Printable View
Ja sam išla oko 2 tjedna i nisam se uopće dala zbunit. Tetama iz naše grupe to nije smetalo, ali mi je teta iz jedne druge grupe stalno pričala kako su najbolja ona djeca koju roditelji samo ostave i odu. I bila su ta djeca "najbolja" za nju. Samo su sjedila i sa strahom i tugom i suzama u očima pitala kad ce doci mama. Istina da vrtići imaju neke programe i aktivnosti, ali ja se u ot nisam pačala. Samo sam bila tamo.Citiraj:
LolaMo prvotno napisa
Ja sam vrlo sličnu stvar provela kod nas. U Hrvatskoj. Samo se nisam dala zbuniti.Citiraj:
Charlie prvotno napisa
Možda bi mu malo "filozofiranja" bilo i pomoglo?Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Još mogu razumjet Lili (iako nikad ne bih uzela za ozbiljno roditelja koji tvrdi da mu djeca "nisu imala prilagodbu"), ali ti imaš situaciju da djetetu nije drag vrtić.
Ja isto smatram da je bolje odraditi postepenu adaptaciju a to ne znači baš da roditelj bude s djetetom u grupi cijeli dan 2 tjedna nego da provede jedno vrijeme s njim u grupi a onda ga ostavi malo samog npr. na pola sata pa se vrati po njega i tako svaki dan malo više, kojom brzinom će to ići ovisi o djetetu.
I margaretica po tvojim postovima dalo se naslutiti da si u velikom strahu od svega toga i to prenosiš onda i na dijete iako riječima možda kazuješ drugačije on će iščitati tvoje emocije i tvoj strah iz tvog ponašanja i možda baš zbog toga proći teže nego što je mogao, zato na prvom mjestu bi trebalo srediti sebe ako ste se već odlučili za tu soluciju da dijete ide u vrtić!
Da, s ovim dijelom transfera napetosti na dijete se slažem, iako je tu ponekad teško nešto poduzeti. Ali dobro je pokušati sebe skulirati. To će ići jedino ako stvarno i misliš da će dijete dobit zadovoljavajuću brigu i prijelaz koji je njemu u dovoljnoj mjeri odgovarajući.
Ja vjerujem da je to teško ali ponekad tu adaptaciju i ostavljenje djeteta bezbolnije odrade tate nego mame, možda ne bi bilo loše da razmislite i o toj soluciji...
Nikad se ništa neće promijeniti u pristupu ukoliko roditelji ne promijene svoj pristup, jer se sustav NIKAD ne mijenja sam od sebe.
vertex, pisala sam s moba pa mi se ne da nadugo jer mrzim touchscreen, hoću reći bila je laka prilagodba nije bilo plača, otimanja, nećkanja...jednostavna takva djeca- prilagodljivi bilo gdje i takvi su i danas. Ja sam vrtić prikazala (i danas smatram) kao mjesto zabave, veselja i igre s vršnjacima. Oni stvarno nisu plakali, malena nijedan jedini put, maleni je možda jednom prilikom razdvajanja negodovao. Nikakve druge reakcije ni tad, a ni poslije (one naknadne).Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ja sam se, vjeruj mi, pitala jel kod nas sve štima da mi djeca s veseljem idu u vrtić i ne žale za mnom i tatom, a onda su me drugi roditelji poklopili da uživam i budem sretna što je tako.
a sad vjerovala mi ili ne...tako je bilo.
Bila mi je knedla u grlu kad sam prvi put ostavila Leonu na duže, al to nisam pokazala djetetu. Širila sam samo pozitivu da djetetu olakšam a ne otežam :-)
Lili možda je to bio i ključni dio vaše uspješne adaptacije
ovo je isto istina. Ja sam se izborila da mi dijete može imat neku tihu aktivnost da ne mora spavat s drugima jer ne spava od 2,5 godine.Citiraj:
marta prvotno napisa
i što kaže MaliMimi, možda je bolja opcija da adaptaciju odradi tata nego mama ako je mam toliko uznemirena zbog vrtića.
margaretice, probaj se skulirat, sve će bit dobro, možda da probaš dijete malo više odvajat od sebe jel ima neka baka, dida da bude malo s njima, neka frendica s djecom,...onako da se privikava i na druga okruženja. Da mu to bude manji šok ako je naviknut biti isključivo s tobom.
to si mislila na moju pozitivu, pretpostavljam? :-)Citiraj:
Mali Mimi prvotno napisa
Uopće mi se ne sviđa to prebacivanje "krivnje za tešku adaptaciju" na roditelje. Uopće.
