Printable View
Ja ovo ne mogu nikako shvatiti, jednostavno ne mogu. Djeca su u toj dobi gruba? Ma daj.... Pa nisam mama od jučer i ne gledam samo svoju djecu nit sam jedino njima okružena. A ovo boldano... ostajem bez teksta, ali stvarno. Zato nam i je tako.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Joj, Sarfila...da, baš nam je zbog takvih kao što je cijeta "ovako" :lool:
A ja pak mislim da se stavom da se sva djeca lupaju i grizu i da je to normalno i da su to dječja posla opravdava nepoželjno ponašanje svog djeteta.
:lol:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Je , cvijeta nam predvodi ove " izvan kontrole" !
Ne poznajem Cvijetu i ne znam čemu smijanje. Citirala sam njenu rečenicu gdje piše kako je park za djecu, a ne roditelje i da ih ne treba stalno gledati, tako nekako. A ja govorim da zato i ima toliko problema s djecom koja nadrapaju od gurača, udarača i inih jer nisu pod kontrolom roditelja. Nešto sam krivo rekla?Citiraj:
sirius prvotno napisa
Baš čudno. To što je nešto normalno u dječjoj dobi, ne znači da roditelj na to ne treba reagirati. Stav nije da se SVA djeca lupaju i grizu, nego da je to nije neočekivano u uzrastu od godinu i po - dvije.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Eto ja mislim da iz stava "to su dječja posla" proizlaze mlake reakcije roditelja kakve sam prije opisala.
Ili, rekla bih da u cvijetinom tekstu fali dodatak - neka djeca su gruba, neka djeca misle samo na sebe - a ne sva djeca. Vjerovali ili ne, ima djece u kojoj nema agresije i koja jesu mili cjetići tulipančiči, i koja jesu vječite žrtve agresivnih vršnjaka, a na tu agresiju ne znaju i neće odgovarati nego ih ona samo beskrajno zbunjuje.
:lol: mama pticica mi digla tlak, šta ću.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
I to znam. Da ju je gurnuo zato jer mu je otela igračku, ok. I da ju je udario jer je ona slučajno gurnula njega, ok. Mislim nije ok, ali bih to svela pod nazivnik interakcije do 3. godine. Al' ovo mi je bilo baš onako, grdo i neočekivano od njih, tako malih. S vremenom ću valjda oguglati do te mjere da me toliko ne dira i da odradim sa svojim djetetom što mogu mirna i staložena, ali taj sam dan i još par dana poslije toga bila baš pod dojmom. A onda sam je javila na forum :) .Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ovo, igrom slučaja, nije bilo u parku, već u radionici za njih male na kojima je prisustvo roditelja obavezno. Dakle, svi su, više manje, mali. I eto, mama ili tata nemaju što drugo raditi nego pratiti što im dijete radi jer i roditelji sudjeluju u dosta aktivnosti.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
vertex iako nije neočekivano ponašanje, ja bih potpisala Mimu.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Moj sin je volio iz dragosti seku ugristi al baš iz dragosti (kao vrlo mali) ,a onda sam joj rekla neka mu vrati prvom prilikom. Vrlo brzo se odučio od te prakse.
Moje nisu nikad gurali, oni pogotovo nisu udarali i gurali drugu djecu, al da ima svakakvih roditelja ima.
Kod nas se pokazalo u grupi da ona djeca do 3 god. koja su "maltretirala" drugu djecu su nastavila s tom praksom do predškolske dobi.
Iako npr u našoj grupi ima jedan dječak koji definitivno treba stručnu pomoć jer roditelji i tete očito ne znaju s njim. Nažalost proglašavaju ga zločestim što mi je žao a dijete zapravo ima dijagnozu.
Pa nek ih roditelji časak odgoje da znaju reagirati, kad je tako lako odgojiti djecu da postupaju protivno svojoj dobi i temperamentu.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Sarkazam na stranu, ima djece žrtava i sigurno nije lako (a treba) pomoći u takvoj situaciji, ali ne znam baš zašto ovdje o tome govorimo? To nije slučaj na ovoj temi. Jedno guranje dvogodišnjaka rastegnut do teme djeteta koje će uvijek biti žrtva...ne znam čemu?
Inače, iz stava: "moje je dijete nježno i povučeno i nikad nije udarilo" ponekad proizlazi potpuno sljepilo, a ne samo mlaka reakcija, na razna drugačija neprimjerena ponašanja tog nježnog djeteta prema drugoj djeci.
