Je , to mi se bas cini kao dobar temelj za jedan partnerski odnos. : ironija:
Printable View
bas to... u paru su dvoje... i ako si samo TI ta koja radi na sebi za dobrobit vas dvoje onda je taj odnos nazalost vec zavrsio... s vremenom ti moze biti samo gore... vjeruj mi da znam da takvu osobu rijetko sta moze promijenit... umjesto da cijeni to sto si uz njega i sto si ostala i sto ga nisi napustila cim si saznala da ima problem, nego si tu i pokusavas, i uz sve sto ste prosli i kako kazes: dajes sve od sebe, pokusavas ga ne opteretit, a on te samo jos dalje gura...
nema se tu sta pametno za rec osim sjest popricat, bez svadje, reci sve sto mislis i zelis i planiras, i pitat ga jel spreman biti on sad tu za tebe i uz tebe, i jel to isto ono sto i on zeli... ako je, onda ce biti spreman potraziti pomoc, ako nije - odgovor znas i sama
:-( :love:
Muz ti je emocionalni zlostavljac! A ti MISLIS da ga previse volis i da si preslaba da ga ostavis!
Lijepo si je on zivot sredio i tebe stavio u okvir koji njemu pase!
Na moju zalost, govorim ti iz iskustva da tu nece NIKADA bit promjene. I kada se nepokon odlucis otici nemoj vise past na kukumavcenje. Bit ce dobro par tjedana, a onda laganini sve po starom da ni ne skuzis kako te opet lijepo ukalupljuje.
Ja sam se vratila i mucila se jos 6 mjeseci. A kad sam napokon otisla.... NAJBOLJI POTEZ u zivotu!!! Nakon 12 godina sam pocela disati, razmisljati svojom glavom i o sebi i svojim potrebama!
Znam da se bojis otici, strah te promjene i neizvjesnog sutra, ali vjeruj mi, ostati s takvim likom je najgore sto mozes napravit. Pretvorit ces se u bezzivotnu sjenu zene kakva si nekad bila.
Oprosti ako je ovaj post malo grub, ali prepoznala sam puno toga u tvom muzu i samo ti prenosim svoje iskustvo. Ok, kod nas nije bilo pitanje djeteta, bili smo mladji, ali je zato bilo pitanje mene i mojih potreba i interesa. Naravno da je svaka svadja zavrsavala mojim povlacenjem "jer mi se volimo najvise na svijetu!!! Pa sto je izlazak s curama naspram zivota s njim i njegove srece?" i tako sam polako ostala bez igdje ikoga, zatvorena u 4 zida.
Srecom, na vrijeme sam skuzila da to tako nece moci, tj da drugi ljudi ne zive tako, i otisla!!! Da, nije mi bilo lako na pocetku, nisam s kim imala kavu popit, ali malo pomalo sam gurala. Danas uz sebe imam covjeka koji me razumije i postuje mene i moje potrebe. Nije ni on savrsen, kao ni jedan drugi ;-) , ali je tu za mene kad mi treba. A nasa 3 godisnja curica je kruna cijele te veze.
Zelim ti svu srecu, daleko od ovog zlostavljaca :ghug:
Tesko mi je da ga vidim kao agresivnog manipulatora, i zlostavljaca, tesko mi je da pogledam istini u oci! Ali on to jeste...!i istina je da se bojim neizvesne buducnosti, znam i to da ovo ovako vise ne funkcionise... Pokusacu da razgovaram sa njim da pokusam da samoj sebi pomognem sta da izaberem i kojim putem da krenem... Puno mi pomazete devojke!
Ma nema problema. Tome i sluzi ovaj forum. Iskreno se nadam da ce muz pristati da vidite kakvog bracnog terapeuta, ako ne, onda se nadam da ces upoznati jednog vrlo simpaticnog, dobrog i nadasve plodnog muskarca :ghug:
Ja uopće ne kužim po čemu je on zlostavljač. Koliko vidim čovjek ima privatni posao i radi svaki dan do sedam navečer. Supruga ne radi nigdje. Kaj je tu čudno ako on očekuje da ona vodi brigu o kućanstvu, skuha ručak u određeno vrijeme i spegla veš? (mora neko biti na njegovoj strani, kad ga nema da čujemo njegovu verziju)
Prije bih rekla da on ima problema sam sa sobom, i ne zna se nositi s tim. Prebolio je rak, nije to sitnica. U svakom slučaju obratite se savjetniku, prije nego ga napucaš nogom u guzicu.
