Brak pri kraju - što i kako dalje?

[Trina]

Mishekica, prolaziš kroz nešto kroz što puno mama prolazi. I ja sam, kad sam rodila prvo dijete. I točno znam o čemu pričaš. ja sam tek naknadno shvatila da je to bila postporođajna depresija ali srećom, nije dugo trajalo i sigurno nije bila u teškom obliku jer je prošlo. da mi je netko rekao da je to to i da mi je svajetovao da odem kod doktorice, ja bi otišla jer da sam znala da postoji rješenje za moje loše stanje, loše raspoloženje, loše osjećaje itd..nebi previše razmišljala nego bi otišla. Kojeg smisla ima da se loše osjećaš, da kriviš sebe za nešto nepostojeće, da stvaraš o sebi lošu sliku majke..kad to ništa nije tako? Imaš li koju prijateljiuc s kojom si dobra, da s njom podijeliš sve te osjećaje, da možda s njom odeš kod doktora? odi kod svog, opće prakse, i oni ti mogu puno pomoći.

[mishekica]

Imaš li koju prijateljiuc s kojom si dobra, da s njom podijeliš sve te osjećaje, da možda s njom odeš kod doktora?

Kad sam pokušala razgovarati sa svojim najboljim (i drugim) prijateljicama, dobila sam odgovore da stručna pomoć nikom ne treba, da psihoterapija ne pomaže (izrečeno od dipl. psihologa), da je svima teško, da su sva djeca zahtjevna, da je krivo dojenje, da će sutra sunce opet sjati... I tako dalje, i tako bliže. Sestra mi uvijek ima neke silne ispite i seminare za pisati i jednostavno nema vremena za mene. Očito, jelte, nemam nikog na koga mogu računati. No, nekakvu pomoć ću svakako potražiti, samo još nisam sigurna kamo da prvo krenem.

[Optimist]

psihoterapija ne pomaže (izrečeno od dipl. psihologa)