Meni je moja frendica teta u vrtiću rekla da se u tako nekim situacijama, najbolje obratiti direktno djetetu ako roditelj ignorira.
Ovako kako pišete ispada da se djeca "cvjetići" trebaju čeličiti a ovim grubljima se to tolerira kao "dječja posla". Mo'š mislit?!
Ok, znači tvrdnja je da, primjerice, cvijeta, sasa i ja ne reagiramo na nepoželjna ponašanja naše djece, ili reagiramo sa: nemoj, mici?
Moguće, kao što iz stava "djeca su gruba i misle samo na sebe , to je normalno u toj dobi i to su dječja posla" ponekad proizlazi sljepilo na to da nisu sva djeca takva, nego da naše ima problem u ponašanju
lili moj je grickao kao skroz mali,Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
a danas se ne zna obraniti od onih malo "nasilnijih".
ali danas ima dovoljno godina da mu mogu reći,
ako te netko uporno dira, odrasli ne reagiraju - vrati.
nije ni to oličenje odgoja, ali sam naučila na primjeru starijeg djeteta
da ponekad ne ide drugačije.
a da ima roditelja koji ne vide ili ne žele vidjeti da im dijete maltretirara drugu djecu, ima.
Dajte , ljudi , pricamo o djeci u dobi od 1,5 godinu.
To je jos uvijek vecinom nezaustavljiva, ziva , impulsivna skupina koja svakog trenutka isprobava granice.
Mozda da se na dob koncentriramo? : zbunj:
Pa zapravo bi trebalo ispasti da su etikete cvjetića i grubijana jako neprimjerene.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Mima je uvela mlake reakcije u priču, dotad se pisalo o konkretnim i čvrstim reakcijama na neprimjereno ponašanje, ako se ne varam.
Nisam ljubitelj čeličenja, ali niti dodavanja ulja na vatru. Ako mi netko gurne dijete (a gurnuti su bili više puta u životu) neću se prema njima odmah postaviti kao prema žrtvama zlostavljača.
Upravo radi toga je to ujedno i skupina koja treba biti pod nadzorom.
I jasno da ima roditelja koji ne reagiraju ili reagiraju neadekvatno. To uopce nije upitno.
Potpisujem, a naročito ovaj :zbunj:Citiraj:
sirius prvotno napisa
[QUOTE=Lili75;moj je sin je volio iz dragosti seku ugristi al baš iz dragosti (kao vrlo mali) ,a onda sam joj rekla neka mu vrati prvom prilikom. Vrlo brzo se odučio od te prakse.
QUOTE]
I moj je to znao učiniti iz dragosti, ali i iz protesta ili pak čistog hira. Jednom je jednu djevojčicu iz jaslica gurnuo, a ona mu se odužila šamarom. Jednom se iz jaslica vratio s ugrizom na licu. I sad se odučio od te prakse....NOT. Peterlin je maloprije poantirala- ima lako odgojive i one teže odgojive djece te svaka metoda nije primjenjiva za svako dijete.
Kao majka jednog cvjetića, slažem se s mimom. mislim da roditelji moraju cijelo vrijeme nadzirati svoju djecu u parkićima u toj dobi. bezbroj puta nam se dogodilo da mu je neko dijete otelo igračku koju si je ciljano donio u park dok roditelji nisu gledali. i onda je moje dijete tužno i plače, a meni je glupo natjeravati se s tuđim djetetom po parku i otimati mu nešto iz ruku, pa makar bilo naše. da ne govorim o naguravanju pred toboganom i sl...mislim da ne treba nikog etiketirati, ali mi malo smeta taj stav, to su dječja posla, to je normalno, nek se čeliče, kad na kraju uvijek djeca poput mojeg sina izvlače deblji kraj jer se štite osjećaji ovih "živahnijih".
slažem se.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
da neko dijete uporno uzima mom djetetu igračku a imam dijete "cvjetić" ili ga stalno gura u redu za tobogan da bih jasno i glasno rekla: "Ne se gurati u redu za tobogan", "Ne uzimamo drugima igračke a da ih ne pitamo"...tako nekako u nekom neodređenom obliku...a da je djeci jasno o čemu govorim.
Ja se slažem da u ovo sitnoj dobi djecu treba pažljivo nadgledati. Opet, ako ti je takvo okruženje da su roditelji nepažljivi i da se tvoje dijete stalno nalazi u nezavidnoj situaciji, ne vidim što je problem doći djetetu, uzeti igračku nazad i reći: Oprosti, zlato, ali on se igrao s time?
i prije svega bih naučila svoje dijete (da je cvjetić) da ne dozvoli da mu se to radi.
Neka ne da da ga se preskoči u redu, nek ne da svoju igračku i glasno poviče: "Ne uzimaj mi igračku" ili samo "NE".
to je ujedno djeci lekcija da se izbore za sebe, kako reče vertex ili casa, više se ne sjećam :-)
e ovo "zlato" ja korsitim kao izgleda blaže :-) a djetetu je sve itekako jasno.Citiraj:
vertex prvotno napisa
pa da, postoje nježnija povučenija djeca i grublja, življa, temperamentnija, impulzivnija. i ja mislim što sam rekla u svom prvom odgovoru da kad moja mala grubijanka nekog gurne da moram reagirati i svaki put joj reći da to ne smije raditi i da želim da se dotičnom klincu ispriča. ali sigurno sam jednom (a možda i više puta) u parku pisala sms ili buljila sekundu u prazno i nisam to vidjela. ako je tada tako nešto učinila, voljela bih da se drugi roditelj nije zgražao nad neodgovornom majkom, nego da je mojoj maloj rekao- molim te nemoj se gurati, to nije lijepo.
mene smetaju na ovoj temi generalizacije.
i mislim da roditelji koji svoju djecu posmatraju kao nježnice koje se ne mogu/ ne znaju obraniti od grubijana doista učine od svoje djece takve nježnice. zato sam rekla da mislim da je takvo ponašanje štetno. u dobi od 2 godine.
Uopće nisam stava da su tuđa djeca tabu. Pristupam dobronamjerno i a priori su mi dragi. Ako jedno djete mlati drugo, a nitko ne reagira, reagiram ja, onako kako bi i prema svojoj djeci.
Na čemu temeljiš to mišljenje?Citiraj:
i mislim da roditelji koji svoju djecu posmatraju kao nježnice koje se ne mogu/ ne znaju obraniti od grubijana doista učine od svoje djece takve nježnice. zato sam rekla da mislim da je takvo ponašanje štetno. u dobi od 2 godine.
pa ne znam, možda sam i trebala juriti za tom djecom po parku (i ostaviti svoje dijete samo?), ili ga možda dići pod mišku i s njim pod rukom se natjeravati s drugim klincima...a uzeti dvogodišnjaku igračku iz ruke...i nije tako lako :mrgreen:
a moje dijete nije pravo propričalo valjda do 3. godine tako da nije bilo moguće nikakvo "nemoj mi uzimati igračku". a nemam pojma, sad mi naviru sjećanja na to razdoblje. sasa, nisam ja promatrala svog sina ko nježnicu, on uistinu je bio takav, a ja sam užasno željela da on bude asertivniji i da se zna izboriti za sebe, ali jednostavno nije bio takav. pa sam vježbala s njim prije odlaska u jaslice svako jutro u hodniku da stavi igračku na prsa, prekriži ruke i kaže "to moje!". njemu takve stvari nisu dolazile instinktivno ko drugoj djeci.
pa ne znam, možda sam i trebala juriti za tom djecom po parku (i ostaviti svoje dijete samo?), ili ga možda dići pod mišku i s njim pod rukom se natjeravati s drugim klincima...a uzeti dvogodišnjaku igračku iz ruke...i nije tako lako :mrgreen:
a moje dijete nije pravo propričalo valjda do 3. godine tako da nije bilo moguće nikakvo "nemoj mi uzimati igračku". a nemam pojma, sad mi naviru sjećanja na to razdoblje. sasa, nisam ja promatrala svog sina ko nježnicu, on uistinu je bio takav, a ja sam užasno željela da on bude asertivniji i da se zna izboriti za sebe, ali jednostavno nije bio takav. pa sam vježbala s njim prije odlaska u jaslice svako jutro u hodniku da stavi igračku na prsa, prekriži ruke i kaže "to moje!". njemu takve stvari nisu dolazile instinktivno ko drugoj djeci.
A ja mojega odučavam od "to moje" :-)
Pa to, nije valjda da ima roditelja koji voli vidjeti da mu drugi tlače dijete?! Svatko bi radije da mu se dijete zna izboriti za sebe, pa i da je na zloćkastoj strani.
Vjerojatno je zato i onima čija se djeca znaju izboriti to, makar podsvjesno, drago. Nebrojeno puta sam doživjela i to da se sa jedne strane dijete špota dok se sa druge puca od ponosa što je takvo vražićkasto.
Sad i mene to zanima, čisto ovo promatranje i ponašanje. kakvo ponašanje misliš da je štetno? naime, ja jesam promatrala svoje dijete kao nježnicu, zato što je bio takav, a kakvo misliš da ponašanje slijedi iz toga? ja sam ga pokušavala ohrabrivati na način koji sam opisala gore, govorila mu da ga nitko ne smije tući i otimati mu igračke, ali džaba to ako ga djeca tuku i otimaju mu igračke, a nitko ne reagira...ne mislim da sad drugi roditelji trebaju kao kobac strepiti nad svakom grubom riječi ili gurkanjem, ali iz mog iskustva su roditelji puno premalo reagirali za moj ukus. meni tuđa nepoznata djeca jesu tabu i ne želim se upuštati u discipliniranje tuđe djece isto kao što ne želim da su drugi upuštaju u discipliniranje moje.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Citiraj:
Mima prvotno napisa
Pa moram priznati da sam ja isto bila sretna i ponosna kad je moj počeo napokon u 5. godini pokazivati neke znakove te normalne dječje ne znam kako bih to nazvala....vražićkavosti?
jen, pa što si ih puštala da odjure, trebala si bit blizu i spremna! :lool:
Ja sigurno nisam netko tko će se smatrat da je ok situacija da neko nježno dijete stalno izvlači deblji kraj. Uostalom, kako moji nisu nježnice (u tom parkićkom smislu) rekla bih da sam uvijek više vodila računa o tome kakvi su oni prema drugima, nego obrnuto.
Ne radi se o tome da je nekome drago da mu je dijete prenježno, nego da roditelji nekad prezaštićuju takvu djecu i vršnjačka ponašanja tumače kao zlonamjerna i kad ona to nisu, i kad se njihovo dijete i samo može nosit s njima.
To se, naravno, ne odnosi na tebe (nemam pojma kako ti postupaš), niti na sve roditelje nježne djece.
Ni ja se ne upuštam u neko posebno disciliniranje tuđe djece. Ali mi nije normalno da puštam da jedno dijete tuče drugo, ili da puštam da tlači moje :zbunj: I kao i sasa, ako osoba nastupa iz dobronamjerne pozicije, itekako želim da kaže mojem djetetu da prestane s nečim što ne valja raditi.
Sad ovo vidim - svatko bi radije da mu je dijete na zloćkastoj strani? Pa onda se i ne možemo razumjet, ako se ovakve stvari podrazumijevaju.
To se malo zezam, jel tako. Mislim da je svakom roditelju, makar podsvjesno, draže da mu se dijete zna postaviti, obraniti, izboriti za sebe, nego da ga drugi tlače.
Lažem, upuštam se u discipliniranje tuđe djece. Na primjer, ne dam da psuju (ovi veći) kad su kod nas, ponekad ih tjeram da pospreme igračke nakon igre i slično. Nadam se da i drugi tako s mojima.
Citiraj:
vertex prvotno napisa
ne mislim ja uopće da su takva dječja ponašanja zlonamjerna niti uopće mogu koristiti taj termin za tako malu djecu. samo mislim da bi neki roditelji trebali više reagirati na takva ponašanja. sad ću i ja staviti disklejmer da se ovo ne odnosi na ovdje prisutne roditelje živahnije djece jer nemam pojma kako oni postupaju :mrgreen: ali iz mog parkićkog iskustva takva reagiranja su bila više iznimka nego pravilo...i onda se ja nađem u situaciji u kojoj ne znam kako se postaviti niti prema tuđem niti prema svom djetetu jer pod a) moje dijete je tužno i plače jer mu je netko oteo igračku za koju tvrdim da mu nitko ne smije otimati i pod b) tuđe zaigrano nezlonamjerno dijete već 15 min jurca po parku s njegovim autićem, pa ga je od njega otelo neko treće dijete koje je sad već na toboganu, ja pogledom tražim to dijete, pokušavam skužiti tko mu je roditelj, drugim okom pazim ovo moje uplakano...i tak...mrzim parkiće :mrgreen: