Samohrana majka - svjesni odabir

jassi :love: meni je baš drago da si to podijelila s nama. nadam se da ti je sad bar malo lakše! nije to nikakva sramota, nikad nemoj tako razmišljati! svi mi imamo neke stvari koje nismo nikome rekli...a muce nas...i lakše je kad se kažu..

vidim da neke cure na forumu imaju poprilično krute stavove. mislim da u životu ne treba biti do te mjere radikalan, kompromisi puno bolje prolaze. nismo mi svi rođeni da živimo životom kakvim bi htjeli, ponekad treba napraviti i ustupke. iskreno, koliko vas može reći da ima idealnog muža iz snova, kakvog ste si oduvijek priželjkivale? koliko ih nakon 20 godina braka može reći da su još uvijek zaljubljeni kao prvog dana? i šta je zapravo brak? to je jedna zajednica koja počiva na uzjamnom poštovanju, ljubavi i kompromisima. ona prva zaljubljenost prođe, a ono što onda ostane uvjetuje da li će se brak održati ili ne.
ja mislim da dvoje ljudi može kvalitetno i lijepo živjeti zajedno, a da tu ne postoje neke lude strasti. s3ja, mi ne znamo kakav je otac tvoga djeteta, ne znamo ni kakva si ti, ne znamo ni šta očekujete jedno od drugoga. poslušaj sorciere, sjedni, dobro odvagni za i protiv; razgovaraj s njim, vidi kako vas on vidi u budućnosti. ako je stvarno voljan sudjelovati u svemu, ne odbacuj to olako. ništa vas ne košta da probate živjeti zajedno, ako vidite da ne ide uvijek možeš postati samohrana majka. budite prijatelji, cimeri, kako je josie rekla.
sretno i javi nam se :love:

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Moram se složiti sa Sorciere. I ja sam stekla dojam da cure koje su javile (osim Lutonjice i jassi) potiho navijaju da Sj3 postane samohrana majka. A sve te cure imaju muža (partnera). One koje JESU samohrane majke drugačije pričaju. Govori li to nešto?
Biti sam s djetetom je jezivo teško. Nisam iskusila na svojoj koži, ali znam kad MM radi po par dana pa ga nema, kako mi je. Dijete je i veelika briga i odgovornost i sam to nositi na plećima... ne znam...Ja ne znam bih li mogla.sj3, moj savjet ti je isto da odvagneš, sve, ne odbacuj oca svog djeteta samo tako (možda i nije samo tako, ali to jedino ti znaš).
:heart:

---

Ako je netko stekao dojam da ja tu za bilo što "navijam", prevario se. s3ja nas je pitala što mislimo o tome, a za mene je to tema koja me dira u srce, pa sam napisala što mislim. Što bih doista učinila da sam u njezinoj situaciji? Za mene bi bila dva izbora - ili bih ostala s čovjekom s kojim sam bila u vezi, s kojim imam dijete, pa i bez leptirića u trbuhu, a ako bih osjećala da ne mogu biti s njim, da mi je to odbojno, živjela bih sama s djetetom. Spadam među one koji su se morali jako pomučiti da dođu do svog djeteta i za mene je život bez djeteta jedna siva perspektiva koju nikome ne bih htjela.

Znam mnoge žene i one u braku i one izvan njega koje se mnogo toga nisu usudile kad je bilo vrijeme (roditi, biti samohrana, posvojiti), a sad, kad je vrijeme prošlo samo s tugom u očima gledaju tuđu djecu, a njihove godine prolaze s tom velikom prazninom u duši.