Kao, sustav tu uopće nije važan, roditelji su ti koji su zapravo krivi ako im dijete nije adaptirano nakon tjedan dana, jer su na njega prenosili svoju nervozu... Helou?
Pa to je kao kad se ženama koje imaju traume s poroda imputira da su si same krive jer se nisu pripremile...
Znaci mama se loše osjeća što mora dijete ići u vrtić i onda joj se još nabija i osjećaj krivnje jer se loše osjeća? Pa kako bi se trebala osjećat? Ushićeno? Jer dijete ostavlja u instituciji da bi mogla ići raditi? To se tako mora, i mi smo tako, pa nam ništa nije bilo? Rings a bell?
Slažem se da za neke stvari čovjek nema izbora. Jednostavno mora raditi i dijete mora u vrtić. Al može to dijete i roditelj skupa s djetetom primiti pravu adaptaciju na novonastalu situaciju. Dijete se treba uvjeriti da je vrtić ok, i da ce se roditelji vratiti po njega, a roditelj se mora uvjeriti da će mu dijete doista biti zbrinuto kako treba.
Zašto je normalno da se dijete iskrca u vrtić bez pitanja i uvida? Nakon svega o čemu se brinemo prvu godinu, od hranjenja, dohrane, autosjedalice, trebamo dijete ostavit na skrb teti u vrticu bez pitanja? Bez da tamo sjednemo sat vremena, igramo se s klincima i pri tome steknemo uvid kako to zapravo izgleda? Jer je to neprihvatljivo kome i zašto?
Da lili mislim na pozitivu
Marta mislim da je jedno i drugo važno dakle i polagana adaptacija ali i stav roditelja, ako mi ne vjeruješ pročitaj malo o tome nisam ja to izmislila... džaba sve ako mama ujutro ostavlja dijete sa suzama u očima i govori im jecajući kako će im tu biti lijepo itd. šta misliš da dijete vjeruje u to. Mislim da djeca nisu glupa pa da ne znaju iščitati emocije roditelja, to znaju čak i male bebe koje još ne kuže što im mater govori!
I ne želim time nabijati nikome osjećaj krivnje nego samo govorim kako bi bilo lakše za dijete da roditelji stvarno prihvate to kao nešto pozitivno
marta, o čemu ti ??!!! nitko ne kaže da je majka kriva za težu adaptaciju nego da svojim pristupom otežava djetetu prilagodbu?
što je neosporno, šta nije?!
šta trebamo reći: Samo tako nastavi!!!
veliki X (kao i za sve ostale situaciej u životu).Citiraj:
Mali Mimi prvotno napisa
Brate mili kad sam živčana i umorna i djeca postanu razdražljiva u sekundi!!!
Slazem se da je potrebna pozitiva. No da bi roditelji prihvatili nešto kao pozitivno, zaslužuju i priliku da se uvjere da to doista i jeste pozitivno.
Radi se o kontekstu. Jer postoji i situacija da roditelj prihvaća taj rastanak kao nešto pozitivno (normalni dio odrastanja, na to mislim), a djetetu je teško, plus tete i nisu baš nešto. I od puste pozitive, nitko ne vidi kako jest djetetu. Jer stvari su nekad objektivno loše u vrtićima, a nekad je dijete takvo da mu je jednostavno teško, usprkos pozitivi roditelja.
I onda ta pozitiva i "što kraće to bolje" pomažu roditelju i tetama, ali djetetu bome ne pomažu.
X, to je to.Citiraj:
marta prvotno napisa
Takoe.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ali si priliku mogu i sami pribaviti (znam iz iskustva). Odeš se razgovarati. Vrlo često naiđeš na osobu /osobe koje su voljne dati sve potrebne informacije i to PRIJE nego dijete uopće krene. Treba krenuti na vrijeme.
Ont. radi se o tome da roditelji moraju osvijestiti da I ONI imaju adaptaciju na novi način života, ne samo dijete. Ja sam imala sreće da je u ono vrijeme u vrtićj/jaslicama bila stručna osoba psiholog koja je održala zajednički roditeljski sastanak + sudjelovala na pojedinačnima i bila na raspolaganju, koja je kasnije organizirala školu za roditelje (to i danas postoji - UNICEFov program edukacije roditelja) a to stvarno čovjeku puno znači.
Vertex, savršeno si to sročila.
ajd molim te ja ne volim kuhanu mrkvu i bljak mi je, uvjerila sam se u to,al brate mili promoviram je djeci kao super zdravu da bi je jeli.
Hoću reći da čak i ako majka misli da je vrtić isključivo "institucija" (što je meni nepojmljivo) to ne treba prenosit na dijete.
oops. koliko ste postova napisale , nisam ni skužial dok sam pisala. Slažem se s napisanim, svako dijete je priča za sebe. I ovo što je pisala Peterlin je super, mi smo imali takvu vrstu podrške u vrtiću.
zapravo ako se ima sreće i dobiju super tete, vjerujem da je već pola posla odrađeno, a ako su neke bezvezne onda je svakom djetetu teže.
Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Tu mrkvu nećeš moći još dugo promovirat. Mala su ti djeca još, al kad te skuže brzo će počet surađivat s tobom.
Ja mislim da je vrtić institucija, a moja djeca su uvijek jako rado išla i u vrtić, a većinom i u jaslice. Čula sam i izjavu, "zanimljivije mi je u vrtiću nego s tobom".
U situacijama kad bi krenuo koji dan protesta, ili im se jednostavno ne bi dalo, vodio bi ih tata. Kasnije ih je stalno vodio tata jer nam je tako bolje odgovaralo i nikad problema nije bilo.
S druge strane, imala sam sreće, djeca su mi upala u grupe kod krasnih teta. Al nakon tih nekoliko tjedana koje sam provela po vrtiću znam da ne bih bila zadovoljna (koji eufemizam...:roll:) nekim tetama i njihovim odnosom prema djeci. Al to nije nešto što se može uočiti bez da se tamo zasjedne i boravi neko vrijeme.
istina, meni su neke tete ajme meni...Bože me sačuvaj?!
a čuj za mrkvu, ako bude samo to super, bit će dobro ako ne budu zezali s hranom kao ja do osnovne škole... :-) danas obožavam sve (osim kuhane mrkve :-) posljedica nošenja naočala i prejedanja mrkvom) a posebno povrće i voće.
Ah, pa čemu onda sva pozitiva, ako nema potkrepljenje??Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ono, pričaš detetu kako će u vrtiću biti suuuper, i dete ti ide svaki dan u vrtić veselo i sa osmehom-isto super laka adaptacija naizgled-a svaki dan kad dođeš po njega dete je frustrirano i neraspoloženo, plus SVAKO dete iz grupe SVAKI dan izlazi u istom raspoloženju, osetljivija deca plaču svako jutro po 2 meseca iako su to četvoro- i petogodišnjaci, mame se polako sakupljaju u grupice i nezadovoljno nabrajaju šta im se sve kod tete ne sviđa...A malo je selo i alternative NEMA.
Ja sam dete povukla iz vrtića po savetu lekara iz određenih zdravstvenih razloga nevezanih za tetu, ali iduće godine mogu da "biram" opet samo nju.
A tokom dva meseca koliko je dete išlo u vrtić moje subjektivno nezadovoljstvo tetom se donekle objektiviziralo kada mi je nekoliko mama kojima je to treće i drugo dete u vrtiću spontano nabrojalo svoje zamerke teti i navelo da će probati da odr. stvari reše. Da li su ih rešile, ne znam, samo znam da moje dete očekuje izuzetno loša teta u vrtiću koja među decom stvara izuzetno lošu atmosferu i moj "pozitivan" pristup mi se čini sasvim beskoristan i apsolutno nevažan u takvoj situaciji.
Loša teta je loša teta, to što ćeš glumiti detetu da nije ne menja njene osobine, ali verujem da menja mišljenje deteta o roditeljevoj iskrenosti, umnim sposobnostima i percepciji sveta.
Mislim da je sasvim druga priča kad se već uvjerimo na osobnom iskustvu da je nešto loše pa onda se praviti kako je sve divno i krasno a nije... ja sam govorila kako je dobro imati pozitivan i otvoren stav prema nepoznatom, a ne biti pun straha i negative samo zato što si čula kako je susjedovom djetetu loše u vrtiću ili je tebi prije 30 godina bilo ružno u vrtiću. Istina je da nitko ne zna dok ne proba, a puno je lakše ući u nešto novo kad si otvoren i zainteresiran za ono što te tamo čeka
Naravno da postoji razlika među tetama, cura je prvu godinu imala tete koje su bile OK, i tek drugu godinu, kada je dobila druge tete, smo skužili koliko su stare bile...pa ajmo reći da nisu bile proaktivne, nego više pasivne, ono, naprave sve po pravilima, ni manje ni više. A ove druge su se trudile 300% više i to se je vidjelo u veselju sa kojim je išla u vrtić. No, i prvu godinu je bilo OK, no njoj su više odgovarale aktivnije tete. S druge strane, nekim roditeljima su pak bile bolje prijašnje tete, jer im je više odgovarao takav, za mene malo starmali pristup.
Mali ide u jaslice i to se ne može uspoređivati sa vrtićem - u jaslicama se tete bave osnovnim potrebama i sigurnošću djece, i to mora biti prioritet. Jasno mi je da se teta ne može baviti 100% vremena sa djecom koja se teže adaptiraju, kad mora brisati guzu i paziti šta radi ostalih 20.
A sad, osobno, meni se kao majci djeteta koje ide u vrtić ne sviđa ideja da neka druga mama bude sa svojim djetetom 2 tjedna na adaptaciji. Ako se moje dijete super adaptira, brzo će skužiti da ako počne plakati i otežavati adaptaciju, da će onda i njegova mama biti tu - a ustvari nije bilo potrebe, nego djeca ko djeca: uvijek žele ono što vide kod drugih. Dalje, ja dajem dijete u vrtić gdje želim da su jedine odrasle osobe u prostoriji sa njima provjerene i educirane, a ne da ujutro na adaptaciji sjedi npr. tata kojemu se osjeti da je već to jutro bio na dva, tri mirogojčeka (pričala mi frendica svoje iskustvo). Ili pak i mama koja na 3 m smrdi po cigaretama... To mi je u rangu kad sam bila u rodilištu, zovem sestru da mi pripazi na dijete dok se odem otuširati, a ona mi kaže da će mi ga cimerica pripaziti - rekla sam da nema šanse da dijete ostavim ni 5min u sobi sa osobom koje ne poznajem (i koja je inače bila totalno nestabilna, neka obitelj kandidat za nadzor soc. službe).
Dakle, hoću reći, činjenica je da gradski vrtići u ZG nemaju mogućnosti da provode kvalitetenu individualnu adaptaciju za sve, onda, dok se to ne izmjeni (a nadam se da hoće, s obzirom koliko me sad košta gradski vrtić, trebali bi imati love za poboljšaljnje uvjeta), to treba prihvatiti ili naći neku drugu opciju.
marta, jel ti pričaš o vrtiću u Pirovcu? Jel to onaj koji radi samo do 14h?
A šta sada da ja napišem nakon svega ovoga
kao prvo, ono kad sam napisala 6 dana s njim, to je bilo onako okvirno, a ne fiksno što znači može i kraće, a bome može i duže :mrgreen:
djetetu ne pričam o vrtiću ni pozitivno ni negativno nego ravnodušno jer ne znam o čemu pričam, ja u vrtić nisam išla niti itko od mojih bliskih prijatelja, bili smo banda s ulice, nekima su mame bile doma, nekima bake i eto. Od rodbine je par djece išlo u jaslice i vrtić, ali šta mi znači priča iz druge ruke. Isto kao kad ti netko prije nego prvi put rodiš opisuje porod.
Lili, što se filozofije tiče, ja ti filozofiram oko apsolutno svega ako ćemo to zvati filozofiranjem tj. rijetko šta uzimam zdravo za gotovo ili to mora biti tako i gotovo nego filozofiram i nekad me to odvede u kupus a nekad i shvatim i napravim pravu stvar. A tek onda gdje nećeš razmišljat tj filozofirat oko djeteta i toga kako da u situaciji kada moraš ići raditi, iako to još nije bilo u planu, napraviš najbolju stvar za njega s najmanje moguće stresa.
Ja sam na razgovoru bila, tete mi se na prvu čine simpatične, ali i Vidošević mi je na prvu bio simpatičan :mrgreen:
Znači, treba vidjeti, treba vremena, treba vremena meni, treba vremena i mom djetetu.
Sad moram ići, nastavim kasnije.
slazem se.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
ali... :)
ja organski ne podnosim kuhanu cvjetacu, ali moja se u njoj davi. jedva je skuham koliko mi smrdi. no znala sam da je zdrava.
znaci, moj stav je bio u skladu s osjecajem.
kod vrtica (i nekih drugih situacija) tesko je uskladiti stav i osjecaje.
ti mozes pred djetetom brijati pozitivu, al djaba ti to ako u sebi duboko u to ne vjerujes 100% (kao sto vjerujes za mrkvu, ili ja cvjetacu). a dijete i to osjeti.
i zato stoji ovo martino.
stoji i tvoje, da se ne prenosi, i vjerujem da rijetko ko prenosi, al da osjeca unutra u sebi da to bas i nije tako. da je vise neko moranje nego jer je to bas za njegov rasti i razvoj prava stvar. i to bas ta grupa, uz toliko djece i bas te tete itd.
i od tud problemi.
Upravo ovako. Ja sam sasvim sigurna da moje dete JESTE bilo i ostalo spremno za vrtić. I u tom smislu mogla sam da budem pozitivna na početku.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Ali mi se ne sviđa skoro ništa od onog što sam dobila u mom vrtiću-tj. svi loši objektivni uslovi stare zgrade i manjka finansija bi bili nebitni da postoji jedna teta koja makar prosečno dobro radi svoj posao.
Nakon iskustva, meni je jako teško da i dalje pozitivno govorim o NAŠEM vrtiću i trudim se da sa detetom i pred detetom drugima govorim što manje, jer uopšte ne znam kako da se postavim. Naš vrtić je zaista samo institucija, i to u najnegativnijem kontekstu te reči.
upravo tako Mali Mimi, veliki X.Citiraj:
Mali Mimi prvotno napisa
ajd pulinka malo pročiatj postove od jutros, ja sam upravo govorila o tome da su dobre tete najbitniji faktor u cijeloj priči.
Al treba ići otvorena srca na početku a ne odmah sa sumnjama i slutnjama da će bit loše kako mi se čini da radi margaretica.
eto ti imaš loše iskustvo,a nas nekoliko je tu reklo kako imamo krasne tete, zašto ne bi margareticin sinčić dobio neke krasne tete? pa i margaretica je rekla da su joj na prvu simpatične. Treba vjerovati da će se posrećit. :-)
Kao što sam bila i pisala na topiku o jasličarima, bila sam prisutna prvi tjedan u jaslicama u grupi u kojoj je većina roditelja ostavila dijete odmah prvi dan na cijeli dan. I izgledalo je jako ružno, sad mi idu suze kad se sjetim, mali uplakanci ko zombiji hodaju po sobi, stišću nešto u ruci, potpuno izgubljeni, dok drugi sjede u najdaljem kutu i potiho im cure suze, htjela sam ih sve grliti i tješiti, i jesam koliko sam stigla dok sam bila tamo... Grozno.Citiraj:
marta prvotno napisa
Bilo nas je ukupno troje roditelja koji smo išli postepeno (mada daleko od ovako rastegnutog kako Margaretica planira) i nije mi žao, da je trebalo, odradila bih i dulje od tih tjedan dana.
I bilo mi je teško dok sam je ostavljala, ali nisam dala da vidi jer mislim da je vrtić pozitivna stvar i tako se i pokazala.
Zuska,
kako je brzo proletilo kad si ti tražila savjete, a već došlo vrijeme da ti pričaš o svom iskustvu. :-)
Očigledno nas 16 mama iz seoske vrtićke grupe nismo dovoljno verovale, pa nas je zato zapala tako loša teta.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ni ti nisi obratila pažnju da sam ja krenula sa pozitivnim stavom, ne sa negativnim.
Zapravo, verovatno sa previše pozitivnim, tj. jako idealizovanim.
Ja od srca želim maragretici da dete dobije odlične tete. Ili bar da sebe i dete drži u ubeđenju da su odlične.
Deaedi, ne, nije riječ o vrtiću u Pirovcu.
Ja se jedva prisilim reć da je to vrtić...
Kad vrijeme leti! :)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa