Krajnja dob starosti roditelja

Ne slazem se s ovim sto napisa Peterlin, da je samo fizicki lakse imati djecu ranije... Ne studiraju svi, pa tako to o studiju i karijeri za mnoge nije nikakav argument... U 20-toj mozes imati i 3 godine staza, zavisi od struke. Ono sto moja mama koja je rodila trece u 44-oj iznosi kao teskocu jeste pomanjkanje energije i zivaca 5-10 godina kasnije... Ustvari, s bebom je lako, u pubertetu je tu vec veliki generacijski jaz...

Ali, na temu: sretno pokretacici teme, ako zelite bebu, onda pokusajte, zasto da ne...

Ne razumijem . Ja sam bila zrela i odgovorna sa 25 kad sam prvi put rodila.
iskreno, da sad rodim u cetrdesetima ( jos nemam toliko) trece , bila bih jako opterecena i pod stresom.
Ne toliko zbog godina , nego zbog zivotnog iskustva sa trudnocama , porodom , zdravljem djece , skolovanjem...
hocu reci , nema to toliko veze sa zivotnom dobi, nego sa zivotnim iskustvom koje sam nakupila do sad uz djecu.
ok, mozda sam ja malo ekstremni primjer , jer nista nije islo jednostavno ..., ali zaista odrastanje djece nosi posebne izazove. Jos nisam sa prvim niti u pubertet zagazila...

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

ali evo, ja ću se makar ovako, napismeno, odupirati tomu da se teze o vječnoj mladosti i odgađanju roditeljstva unedogled provlače kao poželjne za ukupnu populaciju.

---

Nena, pa nitko ne piše da je rađanje u 40-tima poželjno za ukupnu populaciju. Ali osobama kojima se život tako posložio ne mora biti nepoželjno i da, može biti poželjno.
Ovdje se govori o vlastitim iskustvima i o jednom konkretnom, Silvijinom, slučaju, pokušavaju joj se dati različite perspektive, od Ineszinih neumoljivih brojki, do vlastitih iskustava kasnijih trudnoća. Nekome je to bio izbor, nekome se život tako posložio.
I naravno da stariji roditelji imaju potrebu sebe pokazati u drukčijem svjetlu od onoga "stariji, usporeni, prezabrinuti.." kakvim ih se često doživljava.

gle, nena, pa nije se stvorio neki većinski trend za rađanje s 45+... radi se o pojedinačnim obiteljima koje, ako žele i misle da mogu osigurati neku logistiku oko te djece za svaki slučaj, trebaju imati djecu.
blesavo mi je potezati osobne primjere, ali kada je moja mama prije skoro 30 godina išla roditi s 38 to je bio bum! maltene šta će starica u rodilištu. i to mi je bezveze.

Ovo je dokument o kojem Inesz priča. Za one kojima se ne da čitati, prepisujem sljedeću tablicu:

Dob rodilje

<= 14 - 9
15-19 - 1354
20-24 - 6759
25-29 - 1398
30-34 - 12920
35-39 - 5438
40-44 - 1041
=>45 - 58

Ima i interesantna tablica (ta mi je prevelika za prepisivanje) na stranici 6 "Udio živorođenih od majki u dobi 35 godina i više", pa pogledajte trend zemalja u regiji od 1995. na ovamo.

***

silvia, vjerojatno bi bilo bolje da imate 10 (ili 20 :mrgreen:) godina manje, ali da je to razlog radi kojeg treba unaprijed odustati od roditeljstva - po meni, nipošto. Samo gledaj da, ako je ikako moguće, upadneš u ovu kategoriju gdje se porodi još uvijek broje u tisućama :) Sretno!!

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

nisi rodila sa 40, pa ne znaš :-)

---

pa rodila je s kojih mjesici prije 40 pa se svodi na isto


ja sam zadnje rodila s 40 i kusur mjeseci, moja baka zadnje rodila davne 42 s 42 i sitno, nakon 14 godina ne rađanja djece, to zadnje dijete je jedino preživjelo rat i poratje.

inače pričal mi je moj matičar ( nekadašnji župnik moje rodne župe) da je vjenčao par ona s 46 godina , on koju godinu više, i u prvoj godini braka je zanijela dijete.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ali na ovoj temi nije riječ o tome da se promovira kasno roditeljstvo kao naj izbor, nego da je netko u situaciji da razmatra to kao konkretnu mogućnost za svoj život.
edit: @ Nena

---

Tocno.
Zato i mislim da ljudi koji se odluce za djecu kasno zbog zivotnih okolnosti jesu vise " uscuvani" od oni koji vec imaju djecu u njihovoj dobi. A sad sto zivot nosi za 10-15 godina , tko bi to uopce mogao znati...
zaista se time nitko ne bi previse trebao opterecivati, jer i tako imamo samo -danas.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Ja sam bila zrela i odgovorna sa 25 kad sam prvi put rodila.

---

Sirius, govorimo o vlastitim iskustvima. Ja stvarno sad mislim da u svojim 20-tim nisam bila zrela i odgovorna za majčinstvo. Možda se varam, možda bi me hormoni pukli jednako kao sad, ali sjećam se da su mi tada bile važnije druge stvari.

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

pa rodila je s kojih mjesici prije 40 pa se svodi na isto

---

nisam neka matematičarka, ali od 31 godine do 40 je razlika od 9 godina
nikako ne "s kojih mjeseci prije"

Ma da , bez brige , hormoni pucaju u svakoj dobi. ;)
Za zusku.

Citiraj:

---

iskreno, da sad rodim u cetrdesetima ( jos nemam toliko) trece , bila bih jako opterecena i pod stresom.
Ne toliko zbog godina , nego zbog zivotnog iskustva sa trudnocama , porodom , zdravljem djece , skolovanjem...
hocu reci , nema to toliko veze sa zivotnom dobi, nego sa zivotnim iskustvom koje sam nakupila do sad uz djecu.

---

eto, ja ovako kao sirius, mislim da ovo sa živcima nema veze sa starošću rodilje.
ja sad imam masu živaca više i mentalno sam spremnija za još jedno malo više nego što sam bila u 3. desetljeću.

Ako išta pomaže, MM je postao tata po prvi put sa 50 a drugi put se nadamo da će do 60-e :yes:
Odlično se snalazimo iako on ponekad jauče da je too old for this s**t
LOL

A što se tiče haklanja košarice ili nogometa sa klincima, iskreno, nitko od mladih tata koje poznajemo to ne radi (što je šteta) tako da nam sin neće biti posebno zakinut.
Uvijek ima planinarenja, bicikliranja, kartanja i igranja šaha. :)
Najvažnije ih je ionako grliti, ljubiti, puno pričati i podupirati a to se može u svakoj dobi

Još pogotovo ako se i fizički osjećate fit - go for it!


A gledanje predaleko u budućnost nema nekog smisla. I mladim se ljudima događaju bolesti, nesreće i štošta. Ništa u životu nije sigurno.

Citiraj:

---

alef prvotno napisa

Ne slazem se s ovim sto napisa Peterlin, da je samo fizicki lakse imati djecu ranije... Ne studiraju svi, pa tako to o studiju i karijeri za mnoge nije nikakav argument... U 20-toj mozes imati i 3 godine staza, zavisi od struke. Ono sto moja mama koja je rodila trece u 44-oj iznosi kao teskocu jeste pomanjkanje energije i zivaca 5-10 godina kasnije... Ustvari, s bebom je lako, u pubertetu je tu vec veliki generacijski jaz...

Ali, na temu: sretno pokretacici teme, ako zelite bebu, onda pokusajte, zasto da ne...

---

Pa sad... moje iskustvo je drugačije. Godine mi nisu donijele pomanjkanje živaca, naprotiv...

Iz razreda mog starijeg sina na natjecanja idu upravo djeca roditelja koji su ih dobili u svojim kasnijim godinama - svi. Imaju iznadprosječne rezultate u školi, bave se svim i svačim itd. Govorim to na temelju vlastitog uvida, ne samo na temelju svoje djece iako se oni savršeno uklapaju u ovo.

