Svekrva kojoj ne vjerujem

Ja znam osobu s bipolarnim poremećajem, koje je nažalost morala bit hospitalizirana mjesec i pol na Vrapču jer je "pukla".
Pretvorili su je tamo u malo je reći biljku.Ona je bila u tako groznom stanju pred hospitalizaciju da je došla i policija na njeno radno mjesto, rasulo, raspad sistema.

Po povratku doma dobila je lijekove koje je redovito pila, a onda je s vremenom krenula s alternativnom medicinom (muž je sve organizirao i inzistirao, bioenergetičar im je dolazio doma) i nakon 3 mjeseca tih tretmana koji su ujedno bili i psihoterapija (dugi razgovori,...) prestala je pit lijekove. Mislim ne želim zvučat ćiribu-ćiriba (ina33 nemoj odmah zaskočit :-P na alternativu) al samo prepričavam njeno iskustvo.
Ona sad posve normalno funkcionira i živi te nema veze s "onom" osobom. Uživa u životu, svjesna je svega; radila je i još uvijek radi jako punooo na sebi.

Ne znam što joj budućnost nosi al ona je falatiBože već 2 godine odlično (i to bez lijekova).

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Tako je, nista osobno ne shvacaj, a muzem o mami razgovaraj "znanstveno", komentiraj bolest, ne nju. Reci mu da se nelagodno osjecas i da ne zelis da dijete bude samo s njom. Ovo sto ina33 kaze jako je vazno - djeca oboljele osobe sklona su umanjivati štetu (pa vidis da joj je sad dobro, pa to je samo ponekad itd.)

---

X.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ives1000, ne znam, možda imamo drugačiji pogleda na svijet, ja bih za ovu koja se 5 godina liječi na Vrapču i samo vikendom ima izlaz proglasila "ajme, koma", ne bih rekla da je to uspješno liječenje, a za ove druge... ne znam, jako mi je teško, iz mog primjera, reći "drži bolest pod kontrolom", ja sam imala dva slučaja što u široj, što u užoj obitelji, jedna je osoba umrla zbog posljedica teških epizoda alkoholizma za vrijeme depresivnih epizoda, druga je u institucionalnoj skrbi, sad.... možda je mogući optimističan pogled na to tipa ova koja je umrla "spasila se", a ova koja je u skrbi "spasila se obitelj", ali ja ga ne nalazim, moja realnost manične depresije je koma. Moji kriteriji nekog tko živi uz maničnu depru nisu bili "čuje se s dvije prijateljica i radi, pa je OK" jer i ove su povremeno radile i čule se s frendovima... ne znam, jednostavno sam bila preblizu - nije to bio netko za koga sam posredno čula, nego sam znala kako je svaki dan. Nadam se da će se javiti još ljudi s pozitivnijim iskustvima dugotrajno funkcionirajućih maničnih depresivaca.

---

Ina, nisam navela slučaj koji je ''izlječen'' , jer mi je preosoban. A Radi se o mojoj sestri blizanki . I mogu reći da je izlječena.
Ono što smo s njom prolazili, ne želim niti najgorem neprijatelju. Od njezine 11 godine, se borila sa teškim psihozama.
Ajmo reći da nije bila svjesna situacije oko sebe, živjela je u imaginarnom svijetu, i prolazila je pakao na ''ovom'' našem svijetu.
Nije se pronalazila nigdje i u ničemu. Krivci za to njeno stanje smo joj bili naši roditelji i ja, i što smo joj više pokušavali pomoći to
smo pogoršavali situaciju i epizode su bile sve gore. Ne moram pričati o suzama, i živcima koje smo i mi uz nju izgubili..tako smo nemoćni bili. Jedino sam ja donekle utjecala na nju, pa smo tako i počeli provoditi liječenje.
Uz psihijatrijsko lječenje i našu potporu danas je normalna. Jedine posljedice su tikovi koji se pojave tu i tamo kao posljedica svega, ali to je ništa
naspram onog što je proživljavala..I što smo svi mi nji proživljavali uz nju , ne bi sada u detalje, jer ona nije dio teme, ali drago mi je i ponosna sam što mogu reći da je ozdravila.
Završila srednju, autoškolu, zaposlila se i sada je samostalna žena. Još prije 10 godina smo mislili da se to nikada neće dogoditi. Ali eto. Nakon godina muke. Uspjeli smo.

Nismo odustali od nje. I mislim da je to bio glavni ključ u svemu.

Uh...prošla sam osobno svašta jer imam dijagnozu, nisam bipolarna, ja sam opsesivno kompulzivna. I znaš što - ja sama ne bih htjela biti blizu svog djeteta kada bih imala akutnu fazu bolesti. Ne bih htjela da me takvu vidi. Ne bih se mogla ni posvetiti takva njoj niti dati joj što treba. To nije nešto s čime se dijete treba upoznati ako baš ne mora. Ti sada imaš dijete koje treba najbolje uvjete koje može imati. Viđajte ih jednom mjesečno i dalje i ne miči se od njih. Psihotične osobe su apsolutno van svakog realiteta i kada je takva, bolnica je jedino rješenje, ali ne zato što će je izliječiti već zato što će je držati pod kontrolom što ukućani ne mogu. Lijekovi nekom pomažu, nekom ne.

Citiraj:

---

Ives000 prvotno napisa

Ina, nisam navela slučaj koji je ''izlječen'' , jer mi je preosoban. A Radi se o mojoj sestri blizanki . I mogu reći da je izlječena.
Ono što smo s njom prolazili, ne želim niti najgorem neprijatelju. Od njezine 11 godine, se borila sa teškim psihozama.
Ajmo reći da nije bila svjesna situacije oko sebe, živjela je u imaginarnom svijetu, i prolazila je pakao na ''ovom'' našem svijetu.
Nije se pronalazila nigdje i u ničemu. Krivci za to njeno stanje smo joj bili naši roditelji i ja, i što smo joj više pokušavali pomoći to
smo pogoršavali situaciju i epizode su bile sve gore. Ne moram pričati o suzama, i živcima koje smo i mi uz nju izgubili..tako smo nemoćni bili. Jedino sam ja donekle utjecala na nju, pa smo tako i počeli provoditi liječenje.
Uz psihijatrijsko lječenje i našu potporu danas je normalna. Jedine posljedice su tikovi koji se pojave tu i tamo kao posljedica svega, ali to je ništa
naspram onog što je proživljavala..I što smo svi mi nji proživljavali uz nju , ne bi sada u detalje, jer ona nije dio teme, ali drago mi je i ponosna sam što mogu reći da je ozdravila.
Završila srednju, autoškolu, zaposlila se i sada je samostalna žena. Još prije 10 godina smo mislili da se to nikada neće dogoditi. Ali eto. Nakon godina muke. Uspjeli smo.

Nismo odustali od nje. I mislim da je to bio glavni ključ u svemu.

---

Prekrasno je pročitati o happy endu :). Je li se radi o dijagnozi baš manične depresije, nisam te shvatila? Svaka od psihičkih bolesti, baš kao i npr. rakovi raznih vrsta, ima svoju prognozu i tijek, uz sve razlike od osobe do osobe. Znači, je li se radi o baš toj psihičkoj bolesti?

