Kris, ti si zakon ženo!
Drago mi je da ti se javljaju studena i ostale ženskice koje su to prošle da vidiš da nisi jedina kojoj se to događa al da kao i za sve u životu postoji rješenje (samo Bože zdravlja).
Drž se dragai sretno!
Printable View
Kris, ti si zakon ženo!
Drago mi je da ti se javljaju studena i ostale ženskice koje su to prošle da vidiš da nisi jedina kojoj se to događa al da kao i za sve u životu postoji rješenje (samo Bože zdravlja).
Drž se dragai sretno!
potpisujem Zusku.
i ja ponovo potpisujem zusku,
svakako sama potraži psihološku pomoć i osnaži se
To je jedino za cime zalim, sto ga nisam sprasila 2005 kada sam sa malom ostala trudna nego naivno popusila njegove price da ce se promjeniti. Odluka je cvrsto pocela sazrijevati kada mi je u prvoj svadi nakon poroda izjavio da me je napumpao da me zadrzi.Mozes zamisliti tu psihu, ludilo cisto.
Hvala cure na lijepim pozitivnim komentarima, nadam se da ce moje iskustvo pomoci.
krescenija,moje mišljenje znaš...nema tu poštivanja,to nije ljubav. Pretvorio se u nesigurnog i bezobraznog čovjeka koji ne mari za tvoje osječaje a bome ni za dječje,jer one sve to slušaju. A sigurno im nije lijepo. Nema on tebi kaj (ne)dozvoljavati,nije ti tata niti ti imaš 15 godina.
Vjerujem da ti je dosta gutanja i sigurno si došla do svoje granice tolerancije i nade da bude bolje i drugačije,čim ovdje pišeš. Znači,svijesna si da ovakav brak nije normalan. Nije ni način da odeš,pa se vratiš ako dođe po tebe,neznam...a glupo mi je reći da probaš još pričati s njim,vjerujem da si probala bezbroj puta. Sve znaš.
Ako trebaš bilo kakvu pomoć,tu sam..drži se. :love2:
@Krescenija - potpisujem Apsu uz jedan mali dodatak. MOLIM TE prouči malo narcisoidne poremećaje (da, uz blaže oblike psihopatije) jer tu ćeš vrlo lako prepoznati muža čini mi se.
Prvo da ti eliminiram neke stvari iz glave:
1) jučer smo muž i ja pročitali tvoj post i nastala je sekunda šutnje. Oboje smo imali takve veze prije naše- bilo je tu i emocionalnih ucjena (sad i ti imaš jednu- "moraš radi djece", pitaj se je li bilo kakvih prije...)
2) Ne daj da se sve zamaskira u gubitak djeteta i financijske probleme- primjer: evo ti moj muž i ja, imamo ih ogromnih al nam ne pada na pamet da se svađamo oko tog. Imamo ZAJEDNIČKE novce i točka, zajedničke ciljeve, planiramo kupnje, plaćanje računa i sl. Činjenica da je netko kao crkveni miš nije razlog za svađu nego dogovore i strategiju.
3) Ne, nisu svi muškarci kao tvoj muž, očito, tako da i taj argument ODMAH pada u vodu.
4) Obrati pozornost na manjak empatije otkad se poznajete - nijedan narcis NE može glumiti dulje od 6 mj. Nemaju toliku koncentraciju jer su sami sebi centar svijeta- najpametniji, najljepši, za njih vrijede druga pravila, njima treba više svega, a najviše psihoanaliza! Ako sam u pravu, nadam se da ipak nisam, njega gubitak vašeg djeteta nimalo ne pogađa, koliko je to god ružno za čuti. Njemu je to samo divna i krasna okolnost pomoću koje može dobiti još pozornosti od okoline. Pljuska manje boli od tretmana kojeg ti dobivaš! A ono što najviše boli je kad ti počnu sjedati stvari nakon što se makneš od njega, kad prođe par mjeseci... Kad počne ono krasno "ma kako sam si to mogla dopustiti..."
1. Skupi svoje dokumente, dokumente od klinaca, kartice i sve dr kaj je bitno. Daj to sve osobi od povjerenja - mami, tati, prijateljici, susjedi, kolegici... Nekome tko nije lajav i neće niš reć tvom mužu.