Uostalom, Tanči ima potpuno isto iskustvo sa svojim djetetom:heart:. Meni je dobro došlo upravo to kasno roditeljstvo jer sam u mladosti imala "puno kraći fitilj" nego sada. Vjerujem da svojoj djeci mogu pružiti više sada (emocionalno, materijalno, kako god...) nego da sam ih rodila s dvadeset, ali to vrijedi za mene - ostali nek govore za sebe.

Druga stvar - strpljenje: moja djeca trebala su u ranoj dobi dosta pažnje, od vježbi, terapija i koječega i nisam sigurna da bih to znala prepoznati kao mlađa niti bih imala strpljenja izaći s tim na kraj. Danas je sve to iza nas.

Mali dodatak - sigurna sam da ću svoju djecu motivirati da se rano (čitaj: na vrijeme) osamostale, zaposle i rade jer nema načina da ih dugo podupirem, ne što ne bih htjela, nego postoji opasnost da neću moći.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Nena, pa nitko ne piše da je rađanje u 40-tima poželjno za ukupnu populaciju. Ali osobama kojima se život tako posložio ne mora biti nepoželjno i da, može biti poželjno.
Ovdje se govori o vlastitim iskustvima i o jednom konkretnom, Silvijinom, slučaju, pokušavaju joj se dati različite perspektive, od Ineszinih neumoljivih brojki, do vlastitih iskustava kasnijih trudnoća. Nekome je to bio izbor, nekome se život tako posložio.
I naravno da stariji roditelji imaju potrebu sebe pokazati u drukčijem svjetlu od onoga "stariji, usporeni, prezabrinuti.." kakvim ih se često doživljava.

---

Isto to, što i ti, ili slično, makar s istim pointom, s osvrtom na različite životne okolnosti,
sam napisala pokretačici teme osobno u prvom postu, za njezin slučaj - samo naprijed. Uvijek sam za to. Kad se ima želje, volje, oni se neće pokajati, sigurno, u kojoj god dobi bili. To dijete će im donijeti svu sreću ovog svijeta, sigurna sam.

A s druge strane, mislim da ne griiešim da se ono također krivo shvaćanje - stara je rodilja s 38, koji spominje AM, što se znao provlačiti za generacije prije,
zadnjih godina zaista preokrenuo u ono - nije vam/nam žurba, još smo mladi, ima vremena, i da se to ohrabruje u medijima (naročito ovi celebovi) i posvuda.
Nije istina da toga nema, i na ovom forumu i posvuda (to što vertex spominje kao edit meni:mrgreen:).
Mislim da se baš promovira svugdje i vrlo često i da mnogi na to nasjedaju pa se kaju kad je kasno.

Mislim,ono, izrelativizirajmo kad je ta gornja granica. Ja sam čula da je Abrahamova žena Sara rodila sa 90.

silvia draga, mislim da će ovdje vaga pretezati sad na jednu, sad na drugu stranu
ako doista želite dijete i fizički ste sposobni/spremni... nemojte razmišljati

uvijek će biti otklona u smislu "rodili smo si unuka", "teško mi se dizati", "brige na poslu"...
u roditeljstvu uvijek postoje neki problemi, samo što ih svatko od nas drugačije doživljava i gleda
ono što je meni problem, možda ti ne bi niti primijetila
i obrnuto

isto bi bilo i da govorimo o marki automobila, današnjem ručku ili odnosu sa svekrvom

dakle, ako želite dijete - idite po dijete

Ne znam kakve veze sad ima to sto djeca starijih roditelja idu na natjecanje... Mladji roditelji ne podupiru i ne motiviraju svoju djecu sta li?

Mala anegdota s bratom: prvi razred, razgovaraju o roditeljima.
Jedan djecak kaze: Moj tata je jako star, ima 33 godine.
Brat: Moj nije star, on ima 53 :)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Druga stvar - strpljenje: moja djeca trebala su u ranoj dobi dosta pažnje, od vježbi, terapija i koječega i nisam sigurna da bih to znala prepoznati kao mlađa niti bih imala strpljenja izaći s tim na kraj. Danas je sve to iza nas.

---

ja sam kao mlađa imala barem 10 puta više strpljenja nego danas
za sve
i tolerancije
o živcima da ne govorim


sad me izraubao ili posao ili ljudi :-)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Pa sad... moje iskustvo je drugačije. Godine mi nisu donijele pomanjkanje živaca, naprotiv...

Iz razreda mog starijeg sina na natjecanja idu upravo djeca roditelja koji su ih dobili u svojim kasnijim godinama - svi. Imaju iznadprosječne rezultate u školi, bave se svim i svačim itd. Govorim to na temelju vlastitog uvida, ne samo na temelju svoje djece iako se oni savršeno uklapaju u ovo.

Uostalom, Tanči ima potpuno isto iskustvo sa svojim djetetom:heart:. Meni je dobro došlo upravo to kasno roditeljstvo jer sam u mladosti imala "puno kraći fitilj" nego sada. Vjerujem da svojoj djeci mogu pružiti više sada (emocionalno, materijalno, kako god...) nego da sam ih rodila s dvadeset, ali to vrijedi za mene - ostali nek govore za sebe.

Druga stvar - strpljenje: moja djeca trebala su u ranoj dobi dosta pažnje, od vježbi, terapija i koječega i nisam sigurna da bih to znala prepoznati kao mlađa niti bih imala strpljenja izaći s tim na kraj. Danas je sve to iza nas.

Mali dodatak - sigurna sam da ću svoju djecu motivirati da se rano (čitaj: na vrijeme) osamostale, zaposle i rade jer nema načina da ih dugo podupirem, ne što ne bih htjela, nego postoji opasnost da neću moći.

---

Peterlin, daj si malo kredita. :)
sigurno bi i u mladoj dobi prepoznala poteskoce i reagirala.
Ja sam sa 26 znala da moje dijete staro godinu dana nije kao druga . Znala sam to, bila sam mlada i bio mi je prvo dijete. Nitko od strucnih sluzbi nije to prepoznao do skole , a nije da nisam pitala , hodala i pohadala radionice roditeljstva , i svasta nesto...
Ok, svatko govori iz vlastitog iskustva, ali stvarno godine nemaju previse veze sa tim.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

ja sam kao mlađa imala barem 10 puta više strpljenja nego danas
za sve
i tolerancije
o živcima da ne govorim


sad me izraubao ili posao ili ljudi :-)

---

Zivot , draga moja. :)

rekla bih da se razlikujemo utoliko kada je kome što zasjelo na vrat.
meni je prije, pa što me nije ubilo, ojačalo me.
drugima je kasnije, pa nisu ni znali kako su lijepo živjeli do tada :lool:

Citiraj:

---

alef prvotno napisa

Mala anegdota s bratom: prvi razred, razgovaraju o roditeljima.
Jedan djecak kaze: Moj tata je jako star, ima 33 godine.
Brat: Moj nije star, on ima 53 :)

---

Ja, 7 godina, čestitam mami rođendan, dajem joj poklon i čestitku.
Mama čita čestitku, sretan ti 26. rođendan, ali ja nemam 26, nego 25 godina...
Ja, mislim si, ... 25, 26, ko da je važno, i jedno i drugo je puno.... :lol:

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

ja sam kao mlađa imala barem 10 puta više strpljenja nego danas
za sve
i tolerancije
o živcima da ne govorim


sad me izraubao ili posao ili ljudi :-)

---

ma nije, nego sad već za većinu stvari znaš kako će završiti pa nemaš živaca prolaziti kroz već viđeno.
:tješimse:

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Nije istina da toga nema, i na ovom forumu i posvuda (to što vertex spominje kao edit meni:mrgreen:).
Mislim da se baš promovira svugdje i vrlo često i da mnogi na to nasjedaju pa se kaju kad je kasno.

---

Pa ja sam i napisala da je to ok tema za raspravu, i slažem se kako se često govori o kasnom majčinstvu kao da je postizanje istog čas posla za bilo koga.
Moja primjedba je da se ovdje konkretno radi o individualnoj odluci i nije mi baš fer opterećivati takvu temu nekim generalnim analizama. Ali naravno, de gustibus...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Pa sad... moje iskustvo je drugačije. Godine mi nisu donijele pomanjkanje živaca, naprotiv...

Iz razreda mog starijeg sina na natjecanja idu upravo djeca roditelja koji su ih dobili u svojim kasnijim godinama - svi. Imaju iznadprosječne rezultate u školi, bave se svim i svačim itd. Govorim to na temelju vlastitog uvida, ne samo na temelju svoje djece iako se oni savršeno uklapaju u ovo.

---

cisto za protutezu- moje dijete ide na dva zupanijska natjecanja, nadprosjecno je u svemu , trenira dva sporta i jos svasta nesto radi u zivotu. Rodila sam ga sa 19 godina. Njegovi prijatelji su svi vrlo slicni njemu , a sve majke su bile mladje od 30 kad su ih rodile. Nije sve u godinama, nesto je i u glavi i stavu.

Silvia, sretno i samo naprijed.

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

A s druge strane, mislim da ne griiešim da se ono također krivo shvaćanje - stara je rodilja s 38, koji spominje AM, što se znao provlačiti za generacije prije,
zadnjih godina zaista preokrenuo u ono - nije vam/nam žurba, još smo mladi, ima vremena, i da se to ohrabruje u medijima (naročito ovi celebovi) i posvuda.
Nije istina da toga nema, i na ovom forumu i posvuda (to što vertex spominje kao edit meni:mrgreen:).
Mislim da se baš promovira svugdje i vrlo često i da mnogi na to nasjedaju pa se kaju kad je kasno.

---

Potpisujem u potpunosti. Moja ginekologica se inače bavi i sterilitetom i MPO. Prvo dijete sam rodila jako, jako i još jednom jako (nije na odmet :mrgreen:) mlada. Nekoliko godina poslije kada sam joj došla, prvo joj je pitanje bilo: što čekaš s drugim? A još uvijek sam mlada, samo sa jednim "jako" ispred :mrgreen:. To danas baš i nije politički korektno, ali žena zna što govori. Poslije drugog poroda rekla mi je da si dam godinu dana da se oporavim i da, ako želim još djece, odmah krećem na treće jer već za koju godinu gazim u tridesetu. Dakle, s biološke strane, ipak treba žuriti.

Što se tiče ostalih aspekata, uvjerenja sam da zaista nema pravila. U okolini imam svakojakih primjera, ali u životu nema pravila. Tko zna i koliko dugo ćemo živjeti i kakve nas bolesti mogu strefiti - kada bi tako razmišljali, nitko ne bi imao djecu. Gdje ima volje i ljubavi, ima i načina. Samo, biologije radi, valja požuriti.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Potpisujem u potpunosti. Moja ginekologica se inače bavi i sterilitetom i MPO. Prvo dijete sam rodila jako, jako i još jednom jako (nije na odmet :mrgreen:) mlada. Nekoliko godina poslije kada sam joj došla, prvo joj je pitanje bilo: što čekaš s drugim? A još uvijek sam mlada, samo sa jednim "jako" ispred :mrgreen:. To danas baš i nije politički korektno, ali žena zna što govori. Poslije drugog poroda rekla mi je da si dam godinu dana da se oporavim i da, ako želim još djece, odmah krećem na treće jer već za koju godinu gazim u tridesetu. Dakle, s biološke strane, ipak treba žuriti.

Što se tiče ostalih aspekata, uvjerenja sam da zaista nema pravila. U okolini imam svakojakih primjera, ali u životu nema pravila. Tko zna i koliko dugo ćemo živjeti i kakve nas bolesti mogu strefiti - kada bi tako razmišljali, nitko ne bi imao djecu. Gdje ima volje i ljubavi, ima i načina. Samo, biologije radi, valja požuriti.

---

Tako je.
A sve ono što spominjem, uopće ne govorim na vlastitom iskustvu, dapače, ja ga baš demantiram, čak me je strah da ću biti plodna i s 50, više je meni ta muka da me još štogod ne zadesi neočekivano.
I imam sad više živaca, i bolje mi je materijalno stanje, ali imam i više godina.

