Devojke mnogo vam hvala na savetima i razumevanju! Ova moja borba traje predugo... Najmanje 5 godina ga molim da uradi spermogram, kada ga je uradio onda jos jedna godina ubedjivanja da idemo kod lekara. Ali ovo ubedjivanje nije bilo napadno niti agresivno, s vremena na vreme nekim neznim tonom pitam, onda poludim pa se posvadjamo, ali opet oprostim. Mislim kao uplasen je od svega, prosao je kroz tu opaku bolest, pa hajde da mu dam vremena... I tako 7 godina i nigde se nismo pomerili. Doduse posetili smo doktora i uradili prosle god u ovo vreme punkciju i gotovo....... Tu je stalo.
Da ne pricam da su u mojoj istoriji na komu samo teme vezane za azospermiju i slicno. Nemojte da me razumete pogresno, nisam napadna, nisam opterecena. Borim se sama sa sobom da pobedim bol. Idem na aerobik, citam, druzim se sa prijateljicama( koje vise ne mogu da opterecujem mojim problemom jer je vise degutantno). Radim na sebi kako bi nas odnos bio bolji, jer znam ako sam besna i nadrkana, nisam dobra za nikog.... Ali.... U paru su dvoje!!!
Za njega je super da ja cutim i ne spominjem nista sto ima veze sa azospermijom ili ako mu kazem sta sam procitala on nesto bezvezno prokomentarise, a ja se povucem!
Davala sam i prostora i posvecivala se njemu, radila na odnosu ne opterecujuci ga sa problemom! Ali dokle vise!!!!
Skoto pa mi je 30!
Cekam od 24-te. Umorna sam devojke moje! Nekako mi je sve izgubilo smisao.
Sinoc mi je rekao da idem kod drugog pa nek mi on napravi dete... Ja sam samo cutala...