2. Odvajaj najosnovnije od svojih stvari i stvari za klince - po mogućnosti nakon svađe jer u ovom će te ulovit tak i tak, osim ak ne buš brza. Tak i tak te tjera od kuće, kaj ne (mada to ne misli ozbiljno, vidjet ćeš..)?
3. Vidi imaš li kod koga zbrisat na nekoliko dana- ili odmah nađi trajnije rješenje. Očito ostanak u tom stanu a da on ode nije. Ima krasnih stanova na njuškalu. Ne čekaj da institucije naprave svoj posao- nažalost su prespore. Što se razvoda tiče, to je dr par rukava jer imate djecu... To će trajat- bt ćeš i nemajka, i možda ćeš ga i varat, i tabletomanka... Očekuj svašta, ali prvo se MAKNI. Zatim čim prije kontaktiraj s nekom ženskom udrugom koja te može bolje savjetovati.
nezahvalno je davati bilo kakve dijagnoze ovako
ali ovo je ono o čemu junior piše
http://cybermed.hr/clanci/poremecaji_licnosti
pročitaj barem radi informacije
Ovo je moja frendica doživjela i onda je pokušao i treći put.
Ali tada se ona opametila.
Neću javno, bilo je tu svega.
Ona je pobjegla, ali ju je našao... Preživjela je.
On je u zatvoru.
Ja sam svjedočila.
Jer nitko drugi nije htio.
Sad nas je frka što će biti kad izađe.
Žao mi je krescenija da prolaziš ovako teško razdoblje. Nadam se da će biti bolje. OKreni se oko sebe, sigurno ima neko ko ti može pomoći. Traži pomoć.
Ne sumnjam u pozitivan ishod dodjele djece kresceniji u ovom konkretnom slučaju, ako dođe do brakorazvodne parnice, razvoda braka i skrbništva nad zajedničkom djecom.
Ali ovakve stereotipe postavljati kao neupitne u pravnom postupku skrbništva u RH danas... prilično nategnuto.
Pravni aksiom, a i pravna praksa dodjele djece na skrb nakon brakorazvodne parnice isključivo ženama (osim "prostitukama i narkomankama") zasigurno ne postoji već dobrih desetak godina, barem.
Pogotovo ne od 1.rujna 2014, nakon stupanja na snagu novog Obiteljskog zakona.
Joj, žene; ništa nije sigurno.
Sve se tako okrene.
Pogotovo ako druga strana ima potporu od majke npr.
Prošla sam ja zbog frendice i saslušavanja na krim policiji i u DORH- u i na kraju i na sudu.
On je slušao moj iskaz, a njegov odvjetnik pa i tužiteljica su me htjeli razapeti, a prijateljicu prikazat kao ženu sumnjivog morala i psihički bolesnu.
Dok je njegova majka za snahu tvrdila da je otišla zbog love, jer joj nije htio kakti ispunjavati hireve, a znala je da ju on zlostavlja.
Svi su sve znali i nije ih bilo briga.
Ne mogu naći priču od Mukice.
Bila je nekad na portalu.
Ne znam jel' maknuta, ali jako dobra priča o ženi koja je prošla pakao.
ovo sam i ja htjela napisati. ja sam se nedavno razvela tj razvrgla vanbračnu zajednicu pa do nikakvog suda još nismo ni stigli.
zasad je sve ok i lijepo se dogovaramo oko djeteta pa se nadam da će tako i ostati. ali u slučaju da ne nešto promijeni i krenem sama tražiti skrbništvo na sudu ne bih se zaklela da ću ga dobiti, a nisam ni prostitutka ni narkomannka.
ono što je ranije netko napisao, svakako odi kod psihologa/psihijatra. mi smo imali problema u braku i on nije htio ići, pa sam ja išla sama i posložila sebi neke stvari u glavi.
Malo me bilo strah može li mi taj moj odlazak potencijalno štetiti u dodjeljivanju skrbništva, pa mi je prijatlejica odvjetnica rekla da ne može i da se iz toga može iščitati moja namjera da popravim stvari.
U tvom slučaju, mislim da bi ti puno pomoglo (ja sam morala na kiretažu u 8. tjednu i to mi je bilo jako teško palo, a ne mogu ni zamisliti kako je kad se to dogodi kasnije)
netko je napisao skupiti sve dokumente i iskopirati ih, kao i spremiti dio stvari kod roditelja/prijatelja - to mi isto djeluje ok. Ja nisam imala porebe za tim nečim, ali mi djeluje kao razuman savjet u situaciji koju možemo iščitati kod tebe.
Svakako sve dobro razmisli i pretresi. Financije, smještaj, budućnost...
Da se vratim na početak tvog pitanja - brak radi djece. Ja mislim da nema smisla. Duboko vjerujem da je bolje imati dvije funkcionalne obitelji nego jednu nefunkcionalnu.
Kod nas nije bilo deranja, tučnjave i svega, ali je ona itekako osjećala napetost i to sigurno ne može biti dobro.
E sad, ona je mene nekidan pitala da zašto mi više ne živimo zajedno. Ja sam rekla da se mi više ne volimo i da ne bismo bili sretni da zajendo živimo. A kaže ona, ali ja bih bila sretna. Skoro mi srce nije puklo, oči su mi se napunile suzama (evo i sad opet dok to pišem - eto za temu Plačete li pred djecom). Pa sam joj pričala da ćemo nas dvoje oboje učiniti sve da ona u tom našem odvojenom životu bude što sretnija. Tu je ona pitala hoćemo li se mi dogovarati, pa se malo umirila kad sam rekla da ćemo se dogovarati za sve što se nje tiče.
Ovo je prvi put nakon 5 mjeseci da je ona pokazala neku tugu, prije joj je sve bilo super, dvije kuće....
Ja znam da neće sve ići lako s njom, da će biti takvih pitanja još i vjerojano problema kad bude starija, kad je pukne pubertet i slično. Znam da neće biti lako ni meni jer mi roditelji žive u drugom gradu, ali su se prijatelji pokazali divni. I žene na ovom forumu koje nikad prije nisam vijdela, ili smo se tipkale koji put.
Nije mi ni sad lako u nekom stvarima, ali nije mi krivo. Više nije imalo smisla, nakon tri godine nekog navlačenja hoćemo/nećemo.
I nema sad tu nekog raspadanja. Ti imaš dvoje djece koji te trebaju i moraš posložiti svoj i njihov život.
Ne srami se tražiti pomoć i ne srami se prihvatiti pomoć
p.s. ovo ljeto sam ja bila kući na moru 2 mjeseca i došla sam u zagreb na jedan dan po nju nakon što je bila s tatom dva tjedna, i hodam po ulici u kojoj sad živim i po prvi puta nakon 19 godina života u zagrebu se osjetim kod kuće. I počnem se smijati jer sam u najgoroj situaciji ikad, nemam stalni posao, živim u podstanarskom stanu koji se uz sve to i prodaje, a ja se osjećam kao kod kuće. Možda to nema veze s ničim, a opet...
Čuvaj se.
a šta sam se raspisala
Ajoj rossa i mene si rasplakala :(
24 sata su inace slikovnica ali evo jedne price na temu zlostavljanja...tako mi je poznata:
http://www.24sata.hr/psihologija/no-...-u-vezi-391437
Samo sto je moj bivsi umjesto ljubavnica volio kocku i cugu. Sve su ostalo nijanse...
Dobro je Zuska pitala.
Što bi se dogodilo da mu odbiješ dati novce?
Kao što sam već rekla, kod nas nikada nije bilo mjesto agresiji i zaklela bih se u to, ali neki puta za neke stvari ne garantiram ni za sebe, a kamoli za druge.
Zato mimo njega spremi dokumente i najnužnije stvari i bez njegovog znanja to spremi kod neke osobe od povjerenja. Razradi plan i onda ga realiziraj.
Zvuči grozno, ali sigurno je sigurno jer ne možeš predvidjeti njegovu reakciju.
Mislim da bi mi odmah izbacio stvari iz kuće da mu odbijem dat novce.. Jučer navečer pokušam razgovarat s njim po ne znam koji put on opet počne povišavat ton i svadit se, ja zašutim i ne spavam cijelu noć i plačem.. ujutro on meni kak me voli, al se ja ne trudim dovoljno i nije sretan s menom... Ja na dnu, totalno... a on me počne grlit ljubit i veli opusti se.. zlo mi je od ovog svega... Nije ovakav život za mene... Razgovarala sam s roditeljima da odem kod njih i tata je počel odmah s ucijenama... ma dođe mi da se... uhhhhh
krescenija, samo polako, i dobro sve razradi u glavi.
Postoji i nekoliko SOS telefona za osobe u takvoj situaciji, i ja bih svakako nazvala, možeš dobiti neke konkretne savjete
mislim na
B.a.B.e. pravnu i psihološku pomoć http://www.babe.hr/hr/kalendar/980-b...-pravna-pomoc/
ili Autonomna ženska kuća 0800 55 44
Slicno sam prosla i ja:-(. Zao mi je sto nemas podrsku roditelja, meni je mama bila oslonac cijelo vrijeme. Imas li neke bliske prijatelje koji bi ti mogli u pocetku pomoci?
Dobro je da imas posao i koliko toliko mozes biti neovisna. Pogledaj malo stanove za iznajmiti, napravi plan i pripremi se za odlazak. Potrebno je puno snage na pocetku, organizacije, naravno treba imati i novaca, medjutim - vjeruj mi, mir koji ces imati nema cijenu.
Meni je zlo dok ovo čitam..mogu samo zamisliti kako je tebi..pa nije to tako baš sve jednostavno, on bi izbacio tvoje stvari da mu nedaš novce, čija je kuća u kojoj živite? To je tvoja plaća, ne razumijem se previše u zakone, ali mislim da je tu svaki zakon na tvojoj strani. Navečer te emocionalno ubije, a ujutro te grli i ljubi i kaže ti da se opustiš..jooj kako me to jako podsjeća na mog oca. Ja ti se ustvari divim kako ti to sve izdržavaš. Nemoj mu dopustiti da te emocionalno uništava, a niti ucjenjuje, ne može on tako lako baš ništa. Niti te izbaciti, niti ti uzeti djecu. Oprosti, nekako imam osjećaj da se on prema tebi odnosi kao prema nekom tko nema pojma o ničemu i da smatra da ti može reći i napraviti što hoće i kako hoće. Ma neznam, možda griješim ali kad te čitam ja bi mu naradije razbila njušku.
Krescenija, pokušaj još jednom, smireno, ozbiljno i brutalno iskreno, porazgovarati s roditeljima. Možda ne znaju koliko je situacija ozbiljna i koliko te degradira kao osobu. Starcima se ponekad teško suočiti s tim da stvarnost nije onakva kakvu si oni zamišljaju. Objasni im da si došla do dna, da je to što trpiš zlostavljanje i da osjećaš psihičke posljedice, a da tvoja djeca trebaju majku, snažnu i jaku. Najavi im da ćeš ti svakako ostaviti muža, ali da moraš znati imaš li ili nemaš njihovu podršku.
Ja bih to pokušala još jedno prije nego otpišem njihovu pomoć i okrenem se drugim mogućim pomoćima.
U sito vrijeme, spremi dokumente i pokušaj štedjeti sa strane da muž ne sazna. Ne moraš uštedjeti ne znam koliko, ali čisto da nešto imaš sa strane da ti da neku dozu sigurnosti u onom trenu kad budeš odlazila. Pokušaj ja ostaviti netom prije plaće tako da i na to možeš računati.
Što se tiče djece, imovine i ostaloga, to će sud riješiti.
Nemoj razmišljati - izbacio bi me iz kuće. Ti bi trebala sama sebe izbaciti iz te kuće, odnosno iz njegove blizine. Klasični je zlostavljač.
Krescenija, bilo bi dobro izbrisati potpis.
Teško je biti objektivan kad znamo samo jednu stranu priče.
Po ovome što čitam Krescenija ispada žrtva, a njen muž zlostavljač.
Ako je to točno treba se obratiti CZSS za početak.
A inače po zakonu nitko nikoga ne može izbaciti iz stana.
Svaki stanar je u mirnom posjedu i to nema veze s vlasništvom nekretnine i zakon štiti mirne posjednike.
Ni gazda podstanara ne može izbaciti, a kamoli muž ženu ili obrnuto.
Draga Tanci,
u pravu si. Tesko je biti objektivan, ali mislim da to nije ni bitno u ovoj prici. Bitno je osobi kojoj je jako tesko dati podrsku i pokusati dati koristan savjet kako si pomoci.
ovo će biti grubo,
ali još je dobro dok plačeš,
još malo ovakvoga života i više nećeš moći ni plakati,
napor kao ekspedicija na mont everest
će ti biti ujutro se ustati, otići na posao i dati djeci ručak,
otići u trgovinu,
makni se dok je još vrijeme i dok ne ubije sve u tebi,
on te voli ali se ponaša tako jer se ne trudiš dovoljno,
pa to ti je školski opis zlostavljača
imaš pp
Sram ga može biti: on nije sretan s tobom!!! Pa, ti isto nisi sretna s njim.
Baš te briga što nije sretan. Ponaša se kao da je tvoj gospodar, i ti moraš njegovu sreću stvarati, dok je njemu tvoja sreća nebitna. Jao, jao!
Da li si ti takav tip da možeš lupiti šakom o stol i reći mu :dosta!? Ili neka se ponaša kao što treba, jer vi ste ravnopravni partneri ili ti i djeca odlazite. Bojiš li se fizičkog nasilja? Možda da razgovarate pred svjedocima.
Ovako, ja bih vas sve zamolila da se zaustavite.
Ovu temu vrlo lako može pronaći bilo tko pa i Sud i suprug.
I tema može postati dokaz na Sudu, a vi svi pozvani da svjedočite.
Krescenija, draga, ja vjerujem u sve što si napisala i isto tako sam sigurna u to da ti još uvijek nemaš snage za otići.
Sve sam to prolazila godinama s prijateljicom.
Točnije godina je to trajalo.
Tukao ju je, ponižavao, silovao...
Na kraju je to sve radio na dnevnoj bazi.
A ona ga je voljela.
Ona ga se bojala.
I onda kad joj je do kraja zgazio dostojanstvo, ona je pukla.
Da ne duljim, ja sam bila jedini svjedok.
Nisam požalila, ali ti mogu reći da mi ni najmanje nije bilo ugodno dvosatno ispitivanje na krim policiji i to pod prijetnjom privođenja jer na prvi poziv nisam mogla doći.
Pa onda četverosatno ispitivanje na DORHU.
Oduzeli su mi mobitel i osobne stvari i držali me u jednoj sobici sa zamjenicom tužitelja koja me ispitivala i zapisničarkom.
I onda Sud.
A na Sudu je i on prisutan i sve čuje.
Ja sam otvoreno rekla sutkinji da me strah.
Njega i njegovih postupaka kad izađe.
Ona je rekla da neće skoro, ali svejedno. Nemre dovjeka robijati.
Njegova mater i sestra su rovale protiv mene.
Htjele su me prikazati kao nepouzdanog svjedoka.
Prijavile su me centru za soc. skrb da sam prostitutka i to ispred djeteta.
I suprug i mala i ja smo morali proći vještačenje.
Na kraju je to odbačeno, a rukom pisana prijava grafološki vještačena i dokazano je da je to od gđe majke djelo.
Ali, probaj si zamisliti koji je to horor za moju obitelj bio.
Doslovno su mi htjeli obitelj uništiti.
Iza toga je moja kći imala grand mal epileptički napad u školi pri kojem se gadno ozlijedila i završila na hospitalizaciji.
Ne možeš si ni zamisliti kako je kad ti pod svjetlima i sirenama voze dijete u hitnoj za bolnicu...
Meni je jedina zadovoljština bila vidjeti kako nasilnika dovode u lisicama na Sud.
Opet kažem: nisam požalila, ali mnogi bi.
Meni je i sama Državna tužiteljica rekla da mi se divi.
Tebi preostaje da se boriš.
Neće biti lako jer zlostavljanje treba dokazati.
Slikaj, prijavljuj, zovi policiju za svaku sitnicu jer samo evidentirani događaji se priznaju.
Moja prijateljica nije ništa prijavljivala i zato je sve bilo puno teže dokazati.
Ali ja sam bila tu za nju. :heart:
Tanči, divim ti se :heart:
Da, Tanči je uzor, požrtvovna i skromna.
Krescenija, sretno, tu smo za podršku.
ne mora uvijek biti kao što tanči piše,
ja znam za razvode gdje je sve išlo poprilično
brzo i relativno glatko,
uz donekle dobru pomoć institucija,
naravno da je uvijek dobro imati i nekoga uz sebe,
a i dobar odvjetnik je must have
tek toliko da se krescenija unaprijed ne isprepada
Jedno je razvod, a drugo zlostavljanje.
Zlostavljači ne puštaju žrtvu lako.
Opet kažem; ne znamo sve.
I ne moramo znati, ali ja sam napisala svoje iskustvo čisto kao primjer.
I ne, nisam ja ni heroj, ni ništa takvo.
Ja sam samo za istinu, a nisam mogla šutjeti kad je bivši suprug moju prijateljicu pokušao proglasiti ludom i lošom majkom.
Nisam se miješala dokle god ona nije bila spremna napustiti ga, iako sam ju slikala prije 14 godina kad je došla k meni s povezom na oku i puna modrica.
Negirala je zlostavljanje.
Tvrdila je da je pala u kadi.
Ja sam rekla: ok, uzmi moju Reu u naručje da vas slikam za uspomenu.
I slikala sam ju pod tom izlikom.
Lani na sudu su te slike bile zlata vrijedne.
Nisam ovo nigdje niti spomenula do sada... Moj brak se raspao nedavno, nakon skoro 23 godine „zajedništva“, zapravo je nevjerojatno koliko žena može podnijeti, pretrpjeti, a sve „iz ljubavi i žrtve“ za muža i djecu...
Kad sam progledala s kim živim nije bilo prekasno, jer zadnje mjesece koje živim živim u blaženstvu, miru i spokoju, sama s 3 djece, s bolesnom mamom na samrti, s bratom invalidom, ali nitko me ne maltretira, tko to može platit?!
Ostati u lošoj vezi ili braku „radi djece“, pa da moje cure imaju predodžbu da je normalno da te jednog dana muž izvrijeđa, prekopa ti torbu i stvari (ormare i sl.) tražeći novac, vrijednosti, tragove „onog drugog“, da je „normalno“ da ti se prijeti „da će te zalijepiti za zid“, da te pred gostima ponižava, pred prijateljima pokuša ocrniti i izvrijeđati, da ti se usudi prijetiti nožem ili te ošamariti?!
Ne!, to nije „film“ u kojem želim biti sa svojom djecom, a posebno ovim mojim malim curkama (5.5 i 4 g.).
Prošla sam trzavice s bivšim, dobio je ljetos i prijavu kod Prekršajnog suda, te je na uvjetnoj kazni zbog obiteljskog nasilja, odvodila ga je par puta policija, par puta su mu oduzeli nož, par puta je završio na prisilnom psihijatrijskom liječenju, jednom je proveo 10-ak dana u Remetincu, za cijelo to vrijeme nije za svoje ponašanje imao trunku pokajanja, vidio svoju krivnju nikada, sve sam mu to „ja smjestila“. Od suda sam dobila nakon puno natezanja privremeno skrbništvo (do okončanja postupka) i viđanje njega i djece pod nadzorom.
I sad isto ucjenjuje, prijeti (ja prijavljujem uredno na MUP i CZSS), ispituje djecu na telefon (s mlađima ima susrete pod nadzorom ali se on ne odaziva, a sin koji je punoljetan ga ne želi vidjeti niti čuti). Alimentaciju ne plaća jer je ostavio posao da nebi morao djeci dati za život.
Meni ništa nije teško od toga, ja nisam dugo sretnija bila nego sada. Naš obiteljski mir nitko ne može platiti, koliko mi samo vrijedi što znam da sam sigurna u svom prostoru, da napokon spavam na miru.
winnerice :heart:
bravo, svaka čast, treba za to imati snage! :naklon: