Odgoj

Meni bi bo posve ok da mi bilo koja odrasla osoba ukaze mom djetetu ukoliko se radi o nekulturi dapace...i sad u ranijoj dobi od 7 god.
Pa i to je nacin za naucit. Ja kad cujem klinca ispred skole kako curicama 5 razred govori: Kurve jedne! I jos gore grozote koje ukljucuju hebanje ne zazmirim nego reagiram.
Nadam se da bi tako i drugi reagirali za moje dijete.

Casa jesi ti procitala post od cheerillee? Ako sam ja dobro shvatila problematicne curice su okarakterizirane kao samopouzdane a njihova "zrtva" s manjkom samouzdanja kija treba jacat. Meni je to naopako.

Ako maltretiraju onda ih se moze i druga ije okadakterizirat a ne pozitivnim pridjevom "samopouzdane".

Uh dobro da nisam zavrsila u skoli ko prof iako jesam prof. A i oba roditelja su mi.
mija stopa tolerancije za zaffkavanja i maltretiranja je niska uvijek sam nqjvise stitila one najranjivije iz razreda.

Ajme tipfelera :/ valjda se razumije bit.

ono ne smeta da odrasli kqzu nesto bilo poz bilo neg mom djetetu i obratno.
vise me uzasava da vise nitko nikome nista ne smije reci.

Ja miwlim da smo mi pu o ise postivali starije i profesore/ucitelje nego danasnja djeca.
iako djeca ko djeca mogu bit samo boljq :-)

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ovdje se slazem s casom, lako je reagirati kad je fizicki nasrtaj u pitanju, ali ove zenske sukobe ne moze rjesavati roditelj s tuđim djetetom niti s drugim roditeljem. Treba poducavati dijete kako reagirati, analizirati ponasanja, davati primjere da nauci razlikovati dobronamjerno od zlonamjernog, nijanse boje glasa i sl.

---

samo ću reći
joj, da
ili kako je jedan dečko iz V razreda rekao
"vi cure ste grozne, mi se dečki lijepo potučemo, pa poslije odemo igrati nogomet"

a što se tiče tih ženskih odnosa
je li toga bilo nekada?
meni se čini da nije
ili sam ja senilna baba, pa sve pozaboravljala
ili sam odrasla na selu gdje smo bile preglupe za te suptilne svinjarije
prvi put sam takve stvari vidjela u američkim filmovima o njihovim srednjim školama

ja se malo naježim kada se tako počinje govoriti o "curičastim ponašanjima", o tome kako su cure grozne i blaženim dečkima koji se samo potuku...

ni jedno ni drugo nije dobro i nije isključivo tipično za jedan spol, moj sin nikada nije bio u fizičkom sukobu s dečkom koji ga je poprilično dugo pokušao kinjiti i isključiti iz društva...

mozda je nama odraslijima samo lakše s ovim konkretnijim, vidljivo neprihvatljivim ponašanjima...a sami smo ih proizveli, jer cure pod normalno odgajamo da je bilo kakav fizički sukob neprihvatljiv,a dečke da se, ako ništa drugo, uči da se "barem brane"...

i da, slažem se da današnje generacije nisu niš gore od onih ranijih ili od nas samih
drugačije jesu

to je zaključak dečka iz razreda
moj je zaključak (sad ćeš se još bolje naježiti rodnim predrasudama 8-)) da ima i među dečkima baba
taj je konkretan, kaže u glavu
neki drugi isto primjenjuju suptilne "ženske" metode

ali ipak ta podmetanja, određivanja, tko će se s kim družiti, tko će koga gdje zvati, tko će s kim sjesti...
ipak je više u domeni cura

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Slazem se s.mamasch i ninom70.
Meni su takva ponasanja bila strasna i kad sam imala 20 i sad 40. Ne radi se o nikakvom generac.jazu nego neodgojensoti, nepristojnosti i nedostatku osnova kulturnog ponasanja.

Bez obzira na vanjske utjecaje neka djeca su takva odmalena i takva narqvno i ostanu (imam primjera oko sebe) bome me n i je u takvim slucajevima zakazao rodit.odgoj.

