elly, ne sumnjam da će pasti dobri savjeti, al forumska gender policija :mrgreen: te mora upozoriti da javni prijevoz, autobusi i tramvaji, i ponašanje djece u istima - nemaju ama baš nikakve veze sa spolom djeteta :mrgreen:
Printable View
elly, ne sumnjam da će pasti dobri savjeti, al forumska gender policija :mrgreen: te mora upozoriti da javni prijevoz, autobusi i tramvaji, i ponašanje djece u istima - nemaju ama baš nikakve veze sa spolom djeteta :mrgreen:
Moja od prosle godine koristi bus i tramvaj kad ide u muzicku. Nisam ju nesto posebno pripremala. Godinu prije se s tatom znala ponekad vracati javnim prijevozom pa joj je ruta bila poznata. Ima jos par djece koji su iz naseg kvarta pa zna imati i drustvo, ali cesto je i sama.
Branka, Larmama - hvala vam na odgovorima!
Znaci, ne previse ponovo upozoravati, nego se pouzdati u to da ce primijeniti ono sto znamo da su usvojili?
Ti trenuci kad idu same - je li su vam pricale kako to dozivljavaju?
Zadnja stvar koju bih zeljela je da ju bude strah kada ceka bus sama (i mama-kvocka u meni bi najradije u takvim trenucima otisla pred nju da ne ceka sama - medjutim svjesna sam da to na dulje pruge ne pomaze)...
Elly meni se to što opisuješ, takav sustav ne sviđa niti malo, kakvo nošenje torbi i vođenje za ruku, nije moj cup of tea, nikako
razumijem tvoj strah oko buseva, čekanja i svega popratnog
ja ipak na sreću nemam niti djelić takvih briga jer kod mene je to sve po domaći- znači manja sredina, djeca iz kvarta idu u istu školu, svi se poznajmeo, djeca i roditelji, tetke i strine :mrgreen:
e što se tiče lobiranja e na to sam postala netolerantna i baš me ta priča smeta
ono, dojadilo mi sve to skupa, gledati kako se potežu veze, okeću telefoni, ko će s kim, ko kod koga, ko protiv koga, ma mislim živi triler...
i to me užasno ljuti jer imam dojam da je cijeli život jedna veza od vrtića pa do groba, strašno
pa nadalje ta histerija oko toga što će i kako će djeca s učenjem
koliko učiti, koliko ne učiti, a sve mi to izgleda puno frke unaprijed, a ne volim takve nekonstruktivne teme, ne ovdje, ja pričam o stvarnom životu
ispada kao da nemamo povjerenja u svoju djecu ni u njihove sposobnosti, pa išla su djeca oduvijek i u peti razred,završila su ga sva koju ja poznajem bez problema, neko bolje neko lošije ko i uvijek
moja nema neke pretjerano razvijene radne navike, više ona sve to u letu, a dosad je to bilo dovoljno
zna da u petom mora više potegnuti ako želi zadržati dosadašnje ocjene
no učiti preko ljeta neće, niti mi pada na pamet dijete na odmoru muštrati
preko ljeta čita knjige, svira, kupa se, igra i odmara
a najesen kreće u nove pobjede, odmorena :-)
Što se tiče samoće, nije mi ništa spominjala da ju je strah. A imali smo par situacija čisto tehničke prirode gdje me je panično zvala. Jednom je zaboravila violinu, a već je bila u busu kad se sjetila. Jednom je zakasnila, a drugi bus ide za pola sata i jednom ju je uhvatila oluja dok je išla na bus pa se sklonila u haustor.
moj ide sam u grad od početka 6. razreda, na ZKM, mora koristiti i bus i tramvaj. I ja sam godinu prije išla često s njime s gradskim prijevozom jer sam u isto vrijeme imala neku svoju obavezu i to mu je super došlo. Na početku je bilo sit. da me je zvao u čudu kako se 17 u vožnji pretvorila u 12esticu, ali se sam snašao bez problema (naravno, sam je ušao i u krivi tramvaj). Nikada nije govorio da ga je strah ili da mu se nešto neugodno dogodilo.
Ja računam da su cure ove dobi zrelije i odgovornije od dečkiju ove dobi (naravno, ne mora tako biti na pojedinačnoj razini), tako da stvarno mislim da će joj prijevoz biti najmanji problem...
a, sad sam se sjetila da sam ja u 5. razred morala ići busom 3 km (u srednju i faks putovala 45 km u jednom pravcu) - uvijek sam baš volila te vožnje busom, kao poklonjeno vrijeme za druženje ili bilo koje druge zanimacije.
@Flopica, da, tocno to. Mozes si onda misliti kad ja kao "nedomaca" upadnem s mojim teorijama o samostalnosti, o koristenju sk.busa (i na to smo dobivali podizanje obrva, a E. je to bilo super i stekla je i tamo prijateljice i prijatelje, dok su njene kolegice prilicno ogranicene u prijateljstvima, druze se samo unutar razreda), o buducem koristenju gradskog busa... Pa to lobiranje, a sve u stilu dosaptavanja, i tko ce se ljutiti, a tko nece... :/
Najvise mi je diglo tlak kada im je nastavnica iz matematike rekla da na papiric napisu 3 imena koga zele u novom razredu.
Nama je na roditeljskom bilo receno da to napisemo u online upisnici u skolu (veljaca) i da do kraja lipnja taj izbor potvrdimo u uredu administracije.
I onda se ova nastavnica "upetljala".
E. je digla ruku i pitala da li moze staviti i nekoga tko ne ide s njom u razred (htjela je prijatelja iz kvarta s kojim ce na bus, a i inace se druze, i jos jednu frendicu iz skolskog busa s kojom si je prilicno dobra, plus jos najfrenda iz razreda. Pa joj je ta nastavnica rekla da NE MOZE, MORA biti iz razreda!
I onda je napisala najfrenda iz razreda i jednu drugu kolegicu s kojom si je OK (ali ne tako dobra kao ova iz skolskog busa).
Pa mi je to rekla, da je bila prisiljena dati imena ljudi koji joj nisu prvi izbor.
Otisla sam u administraciju i potvrdila nas prvi izbor iz upisa - i koji nije vezan za dosadasnje kolege.
OK, kuzim da nastavnice pisu u izvjestaju o djetetu i to da se dijete slaze a ne ometa nastavu ako je u razredu sa X, Y i Z - ali mogli su ovima poput moje koja je htjela iz razreda samo jednu osobu reci da napise samo to jedno ime i ostalo ostavi prazno - a ne da bude prisiljena dati ime nekoga "tek toliko jer moras napisati 3 imena, i moras se ograniciti na razred".
O petljanjima roditelja u ucenje da ne govorim... E. oduvijek pise zadacu u svojoj sobi, ako me pita mogu malo pripomoci, kad zeli da ju ispitam - ispitam ju, ali uglavnom imam povjerenja da ce sve napraviti sama i da ju ne treba gurati.
Mama jedne frendice sjedi uz svoju dok pise zadacu i ne smije nigdje otici. Tata jedne druge me je znao nazvati da me pita "Sto on treba napisati u zadatku iz matematike". Toj istoj curici su ove godine poceli davati dzeparac od 50 Eura ako sama mjesec dana pise zadacu. Sto je ona svima u razedu rekla, pa je i T. dosao doma mami s tom idejom :mrgreen:
Djeca koja izostanu ne nazovu sami frendove da vide sto im fali, nego to moraju obavljati roditelje.
Nije sve crno, E. se je lijepo uklopila (nastavnice kazu da je najpopularnija u razredu i da je bila bas pozitivan utjecaj), pa i mi kao roditelji smo se uklopili sa ostalim roditeljima, na kraju godine sam organizirala druzenja i poklone; sa svima sam u situaciji da mogu popiti kavu i procavrljati, otici na izlet, biti u kontaktu na FB :mrgreen: i to; sa nekim obiteljima smo i dosta bliski (konkretno E. zna da na tri od njih moze racunati skoro kao na mene), ali razmisljanja o odgoju i skolovanju su nam svejedno uglavnom dijametralno suprotna, ne mogu si pomoci.
a kad su talijani :mrgreen:
kako ono, s mamicom do 40-te žive :mrgreen:
Nisam od pomoći, samo sam došla napisati kako mi je zanimljivo čitati što pišeš, Elly :-)
ja svaki put kad poželim otići iz ove naše prćije pročitam ovako nešto što mi se ne sviđa vani i eto me još tu :D
Za razliku od starije sestre M je vrlo druželjubiva, pa ti je ona "frendica" sa šoferima autobusa, starim nonicama koje idu na placu i sl. Najviše ju nervira smrad putnika tako da je zadnjih dva tjedna "vrlo uzrujana" dolazila doma.;-)
a možda u Italiji postoji opravdani strah od puštanja djece da sama koriste javni prijevoz? ne znam, čini mi se jako teškim uspoređivati odnos roditelja prema tome u vrlo različitom okruženju. razlike su i unutar RH vrlo velike, od same dostupnosti (i prilagođenosti potrebama djece) istog pa do potencijalne opasnosti za djecu. načelno mislim da bismo manje trebali nad njima "strepiti" i "pomagati" im, jer to im često više odmaže nego koristi, ali da je to baš samo tako, pustiti ih sa 8-9 godina da se sami snalaze u prometu, nije.