Citiraj:

---

Ives000 prvotno napisa

Ina, nisam navela slučaj koji je ''izlječen'' , jer mi je preosoban. A Radi se o mojoj sestri blizanki . I mogu reći da je izlječena.
Ono što smo s njom prolazili, ne želim niti najgorem neprijatelju. Od njezine 11 godine, se borila sa teškim psihozama.
Ajmo reći da nije bila svjesna situacije oko sebe, živjela je u imaginarnom svijetu, i prolazila je pakao na ''ovom'' našem svijetu.
Nije se pronalazila nigdje i u ničemu. Krivci za to njeno stanje smo joj bili naši roditelji i ja, i što smo joj više pokušavali pomoći to
smo pogoršavali situaciju i epizode su bile sve gore. Ne moram pričati o suzama, i živcima koje smo i mi uz nju izgubili..tako smo nemoćni bili. Jedino sam ja donekle utjecala na nju, pa smo tako i počeli provoditi liječenje.
Uz psihijatrijsko lječenje i našu potporu danas je normalna. Jedine posljedice su tikovi koji se pojave tu i tamo kao posljedica svega, ali to je ništa
naspram onog što je proživljavala..I što smo svi mi nji proživljavali uz nju , ne bi sada u detalje, jer ona nije dio teme, ali drago mi je i ponosna sam što mogu reći da je ozdravila.
Završila srednju, autoškolu, zaposlila se i sada je samostalna žena. Još prije 10 godina smo mislili da se to nikada neće dogoditi. Ali eto. Nakon godina muke. Uspjeli smo.

Nismo odustali od nje. I mislim da je to bio glavni ključ u svemu.

---

Ives000, jako mi je drago zbog tvoje sestre.

Ina33 možda Ives ne bi baš detaljno o dijagnozama al u svakom slučaju prema opisu bilo je iznimno teško, iscrpljujuće i zahtjevno.
Zadnje dvije rečenice su mi :heart:

Ne izlazi dijete takvoj osobi. Ja sam svasta trpila, dok je bilo usmjereno prema meni. Kada se okrenula prema djetetu, rekla sam dosta. Nisam pozalila.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ives000, jako mi je drago zbog tvoje sestre.

Ina33 možda Ives ne bi baš detaljno o dijagnozama al u svakom slučaju prema opisu bilo je iznimno teško, iscrpljujuće i zahtjevno.
Zadnje dvije rečenice su mi :heart:

---

A ja imam miješane osjećaje prema tim rečenicama jer mi ukazuju na ogromnu razliku svih dijagnoza, jer nije sve isto, unatoč raznim psihičkim poremećajima i njihovoj težini, a ovdje se radi o maničnoj depresiji i baš o njoj. Npr., rečenica samouvida koju je kazala lavko, po mom laičkom osjećaju, gotovo je nemoguća za izreći osobi koja boluje od manične depresije, ona nema takav uvid u svoju bolest i takvu odvojenost od nje, čini mi se. Npr., po tome kako lavko priča o sebi.... ja laički zaključujem da je njena psihička bolest, premda je i to dijagnoza, bitno lakša. Znači, ne možemo diskutirati na način "ne bi o dijagnozama" jer o dijagnozama ovisi gotovo sve.

Moj je zaključak da ne možemo sve svesti na isto, da dobra volja ne rješava sve i da razne psihičke bolesti imaju svoju različitu realnost u smislu različitih prognoza.

I dodatno mi je iskustvo i da psihijatri neće davati prognoze jer... što kad ih i daju? Tko će se brinuti o takvoj neizlječivo bolesnoj osobi, što da "ponude"? Znači, ide se iz dana u dan... Ne znam kako to vani izgleda i je li kvalitetnije riješeno praćenje neizlječivo bolesnih psihičkih bolesnika.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

A ja imam miješane osjećaje prema tim rečenicama jer mi ukazuju na ogromnu razliku svih dijagnoza, jer nije sve isto, unatoč raznim psihičkim poremećajima i njihovoj težini, a ovdje se radi o maničnoj depresiji i baš o njoj. Npr., rečenica samouvida koju je kazala lavko, po mom laičkom osjećaju, gotovo je nemoguća za izreći osobi koja boluje od manične depresije, ona nema takav uvid u svoju bolest i takvu odvojenost od nje, čini mi se. Npr., po tome kako lavko priča o sebi.... ja laički zaključujem da je njena psihička bolest, premda je i to dijagnoza, bitno lakša. Znači, ne možemo diskutirati na način "ne bi o dijagnozama" jer o dijagnozama ovisi gotovo sve.

