Cega nemas? Vremena, snage... a sto zelis? I zelje se mogu promijeniti! I okviri se mogu pomaknuti!
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Printable View
Cega nemas? Vremena, snage... a sto zelis? I zelje se mogu promijeniti! I okviri se mogu pomaknuti!
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Dosta cura ti je savljetovalo strucnu pomoc, sto mislis o tome?
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Ne moras se ti nikome pravdati.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Samo probaj se savjetovati sa nekim tko je neutralan i tko razumije.
jer po meni tvoji osjecaji nisu uobicajeni , niti bi trebali biti, niti bi trebala biti sama u svemu , i odgovorna za sve.
Znam da je to (stručna pomoć) jedno od rješenja, no i to za sobom vuče određene posljedice.
Nemojte se ljutiti, ali sad ne bih više raspravljala o tome. Nemam snage.
Pozdrav svima.
Onda se ispričavam jer nisam čitala njene postove od prije i nisam upućena u detalje.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Draga , mislis da nitko od nas nikad nije trazio strucnu pomoc?!Citiraj:
mishekica prvotno napisa
imam dvoje djece sa posebnim potrebama , jedno sa ADHD-om , jedno sa tri operacije na otvorenom srcu u prve dvije godine zivota...ne znam niti sama koliko sam razgovora i sastanaka sa psihoterapeutima i psiholozima imala . ;)
Drzi se misekice, vjerujem da ti nije lako. Znaj samo da ce ovi crni dani jednom biti iza tebe i da ces se opet osjecati dobro.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Poštovat ćemo ovo :-)Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Ako budeš imala potrebu, tu smo, piši. Svi ti želimo dobro. :love2:
Sirius, žao mi je zbog tvoje situacije i drago mi je da si našla nekoga tko ti može pomoći.
Ali meni nije zao.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
To je moj zivot . I uvijek sam ga prihvacala , nisam imala potrebu zeljeti da bude drugacije.
zato mislim da se ne trebas sama boriti ( sa sobom). Uvijek sam rado trazila razgovor i savjet , nisam se zbog toga osjecala nesposobno.
isto tako imam dijete sa ADHD-om i znam sto znaci stanje u mozgu kad mu fali dopamina ili serotonina.
uzalud je tu pricati o snazi volje, stvar je u biokemiji.
Ako sam za svoje skolovanje i posao mogla uloziti vrijeme i trud, sigurno to mogu i za svoju obitelj.
i ako to ne mogu sama, traziti cu pomoc bez razmisljanja.
:)
mishekica... hug..
Ima nas ovdje sa svakakvim sudbinama i problemima.
Borimo se s bolestima, teškim, kroničnim bolestima pa i gorim od toga.
Zatražiti pomoć i prihvatiti ju nije nikakvo zlo, dapače.
Da, Tanči, baš to - ima vas sa svakakvim dijagnozama i sudbinama i ja, čije je dijete posve zdravo i uredne razvojne linije (osim "poremećaja s prkošenjem i suprotstavljanjem", očito :roll:) ispadam totalno nezahvalna, sebična i ne znam kakva ne. I zato se osjećam još gore i još jadnije.
Mislim da Tanci nije htjela da se osjecas lose.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
samo , vjeruj , taj stalni osjecaj da ne razumijemo svoje dijete nije uobicajen pogotovo ako je stalno ptisutan.
istina , moram ti priznati, moj stariji je takav i uvijek u otporu prema svemu ( bio od kad se rodio i sad).
i to zaista nije lako.
Ali opet , tako intezivno se lose osjcati stalo, znas i sama, to nisi ti.
Joj, mischekice, malo si pobrkala…nemoj se tako osjećati zbog postova ovdje, jer stvarno nemaš zašto, isčitavaš nešto što nitko nije ni mislio niti napisao!Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Tvoje dijete je takvo kakvo je, preporuka za stručnu pomoć je da TI ojačaš i naučiš se nositi sa svim tim OGROMNIM problemima i izazovima, jer oni TEBI SUBJEKTIVNO jesu takvi, koliko god bi se nekom drugom činili lakim.
Moraš sebe ojačati da bi mogla dalje, u kom god smjeru krenula...
I zaista ne moras nista vise pisati , ako ne zelis.
ne moras se nikome pravdati .
Samo , molim te , razgovaraj sa nekim . I trazi pomoc dok ju ne nades.
ne prihvacaj one koji ti govore da razmisljas pozitivno, jer da mozes , to bi se vec dogodilo.
Kada dobijes pomoc kakvu trebas , znati ces da ovo nije prirodno stanje i da si ti dobra majka .
Pomozi sebi, i tako ces pomoci svojoj obitelji.
Veliki potpis na ovo!Citiraj:
sirius prvotno napisa
Uvijek postoji rješenje samo treba posegnuti za njim.
Ponekad nije lako smoći snage ni za takav korak, ako ti treba vremena da doneses odluku da potrazis pomoc uzmi si to vrijeme, samo nemoj donositi nikakve drasticne odluke prije nego porazgovaras s nekim strucnim.
Sigurna sam da ovdje svi pisu u najboljim namjerama i da te nitko nema namjeru osudjivati, ako si dosla ovdje potraziti pomoc vjerujem da je to zato jer imas povjerenja u zene koje ovdje pisu.
Nije vazno s kakvim se problemima drugi ljudi nose i koliko su ti problemi izvana gledauci teski, kad je svakome od nas njegov problem najveci i najtezi.
Drzi mi se :hug:
Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Ne ispadaš nikakva. Ja kad čitam ovdje neke sudbine zapitam se šta je meni,zašto san nezahvalna
imam dobrog muža,dvoje zdrave djece...ali sve ovo i dalje mi nije priuštilo da se dobro naspavam,i luda san od toga više.
Kaže mi moja vlastita majka:"Nebudi nezahvalna" Ko kaže da sam nezahvalna..zahvalna sam itekako,ali ne zbog toga što mi bebi treba 36h na dan bit sljubljen uz mene,šta vožnja s njim zahtjeva meditaciju da izdržim to vrištanje,šta uopće spremanje za igdje
izgleda toliko kaotično jer moram ga "odložit" dok nas pospremim...šta spava najdulje pola sata,po noći se budi milijardu puta. Te kad vidim kako neki ovdje "to prihvaćaju" bezpogovorno samu bih sebe nekad počupala za kosu :mrgreen: zato ti dajem uvid u ovu moju drugu stranu. Ja nisam u ppd,ali na dane isto prošvikam. I uostalom zašto i ti i ja i svi nebi bili malo sebični. Pa i to je normalno,nemože sve bit po knjizi. Neka su djeca jednostavno zahtjevna u ok je to ponekad ne moći podnositi. Pomoć koju ti cure predlažu i ja ti predlažem,jer bitno je da pokušaš sve najviše radi sebe. Da bi sutra bila načisto sa svojom odlukom,ma kakva god ona bila :love2:
Mishekica, prolaziš kroz nešto kroz što puno mama prolazi. I ja sam, kad sam rodila prvo dijete. I točno znam o čemu pričaš. ja sam tek naknadno shvatila da je to bila postporođajna depresija ali srećom, nije dugo trajalo i sigurno nije bila u teškom obliku jer je prošlo. da mi je netko rekao da je to to i da mi je svajetovao da odem kod doktorice, ja bi otišla jer da sam znala da postoji rješenje za moje loše stanje, loše raspoloženje, loše osjećaje itd..nebi previše razmišljala nego bi otišla. Kojeg smisla ima da se loše osjećaš, da kriviš sebe za nešto nepostojeće, da stvaraš o sebi lošu sliku majke..kad to ništa nije tako? Imaš li koju prijateljiuc s kojom si dobra, da s njom podijeliš sve te osjećaje, da možda s njom odeš kod doktora? odi kod svog, opće prakse, i oni ti mogu puno pomoći.
Ti si u depresiji. To je meni očito.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Depresija je bolest. Bolest koja se liječi i ima lijeka za nju.
Nije "kriva" ni beba, ni mama, ni muž, a ni ti.
Kriva je bolest za tvoje ovakvo stanje.
Odi doktoru. Čim prije.
:love2: :love2:
Kad sam pokušala razgovarati sa svojim najboljim (i drugim) prijateljicama, dobila sam odgovore da stručna pomoć nikom ne treba, da psihoterapija ne pomaže (izrečeno od dipl. psihologa), da je svima teško, da su sva djeca zahtjevna, da je krivo dojenje, da će sutra sunce opet sjati... I tako dalje, i tako bliže. Sestra mi uvijek ima neke silne ispite i seminare za pisati i jednostavno nema vremena za mene. Očito, jelte, nemam nikog na koga mogu računati. No, nekakvu pomoć ću svakako potražiti, samo još nisam sigurna kamo da prvo krenem.Citiraj:
Trina prvotno napisa
:škartoc::škartoc::škartoc:Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Kaj? Jesi to ti? :mrgreen:
Ma jok, ni slučajno!Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Ovi škartoci na glavu toj što ti je rekla!
Baš tako..kod nje nemoj ići,to sigurno
E svašta! :-(
Misekica, kao i u svakoj struci ima dobrih i losih strucnjaka.
diploma , pa cak niti rad u struci nije garancija da svi znaju dobro raditi svoj posao.
ali to ne znaci da treba odustati traziti pomoc kad nam treba.
ima dobrih ljudi, ima vrhunskih strucnjaka .
samo treba traziti.
za pocetak razgovaraj sa svojim obiteljskom lijecnicom , u vrijeme kad ona ima vremena.
pitaj za psihijatra koji ima iskustva sa postporodajnim depresijama.
ako ona ne zna, sigurno na forumu ima majki koje su trazile pomoc i koje mogu preporuciti nekoga tko razumije.
ne brini, sigurno ces naci nekoga tko ce ti pomoci da ponovo budes dobro .
sirius, dojadilo mi te lajkat pa te potpisujem :mrgreen:
A sto ces , druzila sam se puno sa raznim terapeutima , pa nekad zabrijem da sam jedna od njih .:mrgreen:Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Dobro ti ide :mrgreen:
čitam paralelno na oba topica i negdje si napisala da traženje stručne pomoći nosi posljedice - nikako mi nije jasno kakve bi to posljedice posjećivanje psihijatra moglo uzrokovati. ako tu misliš na osudu okoline (a čini mi se da ti je okolina šuknuta i nepodupiruća po tom pitanju), za to postoji jednostavno rješenje - nitko ne treba znati. mada, najiskrenije, osobe koje bi me odgovarale od traženja stručne pomoći nakon što im ispričam s čime se borim ne bih niti smatrala prijateljima (a na takvog psihologa ne želim niti trošiti riječi).
Frka, živimo u Hrvatskoj. Nema šanse išta zadržati u tajnosti. :)
Ako idem redovitim putem (uputnica), to ostaje u mom dosjeu, to se piše u moj liječnički prilikom zapošljavanja i sl., a za neke struke i poslove je jako važno da nemaš takvu "mrlju". Naravno da je moje preživljavanje trenutno najvažnije, ali ne živim od danas do sutra.
Molim vas, nemojte sad raspravljati o tome kako vama osobno ništa nije značilo to što imate takvu bilješku i kako vas nikad nitko o tome nije pitao jer sam se sama već susrela s tim. :-/
Onda idi psihijatru koji ima iskustva sa postporodajnom depresijom privatno.
I tako koristimo sustav onda kada nam je to u interesu ili kada ne mozemo platiti privatno.
Ako netko ima takvo ime i prezime, neka mi javi na pp. Ako se nitko ne javi, otvorit ću temu.
Hvala vam.
P.S. Mislila sam na ovo što je sirius napisala - privatnog psihijatra koji ima iskustva s poslijeporođajnom depresijom.
Drzi se draga. :hug:
Vidis da ti svi samo zele pomoci :heart:
Sigurna sam da ces uspjet i izvuci se iz problema i spasit brak, a sve na dobro svoje i svoje djevojcice i supruga. :heart:
Nisam nikad ni tvrdila drugačije. :)Citiraj:
zhabica prvotno napisa
:heart:
Citiraj:
mishekica prvotno napisa
:heart:
mishekica, pogledaj malo ovdje, i članak i adrese psihologa, odnosno psihijatra:
http://www.ordinacija.hr/budi-sretan...presija-1-dio/
http://ultrazvuk-tarle.hr/dijagnosti...sivni_poremeaj
Možda možeš porazgovarati s vašom vrtićkom psihologinjom/psihologom.
mi smo bili kod naše jer sam ja htjela pričati s njom o načinima kako najbolje objasniti razvod djetetu i na neki način upozoriti njih u vrtiću da obrate pažnju na potencijalne promjene ponašanja.
u svakom slučaju, bila je jako susretljiva. Možda ti on/ona može preporučiti nekog