Dragonfly prvotno napisa
Kao mala sam se nagledala toliko horara da im neznam broj, obožavala sam ih. Počela sam kad smo kupili video, sa 11 godina. Gledala sam ih s tatom, red horora, red crtića.
Ne gledam horore već godinama (crtići su još in :)). Kod mene je problem bio taj što sam poslije uvijek imala opake noćne more koje su znale biti toliko realistične da sam se budila u panici, oblivena znojem, pa sam jednog dana jednostavno rekla dosta, nema smisla više.
Ista stvar sa raznim CSI-jevima, Dexterima (pogledala početak jedne, nisam znala o čemu je i nakon 10 minuta paf) i ostalim serijama tog žanra.
Neću zaboravit jedan CSI kad su tražili žrtvu u šumi i pod lišćem je virila nogica male bebe. Želudac mi se okrenuo, zagasila sam televizor.
Meni je to iskreno nekak bolesno, za razonodu gledat kako netko nekog ubija, siluje, muči i neznam što sve ne.
Previše je toga i u stvarnom životu, ni dnevnik ne mogu pogledat bez mučnine u želucu.
Bit će da sam previše osjetljiva.