Primijetila sam odavno, kad se i ovdje po raznim temama raspravlja o zrelosti i spremnosti za majčinstvo, ubaci se u tu jednadžbu svašta: imam li dobar posao sada, imam li stambene kvadrate, imam li pogodan auto, kolika su nam primanja...slabo se u tim jednadžbama uzimaju u obzir rizici godina.

Ne želi se gledati hoće li se tko razboljeti i biti živ, naravno da se to ne može predvidjeti,
ali se istovremeno ide pomno gledati hoće li tko imati uplaćeno životno osiguranje i dovoljno ušteđevine da dijete pošalje na faks i ostavi mu stan u nasljedstvo. Pa što je tu sad veći faktor rizika? Nešto mi ne štima u takvoj računici.
Može se zajedno s djetetom stjecati stanje i imanje, dok dijete raste, i čovjek sazrijeva, i posao isto tako.
Poznajem blisko četiri bračna para koji ne mogu imati djece, svi su u godinama kad im je to teže ostvarivo. Samo jedni su u toj situaciji jer naprosto nisu imali životnog partnera ranije, tako su se životne kockice posložile, a ovih troje su se vodili krilaticom "prvo štalica, onda kravica". Sad je tu velika i lijepa štalica, a nigdje kravice.
Kažem, uopće se nisam osobno o to opekla, ali znam da mnoge baš taj stav košta, i nije naodmet da razmisle možda neki drugi za koje mi ovdje ni ne slutimo da sad čitaju.

I da se ne zanose kako su I.B. i Severina, i još ne znam koliko njih, prvo "ostvarile sve svoje ambicije", a onda tek dijete. Da baš tako treba biti.
Ne ide to baš tako u životu glatko kao po loju, kako se predstavlja javno.

Ne ide ni najmanje. Kada sam ostala trudna, bila sam na vrhu svijeta, imala sam sve posloženo i situaciju nadprosječnu dobru. Mjesec dana prije poroda, sve je se preokrenulo, ostali smo bez ičega. Otišla sam u bolnicu roditi raspravljajući sa mužem o poslu. Selila, rodila, radila.. Ništa nismo imali, a samo par mjeseci ranije bili smo kraljevi svijeta.

I kada smo konačno mukom sve posložili na svoje mjesto, zadesi nas teška bolest djeteta. I hop, ajmo sve jovo nanovo. Nikada u životu ne možemo računati da smo sigurni i da će biti onako kako smo planirali. I nema ničeg lošeg u tome da i naša djeca to vide.

neno, otvori si novu temu :mrgreen:
ovako je stvarno malo trljanje soli na ranu.
ko da je temu otvorila 35-godišnjakinja s pitanjem jel da rađam il da idem na doktorat u ameriku. :-/

ja mislim da radanje sa 40 i iznad nije trend, niti ce postati trend. (mozda jednog dana, kad se i plodnost pomocu znanosti produzi)
mislim da je dobro da ljudi sami odlucuju sto ce i kako i kada ce.
a kakvu ce tko imati jednadbu, mislim da je vrlo individualno.

[QUOTE=Nena-Jabuka;2575431Ako je cura od 20 god.završila školu, zaposlila se, ili nije, ako partner radi, ako su uvjeti relativno ok, i oni su spremni, zašto ne i tada.

[/QUOTE]

pa nena, mislim da je odgovor vrlo jasan. ako zele super. a ako ne zele (bez obzira sto bi netko mislio, da bi oni trebali ili ne trebali) opet super.
ja uopce ne mislim da selebritiji imaju tu neku promotorsku ulogu. nego se naprosto o njima pise stalno i o svemu, te koje cipele, te jeli premrsava, ili predebela, te ovo i ono. pa tako i o onima koji dobiju djecu kasnije.

a ni ne cini mi se da tako puno ljudi i ima djecu u kasnijim godinama. a oni koji imaju, to je naposlijetku njihova odluka. hvala bogu da zivimo u vremenu u kojem nam nece selo odredivati kada cemo i kako cemo imati djecu.