Sirius samo da ti u kratkim crtama napisem svoje iskustvo. Bila sam udana dvije god i otisla od njega jer nije htio djecu i nije mario za mene. Sad sam u drugoj vezi vec devet god i sa sadasnjim partnerom hodamo na mpo. Znamo da je kod oboje problem i on nije mene optuzivao ni ja njega. Kad je on odlucio smo otisli u zg kod doktora. Misli na sebe i sta ti zelis u zivotu. Ako imas potporu uz sebe to je covjek s kojim ces moci zivjeti, a ne neko ko ne mari za tvoju srecu i tvoje snove. Sretno sta god da odlucila.
Ma, kužim, ali ja sam tu mogla na forumu napisati neke zgode s mužem kaj bi bar desetak forumašica odgovorilo nešto u stilu "ja to ne bih podnosila" i "odmah se razvedi". S druge strane bi i on imao svoju verziju. A sasvim dobro fumkcioniramo, bolje od većine parova.
Tak da je teško preko foruma bilo što savjetovati ako se ne vidi i druga strana priče, pogotovo ne poduzimanje nekih drastičnih koraka. Zato sam za to da parovi zajednički potraže pomoć, jer će tako moći naći i zajedničko rješenje.
Slazem se Sirius, volela bih kada bi pristao da odemo u neko savetovaliste, ali mislim da nema smisla ni da ga pitam! Odgovor vec znam, to su za njega gluposti... Druga strana je ta da bi on voleo da ima dete, ali kad ne moze to je to( a isao je samo na punkciju) nema volje za dalju borbu. Ne raspituje se, sve je prepustio meni, a kada ja pronadjem nesto, cujem za nesto, nadjem ma forumu ili pisem nekog dr on me napadne da sam naporna, sta ja mislim da je to tako jednostavno, evo sad pa dobijes dete i slicne prozivke do toga da idem da se j... Sa drugim!!!!
Ubije me u pojam, i tada se ja ucutim duze vreme, ali nemojte da me shvatite da sam napadna, nisam, uvek biram trenutak da mu pridjem i saopstim, ali on me ubije u pojam!
Zasto se stalno ispricavas?
Kako mislis da je on tebi prepustio da brines o svemu, o opcijama koje su moguce da dobijete dijete?!
nije on tebi nista prepustio , nego je pasivno agresivan. NE zeli ti otvoreno reci sto zeli ili ne zeli , nego igra igrice.
Da ti je BILO sto prepustio, saslusao bi tvoje ideje i poduzeo nesto ako se slaze sa njima.
Ponavljam , on ne zeli biti otvoren jer zeli da se TI osjecas kriva, a on je jadan bolestan , pa kao ti ga ne prihvacas.
Da bas tako se i osecam, ako odem osecacu se odveatno jer je on taj koji je bolestan, a nije kriv sto je imao rak i sto ga je on doveo do steriliteta! Da ja se osecam lose, a znam da je do bola bezobrazan, sebican i samoziv! I Sirius sve si u pravu! Zelim otici odavde i ziveti svoj zivot ne mogu se boriti vise...dok sve ovo pisem i dok mi vi dajete svoje vidjenje stvari shvatam koliko je los prema meni, koliko nije ono sto treba da bude... Ima i lepih stvari, ali ovo je za mene najvaznije, ako nam cilj nije isti sve je uzalud
Sirius, svaka ti je na mjestu.
I jos nesto.
on je BIO bolestan. Sad je ZDRAV.
zdrav muskarac , ali ima posljedicu koja znacajno utjece na plodnost.
i sto sad? Nije jedini. Moglo se to dogoditi i bez bolesti. Takve stvari se dogadaju.
Pa sto ce ostatak zivota sazaljevati samog sebe i tebi nametati griznju savijesti jer ( eto! ) zivot nije fer?!
Jasno je da bolest mjenja ljude, ali godinama ( i godinama) koristi bolest kao izgovor ipak je malo pretjerano.
Kako li smo samo različiti i kako različito shvaćamo pisani tekst...
Ja tu među vama ne vidim one "u dobru i u zlu..."...
I jedan i drugi imate putra na glavi...
Žene imaju veću potrebu za djecom, pokatkada su i opsjednute željom koja nikako da se ne ispuni, pogotovo kada nemaju neki drugi paralelni cilj ili zanimaciju u životu pa onda većinu vremena provode u razmišljanju i smišljanju kako doći do djeteta te znaju prijeći granice... (op. ovo je nažalost realnost koju imam priliku vidjeti u stvarnom životu)
Ali što je s drugom stranom? U ovom slučaju muž ne može imati djecu. Ionako mu je teško to prihvatiti, još mu netko to stalno nabija na nos...
Zar se ne može prihvatiti partnera takav kakav je i biti s njime i u zdravlju i bolesti te izgraditi ispunjen život bez djece?! Zar nije sebično misliti samo na sebe i na svoje želje u ovakvoj situaciji?!
Kako bi se žena osjećala da je obrnuta situacija? I kako bi se tek onda okarakterizirao suprug koji bi navaljivao i navaljivao i stalno slao suprugu na pretrage iako se zna poguban rezultat?! Vjerojatno bi i u toj situaciji on bio zlostavljač, pun nerazumijevanja, sebičan itd.
Nije ovo situacija gdje on ne zna šta bi od sebe, pa rasteže s odlukom oko djece jer ne želi obveze i slično...
Netko je rekao da je suprug nezreo i sebičan, ja naprotiv iz postova iščitavam lucijinu nezrelost, sebičnost, opsesiju i želju za ostvarenjem nekog zamišljenog idealnog obiteljskog života - roditelji i djeca ...
Lucija, po mom mišljenju, ako si doma onda i doprinosiš zajedničkom životu time što održavaš kuću, glačaš rublje, pa i time što je tvome suprugu možda najlakše imati pauzu na poslu u 14 sati te se možeš organizirati da mu skuhaš toplo dok on zarađuje novac za druge potrebe...
Ujedno, mislim da bi svakako trebala naći neki posao pa pričekati još malo oko krajnjih odluka o napuštanju zajedničkog života. Ujedno, stručnu pomoć može za početak zatražiti samo jedan partner, drugi mu se može i kasnije pridružiti....
I nije kraj svijeta ako par nema djecu. Život se živi i ispunjava na različite načine.
Ti to ozbiljno? Tebi je u redu da neko gazi sebe i svoje potrebe samo zato da spasi nekakvu zajednicu koja ne štima i u kojoj osoba nije sretna? Ili bi se trebala uvjeriti da je sretna? Da ono što želi, zapravo ne želi jer bi bilo sebično to željeti? A onaj što ne želi, to je u redu i nije sebično?
Potpuno si pobrkala lončiće. Ovdje nije riječ (samo) o tome da suprug ne može i ne želi, već o tome da on s njom ne želi jasno iskomunicirati problem.
U prvi mah sam mislila da je napisan post šala. Nevjerovatno.
Ne nije, šala.
Trenutno imam u okolini slične situacije i kao što sam na početku rekla, i jedni i drugi imaju putra na glavi.
Nije sve tako crno-bijelo.
Ne može se na osnovu tri i pol forumske rečenice savjetovati nekoga i uvjeravati ga da je partner sebičan i da ga treba nogom u guzicu iz prostog razloga jer ona trenutno i pod hitno, želi djecu, i da ako on to ne može da je sasvim u redu srezati brak u korijenu i otići dalje.
Jednostavno, nakon svih ovih godina po forumu, mislim da mogu imati takvo mišljenje i mogu razmišljati na način da nemamo sve podatke o cijeloj lucijinoj životnoj situaciji , posebno ne znamo drugu stranu priče, te da je vrlo nezahvalno dijeliti takve savjete.
Ajme Vrijeska majko mila :roll:
Jesi ti uopće pročitala sve lucijine postove?! I dam se kladit da nisi teškom mukom došla do svoje djece i borila se s neplodnošću, ja ne mogu zamislit veću želju kod žene od želje za majčinstvom, sjećam se ko danas kad smo imali te probleme da bih dala sve na svijetu samo da zatrudnim i postanem mama na bilo koji način (meni je i posvajanje dolazilo dolazilo u obzir).
Njen muž ne želi uopće ni pretrage napravit, on NE ŽELI njihovo dijete, ja bih se od takvog odmah odmakla jer nam očito nisu isti životni prioriteti.
Bolje da ne komentiram pristajanje na bivanje muževom sluškinjom pri tome izjedajući se iznutra, tužna, usamljena, nesretna...ma daj molim te čekala je i bila strpljiva i previše.
Uh poludim kad općenito čujem da muški tako tretiraju žene...grrrr....a zauzvrat ne bi nimalo pažnje ženi poklonio a kamoli vremena za razgovor.
Reći da je lucija sebična mi je ko da kažeš da je Zemlja ravna ploča, nigdje veze....
On NE MOŽE imati dijete (za sada prema rezultatima testa, prirodnim putem...) Ja nigdje ne vidim da piše da on ne želi...Različitim epitetima okarakteriziran je čovjek koji ne može ništa reći u svoju obranu, iznijeti svoje viđenje situacije...
Svoj prvi post sam započela rečenicom da različito shvaćamo što je lucija napisala.