Pričala sam gore više o znanici koja je svojim izborom postala samohrana mama. Imam kraj sebe i primjer moje najbolje prijateljice, koja je to postala raspadom braka kad joj je kćer imala 3 godine. Moja prijateljica je još k tome bila i teško bolesna, što je bio i razlog raspada braka. Roditelji su joj bili bolesni i umrli su nedugo iza toga. Sestra je živjela daleko i nije joj mogla pomoći. S mužem je morala voditi parnicu o podjeli imovine, a parnicu o alimentaciji vodi i danas. Bila je na rubu egzistencije, u svakom pogledu. Bilo je grozno, da ne kažem kako, da ne bih iznosila tuđu intimu. Od onda je prošlo 8 godina: djevojčica je prekrasna, talentirana, odlična učenica, divno odgojeno dijete; moja prijateljica je savladala svoju bolest, nevjerojatno je poboljšala svoje zdravstveno stanje, uredila je stan, pronašla je bolje plaćeni posao i, što je najvažnije, ona je sretna osoba. Uvijek je vedra, razigrana, uvijek vidi ljepšu stranu života (to ne bih možda trebala reći, ali oko se uvijek vrte muškarci, iako se bliži pedesetoj). I, slažem se u tome s mamom san, njoj je u nekim stvarima lakše nego meni. Ona kaže, a i ja tako mislim, da svega toga ne bi bilo bez njezine kćeri - ne bi bilo pravog motiva, ni životne radosti.

Josie, tvoja teška situacija je još jako friška, nije ni čudo da je tako bolno doživljavaš, ali vjerujem da ćeš s vremenom srediti i sebe i svoju situaciju. Ne bih se upuštala u komentiranje tvoje osjećajne situacije, samo jedan savjet - ne daj se navlačit na tanki led. Da budem konkretna, nepošteno je dijelit poljupce, kad si već digo repinu i skrasio se na nekom drugom mjestu. To je poigravanje s tuđim osjećajima, bez imalo odgovornosti.

Auuuuu, drage moje, stvarno nisam očekivala da će vas se toliko uključiti i da će se razviti jedna jako zanimljiva rasprava!
Hvala vam na svim vašim mišljenjima, stavovima i iskustvima koje ste podijelile! Puno mi to znači, jer zapravo nemam s kime pričati o tome, zapravo nemam nekog ko bi bio objektivan, ko unaprijed nema nekakvo rješenje, (pr)osud(b)u mene i mojih razmišljanja..
Stvarno sujednom trenutku nastala dva "klana";) - udane majke kontra samohranih (ili obrnuto), al pomogla su mi i jedna i druga stajališta. Ja stvarno ne znam što je to jednoroditeljstvo, a zapravo, kako mi je ovo prvo dijete, puno mi govori i to kad mi udane majke kažu da je i njima jaaaakooo teško! Nekako najozbiljnije (da li najrealnije?) o jednoroditeljstvu govorila je Sorciere i moram priznati da me jako uplašila...

Što se tiče vjenčanja, sklapanja braka koje se povlačilo kroz neke postove - to uopće nije problem, meni to nikada nije bilo napeto, uvijek sam mislila da ću s čovjekom kojeg volim živjeti u izvanbračnoj zajednici i nikada me nisu brinuli stavovi okoline o tome.

Onaj savjet, o papiru i plusićima i minusima, napravit ću...hm..sad razmišljam da je najbolje da što više vremena provodim s budućim ocem, da se bolje upoznamo, ostvarimo što kvalitetniji odnos (jer kako god završilo to sve skupa, to će nam biti jako bitno)...mada, neću u detalje, već se javljaju nekakve preprekice upravo zbog naših razlika u osjećajima....
...i čitajući sve ove postove i razmišljajući o svemu, palo mi je na pamet, da odluka o tome zajednički život ili ne vrlo brzo neće ovisiti samo o meni...ta zašto bi on strpljivo čekao da se ja mjesecima odlučujem i da onda postupi tako...

Josiena ideja je meni od samog početka bila najrealnija. Da budemo prijatelji koji će imati zajedničko dijete. Da i probamo živjeti zajedno, ali kao prijatelji...DA li je to uopće izvedivo, pitanje je...

Uglavnom, svašta će se još izdogađati, meni će se mogućnost izbora vrlo vjerojatno smanjiti pa eto neću imati više takvih problema...;-)

Kruti stavovi je definitivno bolji izraz, i tu nisam imala u vidu tebe Zdenka2, s tvojim postom se slažem.
Ovo zadnje što si napisala odnosilo se vjerojatno na jassi , a ne na josie, i super mi je (ono s repinom) i duhovito.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Josie, tvoja teška situacija je još jako friška, nije ni čudo da je tako bolno doživljavaš, ali vjerujem da ćeš s vremenom srediti i sebe i svoju situaciju.

---

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Ovo zadnje što si napisala odnosilo se vjerojatno na jassi , a ne na josie

---

potpisujem dijanu ;)

Citiraj:

---

s3ja prvotno napisa

Prije tri i pol mjeseca ostala sam trudna (točnije u 15. sam tjednu:) s muškarcem koji je dobar, kojem je stalo do mene, sretan je zbog bebe, no ja ne osjećam za njega dovoljno i ne mogu se odlučiti i vezati za njega...
Svjesno sam odlučila - živjeti ću sama s djetetom, s time da, naravno, ocu neću ništa uskraćivati.

Naime, uglavnom se susrećem s osudama okoline - da je moja odluka sebična, zašto kad nema nikakvih prepreka da budem s njim, da nisam svjesna što me čeka i da ću samo otežati sebi i djetetu...

Jako sam sretna zbog djeteta, polako postajem svjesna da moj dosadašnji "ležeran" život završava i da ću se morati suočiti s velikom odgovornošću..Malo me strah...Nisam više toliko sigurna u svoju odluku...
Hoće li sve ispasti dobro...Puno pitanja i nedoumica...

---

draga s3ja,
nakon nekoliko iščitavanja volila bih čuti tvoje odgovore na nekoliko pitanja..
1.jesi li ti namjerno (svjesno) ostala trudna ili se to "dogodilo"?
2.ako si svjesno odlučila ostati trudna, jesi li barem prije toga obavijestila oca svog djeteta o svojim namjerama i jesi li barem približno znala što te čeka (odgovornost, žrtva, moguća financijska neizvjesnost i sl.)?
3.zašto te ustvari zanimaju naša mišljenja ? što će ti donijeti, pomoći u odluci ili što ? Jer ako je tako, draga uvjeravam te da ničije iskustvo, nije tvoje iskustvo i da ti ne može ni približno reći što baš tebe čeka.

Po mom skromnom mišljenju, ako si unaprijed odlučila biti samohrana majka, trebaš razgovarati s nekim (psihologom) zašto je to tako.
Poštuj svoje osjećaje, ali i osjećaje čovjeka koji te očigledno voli. Što to znači ? Nikada, ali baš nikada ne bi bila s čovjekom kojeg ne volim i to upravo zbog djeteta. Ono je spužva koja sve vidi i ćuti. Bolje biti i prijatelj, podrška, nego biti u braku s nekim za koga ništa ne osjećaš..
U svakom slučaju, čini mi se da imaš dovoljno vremena da osluhneš svoje srce i misli i odlučiš. ;)
Ja vam želi svu sreću svijeta :love:

zivjeti kao prijatelji meni zvuci super... i bilo bi super i za dijete...
ali ful ovisi o situaciji...
mislim da ima cak jedna mama na forumu koja tako zivi sa svojim bivsim muzem... u istom kucanstvu,mislim...
moja frendica zivi isto tako (zajednicki kupljen stan na kredit i komplikacije oko istog) sa svojim bm-no nemaju djece i jos je razvod 'friski'... zasad, navodno funkcionira...
treci primjer je jos jedna frendica sa kcerkicom..tata im se ponovno doselio da sudjeluje aktivnije u odgoju i brizi oko male... nema ljubavi... i ne slazu se bas najbolje no njoj je na listi 'za' i 'protiv' prevagnulo 'za' jer joj ipak vise pomogne nego odmogne... na listi ' za' je gotovo jedina stvar odvozenje i dovozenje iz vrtica (dok nisu zivjeli zajedno nije bas uvijek mogla racunati da ce mu se htjeti)... no ona radi 3(!) posla i to joj puno znaci... ali na listi 'za' je i , naravno, da je mala presretna sto cesce vidjatatu... no, vidi i dosta nesuglasica izmedju njih... nalisti za 'ne' je sto bi on da se ... hm... poseksaju baz obzira stonema ljubavi... a ona to nece... i osjeca pritisak s njegove strane u vezi toga... bezobzira stojeona vrlo jasno rekla sto misli o tome...
netko je napisao da nece pisati o tome jer je degutantno- ali to je jedan sasvim realan 'problem' u prici zivota s muskarcem/zenom s kojima imas dijete...


