Ja sam išla oko 2 tjedna i nisam se uopće dala zbunit. Tetama iz naše grupe to nije smetalo, ali mi je teta iz jedne druge grupe stalno pričala kako su najbolja ona djeca koju roditelji samo ostave i odu. I bila su ta djeca "najbolja" za nju. Samo su sjedila i sa strahom i tugom i suzama u očima pitala kad ce doci mama. Istina da vrtići imaju neke programe i aktivnosti, ali ja se u ot nisam pačala. Samo sam bila tamo.