Ćinjenica da svaka majka preko noći može postati samohrana, to bi bio razlog više da kćeri odgajamo da ne budu financijski ovisne o mužu.
Printable View
Pa da, tu se sad otvara i nova tema - autorica se nekako snašla. Piše gomile knjiga za djecu da bi od nečega mogla živjeti i da bi njenom djetetu bilo bolje. Kad piše gomile, onda ni kvaliteta ne može biti baš neka. Ako je kvaliteta veća, onda odmah prodaja pada, a cijena raste. Ukoliko je tekstić p(l)itak i ne propituje puno, postaje popularan i donosi kruh.
Ma nije ona samohrana majka, mislim da si pomiješala Sanje.
Moguće, isprika, slične su.
Onda nema isprike što piše takve bedastoće:mrgreen:.
Pepi, koja na koncu, Sanja Pi ili Sanja Po? :-)
Sanja Polak
Ma je li to ona napisala i neku knjigu o dobrim anđelima?
To smo dobili kad sam rodila... eno je stoji netaknuta... isto tako je crno bijela...bar na prvi pogled.
Eh, napisala je ona puuuuuno toga. Moji su voljeli Malog Jana i Petricu pričalicu, ali sve one Pauline nakon toga - ma to ti je sve ista priča kao i ovo iz uvodnog posta. Ne sviđa mi se i nikad nije. Komercijala samo takva.
Dobra stvar: to NIJE obvezna literatura ni u školi ni izvan nje.
Pa baš je, to je lektira. (Dnevnik Pauline P.)
Pa OK, na popisu je lektire, nije obavezna (obavezna su možda dva djela po razredu), učitelj moje kćeri je odabrao tu knjigu i ona ju je imala za lektiru.
Koliko čitam komentare, baš sad vezano uz ovu priču (naime, priča o teti Mirici je preuzeta iz Drugog dnevnika Pauline P.), vidim da dosta djece ima te knjige za lektiru.
Pretpostavljam da to učiteljice biraju jer misle da je moderno, pa da će se djeci sviđati.
Na tragu rasprave o Sanji Polak: mama-kuha-rucak-tata-cita-novine
Ja bi rado bila teta Mirica, ali se nisam nažalost dovoljno dobro udala...:lol:
Bilo bi zanimljivo vidjeti tko su tate, vjerojatno ovaj od tete Mirice radi po cijele dane i neki je manager, a ovaj od zaposlene mame je valjda neki zaposlenik kod njega u firmi.
No sad ozbiljno, ako pogledam oko sebe nekoliko nam bližih obitelji, imam nekoliko situacija u koje se mogu od mojih poznatih, više manje svi smjestiti:
1. rade oba roditelja - možda je jedan od njih bio u nekom trenutku nezaposlen, ali ne svojim izborom, no u principu oboje rade, djecu hendlaju u radno vrijeme vrtići/bake/tete . Financijska situacija je različita, često rade oboje iako bi komotno mogli da radi samo jedan ili moraju raditi oboje da financiraju obitelj.
2. radi jedan roditelj, svojim izborom - (znam samo za primjere da ne radi mama, a radi tata) - to su uvijek bile situacije da su si to mogli priuštiti, bilo da tata ima dobar posao i veliku plaću ili da su iz bogatijih obitelji, pa su npr. manjak jedne plaće nadoknađivali npr. rentanjem naslijeđenih obiteljskih nekretnina i sl.
Šta se tiće odnosa prema djeci, ja stvarno na temelju onoga što vidim, ne mogu nikako generalizirati - ima svega i svačega, svakakvih odnosa i ne bi rekla da u konačnici (ne)zaposlenje ima presudan utjecaj na djecu, više bi rekla da je odnos sa djecom izbor roditelja.
Isto tako biraju i Prvi izbor. Nije obavezno, ali... eto, to je napisala njihova kolegica, pa možda iz neke solidarnosti ... Nema veze.
Offt. Kamo sreće da sam ja darovita na takav način kao S. Polak, he he he... (Što fali ideji pisanja knjiga za djecu - to što se JA nisam prva sjetila. I bolje da šutim dok ne objavim koju, he he he... Eto, malo ironije, ali nije to potpuno bezveze. Žena je popunila prazninu u novijoj literaturi za djecu. Čime ju je popunila - to je druga stvar. )
Bila sam zaposlena mama dvoje djece. I to je sasvim dobro štimalo. Doduše manje sam ih mogla voziti na aktivnosti ( oboje radno vrijeme u smjenama), ali nisam osjećala da nekoga zapostavljam. Ni sebe, ni muža, ni sinove. Mislim da sam bilo sasvim OK mama.
No, rođenjem trećeg djeteta, i shvaćanjem koliko moja djeca profitiraju tokom one lijepe, duge, tri godine porođajnog shvatila sam da mi je previše biti zaposlena mama troje djece. Znala sam da se neću moći posvetiti poslu (koji nije trpio odsutnost duhom ) i njima trima, ako pri tome ne puknem negdje. Plus visoki tlak koji sam dobila. I još jedan plus, mužev posao, jako dobro plaćen, ali iziskuje pola godine bilo gdje u svijetu.
Uglavnom, mislim da je djeci ljepše kada je mama, ili tata ( imam primjer u široj obitelji) doma i na raspolaganju. Ako se može. I ako se hoće.
Ja bi jako rado bila tetica Mirica da si mogu priuštiti. Do dvoje djece sam sve uspjevala hendlati, čak i s troje, al s četvero već teže... Nema baka servisa, niti čuvalice, niti čistilice, sve organiziramo unutar nas 6 u obitelji.
Imala sam sreće biti 4x doma na porodiljnom i doista sam uživala jer se našlo vremena za duge šetnje, igre, nisam bila toliko umorna, pospana, stigla sam kuhati svaki dan...
Ne možemo si priuštiti niti da iskoristim 3 god roditeljskog dopusta pa će 3 godine propasti jer s 1600 se ne može izdržati.
S druge strane, bio je malo teži period prilagodbe, al sad kad radim, opet se sve stigne, ako ne, otkine se malo od noći, produži dan... Sad se više cijene vikendi, godišnji...
Opet, i za mene i za djecu daleko je korisnije da radim. Djeca su daleko samostalnija - sami si podgriju, sami kupe kruh, sami skuhaju prilog, sami slažu sendviče ili uzimaju što već žele od kuće za gablec u školi... Svi sudjeluju u spremanju, čišćenju...
Posao i obaveze oko obiteljskih poslova se bolje raspodijele na sve članove. Kad sam bila doma, vukla sam za sve.
Iako bi rado bila tetica Mirica, mislim da je za sve zdravije da nisam.
Pobjegao mi post:
Glede teme, iz perspektive zaposlene mame, slažem se s Deaedi , kvaliteta vremena provedenog s djecom i međusobni odnos, po meni ne ovisi o radnom statusu majke( ili oca ), a i primjeri iz bliže okoline mi to potvrđuju.
moja mama je bila teta Mirica, u ono neko davno doba. Samo što se nije ponašala baš kao teta Mirica - i ono kaj je najgore, mislim da, ovak gledano unatrag, to baš i nije nešto ugodno bilo za nju. Za nas je, ali za nju ne. I zato ja ne želem biti Mirica. isto misli i moja frendica čija mama je isto bila Mirica, ili kak se već zove.
I nije mi žao kaj se nisam "dobro" udala, da bih bila Mirica
Ja bih vrlo rado bila teta Mirica, ali ne da sam se dobro udala, nego da mi je recimo bogata teta Myrica iz Amerike ostavila dobro nasljedstvo.
Ma da, ali muž danas je, sutra nije, a nasljedstvo tete Myrice je trajno.
Pa ne bih niti ja bila nezaposlena domaćica, ali bih vrlo rado bila bogata i nezaposlena.
Razumijemo se. :)
Ali, priznajem, ne bi se samo djetetom bavila.
To sam htjela reći.
Ufff, da sam ja doma bila samo s djecom, oni bi bili ozbiljni kandidati za psihoterapiju u odrasloj dobi. Pitam se nisu li i ovako, he he he.... Ja sam naporna mater.
Pa ne bi trebala biti stalno doma s djecom, bit je u tome da ne bi trebala biti na poslu od 8-16h + još put do posla i natrag, nego da tih 9-10h dnevno iskoristiš kako želiš. Da si mogu priuštiti, vjerojatno ne bi radila posao radi kojega me nema doma 9h, nego bi se nečim bavila nekih 4h, a ostatk vremena bi bila sa djecom.
Kad su mi djeca bila mala za mentalno zdravlje bilo mi je potrebno provesti osam sati u uredu našminkana i kulturno odjevena komunicirajući s odraslim ljudima. I plaća je dobro došla ali ni pomišljala tada nisam da bi radije bila doma nego radila.
Sad kad sam već starija, umornija i sasvim sazrela za to da bih živjela od neke rente :mrgreen:, ali samo u slučaju da i muž može živjeti od rente jer mi se ne bi dalo biti sama doma. OVako bi zajedno na plac pa na rolanje oko Jaruna :mrgreen: dosadno je kad si sam.
oprostite, ali to nije teta mirica.
već vas vidim kako sve tako bogate i nezaposlene landrate okolo, mojca sadi u vrtu i malja po nekim XL platnima, čitate knjige, odlazite u kazališta, deaedi sigurno nije po cijele dane u trenirkama, naravno i s djecom se bavite.ali ono, budimo realni, ne skačete od jutra do sutra sa svojom i tuđom djecom po krevetima i radite kolutove, skrivate iza stabala, igrate monopoly, pečete pite i pomalo opsesivno prisvajate tuđu djecu do te mjere da vama šalju čestitke za majčin dan.
teta mirica je malo čudna. :-/
Cvijeto, ubola si bit, Mirica je zapravo negativan lik i to od one najgore vrste iz krimića, isprva ti se svidi a tek poslije shvatiš da je psihopat. :rmrgreen:
ma obje mame su u toj priči karikirane i usudit ću se reći, ne postoje :mrgreen:
glasam za ili 4-dnevni radni tjedan ili 6-satni radni dan od pon-pet., to bi bilo idealno u mom svijetu 8-)
Lol... to osam i ja jučer pomislila... ili da je u nekoj sekti ili na nekom lošem tripu. :)
pa baš se vidim kako svaki dan u maniri prave Vježbačice sa onog topica odlazim u teretanu na nekih 2h, nakon toga na masažu, pa na frizuru...pa onda po djecu, na ručak (u restoran idemo naravno), pa popodne igra sa djecom...:lol:
Najbolje mi je kaj tu kraj posla imam teretanu i svako jutro dolaze mame u trenirkama, loše parkiraju svoje autiće koji koštaju kao moja kuća, i imaju gore opisan željeni život...bogami, gledam ih zavidno...8-)
Prave vjezbacice s topika rade 8+ sati. Ne znam jel imamo 3 Mirice, a i one su na porodiljskom.