no, za kraj bi tebi i tvom :angel: , s3ja (genijalan nick, btw), poslala lijepe vibre sa jednom recenicom koja me kroz male i velike odluke napuni pozitivnom energijom prijenego ih donesem:
'SVAKI JE DOGADJAJ PRILIKA DA IZABEREMO LJUBAV A NE STRAH'
autorica- sram me i napisati ali istina je - oprah winfrey :lol:

[quote="MajaMajica"]

Citiraj:

---

s3ja prvotno napisa

Poštuj svoje osjećaje, ali i osjećaje čovjeka koji te očigledno voli. Što to znači ? Nikada, ali baš nikada ne bi bila s čovjekom kojeg ne volim i to upravo zbog djeteta. Ono je spužva koja sve vidi i ćuti.
Ja vam želi svu sreću svijeta :love:

---

vrlo lijepo receno. :heart:

I ja sam bila u tvojoj situaciji. U tijeku trudnoće sam osjetila da on nije taj s kojim bih provela ostatak života. Većina oko mene navijala je da se udam, jer "nije on loš, priznat će dijete, želi me ženit, voli me".

Ja, tvrdoglava kakva jesam :mrgreen: , nisam se dala poklolebati. Mislila sam, ako sve bude štimalo, vjenčati se možemo bilo kada.

Ostala sam sama, rodila, sama odgajam dijete, živim s roditeljima.
Da je lako, nije, ali ako imaš podršku obitelji, znaj da ćeš uspjeti.
Još ako i on misli ostati u tvom/bebinom životu, tim više.

Ovaj "moj" se s vremenom izgubio. Tu i tamo se javi, pita za dijete, pošalje robu, igračke i sl. Moji živci su sačuvani, moje dijete odrasta u miru.

Da opet moram odlučiti, opet bih napravila isto što i tada (prije skoro 5 godina). Većina roditelja iz vrtića mog djeteta ni nezna da smo sami, ne zato što to skrivamo, već zato što se i ne razlikujemo od drugih.

Manje ćeš spavati, više ćeš raditi, ali nemoj misliti da je svim udanim ženama bolje i lakše.

Nemoj zatvarati vrata, nastoj s ocem svog djeteta ostati u ok odnosima, ali nedaj da drugi utječu na tebe.

Najvažnije je da slušaš svoje :heart: , i donijeti ćeš dobru odluku.

Želim ti svu sreću.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Kruti stavovi je definitivno bolji izraz, i tu nisam imala u vidu tebe Zdenka2, s tvojim postom se slažem.
Ovo zadnje što si napisala odnosilo se vjerojatno na jassi , a ne na josie, i super mi je (ono s repinom) i duhovito.

---

Na Jassi, oprostite Jassi i Josie.

ne kužim u čemu je problem ako ocu ne misliš uskraćivati ništa.ne vidim zašto bi brak bio bolja opcija.ne slušaj druge pogotovo ne one sa zaostalim razmišljanjem. ;)

koliko sam ja shvatila - ovdje ne razgovaramo o braku ili ne-braku, već o tome da s3ja treba dobro razmisliti o tome što će napraviti. u cijeloj priči, ja brak vidim kao totalno sporednu stvar. čak i da procijeni da tog čovjeka može voljeti na sve načine ili u dovoljnoj količini - uvijek bi ostala "sjena" nečeg što zovu "brak zbog djeteta".
dakle - razgovaramo o eventualnim (ne)mogućnostima neke vrste veze koja ima/nema potencijalne (tj. za sada nedefinirane) šanse.

al sam to fino objasnila! :lol:

jassi - stvarno je rijetko naći osobu koja ovako otvori srce kao što si ti nama. vjerujem da si divna mama! :love:

kina - obzirom na stavove okoline - s3ja može doživjeti svašta dok se duhovi ne smire. na žalost... ali to je period koji je obično najteži, i treba ga znati preživjeti.

s3ja - prijevod mog nicka je "vještica" :lol:

;) joj joj kako se sve uzljuljalo. ma ovo je super sto smo takvu temu dotakli jer su obje strane rekle svoja misljenja koja nisu ista ali je jedno zajednicko-nase malo zlato mora odrasti u ljubavi i miru i dobiti nas maksimum kako bi stvorili kvalitetnu osobu bez rana na srcki koja ce moci hrabro i odlucno kroz zivot-eto zasto nas trbaju nasi mali :angel: :angel: :angel: :angel: :angel: :angel: !!! pa bili njihovi ocevi s nama ili ne!!!!!!!!!!zajedno smo odgovorni za njihov zivot i tu se moramo pokazati :heart: :heart:
dakle slusajte srce,ne budite krute, pravedne uvijek i nasmijane, jer iako sam ja recimi jucer tulila ko kokos ,danas sam se cerekala s toncekom ujutro tako da je to pobilo sve ono od jucer.MA TE MALE I TOPLE RUKE I TOPLI DAH NA NASIM LICIMA KOJI OSIJETIMO -TO JE BOGOM DANO I NEZAMJENJIVOOOOOOOOO!!

Nisam bila u sličnoj poziciji kao S3ja, ali nikad ne reci nikad, tko zna kako i što bi bilo da mi se život nije posložio ovako kako jest (muž i dvoje djece).
Ono što mi je malo upalo u oči čitajući ove postove je da se većina cura nije stavila u poziciju oca iz ove priče. Ako je zaista dobar čovjek i voli s3ju i dijete koje je na putu, čini mi se da za njega ovaj razvoj sitaucije nije baš ono što je želio i mislim da je doveden pred gotov čin.
Naravno da to nije razlog da ona zbog toga pristaje ne brak i zajednički život jer teško je kada nema osjećaja s bilo koje strane.
Što god odlučila želim vam svu sreću, i sam imam prijateljicu koja je samohrana majka, super sve hendla s djetetom, ali da joj je lako, nije.

Evo još jedne koja ne samo da nije samohrana, nego nije ni majka. Pa uzmi s rezervom moja razmišljanja - kao uostalom, i sva ostala.
I ja sam se pitala što taj ćaća kaže o svemu - sjedi li on ko junferica ;) i čeka da ga odabereš i kako reagira na tvoje nećkanje?
Mi smo sve različite i živimo u različitim situacijama - tako da priča "meni bi bilo grozno samoj s bebom" ili "meni je to cool" zapravo nemaju puno smisla.
Pitala bih te sljedeće: da li ti ZNAŠ da on nije osoba s kojom želiš dijeliti život (ili dio života) jer ti se ne sviđa kao osoba i emocionalno ti je odbojan? Ili ti je kao osoba OK, samo te brine to što nisi naročito obeznanjena od ljubavi prema njemu? Istina je vjerojatno negdje između, a samo ti znaš na koju stranu više "vuče". Ako je samo nedostatak jakih emocija ono što te brine, JA bih mu dala šansu. Mislim da tata-frend iz prikrajka teško održava motivaciju bivanja brižnim tatom.
Uz malu bebu svaka pomoć je dobrodošla, a uvijek možeš odustati od zajednice bude li ti ga previše. Osobito što nisi opterećena pravnom formom, pa odluku ne moraš donijeti zauvijek. Mislim da je odluka "probati" a) lakše promjenjiva, b) manja mogućnost pogreške.
Osobno nikada nisam patila od jakih emocija i velikih zaljubljivanja - meni je mirna naklonost, ugoda i prijateljstvo puno važnija. (Naravno, uz seksualni dio - ali koliko sam shvatila, taj je preduvjet već ispunjen prije koji mjesec :mrgreen: ) Moje brojne prijateljice u ozbiljnijoj dobi još se furaju na romantiku i fatalne privlačnosti, koje ih godinama zaobilaze. Ne znam je li to dio tvoje priče; sasvim sam nepozvana da ti kažem što da činiš, ali pitala sam se o tvojim očekivanjima i razlozima "protiv" - meni oni nisu dovoljni. Ponavljam, moje iskustvo i moj način gledanja tebi može biti sasvim neupotrebljiv.
I na kraju podužeg posta (SORRY) toplo bih ti preporučila da porazgovaraš s nekim stučnim, barem telefonom. Ovo je odluka koja može izuzetno utjecati na ostatak tvog života i života tvog djeteta, čini mi se važno da je doneseš utemeljeno. Naša prepiska temeljem tvojih par rečenica čini mi se jako nedovoljna. Evo ti par sugestija:
psihološka pomoć - 01 4828 888
plavi telefon - (01) 4833 888
Od srca želim sve najbolje tebi i tvom bebiju :heart:

eto mene opet o moram o sexu...

Citiraj:

---

Metvica prvotno napisa

Naravno, uz seksualni dio - ali koliko sam shvatila, taj je preduvjet već ispunjen prije koji mjesec :mrgreen:

---

cini mi se razumnim ovo sto je metvica napisala osim ovog gore... khm... tocno je ako su osjecaji jos uvijek tu...ali ako nisu... nikakav preduvjet za daljnji seksualni zivot nije ispunjen time sto su prije imali odnose...

Hvala, Metvica na zanimljivom i vrlo korisnom postu u kojem mi nudis konkretna pitanja za promisljanje i konkretnu pomoc (mada mi takva strucna pomoc nije potrebna, okruzena sam sa dosta strucnjaka u svom zivotu)...No, nazalost, od pocetka ovog mog posta do danas dogodile su se neke stvari (necu o detaljima), jako tuzne i ruzne i nakon kojih su mi sada moje nedomice smijesne. Sada znam. On definitivno nije taj.
I bas nista vise ne ocekujem od njega. Nije mi laka ova spoznaja, kao ni iskustva koja sam prozivljavala, ali, eto, privikavam se, molim boga za njega da se malo opameti i ispricavam se bebi sto je mama posljednjih dana toliko tuzna...Hvala bogu, ima ljudi oko nas koji nas jako vole :-)
Hvala vam svima koje ste se javljale i pokusale mi pomoci.

sad bar znaš na čemu si. želim ti puno sreće. samo hrabro naprijed! :love:

Citiraj:

---

anki prvotno napisa

sad bar znaš na čemu si.

---

da li zna? ili "zna"...
trudnoću ne zovu bez veze "drugo stanje"....

u svakom slučaju - sreća će joj trebati...

(jel mogu privremeno promijenit nick u "gavran" edgar allan poe...? :mrgreen: )

znam

Draga s3ja, žao mi je da su se dogodile ružne stvari, ali barem prije rođenja djeteta znaš na čemu si. Poznanica je zatrudnila s čovjekom s kojim je imala "ležernu" vezu i planirala je odgajati dijete kao samohrana majka, dajući ocu sva prava, što se svima (pa i meni) činilo kao super odluka. Ubrzo nakon rođenja djeteta se sve strašno zakompliciralo, jer je taj muškarac želio nastaviti vezu, a kad ga je odbila, htio joj je oteti dijete, tvrdio na CSR da je ona psihički bolesna... Ispostavilo se da je beba i bolesna, tako da se njezin život pretvorio u pakao - s jedne strane se 100% davala svom djetetu,a s druge strane se morala braniti i boriti protiv bivšeg. Takvo štone bih nikome poželjela.

Nadam se da imaš podršku obitelji i prijatelja da ne moraš kroz sve prolaziti sama :love:

anki napisa:

Citiraj:

---

sad bar znaš na čemu si. želim ti puno sreće. samo hrabro naprijed!

---

i čekaj svog :angel: :love: