Bila sam zaposlena mama dvoje djece. I to je sasvim dobro štimalo. Doduše manje sam ih mogla voziti na aktivnosti ( oboje radno vrijeme u smjenama), ali nisam osjećala da nekoga zapostavljam. Ni sebe, ni muža, ni sinove. Mislim da sam bilo sasvim OK mama.
No, rođenjem trećeg djeteta, i shvaćanjem koliko moja djeca profitiraju tokom one lijepe, duge, tri godine porođajnog shvatila sam da mi je previše biti zaposlena mama troje djece. Znala sam da se neću moći posvetiti poslu (koji nije trpio odsutnost duhom ) i njima trima, ako pri tome ne puknem negdje. Plus visoki tlak koji sam dobila. I još jedan plus, mužev posao, jako dobro plaćen, ali iziskuje pola godine bilo gdje u svijetu.
Uglavnom, mislim da je djeci ljepše kada je mama, ili tata ( imam primjer u široj obitelji) doma i na raspolaganju. Ako se može. I ako se hoće.