ove smo proljetne praznike imali mali "eksperiment" - pet curica te dobi pustili smo da same odlaze autobusom na radionicu od tjedan dana, nekih 4-5 stanica, ne znam ni sama koliko je točno. prvo je jedna mama išla s njima u bus, pa smo ih idući dan "špijunirali" pri ulasku i na izlasku - na točkama polaska i dolaska, što je trebalo ponoviti još i idući dan kad je autor ovih redaka - zakazao, odnosno kad su me cure nesvjesno "preveslale", otišavši na autobus prije (požalile se voditeljici radionice kako dugo moraju čekati bus, pa ih ona pustila 10 min ranije da ulove onaj prije, a ja luda s posla trčala do stanice na kojoj se moraju ukrcati - a njih nema...uh, kad se sjetim...). zaključili smo da one to mogu, ali svejedno mi je drago da ne mora to uskoro na dnevnoj bazi prolaziti. da, budući je ovo prošla u drugom, kad bude u petom razedu, smatrat ću to normalnim.
Ima smisla. Ženski mentalni sklop je drukčiji.:mrgreen:
Kaj nisi čitala: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=58&id=743
Ne znam da li je drugi mentalni sklop, ali ako moj ADHD-ic putuje javnim busom bez problema od prvog razreda , a inace nije u stanju staviti potrebne knjige u torbu ili zapamtiti zadacu , tada pretpostavljam da nije potreba specijalni mentalni sklop za putovanje.:mrgreen:
Ja ću se samo ubaciti ko padobranac jer me ovo podsjetilo, od grada do grada, od mjesta do mjesta. Moja prijateljica, inače Hrvatica, vozi i dovozi u i iz gimnazije svoje klince autom svaki dan, isto radi i sa njihovim slobodnim aktivnostima, mjesto radnje Munchen.
To rade samo rijetki. Muž je zahebava da je ko security :mrgreen: Ali kaže ona, radim od doma i zašto bi riskirala da zapale u društvu, da se naguravaju oko podzemne, zašto i zašto!? Ja reko, ok imaš pravo, vozi ih, i ja bi.
Klinci joj inače briljantni, od ponašanja, u njhovoj kući se ne može čuti čak niti zahebavam recimo, do uspijeha, mala je najbolji đak u klasi, od prvog razreda, predsjednica od Grundschule pa evo je sad i opet i u gimaniziji, a nikog nije ni znala kad je došla jer je mama inzistirala na gimnaziji koja je dalje, jer se ne mješaju sa hauptschule i Realschule, to su oni lošiji:mrgreen:, i povrh svega i opet predsjednica, ima hrpu porjekata koje vodi samonicijativno:-o. Ja je zahabavam da goji mladu Merkelicu doma:mrgreen:
Mislim , svaka joj čast. Ja ću biti sretna, ako će moji biti pola njenih, ali eto, crtica iz života samo na temu, koliko smo različiti, koliko su mjesta, zbivanja, okolnosti radnje različiti, a i djeca, a i roditelji:mrgreen:
Inače je u Grundschule visila jednom tjedno u školi skoro, sve četiri godine koliko traje Grudnschule. Malo je reći da me dobrano isprepadala oko nekih stvari, a i potpuno izblesirala, ukoliko želiš da ti dijete bude top, ali opet s druge strane sam je zahvalna za sve tipove koje jop od nikog do sada nisam čula, a da imaju školarce.
E da, inače ni mama ni tata im nisu fakultetski obrazovani, tako da me lagano već ubija u pojam:mrgreen:
Gledaj , visim i ja u skoli svaka dva tjedna na informacijama ( raznim).
ali dijete ide samo 3 stanice busom do skole.
da je razvazenje kluc uspjeha i ja bih sigurno vozila .:mrgreen:
Naravno da nije, hebemu sve, ali hvala svejedno:mrgreen:
Ona inače nje visila na informacijama regularnim, nego za svaku sitnicu, ali dobro to je druga tema, sorry na upadanju :-)
šafran, meni sve to što nabrajaš ne znači puno. Impresivno je za čuti, naravno. Ali cjelina može biti sjajna, grozna, ili nešto između.
a ja dobila prijetnju ravnateljice posjetom centra za socijalnu skrb :mrgreen: jer nisam lani u 1. polugodištu (đizs, pa to je bio taj prijelaz u 5. razred) došla uopće na informacije. :škartoc:
al sam bila na roditeljskom, htjela vidjeti ocjene, razrednik mi rekao da nek ne čekam bezveze i nek odem doma i hbg, ja otišla doma, a ovaj nije upisao da sam bila.
eto, kako su revnosni s prijavama, ha?
a šta, mali imao sve 5, sve mi doma kaže, problema nikakvih nema, i ja zaboravila, nekako brzo došli ti zimski praznici :lool:
Jesi bedasta. Daj odi na te informacije da malo slusas kako si bas dobro odgojila dijete. :)
Ova prijetnja mi je u rangu one bakice u Zagorju koja je svojedobno pala s bicikla, pa je dobila prekršajnu prijavu zbog izazivanja prometne nesreće s lakše ozlijeđenom osobom (to je bila bakica osobno) :roll:
Još bih razumjela da ti dijete ništa ne uči i da niže jedinice i neopravdane izostanke, ali ovako...
pa ovako ispadnu revni, jer znaju da roditelji takve djece uglavnom nece stvoriti frku, nego ce doci i nasmijati se gluposti.
poslije u statistici imaju da vode racuna i o tome LOL
e da, ja vodim brigu o tome i potrudim se da svakom dođemo barem jednom u polugodištu na informacije (obično to budu zadnje u polugodištu, očito je da odrađujemo formu). iako imam dvoje sa 5,0, mislim da ipak treba odraditi i taj dio, zbog razrednica, ako ne zbog sebe. neki roditelji iako su im djeca izvrsna stalno vise na informacijama, ne znam kako im se samo da, višak vremena, valjda. meni na zadnjem roditeljskom kaže Mudračeva razrednica da nemam što gledati ocjene, a ja iskreno: ali vi svakako napišite da sam gledala. nadam se da je ozbiljno shvatila i upisala.
Mislim da nije - barem nije ovdje kod nas - opravdani strah, jer komentare daju osobe koje uopce ne koriste gradski prijevoz, znaci sasvim su neupucene.
Meni je koristiti gradski prijevoz sasvim normalna drusvena pojava (osim sto pruza koliko-toliko kvalitetnu uslugu, stiti i okolis, itd.).
Pa mi je onda sasvim blesavo kad od nekoga tko se ne koristi gradskim prijevozom i tko na vlastito priznanje ne zna ni zaustaviti bus na stanici, cujem pricu o tome kako se djecu "upecava" u autobusu. I to jos ispred samog djeteta za kojeg zna da ce taj isti bus koristiti. :-/
Naravno da pravila sigurnosti prometa i ponasanja zna, i da cu joj ih ponoviti, ali mislim da nije edukativno ici ju tako strasiti.
E. se redovito krece u gradskom prometu, no samnom. Sad ce imati taj prijelaz da ide sama.
Bus-stop (pocetna i zavrsna linija) mi je ispred kuce, mogu ju otpratiti, docekati, na kraju krajeva i vidjeti s balkona.
Zadnjih mjeseci skole je zeljela sama sici na sk.bus (po pravilima ga smijes sam docekati, ali mora te pokupiti odrasla osoba s popisa). Pa sam ja cekala da cujem da je zatvorila ulazna vrata, pa odem na balkon, i vidim ju da je presla cestu i prisla bus-stopu. Mahnula bi mi, sacekala sk.bus, usla, i to je to.
Tek kad bi krug nestao iz vidokruga, smjela sam sici s frendicom na kavu :lol:(nas par "mama sa skolskog busa" smo razvile obicaj nakon sto otpratimo djecu popiti brzinsku kavu u kvartu). Na racun tih kava sam upoznala i dosta vozaca i vozacica gradskog busa, oni preko nas mama takodjer poznaju nasu djecu, pa nam i to pruza nekakav osjecaj sigurnosti.
Medjutim, nisam ju uspjela pustiti da sama koristi bas gradski bus, imale smo to u planu, no doslo je do nekih promjena satnice pa je bilo neophodno da ju vodim ja.
Jos jedna stvar, cisto kulturoloska, primjetila sam da je u manjim gradovima "cudno" kad netko ima auto, a koristi bus. U vecim gradovima se gradskom prijevozu manje cude i radije ga koriste nego da se vrte trazeci parking, riskirajuci da zapnu u guzvi i slicno.