Mislim da lucija i njezin suprug ne razumiju jedno drugo i da im treba strpljenja, ljubavi, možda i pomoć nekoga stručnijeg od nas ovdje. Želim im svu sreću i da što prije izađu iz tame koja je svakoga od njih zaogrnula na različite načine...
Ujedno, pročitala sam još jednom sve postove i vidim da nisam jedina koja na ovoj temi tako razmišlja.
ma Vrijeska moja hoćeš reći da on ŽELI njihovo putem iako ga ne može dobiti prirodnim putem a u 5 (???!!!!) godina nije čak htio ni pretrage htio obavit kako spada, da on sigurno želi dijete i to svim silama dušom i tijelom.Mo's mislit?!
Pa miša mu ne radi se o godinu dana, ženi prolaze najbolje godine života uostalom i plodnosti.
i krajnje mi je neukusno nekome tko žudi za djetetom reći da se može živjeti ispunjen život i bez djece, da je meni to netko tad rekao poslala bih ga u ....jel te i rekla živit ti tako, ja neću :-)
molim kakve to veze ima s negativnom percepcijom potpomognute? ja kad se nisam susrela s nekim problemom prije, onda nastojim informirati se i pokušati razumjeti kako se ti ljudi osjećaju.
Neću nekome tko je posvojio reći: Kako si ti plemenita! jer znam da to posvojitelje vrijeđa.
Kakvom je izjavom članica foruma Lili75 pridonijela nerazumijevanju i negativnoj percepciji medicinski potpomognute oplodnje?
Stigmatizacija neplodnih parova i osude metoda liječenja neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom u našem društvu gotovo isključivo proizlaze iz stavova Katoličke Crkve i određenih izrazito kozervativnih udruga/pokreta koji zapravo djeluju pod okriljem KC.
Nerazumijevanje postupaka liječenje neplodnosti postupcima medicinski potpomognutom oplodnjom u našem društvu rašireno je radi općenito niske razine edukacije u području prirodnih znaosti i zdravlja općenito.
Kad velik broj naših građana ne razumije što jest i kako se provodi liječenje medicinski potpomognutom oplodnjom, vrlo je lako da mnogi zbilja pomisle da su neplodni parovi ubojice nerođene djece, baš tako kako su nedavno mnogi svećenici grmili sa oltara.
Vrijeska on NE zeli nikakvo dijete. Nikakvo. Niti svoje biolosko - jer ne zeli pretrage, lijekove i postupke, ne zeli " tude " biolosko pa donaciju sperme , ne zeli " tude " biolosko -usvojeno. Najgore od svega NE zeli to reci otvoreno svojoj suprugi vec godinama .
to je najgore od svega. On ne zeli reci : " cuj stara, meni je bez djece dobro. Ne zelim ih NITI pokusati imati na nacin 1,2 i 3. , zao mi je, tako je. Na tebi je da to prihvatis ili ne."
eto, on to NE zeli izgovoriti. Nego igra igrice i vuce ju za nos, da bi se ona osjecala lose.
Pa već je rečeno da je to problem za bračnog savjetnika, a tek onda eventualno mpo. I ja to mislim. Kad se par odlučuje na dijete (ili na neimanje djece) najbitnije je da isto misle o tome, što god bilo. Ako ne misle - vrijeme je za počistiti taj dio problema, pa se tek nakon toga može vidjeti što i kako dalje - zajedno ili svatko za sebe.
To sam prvo rekla.
ali bojim se da je njegov komentar na psiholosku pomoc i bracnog savjetenika takoder : "Ne. Meni to ne treba. Idi sama ako mislis da ti treba..." .
Ja i dalje stojim kod toga da je nezreo i sebican i to sa dobrom podlogom. I jako dobro znam sto znaci u dobru i zlu, stala sam ja uz svoga u velikom "zlu" ali je postojala jedna razlika: NJEGOVA zelja da ispravi stvar i jedino je to vazno. O potpomognutoj ne mogu reci nista, osim da ne bih rekla da je lilly icime doprinjela negativnoj percepciji iste, barem ne meni koja nisam imala iskustva sa njom. Inace, potpis na sirius.
Devojke moje, upravo ovo rasprava koja se desava na forumu desava se i u mojoj glavi!!!! Samo jacim intenzitetom...
Kakav bracni savetnik! Od toga nema nista.... Upravo ce to i reci, da mu nije potrebno!
A najveci problem i jeste taj sto Vrijeska pise da kod mene ima sebicnosti i nezrelosti! To je ono sto mi ne da da se okrenem i odem, sta ako to i jeste tako!?!?
Ali sa druge strane, jos uvek ne moze da se kaze da NEMOZE da ima svoju biolosku decu, jer je od svega sto je uradio to je bila punkcija...
A i da sve uradimo i da rezultat bude negativan, zar ne bi trebao da i tada ima zelju da imamo nesto zajednicko, da imamo dete. Ali za njega to dete od sperme donatora ne bi nikada bilo njegovo, to mi je rekao!
I pored toga nema njegovog zanimanja za sve to, sve sama istrazujem... Trazim i gubim se!!!
Naravno da cu potraziti posao i posvetiti se sebi, i volela bih da imam petlju i da se okrenem, ali me boli i osecam se bas to sto Vrujeska kaze... :(
Lucija, mlada si, imaš vremena za sve na svijetu. Ne gubi vrijeme.
Osjećaš se onako kako ti je on nametnuo da se osjećaš, krivom. A nisi kriva ni za šta.
Nisi kriva zato što želiš imati dijete. I to s osobom koju si izabrala za partnera. Ta osoba niti želi razgovarati, niti želi išta učiniti po tom pitanju, to nije pošteno, to je nedoraslo, sebično i egoistično.
Ne upadaj u zamke pasivne agresije i dežurnih moralnih propovjednika u realnom ili virtualnom svijetu po kojima ti nisi važna jer ako si si važna, onda si sebična. Ma nemoj.
Kome ćeš ikad biti važna, ako ne najprije sebi samoj?
necu se ponavljati, potipisujem sirius
lucija, nije ti lako, ali to moras rijesiti - ovako ili onako...
i samo da dodam - kako je lako pisati "nije kraj svijeta ako nemas djecu" kad imas svoje dijete :roll:
nije kraj, naravno, ali kad ih imas, ne znas kako je to
evo, Zuska je jos jednom lijepo napisala
Hvala ti Zuska, sve je tako kako si napisala! On cak ne zeli ni komunicirati!
Ali za njega to dete od sperme donatora ne bi nikada bilo njegovo, to mi je rekao!
To on samo tamo misli. Moj muz na pocetku borenja sa azoo nikada nije dao da se prica o doneru, a sad kad smo dobili dijete putem donera voli ga vise nego ista na svijetu. Sad kaze da se kaje zasto nije to i ranije uradio. A borili smo se sa azoo 6 godina.
Moram staviti ovaj citat:
Ljubav ne zahtijeva da dvoje ljudi gledaju jedno u drugo, već da zajedno gledaju u istom pravcu
Antoine de Saint Exupery
Po ovome sto pises ispada da vas dvoje gledate u svim pravcima osim u istim...
Ja bih volela da je on taj koji ucestvuje u diskusiji, da se raspituje o svemu, pa i o donoru. Kako su se drugi izborili sa svim tim, kako su izasli na kraj... Recimo kao sto je edina... Ali ne mogu ga terati i siliti, ma koliko zelela da dodjemo do cilja. To nije ispravno i nije resenje!
Da li mislite da je u redu da jos jednom porazgovaramo da vidimo gde ide sve ovo!? Ili da samo cutim i cekam da sam uradi nesto u skorije vreme, a ako se ne pokrene da samo odem?
Naglasicu da borba sa njim , ne sa sterilitetom traje vec godinama!!!
Gle lucija, ti imas pravo imati dijete. Tvoj muz ima pravo ne imati ga. Piitanje je u ovom trebutku sto vise zelis njega za muza ili bebu. Meni sve lici da ovo natezanje ce i dalje biti samo natezanje. Kao sto sama kazes, to traje vec godinama, jos jedan razgovor ne vjerujem da ce promijeniti mnogo. Znam hrpu zena koje su godinama zeljele djecu, a muzevi nisu, da bi na kraju ti isti muzevii otisli s drugim zenama i osnovali porodicu, a tim zenama je vrijeme za majcinstvo proslo.
Ako zelis dijete, imaj djete, nemoj njega traziti dopustenje.
Lako je upravljati sa tobom dok osjecas to sto osjecas, upravo kroz te emocije je i moguca njegova manipulacija tobom. Ja bih ti osobno preporucila da ako on zaista ima kvaliteta i ako ga zaista volis da pokusas sa psihologom, mozda prvo sama. Strucna osoba ce ti pomoci iskomunicirati i iskanalizirati zbrku u tvojoj glavi, tada ces ciste glave, sredenih emocija moci postupiti onako kako treba i kako je najbolje za tebe. Mirit se nemoj, poslije ce ti biti zao, promjena je moguca samo ukoliko on osvjesti svoj problem i voljan ga je rijesiti. U svakom slucaju radi sebe nadi psihologa, tako da se naucis nositi sa ishodom kakv god da on bio.