Kada smo bili podstanari susjeda je ludila zbog nas. Zvonila mi je na portafon na dnevnoj bazi, ponekad i više puta u danu.
U devet ujutro jer smo sin i ja vozili autiće u sobi, u deset jer je kćer plesala, popodne jer pre glasno povraćam :roll: (bila sam trudna)
oko 19h bi rekla da sin pjeva u kadi kad se kupa. Ma svašta i bez zdravo razumskog razloga.
Prije par mjeseci smo kupili svoj stan.
Doselili se iznad mladog para.
Imamo različiti stil života pa ih baš nismo viđali. Srela sam ih nedavno na stubištu i ispričala se ako smo bučni jer ipak imamo troje djece.
Ona je zinula u čudu jer smo jako tihi i mirni. A nismo. Veseli smo, bučni, pjevamo, plešemo.
Preko puta mene je susjed trubač. Mjesec dana mi je trebalo da se naviknem a sad mi je dan bez njegove svirke čudan.
Ne bih voljela da smo susjedi iz pakla.