djeca prihvacaju situacije onako kako im ih se predoce. ako se od toga ne radi tragedija nego se predoci kroz simptome djeca nadju sistem da se sa tim uhodaju.
Printable View
djeca prihvacaju situacije onako kako im ih se predoce. ako se od toga ne radi tragedija nego se predoci kroz simptome djeca nadju sistem da se sa tim uhodaju.
moja baka je bolovala od te bolesti.
umrla je prije godinu i pol.
bila je u domu u Karlovcu, privatnom, 4200 kn.
isto tako do zadnjeg ju je mama pustila da bude sama, kuha i čisti. mama je bila uvjerena da tako vježba mozak.
ali kada je počela izlaziti sama iz stana i nije se znala vratiti doma u roku od tjedan dana su joj našli dom.
u ZG su privatni preskupi.
prve osobe koje je zaboravila baka su moja mama i ja.
mi koje smo stalno bile s njom.
bolest smo otkrili jedno prije cca 7 god., i kada je krenula s terapijom bila je ok. ali eto nije dugo izdržala.
držite se.
Odlucili smo se za dnevni smjestaj u dom. Ujutro ju odvedemo a popodne dodjemo po nju.
Radi se o drzavnom domu i imaju mjesta. Krecemo u prikupljanje dokumentacije.
Nije mi bilo lako odluciti se ni za ovu varijantu ali druge mogucnosti trenutno nemamo. Mm je vec 2 godine u kuci i brine se za nju i nije mu lako, zapravo tesko je jako. Pokusati cemo mu naci neki posao i vratiti ga u zivot.
Baki i J. smo objasnili da ce ici kao u vrtic na sto je J. komentirala da ne zeli da baka ide u vrtic jer joj je doma ljepse nego u vrticu :))), a baka je rekla da napravimo sto god mislimo sa je najbolje. Uvijek je bila razumna i stavljala druge ispred sebe pa je i sada kada mozda i ne razumije u potpunosti takva.
Kako je zivot cudan. Prvi put kad sam J. ostavila u vrticu, stegnulo me u grlu i pustila sam suzu a imam osjecaj da ce tako biti i kada cu prvi put mamu ostaviti.
mitovski :love2:
želim ti puno snage :heart:
to je kod Sv. Ane?
sretno
nemojte me molim vas pogresno shvatiti, ali citajuci ovo mamin parkins mi se vise ne cini tako strasnim :(Citiraj:
mitovski prvotno napisa
http://www.alchajmer.org/746A56B2-4B.../pdf/Vodic.pdf
Na ovom linku je vodič za njegovatelje bolesnika koji boluju od Alzheimera - meni je pomogao nadam se da će i pomoći i drugima jer obiluje praktičnim savjetima i daje odgovore na pitanja koja sam imala
Inače nakon postavljanja dijagnoze oboljeli ima pravo na:
pelene, nepromočive prostirke za krevet, kućnu njegu svaki ili svaki drugi dan ovisno o nepokretnosti - ovo sve daje liječnik opće prakse
Osim toga (ali u ovome nemam sama iskustva) može se dobiti:
pomoć pri čišćenju kuće i financijska pomoć (ona se dobiva preko Centra za socijalni rad).
Eto nadam se da sam barem malo pomogla
Ne valja ti link
klikni kao da hoces odgovoriti sa citatom i otvorit ce ti kompletan link. meni ga security blokiraCitiraj:
jelena.O prvotno napisa
http://www.alchajmer.org/index.phpCitiraj:
jelena.O prvotno napisa
Nadam se da će sad biti OK, vodić se nalazi na naslovnoj stranici s lijeve strane. U pdf formi je.
sad je ok
Možda je sad prekasano, ali čisto kao korisna informacija, ako će kome pomoći, bolnica u Novom Marofu skrbi o mnogim nemoćnim starijim ljudima oboljelim od raznih bolesti, a čula sam da imaju sad i odjel za palijativnu skrb. Uvjeti u bolnici su većinom dosta jadni jer se radi o starim zgradama koje bi trebalo preurediti većim dijelom, dok je jedan manji dio nedugo preuređen i navodno jako lijep. No, bez obzira na to, još nisam čula niti jednu osobu koja se požalila na osoblje koje od sebe daje maximum da tim ljudima olakša, hrane ih, presvlače redovito i sve što treba.
Proslo je nesto vise od 6 mjeseci od kada sam otvorila ovu temu. Mami se psihicko stanje dosta pogorsalo, vise uopce nije svjesna vremena ni prostora i nas zivot je postao blagoreceno nemoguc.
Danas vozimo mamu u dom.
Odluka je za mene emotivno jako teska, prosli sam tjedan isplakala more suza ali isto tako znam da i moje dijete mora imati bezbrizno djetinjstvo a ovako joj to ne mogu omoguciti.
Mami se toliko pogorsalo stanje da npr. J. brani da crta i otima joj bojice i takve slicne stvari i to je bio trenutak kad sam sama sebi rekla da je dosta.
Mm je vec tri godinu kuci uz nju i vrijeme je da i on nastavi svoj zivot i pocne raditi.
Nadam se da ce mi s vremenom biti lakse i da cu se pomiriti sama sa sobom.
Morala sam vam se malo izjadati :).
mitrikovski, tesko je, ali u tim fazama agresivnosti koju imaju je zivot tezak, jako jako tezak, tako da si napravila sto je najbolje za tvoju familiju. jer da si i sama to bi te slomilo, ali jos obitelj u kojoj je malo djete zbilja mora paziti i na sebe.
:love2:
:love2: Žao mi je, nadam se da ćete svi biti dobro...
Nemaš si što predbacivati jer u svakom trenutku si učinila najbolje što si mogla i dala najviše što si mogla. Da je se ovakvo stanje nastavilo, naškodilo bi svima - i tvom djetetu i majci i tebi i MM-u. E to bi bio propust. Drži se!Citiraj:
mitovski prvotno napisa
mitovski, donijela si najbolju odluku za sebe i svoju obitelj :love2:
drži se :heart:
Nije (meni ni prije) uopce bilo racionalne dileme, al treba odluka u ljudima sazrijet i emocije se preradit. Grlim te, mitovski i drzim palceve za emotivno pteradjivanje price, sve je to ljudski i normalno.
:love2:
:love2: Mitovski, potpuno te razumijem, moja baka je imala Alzheimera 8 godina :-( .
mitovski, drz'se :heart:
Hvala cure na podrsci, puno znaci!
Vratili smo se, bilo je tesko, knedla u grlu. Otplakala sam cijelim putem kuci.
Umirilo me to sto je osoblje predivno i vidim da znaju kako razgovarati s takvim bolesnicima.
Mamu su odmah odveli na rucak dok smo mi rjesavali papire. Onda je nju uhvatila panika da je netko ukrao moju J. Uzasno je vezana za nju i kad ju ne vidi hvata ju panika. Nadam se da ce to nekako prebroditi i da ce oni znati kako ju umiriti, valjda ljekovima jer drugog nacina nema.
Uzasno nam je cudno bilo vratiti se kuci bez nje. I dalje imamo onaj osjecaj zabrinutosti i brige za nju...kad bi otisli do trgovine pa stalno brinuli i zurili kuci jer je sama.
Samo da ona nekako prihvati tu novu okolinu i ustabili se koliko toliko pa ce i meni biti lakse.
Ina33, bas tocno kako kazes nema racionalne dileme...mozak je uvijek znao da je za sve bolje da je u domu ali srce je valjda trebalo doci do trenutka da kazem ovo vise ne ide i da odlucim a odlucila sam u jedno popodne kad me MM nazvao na posao i rekao da vise ne moze i da mu dodje da se baci kroz prozor. Naravno ne doslovno ali tko nije zivio s tako bolesnom osobom ne zna sta to znaci. Tada sam odlucila da nas zivot mora dalje i da je ona prisebna prva bi me molila da ide u dom.
a kam je otišla?
sretno!
x :love2:Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
ne predbacuj si, jer nisi pogriješila :love2:
Dom Pintar, Stubičke toplice. Od svega što smo pogledali odnos cijene i onoga što nude je bio najbolji. U Zagrebu su cijene za takve bolesnike iznad 6.000,00 kn a to nam je bilo puno previše. Nije tako ni daleko, za 30-40min smo tamo. Priroda je jako lijepa.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Super da ste dobili mjesto. I ja te razumijem i to jako dobro. Tesko je, svaka faza je sve teza i teza. Morali ste nekako presjeci. I kako ina rece to je jedino pravo rjesenje. I zbilja nije daleko.
Nakon 6,5g u domu, prošli četvrtak ujutro moja je mama zauvijek zaspala. Namučila se poprilično, pogotovo zadnje 3 godine kad je bila nepokretna i komunicirala nekim svojim nerazumljivim jezikom. Ovo vrijeme u kojem živimo nam je na žalost oduzelo mogućnost da ju viđamo više nego 2-3 puta kad je bilo dozvoljeno. Znam da je sada našla mir i da više ne pati.
Teško mi je i to je normalno jer bez obzira što nije više bila svjesna imala je tu neku toplinu do zadnjeg dana. Sretna sam što mi je bila mama kakva je bila. Mnogi ljudi koji su me nazvali ovih dana i kojima je dotaknula ili samo okrznula život nisu mogli naći riječi kojima bi ju opisali. Njena dobrota, suosjećanje i briga za sve druge nisu imale granica. Pomagala je uvijek svima nesebično.
Svakako bih napomenula da je u domu u kojem je bila imala prekrasnu brigu i zauvijek ću im biti na tome zahvalna.
Na ovom sam forumu često znala pronaći utjehu u teškim trenucima. Neke smo na žalost imale i slične priče pa sam evo imala potrebu podijeliti ovo na temi koju sam prije 6,5g otvorila. Ima ovdje divnih ljudi :heart:. Možda nekome tko je u istoj ili sličnoj situaciji pomogne.
Žao mi je zbog tvog gubitka, mitovski :-(
Žao mi je mitovski. :love2:
mitovski jako mi je zao. primi moju sucut.
Sve sto si prosla znam kako je, na zalost.
Meni je je laknulo kad je moj otac umro. zadnjih dva mjeseca je bilo bas lose, a bio je doma.
Ta bolest je jako teska, nestanak osobe iz dana u dan, tu je, a nije tu.
JOs jednom iskrena sucut.
Iskrena sućut
Držite se
Mitovski, iskrena sućut :cry:
mitovski, žao mi je :-(
Draga mitovski, iskrena sućut :ghug:
Mama je sada na nekom drugom ljepšem mjestu, u miru i bez boli :heart:
Mitovski, iskrena sucut :heart:
Mitovski, moja sućut...
draga mitovski, jako mi je žao
imala si sreću da si imala takvu mamu, ali je i ona imala sreću da si ti njena kći :heart:
Mitovski, žao mi je..
Mitovski, moja sućut :heart:
Kako se J. drži?