasli i ne grizu ako osjete da ih se netko boji.
i sad, da živimo u beču onda za to nema problema, jer svaki pas može u dućan, može u javni prijevoz, može se normalno šetati po cesti. vlasnik mora imati lajnu, ali pes ne mora biti zavezan, mora biti brnjica, ali ne mora biti na njušci. više manje može se psa pustiti na bilo koju zelenu površinu, ali se drekeci kupe. agresivni psi se drže daleko od očiju javnosti i ne šeču se po gradu. to je određeni civilizacijski doseg, a ne hir!
ali pošto kod nas i dalje važi da je pas beštija koja treba biti bjesna na lancu, koja je prljava i nema kaj nekog na cesti pogledati ili ne daj bože pošnjofati jer fuj, gdje je najveći problem kad je pas u parku u kojemu su djeca (a kad padne noć po njemu piške i kakaju ljudski prolaznici).
htjela bih zato naglasiti da nisu psi problem nego neodgovorni vlasnici koji pse puštaju bez nazora, koji ne sakupljaju dreke i ne uvažavaju tuđe strahove od pasa.
problem su ljudi koji su netolerantni na pse općenito pa ih bilo kakav pas smeta i nedaj bože da se pas šeče bez uzice jer ko je to vidio.
problem je sustav koje ne sankcionira vlasnike koji odgajaju agresivne pse i koji agresivne pse ne uzimaju takvim ljudima.
nije problem u psima!
čitala sam naše zakone i propise i od opasnih vrsta navode se samo psi tipa bull te psi koji imaju povijest nasilja (nekog su dakle ugrizli). za sankcioniranje nesavjesnih vlasnika u zg zadužena je gradska komunalna služba međutim ako je riječ o nekom većem psu oni mu se neće niti približiti i ništa se neće dogoditi pošto tamo rade ljudi koji pse ne poznaju. onda se svi ti propisi svode na popisivanje i kažnjavanje bakica koje bez lajne šeču pudlice i maltezere po ribnjaku.
Sve si rekla gizolito. Moja velika želja je jednom prošetati svog velikog psa naravno na lajni po našoj prekrasnoj šetnici uz more bez da ljudi skoro pa skaču u more i da svakii drugi ne komentira, ej jesu to oni što jedu djecu... A ja šetam s nećakinjom od 3 godine i psom uz nogu i trbuhom (nije još do zuba).
Apsolutno podržavam prijavljivanje neodgovornih vlasnika, jer takvi vlasnici smetaju i nama koji se trudimo odgovorno držati svoje životinje, dapače, zbog takvih su naše životinje na lošem glasu.
:love: potpisujemCitiraj:
innu prvotno napisa
danas sam čula užasan lavež i mislila pozvati mačka u kuću da susjedov pas ne ludi. a kada sam otvorila vrata na mene je skočio njemački ovčar-nasreću sam u zadnji trenutak ga malo udarila vratima i zatvorila vrata. onda sam spasila mačka s prozora tako da sam otvorila prozor i uvukla ga unutra dok je pas ludio.
nakon toga spopao me užasan strah. sin je prije desetak minuta otišao prijatelju, a kćer na sreću nije bila sama u dvorištu, ušla je prije minutu (dvorište je skroz ograđeno, bar sam tako mislila do danas). s balkona sam vidjela psa kako skače po našem dvorištu a susjeda sa drugog balkona me uputila da je iz susjednog dvorišta, pa sam dozivala :susjed dođite po psa i gađala mu vrata s kvačicama. kad sam već izgubila živce, nakon sat ili malo više, počela sam nazivati veterinarski servis, dumovec i sl. i svi su mi savjetovali da pričekam ili zovem policiju. na kraju je muž došao s posla, pozvonio susjedima i pas je bio od njihovog prijetelja, ostavili su ga u dvorištu i provukao se k nama a nije mogao natrag. vjerujem da je ta ženkica mlada i zaigrana ali nikad do sad se nisam tako preplašila psa.
pišem ovo i ne vjerujem, stvarno sam se preplašila i pobjesnila jer ja zbilja jako volim pse, imala sam psa i imam razumjevanja za životinje, a čak i vlasnike. zato nisam zvala policiju, i zato sam čekala prije nego sam zvala dumovac. ipak, i za mene postoje granice.
nakon što je mog oca ugrizao pas koji je mene prije toga napao, a dijete mi skoro ugrizao pas nakon što su njegovi vlasnici tvrdili da je miran i da neće nikome ništa, ne zamaram se time zvuči li lijepo ili nelijepo da psima ne treba vjerovatiCitiraj:
Mima prvotno napisa
moja ne dira pse bez pitanja, a uopće nije dirala onoga koji je na nju skočio, samo je s tatom prošla blizu njega - znači, niti u jednom od ovih slučajeva psi nisu slali znakove upozorenja prije napada
moj pas je na lajni ali ne povlačim ga i ne odvlačim od ljudi na cesti ako ih želi ponjušiti... ako baš vidim da idu mala djeca kojima je u razini lica onda ne pustim jer bi se klinci mogli prepasti (Tija ima 28kg i crna je - samim time ljudima spada u kategoriju vuka valjda...)
ionako je jadnoj trebalo skoro 4 godine nakon azila da počne prilaziti ljudima na cesti - toliko je imala povjerenja u njih...
ako netko ima nešto protiv da ga ona ponjuši - ne zamaram se s tim jer mi je to u rangu da im niti ja ili moje dijete ne smiju prići - suludo... uostalom, oni koji se psa boje ionako prelaze cestu čim nas vide na horizontu... a ja šetam sa trbuhom do brade i psa vodi moj klinac od 3 godine...
u liftu nemam namjeru psa udavit lajnicom zbog nečije vrećice... ionako u lift s nama ne ulaze oni koji ne žele bit pored psa...
poštujem zakon - pas je vezan, za njim skupljam govna, ali baš da ću se ponašat kao da imam zaraznog gubavca na lajni - neću...
Pa nije mi ok da tolikog psa na lajni vodi dijete od 3g.
Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Nije uopće važno kako to zvuči meni ili tebi nego kako zvuči tvom djetetu, a ti slobodno uči dijete o psima ono što želiš, tvoja stvar.
Evo vam jedne informacije koju je dobro znati i širiti http://www.vagabond.hr/zuti-pas/
Radi se o projektu žuta vrpca kojom vlasnici označavaju pse kojima iz nekog razloga nije poželjno prilaziti.
Uh, kud bas zuta traka?
Da, niti meni se ne sviđa, baš budi glupe asocijacije, a rekao mi je instruktor u školi da ju stavim peseku jer je užasno preplašena.
pa vjerojatno niti drugima nije ali da ju upoznaš bilo bi ti jasno :-)Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
on ju vodi od kad je prohodao a i prije - iz kolica...
ja sam naravno uvijek na oprezu jer ju može nešto omesti, nije trenirana kao radni pas ili nesto slicno, samo je jako nježna i pažljiva :-)
ne brini za moje dijete, nema potrebe.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Vidiš, ja imam psa, ali ni u ludilu mi ne pada da joj dozvolim da prilazi drugim ljudima, a još manje da ih njuši. Iako je moj pas više igračka, nego pas, ja kao vlasnik nemam prava druge ljude smetati svojim psom.Citiraj:
lukab prvotno napisa
Ako ju netko pozove ili me pita da ju pomazi, i jedna i druga ćemo se odazvati i ona će sva sretna prići većini ljudi da ju poglade, ali ne ako ovi to ne žele. Moj pas je moja briga i neću nikoga smetati s njom.
Smeta me kad drugi ljudi vode psa bez vezice, to mi je nepristojno. Nisu svi ljudi ljubitelji pasa.
pa nisu svi ljudi niti ljubitelji ljudi pa nitko njima ne zabranjuje da mi prilaze na cesti i žicaju kunu za pivu...
nisu niti svi ljudi ljubitelji djece pa neću djetetu braniti da prođe blizu nekoga da mu slučajno ne bi smetalo...
malo pretjerujem ali probaj izvuci poantu...
nitko mene ne pita dal mi smeta da mi pijanac stoji u liftu i smrdi, jer je on eto čovjek kao i ja... a moj pas ima više manira od njega...
potpisujem da nekoga može i treba smetati pas bez lajne ili govno u parku ali nemam se namjeru nekome ispričavati i micati zato što imam psa pored sebe...
meni su psi živa bića kao i ljudi i imaju jednako pravo koegzistirati na ovom svijetu kao i mi... uz pravila koja postoje i vrijede - kao i mi...
cappy, imaš pp.
Od djetinjstva imamo psa u kući, uvijek, jedno vrijeme smo imali mačku, sad nemamo svoga nego sveki ima psa, u istoj je kući, istom dvorištu, samo kat ispod nas. Psi su mi nekako dio života, nikad ih se nisam bojala, niti ih se boje moja djeca.Citiraj:
lukab prvotno napisa
No, bez obzira na moju ljubav prema psima, nije nimalo suludo to što ovi drugi ljudi misle, i što se boje, što ne žele da ih tuđi psi njuškaju, ni da na njih laju po cesti, ili što ne žele uopće imati kontakt s njima. Upravo suprotno, suludo je ovo što si ti izjavila, ti nisi tvoj pas, ni mačka, ni krava, ni miš, ni hrčak, niti je to tvoje dijete pa da bi uopće uspoređivala prilaženje ljudi s njuškanjem psa.
To što je tebi pas isto što i dijete, drugim ljudima nije. S mojom sveki pas spava u krevetu, ima svoju fotelju, dekicu, pas je pametan, ja bih rekla - genije (ne zezam se) i dobar je. No, kako idu godine, slabe mu živci, pa se i njemu svašta događa.
Nisu jednom došli ljudi s ceste, ljuti, vidim im na licu da kipe i sad će eksplodirati, krenu meni govoriti "Gospođo, je li to vaš pas? Iskočio je preko ograde na cestu, skoro sam pod kotačima završio...."-
-Nije, gospon, nije, molim obratite se gospođi dolje, ja nemam ništa s njim...
A mojoj sveki pas je svetac, on aureolu oko glave nosi, ma ne bi on mrava zgazio, di bi on, on to samo jadničak kad se kujice u kvartu tjeraju malo nervozan, pa odluta za njima i nema ga par dana, ..pa onda ona svakog poštara i dostavljača koji umiru od straha dok ovaj laje uvjerava kako mogu slobodno ući "jer im on ništa neće" i da nikad nikog nije ugrizao (da, sad bi svatko trebao biti sretan jer je ovaj nevin, zasad)...i kakvi su to ljudi koji ne dijele to njezino obožavanje psa, a gle, pa njega moja djeca potežu i čupkaju i jašu i igraju se s njim. Onda još pokaže kako se s njim nateže moja mala od godinu dana i to bi sad trebalo tog čovjeka, kao, oduševiti.
Ma što bi to trebalo zanimati druge ljude? Oni su po meni debelo u pravu, a ne ti i moja sveki. Tko ih voli, taj će sam prići, moje klinke bi se svakom psu kojega sretnu u parku u usta uvalile, i znaju kako ide "njuškajući bonton", ali ja obavezno pitam vlasnike prije smiju li, i stvarno se nekad više pas boji djece nego oni njih.
Samo ne shvaćam kakva bi to bila uvreda za psa kad ga se ljudi boje i kad ne žele imati posla s njima.
Čovjek je čovjek, a beštija je beštija.
Ja se ne osjećam sigurno kad me pas počne njuškati ili skakati po meni i obično automatski stanem i zatvorim oči.
ni ja ne volim kad me psi njuškajuCitiraj:
larmama prvotno napisa
ili mi se motaju pod nogama
ili idu pokraj mene i laju na sav glas
i uopće ne shvaćam ovu usporedbu pasa s ljudima, ali stvarno ne kontam
a kojom vrpcom se označavaju "#$%& vlasnici?Citiraj:
Mima prvotno napisa
naime češće naletim na normalne pse... :mrgreen:
ja lagano pružam ruku prema psu, da me može ponjušiti...Citiraj:
larmama prvotno napisa
(lijevu ruku. desnu ne, jer su me dva ugrizla. poznata. nakon što su lajali. da netko ne uzme "neće grom u koprive" za ozbač hihihi)
onda on odluči da li se želi družiti samnom ili ne :mrgreen:.
Dijete u biti ne treba učiti niti da se boji niti da se ne boji psa, već da ga respektira, bez obzira na veličinu, i bez obzira bio tuđi ili naš pas.
Moja je do svojih 3 godine usvojila osnove.
Ne dirati tuđeg psa bez pitanja, ne prilaziti nepoznatim, a većim psima od sebe (bez obzira što je rasla uz psa čija glava je skoro bila velika ko ona).
Pitati prije nego kreneš psu vlasnika, smijem li ga dragati, pa sad sa skoro 4 već iz prve odmah prvo ide vlasniku, a onda tek psu. I kad dobiješ dopuštenje uvijek najprije pružiti rukicu pred pseću njušku da te onjuši i da ti on sam da dopuštenje da ga smiješ dirati - ukoliko pas okrene glavu od tvoje ruke i krene unazad, ne diraj. Nikad nepoznatom psu sa rukom poklopiti glavu ili mu se bacat u zagrljaj.
Ništa nije bila niti pre mala niti nerazumna za ovih par stvari usvojiti i evo nema ni 4 ponaša se prema nepoznatim psima, bolje nego neki odrasli.
X :mrgreen:Citiraj:
sorciere prvotno napisa
A sad što se tiče koliko pas ima razuma, pa psi imaju instikte, imaju i emocije, sad koliko razuma u njima čući, pa ne želim sad ovdje ulaziti u diskusiju o tome, alinakon životnog iskustva sa psima, nakon posljednjeg ekstra dominantnog mužjaka, ionako pomalo surove i nimalo lagane pasmine, fizički jakog i teškog, 50 kg ko ništa, period između puberteta i 5 godine nam se svodio uglavnom na uspostavljanje poretka, tko je doli sad bi gori, ništa neobično za ove pse, a pogotovo kad naletiš na ekstra dominantnog mužjaka, promatranje i njega i hrpu pasa i njihovo ponašanje, pas je ipak pas i pokloniti 100% povjernje životinji smatram prije neodgovornim, nego razumnim.
Iako tokom svih tih godina, na koncu i naša simbioza koja je proizašla i iz života na malom prostoru 24 h/7 je dovela do toga da se on i ja razgovaramo pogledima, kimanjem glave, i gestama, kad mi je jednom samo krivo pogledao kćer bilo je dovoljno samo da ga pogledam, poklopio se ušima, došao do mene licnuo ruku i opet mirno lego, usprkos svemu tome znala sam i bila svjesna toga u svakom trenutku da je on ipak pas, koliko god ponekad imao otvoren, topao i ljudski pogled, ali već u nekom sljedećem trenutku zatvoren, distanciran, hladan.
S time da moram naglasiti još jednu stvar, moj doživaljaj pasa se značajno razlkovao od životnog perioda do životnog perioda,sasvim drugačije sam doživaljvala pse sa 10, 20 i 30, a sasvim drugačije ih doživljavam danas sa 40.
A psi se mjenjaju također. Kada ga se sjetim kao šteneta, nije se odvajao od mojih nogu, kakva uzica, kakvo šta, čitavu plažu, put do doma kroz gužvu i plac je kaskao iza mene bez da se osvrnuo na išta, čak i kad mu je neki tip uprolazu pružio komad kruha s paštetom, ništa, on je izabrao nas od kada smo ušli kroz vrata uzgajivačnice, ali to nije bila garancija za ništa. Do godine i pol dana smo imali savršeno odgojenog, socijalziranog, pristojnog psa, što se agano počelo mjenjati sa njegovom zrelošći i kako je bivao stariji sve je više ispoljavao svoju pravu zrelu narav koja je punikrug zatvorila sa 5 godina, period kad su se mnogi upravo rješavali ovih pasa, uglavnom mužjaka, jer više nisu mogli s njima. Zato uvijek naglašavam, psi žive dugo i na to treba misliti prilikom uzimanja bilo kakvog šteneta, psi prolaze sve faze rasta i razvoja i starenja sasvim isto kao i čovjek, samo ubrzano, imaju svoje dobre i loše dane, svoje "migrene" i loša raspoloženja, svoje osobne pseće uspone i padove, psi nisu osobe, nisu ljudi, ali su živa bića.
Žuta vrpca ne znači da je pas "#$%&, agresivan ili zločest, nego da vlasnik moli da se ne prilazi psu, za što može biti puno razloga, npr
Možda ima zdravstvenih problema ili je u procesu treniranja.
Možda je to udomljen pas koji prolazi rehabilitaciju. Takvim se psima svijet može činiti jako strašnim.
Možda je imao loše iskustvo s drugim psima ili ljudima, a možda se jednostavno ne osjeća ugodno kraj onih pasa koji žele svakog pozdraviti
Mima mislim da je to bila šala na račun nas vlasnika, bar sam ja tako shvatila :-)
Inače ta vrpca ili neka univerzalna oznaka takve vrste uopće nije loša stvar, time bi se izbjeglo puno nesporazuma i neugodnih situacija, ponekad i opasnih.
psi se upoznaju njuhom, to je njihov način komuniciranja... ako nam prilazi neki čovjek i ona ga želi upoznati - neću ju navlačiti svaki put kad netko ide prema nama... osim toga s tim navlačenjem psu samo prenosiš nervozu, on misli da se događa ne znam što i na kraju dobiješ psa koji laje i baca se na prolaznike jer misli da je to nešto opasno što dolazi... totalno kontraproduktivno...
naravno da neću dopustit da ona na nekoga skoči (ionako to nikad nije radila, niti kad je bila mala jer je imala veeeeeeliko nepovjerenje u ljude i nije im uopće prilazila) ili da nekom gura njušku u guzicu ali ako želi nekome prići i ponjuškat ga onda ju pustim... ionako ona jako dobro zna tko je uopće vrijedan njezine pažnje a tko nije, neće svakome... i uglavnom ljudi i nju tako srdačno pozdrave, rijetko se desi negativna reakcija... a najčešće se ne dogodi nikakva interakcija nego se čovjek i pas spontano mimoiđu bez ikakvog navlačenja i tenzija...
moja životna filozofija je "live and let live"... ako ja hodam pločnikom onda i moj ili bilo čiji pas ima pravo hodat tim istim pločnikom, tako sam odgajana i tako se i ponašam :-)
Pa zato je ovaj projekt sa žutom vrpcom (koliko god je boja nesretno odabrana) dobar i zato ponavljam što on znači, da što više ljudi dobije tu informaciju - da se ljudi na neki način upozore da ne prilaze tako označenom psu.
Iz mog nevelikog iskustva, ljudi se pomalo naljute i uvrijede kad ih zamoliš da ne diraju psa, posebno kad kažeš djetetu da je bolje da ga ne dira.
Ja sam danima djeci u kvartu govorila da je pas dobio sredstvo protiv buha i da ga radije ne diraju (a u stvari je pas preplašen).
Mi ulažemo stvarno puno truda i vremena da nam se pesek oslobodi i ohrabri prilaziti ljudima i psima i svaki nagli i neželjeni dodir je korak unazad u tom procesu.