Moj je zaključak da ne možemo sve svesti na isto, da dobra volja ne rješava sve i da razne psihičke bolesti imaju svoju različitu realnost u smislu različitih prognoza.

---

Sada kada sam većinu napisala,napisat ću i to . Dijagnoza joj je bila F 25 shizoafektvni poremečaji (sva 3 tipa) i atipične psihoze (F29 ).
U pitanju su bile vrlo teške i složene dijagnoze. I danas mora na kontrole, ali jednom u 6mj. i ona se osjeća super.
Dovoljno vam govori to što više nije na nikakvim lijekovima. Na prve znakove tjeskobe, ide kod svoje bioenergičarke, i sve drži pod kontrolom.
Naučila je živjeti u našem svijetu i ne mogu vam opisati sreću koji svi osjećamo radi nje. Užasno mi je žao kada vidim
s čim se ljudi sve bore, i suosjećam sa svima. Želim vam puno snage, i najvažnije strpljenja. Bog zna koliko je baš tog potrebno u tim teškim situacijama.

Ives000 znači i ona ima svoju bioenergetičarku, drago mi je čuti ovako različita iskustva i vidjet da nekim ljudima neke stvari pomažu.

Drago mi je zbog tvoje sestre. Hvala ti na informaciji, znači, ne radi se o istoj bolesti. Za maničnu depresiju (za to znam) dob bolesnika je bitna, po mom iskustvu i onome što su mi rekli liječnici, veća je šansa da se s dobi epizode učestaju. Vezano za bioenergiju, moje bliske osobe su probale svašta jer je maničnom depresivcu jako teško pristati na lijekove koje imaju ozbiljne, vrlo ozbiljne nuspojave koje su njima teže nego sama bolest (okolini je lakše sve, pa i da osoba ima ozbiljne nuspojave, nego da je u fazi agresivnog napada i visokog leta). To je posebno izraženo u maničnoj fazi kada im je super i kada odustaju od lijekova, a tada okolina najviše pati jer je izložena njihovoj agresiji (može biti verbalna i fizička) i nekontroliranom ponašanju (npr., iz mojeg iskustva, nestanak s djetetom na više sati bez javljanja majci djeteta). Okolini nije toliki bed kad je depresivna faza, osim ako nije faza katatonije (u knjizi od Gromače opisano kao "faza uspavane ljepotice" kada osoba leži danima, tjednima). Kad je depresivna faza, samim bolesnicima je tada najviše koma i oni imaju svijest da im treba pomoći i nemaju otpora piti lijekove. Ove druge stvari ovim mojima nisu pomogle, eventualno religija kratko ili kreativne aktivnosti tipa slikanje (i okolini bude lakše ako se na to osoba usmjeri).

pa zena nije trazila pomoc u vezi lijecenja :/

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

pa zena nije trazila pomoc u vezi lijecenja :/

---

A vjerojatno će i to jednog dana doći na dnevni red jer će se njen sin morati baviti s mamom, pa će morati i ona malo više o tome znati. Da se barem sve to može tako uredno izrezuckati u poglavlja. Ovakva bolest utječe na obitelj na način koji je sveobuhvatan... i zato, on topic, vezano za savjet koji je sada tražila, za to da u početku pokuša taj učinak malo ograničiti.

E a dijagnoze su samo olakšanje doktorima, moraju nas negdje strpati, a varijanti je milijun. I nekada se dijagnoza ne postavi neko vrijeme, ili se mijenja...
To nije bitno sad, bitno je da deedee nađe rješenje za sebe i da se muž s tim složi. Ja recimo imam svekra alkoholičara i ne bih nikada, ni u ludilu, ostavila dijete samo s njim...ja ga pratim u stopu kad uzme malu. Isto smo jednom mjesečno kod njih. I nije teški alkić, ali cuga navečer. Onda se pokupimo.

Liliy75 Hvala ti. Pa da,pronašla si je sama ženu koja ima velikog iskustva s njezinim problemom..godinama se bavi bionergijom
i puno joj je pomogla.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Drago mi je zbog tvoje sestre. Hvala ti na informaciji, znači, ne radi se o istoj bolesti. Za maničnu depresiju (za to znam) dob bolesnika je bitna, po mom iskustvu i onome što su mi rekli liječnici, veća je šansa da se s dobi epizode učestaju.

---

Manična depresija ti je jedan od tipova shizoaefektivnog poremećaja. Doktor nam je objasnio da ima 3 tipa. A moja sestra je imala sva tri..
Opet kažem .. vjerujem da svaki slučaj s istom dijagnozom ne mora biti isti. Niti se isto liječe. Sve ovisi od osobe do osobe i naravno o težini slučaja.
Uf.. znam kroz što prolazite.Mi smo imali sreću što smo ju uspjeli nagovoriti na liječenje kad je bila u fazi mirovanja.
bilo je teško i nama ali njoj je ipak bilo najteže. Danas i sama pokušava pomoći drugima jer jako dobro zna kakav pakao je ona prolazila.
Koliko god nam je bilo teško gledati je pod dozom tableta, još teže nam je bilo gledati je kako se pati a da ništa ne poduzimamo... i znali smo ako sada nešto ne poduzmemo da
ćemo ju izgubiti. Svaki dan Bogu zahvaljujem što nam je pomogao izvuči je iz tog pakla. i vama želim isto. Vjerujte. Nemojte odustajati
čak ni onda kada se čini da je nemoguće.

Znam da sam otišla daleko od teme i ispričavam se zbog toga. Nadam se da sam uspjela bareM malo pomoći svojim iskustvom.

Pošto je deedee rekla da nikakva vrsta hospitalizacije ne dolazi u obzir, moji savjeti postaju suvišni . Svakako podržavam
deedee i njezinu odluku. Svatko najbolje zna s kakvim problemima se bori i koliko može izdržati. Sretno u svakom smislu.

Nisam skužila da je napisala da ne dolazi u obzir, napisala je da je bila hospitaliziravana. I moje su bile obje hospitaliziravane, ali kad je bilo najgore, i onda je bilo još teže, jednom je jedna otpuštena iz bolnice u stanju katatonije... jer tad kreće koktel lijekova i tad na maniju idu i psihotični ispadi (tipa mene snimaju itd.). Obje su bile u redovnom psihijatrijskom tretmanu, jedna oko 10 godina pa je umrla, druga već 40-tak, s tendencijom da ide na gore, uglavnom na terapiji, odbija je piti "samo" za vrijeme maničnih faza, sad je tu i starost pa je došlo do nepokretnosti uslijed depresije i tako...

Mogla bi o svekrvi i bolesti jako puno pisati i nije samo manicna depresija nego i shizophrenija, ali mislim da te sifre postoje samo da se bolesnike nekako razvrsta na grubo po glavnim simptomima, dok je u stvarnosti svaki bolesnik i svaki tjek bolesti jedinstven, a mislim da dosta i tu utjece okolina, podrska obitelji, uslovi pod kojima bolesnik zivi, ali i ipak karakter osobe, bez obzira sto se nakon nekog vremana karakter i gubi (u psihoticnim oboljenjima).

Svekrva je pod stalnim nadzorom psihijatra, bila je hospitalizirana i onda 10godina je pila terapiju i sve jd bilo ok, dok joj se sin nije odselio i od onda je vec 4 puta, skoro svake godine - bas na proljece, prestajala piti terapiju. Stime da njoj vrlo naglo se pojave simptomi i osim tipicnih manicnih ispada ima i halucinacije i to i vidne i slusne i taktilne sto je iznimno rijetko, ali eto desava se.. Umisljaje velicine, prisilne
agresivne misli itd.. Svasta.. Ali kad pije lijekove i u fazi remisije ona npr kuha svom starom susjedu, ide bolesnom poznaniku ocistiti stan, pomoc ce svakome, radi, zeza se, ima svoju rutinu itd.. Netko tko ne zivi snjom nikada ne bi ni pomislio da je bolesna. Na mene ima pik. Radi bolesti predpostavljam, istina. Bojim se i da hoce to biti sve gore. A i s bebom je bas opsjednuta i jako veliku nesigurnost i nelagodu mi stvara kada nas posjeti jer neki komentari u vezi bebe su...a jednostavmo bolesni....

Uglavnom, pokrenula sam temu da vidim kako netko potpuno nepristran vidi ovu sitaciju ne bi li lakse odlucila sto mi je ciniti u vezi toga sto ne zelim da se beba veze uz nju jer mislim da ce patiti ako vidi nekoga koga voli u takvom kaosu, a upravo radi progresivnosti njene bolesti, to je neminovno. Ja svekrvu ne mogu izljeciti, nazalost. Vise je ovo moralna neka dilema jer ona nije cjrlo vrijeme lose. Nemam pravo jednoj baki oduzeti unuce, ali ta baka nije dobro i mogla bi ozbiljno nastetiti psihickom razvoju moje bebe ukoliko se vezu. Znaci ja bi zapravo - pa..manipulirala svojim vlastitim djetetom. Namjerno bi ga odvajala od bake da je ne zavoli kako je njena bolest ne bi povrijedila. Znam da bebu ne cu moci od mnooogooo takvih stvari zastiti, ali od ovog je mogu postediti, samo ne znam je li to ispravno na ovaj nacin... Svekrva nije losa osoba, samo je bolesna. Izjeda me sto ne mogu joj nikako pomoc, a ne zelim ni da beba bude predmet opsesije. Naravno da mi je beba vaznija zato sam i mislila mozda susrete ograniciti na 1mj ili rjede i to samo kad je dobro naravno... Jel to zvuci ok?

A sto je stom bioenergijom, mislite da je zaista to nesto pomoglo? Malo bi me bilo strah psihoticnu osobu izlagati tako necemu..

I hvala svima koji su podjelili svoja iskustva!!

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

A sto je stom bioenergijom, mislite da je zaista to nesto pomoglo? Malo bi me bilo strah psihoticnu osobu izlagati tako necemu..

---

Njima treba razgovor i društvo, i onda im to pomaže, a ne bioenergija. Ona ako ima šizofreniju onda je potpora obitelji i rutina mogu dovesti do nekog stanja duže remisije, obrnuto, ako je nešto za nju stresno, često će prestajati piti lijekove i imati loše faze. Dobro, to znaš i sama. Ima li ona nekoga za razgovor, nekog tko je s njom kada sin nije? Ne susjed ili prijateljice, već nekog tko živi s njom?

Pitas da li da ju izlazes jednom mjesecno? Moj odgovor je ne, ne izlazi je uopce. Imam istu situaciju i jako dobro znam sto to znaci. Ja sam svoje dijete izlozila i zazalila, sada sebe krivim sto sam bolesnoj osobi dopustila da se priblizi mojoj bebi. Komentare njezine ne zrlim pisati jer su uzasni.
U jednom trenu je ugrozila moj zivot i zivot moje bebe, Mm nas je spasio, ne zelim ovo nikome da prolazi.

Iskreno, ja na tvom mjestu nebi imala ama baš nikakve kontakte s njom, a ako bi ju 2 put godišnje posjetila,dijete joj u ruke nebi dala nikad . Baš nikad.
Čuj,ona trči po stanu aježeći od tebe s djetetom u rukama?! I to radi u tzv dobroj fazi?!
Ma daj,znaš šta i tko ti je bitan u životu

Ti ne kužiš da ugrožavaš djetetov život dajući njoj blizu djeteta?!

Ta zena je ne samo baka Deedeeinog djeteta, vec i majka njezinog muza. Treba i to uzeti u obzir.

To sto je ona majka od supruga nema nikakve veze. Ona izravno ugrozava dijete. Kod takvih bolesnika ne znas sto ce im biti sljedece sekunde.

Naravno da ima veze. A sto se tice opasnosti, neki 'takvi' bolesnici su direktno opasni, a neki nisu.

Pa svatko je drugaciji u ( istoj) bolesti.
To vrijedi i za mentalnu bolest. Nemaju dva ista bolesnika.

Cure, zene uz duzno postovanje, dozvolite da komentiram ono sto prozivljava moja cijela obitelj. Ono sto je opisala Deedee je identicno mom slucaju u obitelji. Mi smo isto mislili, med struke smo, bit ce to sve ok, medjutim nije ok. Kada je dijete pocelo zspitkivati o baki i njenom.ponasanju, znala sam da je dosta.
To sto se njezin sin naviknuo na cjelozivotne manipulacije, lazi, prijetnje, ne znaci da to mora prolaziti ona i dijete.

Mi smo sad ok. Dijete je odradilo intenzivnu jednogodisnju terapiju. Ja polako slazem svoj zivot.......
Odvoji bebu. Prelaka su meta.

Kakvu terapiju i zbog čega?

Radi napada psihicki bolesnog clana obitelji. Ne bih u detalje. Zastitite djecu!

Bitno je i da uz psihicke bolesti cesto ide i poremecaj licnosti koji je stvar izbora, a ne kemije u mozgu.
Za nauciti postaviti zdrave granice, preporucam https://www.psychopathfree.com/

Deedee, mislim da vam je za "uspjesan suzivot" sa psihickim bolesnikom jako bitno nauciti postaviti zdrave granice.
Baka je trcala s djetetom u rukama - ne moze ga vise drzati. Tocka.
Djed je alkoholicar - ne smije ostati na samo s djetetom. Tocka.
Nema odstupanja. Dogovorite se tvoj muz i ti sta moze, a sta ne i drzite se toga. Bit ce emocionalnih ucjena, to je ocekivano.
Oprosti ako pisem komfuzno. Ne vidim svoje postove pa vise ni ne znam sta sam napisala:)

Bilo bi ljepo da oni koji nemaju u obitelji iskustva s psihičkim bolesnicima da se suzdrže pisanja sentimentalnih poruka kako je ona baka ili mama njenog muža.

A postavljačici teme preporučam razgovor s svekrvinim doktorom,psihijatrom

Moja svekrva ima shizofreniju, ne pije ljekove, izbjegava sve, cak ih niti ne dize u ljekarni. Jednom je bila hospitalizirana, prije 15-tak godina kad joj je umro muž, i na ljekovima. Ostatak vremena živi u svom svijetu i maltretira svog sina jedinca. Mene je u prvoj godini braka/odseljenja/trudnoce/bebe... Onda sam se makla.
MM i ja smo bili kod njezine dr. opce prakse, psihijatrice, socijalne radnice... Opcije su bile prisilno odvodenje i sl., pa smo odustali od svega toga jer nije opasna za sebe i okolinu. Samo za mm-ove zivce.

Jako sam se mucila i borila sto s djecom, sama s njima ne dolazi u obzir. I vikanje me mucilo... Ali sam shvatila da klinci uopce na to ne reagiraju, i nemaju traume. Na mene ne vice otkad sam joj uzvratila vikanjem. I dalje mi kenja, ali ja samo govorim dobro, aha, pa odustane. Prestala je dolaziti, i objasnila je mm-u da ne dolazi jer ja ne zelim s njom razgovarati i samo sutim kad dode 8-).

Ako dode pa vice, mali joj kaze da on nine gluh i nesto u stilu "necu te slusati, dosadna si". Kad pricaju na telefon, ako je dobre volje, mali ju slusa, ako nije, samo ostavi slusalicu i ode...

Uglavnom, vida djecu jednom tjedno, i tad je dobre volje, ako nije, pokupi se i sama. Malac ce sad 6 godina, nikad ga nista oko nje ne uzrujava.

Meni je puno pomoglo kad sam nakon te prve godine prestala se zamarati s njom, razmisljati sto je rekla, po cijele dane vrtiti scenarije, maknuti se, maknuti se, maknuti. Neki susret reda radi, i nikad bez muza. Sto kaze, na jedno uho unutra, na drugo van.

Citiraj:

---

Deedee11 prvotno napisa

Uglavnom, pokrenula sam temu da vidim kako netko potpuno nepristran vidi ovu sitaciju ne bi li lakse odlucila sto mi je cini ti u vezi toga sto ne zelim da se beba veze uz nju jer mislim da ce patiti ako vidi nekoga koga voli u takvom kaosu, a upravo radi progresivnosti njene bolesti, to je neminovno. Ja svekrvu ne mogu izljeciti, nazalost. Vise je ovo moralna neka dilema jer ona nije cjrlo vrijeme lose. Nemam pravo jednoj baki oduzeti unuce, ali ta baka nije dobro i mogla bi ozbiljno nastetiti psihickom razvoju moje bebe ukoliko se vezu. Znaci ja bi zapravo - pa..manipulirala svojim vlastitim djetetom. Namjerno bi ga odvajala od bake da je ne zavoli kako je njena bolest ne bi povrijedila. Znam da bebu ne cu moci od mnooogooo takvih stvari zastiti, ali od ovog je mogu postediti, samo ne znam je li to ispravno na ovaj nacin... Svekrva nije losa osoba, samo je bolesna. Izjeda me sto ne mogu joj nikako pomoc, a ne zelim ni da beba bude predmet opsesije. Naravno da mi je beba vaznija zato sam i mislila mozda susrete ograniciti na 1mj ili rjede i to samo kad je dobro naravno... Jel to zvuci ok?..

---

Nemoj se toliko muciti. Moje mlade dijete ima 2,5, jako voli tu baku, a vidi ju bas tako rijetko, nekad ni 2x mjesecno. Ja sam se u pocetku zderala da mora vidjeti unuce ne znam koliko cesto, a i zivimo 10-15 min. pjeske, ali sam skuzila da se ona ni ne buni kad se to prorojedilo. Dovoljno joj je i toliko. Znala ih je ne vidjet i po 30 dana kad ude u neku fazu, i nikom nista. I probaj ju izbjegavat na samo bez mm-a.

Nemoj osjecati griznju savjesti. Po mojem iskustvu, tako bolesne osobe su sebi na prvom mjestu, vole oni unucad, ali kad su u losim fazama to sto nisu vidjeli unuce nije im neki huge issuse. Vidjet ce ga kad budu u prisitstvu roditelja. I nemoj se muciti s tim sto ne zelis ostaviti dijete na samo.

I probaj dakle sve skupa sto manje razmisljati o njoj i da ti sto manje utjece na svakodnevicu.

Citiraj:

---

miffy34 prvotno napisa

Bilo bi ljepo da oni koji nemaju u obitelji iskustva s psihičkim bolesnicima da se suzdrže pisanja sentimentalnih poruka kako je ona baka ili mama njenog muža.

---

A odakle znas imam li ili nemam? Sigurno ti nisam duzna pokazati povijest bolesti clanova obitelji, rodbine, prijatelja i tako to.

Draga pokretačice teme,
ja sam imala situaciju gdje sam namjerno odvojila svoje dijete od te osobe iz obitelji jer sam smatrala da nije dobra i da ima loš utjecaj .

I nisam požalila.

Na prvom mjestu ti je dijete.

Naravno da treba misliti na dijete, ali ako se radi o roditelju supruga, nisu stvari uvijek tako jednostavne.