E da, jos da pitam: koji je prosjek gubljenja stvari po busovima? :mrgreen:
Kako je najbolje smjestiti bus-pokaz i mobitel - u dzep od jakne (koja se ostavlja na hodniku skole) ili u ruksak? Kako im je najprakticnije?
Mobitel nisu smjeli nositi u skolu od 1-5, a sad smiju ali ga moraju ugasiti kad udju u zgradu.
Moja je dobila u zadatak da me, kad dodje ispred skole, nazove da je stigla. I ako je neka promjena u pitanju, da svakako javi.
(u sk.busu je pazila na stvari, ali da bi se svejedno znalo dogoditi da bi zaboravila jaknu kad otopi ili vrecicu za tjelesni, ali na to su pazile pratiteljice+vozaci da bude vraceno. U gradskom busu moze zaboravljeno jednostavno "pokupiti" i neki putnik....Dio treninga je bio i "kad pozvonis za sici i ides prema vratima busa, osvrni se da vidis da li je nesto iza tebe ostalo, ispalo ti, itd.".).
Sto se tice prisutnosti, kod nas su informacije samo 2x godisnje - studeni i travanj. Plus jos budu 2 razredna sastanka (listopad i veljaca, tj. kraj 1.polugodista).
Za informacije, nastavnice podijele raspored kojeg dana od koliko sati primaju i upises se na listu.
Nismo nikad propustili ni informacije ni roditeljske sastanke, za sve vezano uz skolu smo bili vrlo prisutni i spremni pomoci u organizaciji i izvedbi.
Tako da razvazanje vs. sk.bus ili gradski bus u nasem slucaju ne igra nikakvu ulogu, uvijek cemo biti roditelji koji su za potrebe skole prisutni.
Pa ne služe informacije samo gledanju ocjena :zbunj:
Da im je samo to svrha, ni ja ne bih išla na informacije. Ali idem iz drugih razloga, želim komunicirati s učiteljicom (iako se njoj baš ne da uvijek komunicirati sa mnom :mrgreen: ili očito misli kao i ostali, da su informacije tu samo zbog ocjena). Želim čuti kakvo mi je dijete u razredu, kako se ponaša na satu, što mu ide, što mu ne ide, i tako to. I sigurno mi taj interes neće nestati ni u višim razredima.
Ali ne "visim" stalno na informacijama ;) odem otprilike dvaput u polugodištu, da čujem službenu verziju školskog života.
Ja se slazem s tanjom. Djeca su mi jos u nizim razredima OS i zasd ocjene nisu problem. Ali ja volim ici na informaicje (premda uvijek znam sve ocjene) jer mi je to prilika i da vidim uciteljicu i popricam s njom tih pet minuta jedan na jedan i vidim kakvo je njeno vidjenje mog djeteta u tom okruzenju, je li aktivna na satu :D i o drugim raznim stvarima. Kako ja vidim skolu i sto ocekujem od djeteta, skole. Zna i moj stav o ocjenama :mrgreen:
A i dijete voli da idem na informacije. Pogotovo ovo slatko malo.
Inače vertex, ideja mi nije bila fascinirati, već se požaliti, ali mi evo nije uspijelo, ali nije bed, ionako ne volim patetiku:mrgreen:
Nemam još školarce, ali pratim ovakve teme, jer kao da ih imam, kasno smo dobili klince, većina ih ili nema klinaca ili su svi već poodrasli, a to je nekad zeznuto, pa onda cupkaš na startu, pališ motore, turiraš, a nikako da kreneš:roll::mrgreen:
Pa se nekad u društvu osjećam kao sa starijom braćom koja smiju već u disko:mrgreen:
Ovo je tipičan primjer kako se u mnogo škola neke stvari odrađuju formalno.... uff... poznato mi je to. Forma je bitna, papiri moraju štimati, a stvarni život je - negdje drugdje... i stvarni problemi se prečesto ne rješavaju, ali statistika štima baš zbog ovakvih cveba.
Offt. ja idem na informacije više zbog školskog osoblja nego zbog svoje djece. Treba biti u toku.... pogotovo kad je štajaznam neki prof. na bolovanju tjednima, a oni ne organiziraju zamjenu. Za to meni služe informacije, to je batina s dva kraja. S djecom je uglavnom ok, lakše, njih vidim svaki dan, ali treba i nekima u školi puhati za ovratnik - uvjerih se u to odavno.