a sto se tice unuka, nisu svacije zivotne koordinate odredene medama, skola (faks) udaja, djeca, unuci.

osim toga, nema garancije da se djeca nece odseliti u kinu, na aljasku ..itd, po ce se unuci vidati par puta godisnje.
(nadam se da ce moja ostati, barem u europskim koordinatama :mrgreen:)

Mladost ne garantira plodnost, na mnogim temama na forumu se to potvrdilo. Kao što ni 40-te ne garantiraju sterilitet, eto puno vas je gore napisalo svoja iskustva.
Iz ovih cipela mogu napisati da bi mi majčinstvo u ranim 20-im bilo katastrofa.
Majčinstvo s 29 mi je taman.
Ako se odlučim na još djece, neće to bit prije 35. No way. Svijesno idem u to. Kad mi je bazična potreba za majčinstvom ispunjena, mogu se kockat s time hoću li ponovo zanijet i rodit ili neću.
Voljela bih, jednog dana, al neću umrijet od tuge ako ne bude.
Pokretačici teme želim, kako se u mojim krajevima kaže, puno sriće i trdo sprida :lool:

ja želim plesati na njihovim svadbama (da se niste usudili reći kako možda neće ni raditi svadbe, kako će možda živjeti na kamčatki, kako uopće neće zvati roditelje)
ali, ako se sin bude ženio kasno ko roditelji mu... moći ću se rasplesati u kolicima

ja mislim da bi bilo jako tužno da ljudi ne pokušaju
i ja sam bila spremnija i sa više živaca u trideset i nekoj nego u dvadeset u nekoj, provjereno
nekome obratno
nema pravila i ne treba ga ni biti

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

joj. ne znam, ja opet mislim da je gore roditi s dvadeset nego s četrdeset, već ako se može birati.
drugi porod u 31. mi je bio ok po svemu.

---

Ozbiljno? Ja sam prvo rodila s 19 a treće s 28 i definitivno sam osjećala fizički da mi je s 28 teže. Psihički lakše, ali fizički teže. Ne mogu ni zamisliti kako bi mi bilo teško rodit za deset godina... A možda bih se iznenadila

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

ja želim plesati na njihovim svadbama (da se niste usudili reći kako možda neće ni raditi svadbe, kako će možda živjeti na kamčatki, kako uopće neće zvati roditelje)
ali, ako se sin bude ženio kasno ko roditelji mu... moći ću se rasplesati u kolicima

---

pa što dramiš, ako mu se ne bude žurilo, napravit će tulum u staračkom domu

je apri, kud baš u kolicima
evo sam te odmah vizualizirala s nekim cool platformama na nogama u kolicima :-P

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

ja želim plesati na njihovim svadbama (da se niste usudili reći kako možda neće ni raditi svadbe, kako će možda živjeti na kamčatki, kako uopće neće zvati roditelje)
ali, ako se sin bude ženio kasno ko roditelji mu... moći ću se rasplesati u kolicima

---

:lol:
ajme apri, ako si to sve htjela sa kakti nekom garancijom. e pa trebala si onda prije postatai mama. :mrgreen:
ma budes se ti nama naplesala...

Citiraj:

---

Ozbiljno? Ja sam prvo rodila s 19 a treće s 28 i definitivno sam osjećala fizički da mi je s 28 teže. Psihički lakše, ali fizički teže. Ne mogu ni zamisliti kako bi mi bilo teško rodit za deset godina... A možda bih se iznenadila

---

isključivo na fizičku snagu misliš? to, kako bi iznijela trudnoću, porod i prvu godinu života?
nije ti zanemarivo da si u toj dobi već imala troje djece, možda te je briga oko njih svih troje umarala, a ne da si se s 28 toliko promijenila.
mene je i fizička i psihička zahtjevost roditeljstva s 20 godina poprilično zatekla.
bez obzira što sam s drugim djetetom već ušla u tridesete, meni je posložena glava donijela puno sređenije majčinstvo nego fizička snaga s dvadeset.

a nekima se glava nikad ne posloži