---

pa uvijek je bilo "neodgojenih", "nepristojnih", "bez kulture", "zlocestih" ...
ima ih i bit ce ih

ali reci da je vecina mlade generacije takva ...
to vec spada pod gore citiranog Sokrata ..

Pa ja sam jedna od onih koji reagiraju sa svojom i s tudom djecom. Sjecate se teme parka... Ali sasvim mi je drugacije reagirati kad ja vidim i cujem a sasvim drugacije pricekati neku djecu nakon skole jer moje dijete danima prijavljuje maltretiranje. Vidite li vi razliku?
I najozbiljnije meni ne bi bilo ok da neka mama poziva na odgovornost moje dijete za ponasanje koje nije vidjela. Ako smatra da treba reagirat i nakon sto je prijavila ucitelju, onda neka kaze meni. Sasvim mi se neproporcionalnim cini raspored snaga: odrasla pripremljena osoba i dvije desetogodisnjakinje.
I mislim da je toga uvijek bilo al je u prijasnim generacijama prag boli bio visi. Bar mi se cini. Ono podmetalo se i prijetvorno smjeskalo samo nekako to je manje boljelo...ili je bilo potisnuto.
Osobno nemam nekih trauma... Iako nisam bila a to sam ni sad popularna.
Moji sinovi su razliciti ali samo je jedan taj tip kolovode. I definitivno da koga sustavno maltretiea bilo bi mi drago da me ucitelj ili roditelji obavijeste pa bih to rjesavala.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

a što se tiče tih ženskih odnosa
je li toga bilo nekada?
meni se čini da nije
ili sam ja senilna baba, pa sve pozaboravljala
ili sam odrasla na selu gdje smo bile preglupe za te suptilne svinjarije
prvi put sam takve stvari vidjela u američkim filmovima o njihovim srednjim školama

---

bilo je
mozda ne u tvom krugu prijateljica
ili ne u tvom razredu
ali sigurno je bilo

onda je valjda bila stvar u malom mjestu
ili mi je tako dobro pao grah
ili se mene osobno nije ticalo, pa nisam doživljavala
i to je lako moguće

Ma nisi to tako dozivljavala. Tu se stvari mijenjaju iako i danas puno ovisi o dozivljaju u takvim stvarima.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

a što se tiče tih ženskih odnosa
je li toga bilo nekada?
meni se čini da nije
ili sam ja senilna baba, pa sve pozaboravljala
ili sam odrasla na selu gdje smo bile preglupe za te suptilne svinjarije
prvi put sam takve stvari vidjela u američkim filmovima o njihovim srednjim školama

---

Naravno da je bilo. Žene su oduvijek pasino agresivne. Jer nam fizička agresija nije jača strana, već verbalna.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

onda je valjda bila stvar u malom mjestu
ili mi je tako dobro pao grah
ili se mene osobno nije ticalo, pa nisam doživljavala
i to je lako moguće

---

ja isto ovako kao alex.ne sjecam se toga u svom okruzenju.isto manje mjesto.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Ali sasvim mi je drugacije reagirati kad ja vidim i cujem a sasvim drugacije pricekati neku djecu nakon skole jer moje dijete danima prijavljuje maltretiranje. Vidite li vi razliku?
I najozbiljnije meni ne bi bilo ok da neka mama poziva na odgovornost moje dijete za ponasanje koje nije vidjela. Ako smatra da treba reagirat i nakon sto je prijavila ucitelju, onda neka kaze meni.

---

Samo sto mama kaze da je pokusala razgovarati s roditeljima druge dvije djevojcice, al s njihove strane nije bilo interesa da se problem rijesi. Sta onda poduzeti?

Svakako je dobro osnazivati dijete i uciti ga da se izbori za sebe. Al isto tako postoje situacije (ne kazem da je ovo ta) u kojima se dijete ne moze izboriti samo za sebe i treba mu pomoc roditelja. Ma koliko dijete samopoudano bilo. Podsjeca me to na pricu jednog instruktura borilackih vjestina koji je nekim zenama koje su trazili da ih nauci samoobrani objasnio da djabe njima sve borilacke vjestine, ako ih napadne neko 30 kila tezi. Taj ce ih samo masom sredit. Nije ni sve u samopouzdanju.

Ne dozivljavam kao sacekusu to da se odrasla osoba obrati dvijema curicama i objasni in da im ponasanje nije u redu. Pa ne mislim da ih treba nalemat ili izderat se ili nesto takvo. A da se moj sin ponasa kao nasilnik ja zaista ne bi imala nista protov da ga neki roditelj pozove na red. Stovise.

A reagiranje u situaciji u kojoj mi dijete danima ponavlja da je maltretirino i reagiranje na prizor maltretiranja u parku mi nije nimalo slicno jedino u slucaju da bas nista ne vjerujem djetetu.

Pa ako s druge strane nije bilo interesa znaci da je tim roditeljima ok takvo ponasanje i da tako odgajaju svoju djecu. Koja je vjerojatnost da ce jedan fini razgovor s tudom mamom promijenit ponasanje? A koja je vjerojatnost da ce se roditelji nespremni na suradnju na taj razgovor uvrijedit i bit jos manje spremni?
Ono taj razgovor ima smisla jedino ako ce se djevojcicama utjerat strah u kosti pa ce iz straha odabrat drugu zrtvu...

I ne radi se tu o tome da ja ne bih vjerovala vlastitom djetetu vec da jednostavno nisam odgovorna za tu situaciju. Ono da mi dijete dolazi kuci u suzama i modricama ja mogu samo s uciteljem razgovarat i sa svojim djetetom. Pa ako tonije dostatno s pedagogom i tim roditeljima. Ono jednostavno ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bih isla pred skolu razgovarat s tudom djecom. Stvarno ne mogu.
Zapravo ne razumijem kako je to vama prirodno. Ne sjecam se da sam ikad dozivjela takvo sto ni kao dijete ni kao roditelj. Ma ono meni je ta situacija urbana legenda.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

radim sa djecom 8 godina, i nikako ne bih rekla da su djeca sve gora i gora
moje je iskustvo suprotno, djeca su sve bolja i bolja
u smislu da puno manje rade štetu, tuku se međusobno, maltretiraju..

---

Ovo je i moj dojam isto.
Mislim da sam okružena dovoljnim brojem djece, a i iz rada u školi, da to mogu reći, i rekla bi da se roditelji njima bave na način da ih zaista odgajaju.
Naravno ima iznimki, ko i uvijek, ali zaista ne vidim da su današnja djeca lošije odgojena neko u naše vrijeme, upravo suprotno.

Inače alex, takvih ponašanja što opisuješ bilo je i u moje vrijeme, kad se samo sjetim kako bi me cure izolirale, rugale mi se, isključivale, radile smicalice, imale zlobne primjedbe, rugale mi se zbog frizure, odjeće ili nekih cipela koje sam dobila u nasljedstvo, iz doba kad su se kecelje nosile i ko fol svi smo bili isti, zbog toga što sam emotivna, što dobro učim, našle bi već neki razlog. Možda je nekoga mimoišlo, nekoga ne. I ja sam rasla u malome mjestu ;)

Ja u potpunosti potpisujem Jadranku.

Kako bih reagirala tocno, to mi je tesko reci jer nisam bila u takvoj situaciji.
al kad mi odbrusi balavac od 7 god na moju ljubaznu molbu da nam ne suta loptu u fasadu zgrade jer je 10m do igraliste s golovima i kosevima dodje mi da ...grrrr..ma da cujem svoje dijete da tako nekome starijem odgovara i to na normalnu ljubaznu molbu da ljudi mogu odmorit i da se ne ljusti fasada, doma bi me jakoooo dobro culi.

a jok ovi se jos deru i drsko odgovaraju sutaju jos jace ..ma strasno i meni neprihvatljivo.

Pobjegla rijec: neprihvatljivo ponasanje.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Curičasto je maltretiranje teško opisati i dokazati. Radi se najčešće o par nevinih riječi i puno pogleda, okolnog spletkarenja, usputnih "naivnih" komentara, diskretnog durenja, a sve to dok se metu slatkim rijecima uvjerava da je njihovo prijateljstvo vjecno i neraskidivo (tako da ova misli da izlaza nema).

---

Upravo tako...
Evo navest cu par stvari, kupili iste cizme kakve ova jedna curica ima, i vec prvi dan je moju napala jer kopira, ona ih je prva kupila i moja ih nema pravo nositi.
Nedajboze da kupimo biljeznicu s likom kakvog ima jedna od njih, igrackice lps isto tako, strogo joj je bilo zabranjeno upisati se na jednu vanskolsku aktivnost jer jedna od njih polazi istu...
Meni je nezamislim rijecnik curice u drugom razredu; njoj pukne zivac i mora se izderat, ili pak joj se povraca cim vidi moju, najrađe bi ju ubila i slicne fore... Meni je to zbilja grozno... Ja sa svojom kceri svaki dan prije spavanja imam obicaj proci kroz cijeli dan, onako nenametljivo, nakon toga objektivno sagledam i zakljucim o cemu se radi...

Mislim da neki roditelji jednostavno premalo ili cak nimalo ne razgovaraju sa svojom djecom, osim opcenito kakvu je ocjenu dobilo u skoli, i to je to..

Sad su nam spas ovi dugi ljetni praznici, nadam se da cemo uspjeti u rome da se barem zna glasno i bez straha suprotstaviti kad se nađe u takvim situacijama...

Od pocetka se nisam htjela mijesati, jer sam svjesna da su sad to te dvije curke, kasnije ce se pojaviti vjerojatno neke druge ali vidim da ona brz moje pomoci nebi to mogla sama odraditi jer je bas dobrica...

Čerili, neka im kaže da si kupe nove šlape ako im smeta. :)
Zapravo, zašto uopće komunicira s njima?

Sjećam se ko dijete sam se isto tako žalila mami i ona je uglavnom imala odlične replike za svaku anegdotu. Što sam sve trebala reći maltretatorima. Uglavnom, ne sjetiš se nikad ničeg pametnog u tom trenu dok se sranje dešava. Jednostavno si osupnut onim što se vrti.

Citiraj:

---

Cheerilee prvotno napisa

Upravo tako...
Evo navest cu par stvari, kupili iste cizme kakve ova jedna curica ima, i vec prvi dan je moju napala jer kopira, ona ih je prva kupila i moja ih nema pravo nositi.
Nedajboze da kupimo biljeznicu s likom kakvog ima jedna od njih, igrackice lps isto tako, strogo joj je bilo zabranjeno upisati se na jednu vanskolsku aktivnost jer jedna od njih polazi istu...
Meni je nezamislim rijecnik curice u drugom razredu; njoj pukne zivac i mora se izderat, ili pak joj se povraca cim vidi moju, najrađe bi ju ubila i slicne fore... Meni je to zbilja grozno... Ja sa svojom kceri svaki dan prije spavanja imam obicaj proci kroz cijeli dan, onako nenametljivo, nakon toga objektivno sagledam i zakljucim o cemu se radi...

Mislim da neki roditelji jednostavno premalo ili cak nimalo ne razgovaraju sa svojom djecom, osim opcenito kakvu je ocjenu dobilo u skoli, i to je to..

Sad su nam spas ovi dugi ljetni praznici, nadam se da cemo uspjeti u rome da se barem zna glasno i bez straha suprotstaviti kad se nađe u takvim situacijama...

Od pocetka se nisam htjela mijesati, jer sam svjesna da su sad to te dvije curke, kasnije ce se pojaviti vjerojatno neke druge ali vidim da ona brz moje pomoci nebi to mogla sama odraditi jer je bas dobrica...

---

Samo ti nju uputi, majke ti mile pa nije neka aktivnost ili čizme osmišljene samo za dotičnu (očito razmaženu) damu, ne mogu vjerovat :rolleyeyes:

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

Čerili, neka im kaže da si kupe nove šlape ako im smeta. :)
Zapravo, zašto uopće komunicira s njima?

Sjećam se ko dijete sam se isto tako žalila mami i ona je uglavnom imala odlične replike za svaku anegdotu. Što sam sve trebala reći maltretatorima. Uglavnom, ne sjetiš se nikad ničeg pametnog u tom trenu dok se sranje dešava. Jednostavno si osupnut onim što se vrti.

---

Ona se jednostavno ne snađe u tom trenutku, vjerojatno ostane iznenađena kako si i sama napisala...
U istom su razredu pa nemoguce maknut od njih...

Cheerilee zašto misliš da roditelji ne razgovaraju s djecom?
ali percepcija važnosti događaja tog djeteta nije ista percepciji tvog
a i ta curica sigurno neće to ići doma materi pričati: "znaš danas sam rekla jednoj curici da je glupa jer ima iste čizme kao ja"
niti će to priznati, niti je to njoj važno da bi o tim razgovarala

i ja mislim da je tu jedino rješenje osnaživanje svog djeteta
drugo dijete ti nećeš moći promjeniti

prošla slične situacije sa svojim djetetom
ne mogu reći da je osnaživanje nešto uspjelo

Cheerilee, nadam se da ce vam ljeto i nova skolska godina donijeti promjenu!

Ako se to ipak ne dogodi, razmisli da potrazis savjet nekog strucnijeg tko zna kako se nositi s nasiljem, nekog specijaliziranog za to. Mozda zaista nije dobra ideja sacekat te dvije curice i rec im par rijeci, mozda bi stvarno od toga bilo gore...

To sto opisujes je bas nasilje. Tvoje dijete se zbog njih boji biti ono sto zeli biti. To sto joj one vicu je bas strasno. Al jos je strasnije, ako se ona zbog njih nije upisala na zeljenu aktivnost. Cini mi se da tvoja curica sad ima puno povjerenja u tebe, al, lako moguce (a ovo govorim iz osobnog iskustva) da ce se, ako vidi da joj to povjeravanje ne donosi promjenu, i prestat povjeravat.

Problem s cijelom tom situacijom nije njen nedostatak samopouzdanja niti to sta je predobra i ne zna se postavit, problem su te dvije curice. Nemoj da misli da je ona odgovorna (kriva).

Jadranka potpuno kuzim tvoj stav i razmisljam u istom smjeru.

Cherilee, moje je misljenje da nije dovoljno osnazivati svoje dijete niti vama treba strucna pomoc.
Ja osobno bih kontaktirala roditelje tih djevojcica i skrenula im paznju da su im djeca mali bullyji (cesto mi roditelji ne znamo sto se zapravo dogadja dok su nam djeca u skoli), a i svakako bih to (ako vec nisi) prijavila uciteljici a ako se ponavlja i skolskom psihologu ili pedagogu. Nikako ne bih fokus stavila samo na svoje dijete. Bas zato sto su u istom razredu. Klinkama treba dati do znanja da netko odraslu zna za njihov bullying i da ce biti posljedica ako ne prestanu.
Sto se tice istog lika na biljeznicama ili izvanskolske aktivnosti...hej, pa nismo u holivudskom filmu gdje klika napirlitanih balavica dirigira cijelom skolom!!! U toga te klinke moraju postati svjesne! Kako dvije osnovnoskolke mogu ikojem drugom djetetu iz kolektiva zabraniti da sudjeluje u nekoj aktivnosti?? Sjede u Skolskom odboru ili u Zbornici???

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Cherilee, moje je misljenje da nije dovoljno osnazivati svoje dijete niti vama treba strucna pomoc.

---

Slažem se. Onako generalno gledano, meni je savet o "osnaživanju" deteta baš uvredljiv ako potiče od vaspitača/učitelja/nastavnika/stručnog osoblja škole.
Šta je to drugo nego uvijena poruka "mi odrasli ne možemo ništa, hajde dete ti se potrudi pa se samo izbori sa tim jer eto mi odrasli ne umemo..."
To je davanje legitimiteta agresoru.
Jer se time šalje poruka žrtvi da je agresor OK, a nešto nije u redu sa žrtvom.

Moja curica je išla na ples ove godine, sve sedmogodišnjakinje. I malo-malo, pa bar jedna od njih izađe u suzama sa probe, ili čak izađe uplakana na scenu na priredbi, jer su se "drugarice" posvađale, ili dođe kući sa modricom i čvorugom jer su se malo gurale i natezale...
Kada sam provirila šta one rade na tim "pauzama": - to se šamaraju, štipaju, guraju dok ne padnu, bodu se u oči pa koja izdrži da ne trepne, - ono, Sparta; ako ne to, onda se časte nadimcima i rečenicama slično kao kod Cheerilee.
Meni je to kompletno neprihvatljivo. Ja razumem da su deca takva kakva su i da se vaspitanje nosi od kuće, ali ako u tih sat vremena plesa ne može da se postigne neka normalna radna atmosfera, onda nešto nije u redu sa metodom rada.
Ja sam očekivala da će se razvijati kolektivni duh i saradnja tipa "jeej, hajde sad zajednički da pokažemo kako dobro igramo u timu", ali sve se svodi na to ko je kad pogrešio, ko pleše bolje a ko lošije, i voditeljki plesa je apsolutno svejedno ako će joj jedna curica plakati na sceni jer se posvađala, druga žmirkati jer su je uboli u oko a trećoj se obraz crveneti od šamara (nažalost, ne karikiram)...Ugl. ne idemo više na ples jer ja baš i ne verujem u osnaživanje.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

Cheerilee zašto misliš da roditelji ne razgovaraju s djecom?
ali percepcija važnosti događaja tog djeteta nije ista percepciji tvog
a i ta curica sigurno neće to ići doma materi pričati: "znaš danas sam rekla jednoj curici da je glupa jer ima iste čizme kao ja"
niti će to priznati, niti je to njoj važno da bi o tim razgovarala

i ja mislim da je tu jedino rješenje osnaživanje svog djeteta
drugo dijete ti nećeš moći promjeniti

prošla slične situacije sa svojim djetetom
ne mogu reći da je osnaživanje nešto uspjelo

---

Za jednu sam sigurna da roditelji pojma nemaju jer sam u nekoliko navrata bila s mamom i ona je sigurna kak je njeni dijete divnog i krasnog ponasanja ( ali je i dijete bilo kraj mame prava dobrica)...
Dok je druga rekla da su svjesni dijetetovog teskog karaktera i da pricaju s njom doma, i kod nje se hvalabogu vide pomaci na bolje...

Citiraj:

---

Cheerilee prvotno napisa

Za jednu sam sigurna da roditelji pojma nemaju jer sam u nekoliko navrata bila s mamom i ona je sigurna kak je njeni dijete divnog i krasnog ponasanja ( ali je i dijete bilo kraj mame prava dobrica)...
Dok je druga rekla da su svjesni dijetetovog teskog karaktera i da pricaju s njom doma, i kod nje se hvalabogu vide pomaci na bolje...

---

Ovo je potvrda mojeg posta... treba roditeljima dati do znanja da im djecu netko promatra i da se takvo ponašanje neće prešutjeti niti tolerirati.
Oni koji su normalni u glavi i koji ne znaju za takvo ponašanje pokušat će djelovati na svoje dijete kako bi ono ispravilo neprihvatljivo ponašanje, a oni koji su i sam i takvi ipak će biti na taj način upozoreni da bullying njihove djece neće proći bez sankcija.

bullying je deifnitivno problem koji trebaju rješavati odrasli, tj njime što je više moguće upravljati
ovaj primjer od pulinke je baš primjer kad odrasli toleriraju takvo ponašanje, tj njima je normalno, onda je i djeci normalno

danas je dosta naših škola prošlo kroz edukacije i programe za školu bez nasilja, i barem deklarativno nešto znaju o tome, samo ih nekad treba podsjetiti i gurat da rade što im je posao
treba biti uključena učiteljica koja će kroz razne sadržaje podučiti djecu da takvo ponašanje nije poželjno ni dobro, reagirati i zaustaviti kada primijeti neke takve primjere i slično
i dok je iluzorno očekivati od djeteta koje je žrtva da se suprotstavi samo, oni treći - promatrači, mogu nešto više učiniti, samo ih treba potaknuti u tom smjeru
cheerilee, ja bih definitivno uključila i učiteljicu i stručnu službu, jer to nije vaš osobni problem s te dvije cure, to je problem cijelog razreda

sve je to, što vi pišete super
ali teoretski lijepo zvuči, malčice je drukčije u praksi
većina škola se s tim neće "natezati"
i proglasiti će to dječjim stvarima
znam, profesionalno, nekoliko primjera gdje su roditelji pokušavali razgovarati s roditeljima s druge strane, išli u školu, prvo učitelj, pa stručne službe škole
da bi na kraju završili kod vanjskog psihologa/psihijatra koji je na kraju preoporučio promjenu škole

ne mislim da je ovo Cheerilee takav problem, kao ovi "moji" primjeri
ali samo nekako imam slabe vjere u djelotvornost stručnih službi škole

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

bullying je deifnitivno problem koji trebaju rješavati odrasli, tj njime što je više moguće upravljati
ovaj primjer od pulinke je baš primjer kad odrasli toleriraju takvo ponašanje, tj njima je normalno, onda je i djeci normalno

danas je dosta naših škola prošlo kroz edukacije i programe za školu bez nasilja, i barem deklarativno nešto znaju o tome, samo ih nekad treba podsjetiti i gurat da rade što im je posao
treba biti uključena učiteljica koja će kroz razne sadržaje podučiti djecu da takvo ponašanje nije poželjno ni dobro, reagirati i zaustaviti kada primijeti neke takve primjere i slično
i dok je iluzorno očekivati od djeteta koje je žrtva da se suprotstavi samo, oni treći - promatrači, mogu nešto više učiniti, samo ih treba potaknuti u tom smjeru
cheerilee, ja bih definitivno uključila i učiteljicu i stručnu službu, jer to nije vaš osobni problem s te dvije cure, to je problem cijelog razreda

---

upravo tako, tang.

razred od m je baš kompliciran, posložio se tako da je svako malo neka frka. imaju blizance, fizički nasilne s nekom dijagnozom, ne znam kojom. koji fizički nasrću.

imaju jednu curicu, izrazit problem, u dva razreda je promijenila tri škole, radi svega.

a imaju i dvije „šefice“ koje se natječu i svako malo su u sukobu, od kojih je jedna moja m. koja je od početka prvog razreda bila, a bome i u ulozi bulija (u smislu ovih intriga, spletki) i u ulozi žrtve bulinga.
ma svega.
jer, svi se oni nose s tim svojim životom u kolektivu kako znaju.
a obično kad ne znaju što i kako, a često ne znaju, onda se postave potpuno krivo i situacije rješavaju na krivi način.

i zato im odrasli trebaju pomoć. da nauče. da razviju svoju emocionalnu inteligenciju, da razmisle prije nego što će nekoga povrijediti. jer često ni ne kuže da njihovi postupci nekoga pogode. a kad ih s tim suočiš, onda shvate.

a znam da aleks ima drugačije mišljenje, al da se škola neće s tim natezati to govori samo o školi. ne kažem, možda nalete na slučaj koji je beznadan, al u većini slučajeva to i jesu dječja posla. dječja posla koja, ako se na njih ne reagira, mogu od nečijeg dječjeg života učiniti pakao.

Napisala sam ranije, da sam nekoliko puta bila kod uciteljice, dakle upoznata je sa situacijom i razgovarala s njih dvije, ali i cijelim razredom, imali su nekakve radionice na temu i time sam zadovoljna...
Ovaj nas primjer sam navela samo iz razliga da obrazlozim svoj prvi post na ovoj temi, da se sve rasteze i trazi ime za nekakvi ponasanje...

Isto tako znam da ne nasrcu samo na moje dijete, vec i na druge. E sad, dal njihovi roditelji to znaju ili ne, neznam. Mozda znaju pa misle da su to djecja posla, moglo bi biti..
Ja svakako ne mislim svoje dijete u tome ostaviti samo, puno razgovaramo i pokusavam joj pomoci, a tko ce ako ne ja...

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

upravo tako, tang.

razred od m je baš kompliciran, posložio se tako da je svako malo neka frka. imaju blizance, fizički nasilne s nekom dijagnozom, ne znam kojom. koji fizički nasrću.

imaju jednu curicu, izrazit problem, u dva razreda je promijenila tri škole, radi svega.

a imaju i dvije „šefice“ koje se natječu i svako malo su u sukobu, od kojih je jedna moja m. koja je od početka prvog razreda bila, a bome i u ulozi bulija (u smislu ovih intriga, spletki) i u ulozi žrtve bulinga.
ma svega.
jer, svi se oni nose s tim svojim životom u kolektivu kako znaju.
a obično kad ne znaju što i kako, a često ne znaju, onda se postave potpuno krivo i situacije rješavaju na krivi način.

i zato im odrasli trebaju pomoć. da nauče. da razviju svoju emocionalnu inteligenciju, da razmisle prije nego što će nekoga povrijediti. jer često ni ne kuže da njihovi postupci nekoga pogode. a kad ih s tim suočiš, onda shvate.

a znam da aleks ima drugačije mišljenje, al da se škola neće s tim natezati to govori samo o školi. ne kažem, možda nalete na slučaj koji je beznadan, al u većini slučajeva to i jesu dječja posla. dječja posla koja, ako se na njih ne reagira, mogu od nečijeg dječjeg života učiniti pakao.

---

Eh, aleks ima drugo mišljenje, a i ja bih imala isto takvo mišljenje da sam iskusila samo razred svog mlađeg sina...

Ali imam još jednog i u njegovom razredu (od prvog do četvrtog) odlična učiteljica je sustavno radila na tim odnosima u kolektivu i oni su se lijepo izgradili kako treba. Držala je i nama radionice i sve je to bilo baš kako treba, iako je u razredu bilo biserja s kojima je kasnije razrednik ponekad teško izlazio na kraj, ali temelji odgoja su bili super.

Kod mog mlađeg - oni su kao i kod kćeri od aleks prepušteni da to rješavaju kako znaju i umiju, a to češće ispadne loše nego dobro. Pouka koju je ta generacija izvukla je da se moraju sami snalaziti jer odrasli ne mogu ili ne žele. Pa to svakako ispada. Poderala sam jezik do korijena pokušavajući tu nešto učiniti (učitelji, profesori, stručna služba, drugi roditelji...) ali nisam baš presretna kako je ispalo. Na sreću, to je gotovo, moj sin odlazi u srednju, ali na žalost - cijela ta generacija pretrpjela je trajnu štetu i što se tiče odnosa u kolektivu i što se tiče znanja (zbog ometanja nastave i visokog stupnja nasilnog ponašanja). Štaš, pojeo vuk magarca.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

sve je to, što vi pišete super
ali teoretski lijepo zvuči, malčice je drukčije u praksi
većina škola se s tim neće "natezati"
i proglasiti će to dječjim stvarima
znam, profesionalno, nekoliko primjera gdje su roditelji pokušavali razgovarati s roditeljima s druge strane, išli u školu, prvo učitelj, pa stručne službe škole
da bi na kraju završili kod vanjskog psihologa/psihijatra koji je na kraju preoporučio promjenu škole

ne mislim da je ovo Cheerilee takav problem, kao ovi "moji" primjeri
ali samo nekako imam slabe vjere u djelotvornost stručnih službi škole

---

Većina nas je sa svojom djecom na žalost imala iskustava sa bulijima ili sa neprilagođenom djecom, ima ih u svim školama, no to ne znači da ne treba biti dosadan i učiteljici i školi i ravnatelju. Boli me briga što sam im dosadna, njihovo je da aktivno sudjeluju u odgoju kako naše "mirnije" djece tako i malih bulija, i ne namjeravam ih štedjeti prigovora i zahtjeva, usmenih i pismenih, kako bi oni mogli slijegati ramenima, odgovarati mi "ruke su nam vezane, ne možemo ništa osim pismene opomene".
MOji klinci u razredu imaju klinca koji nije bully ali očito ima neki poremećaj u ponašanju jer baca klupe, razbij monitore i drugi školski inventar, uništava drugoj djecu njihovu imovinu, prijeti škarama itd. Moji klinci su mi masu puta rekli da u školu idu sa strepnjom i stresom što će se taj dan dogoditi i da li će klupe letjeti.
Učiteljica mi je sa žaljenjem rekla da su njoj ruke vezane i da ona može jedino i dalje inzistirati da ostatak kolektiva radi na socijalizaciji tog klinca, đšto u prijevodu znači da su ove godine tjedno umjesto da imaju nastavu i uče novo gradivo barem 3 škosla sata tjedno "trošili" igrajući s esocijalne službe odnosno psihologa tom klincu.
Dakle, cijeli je kolektiv bio uskraćen učenja i nastave jer su na neki način preuzeli ulogu odraslih, i to zato jer tako piše u uputama za djelovanje koje učiteljica ima od tko zna koga (Ministarstva obrazovanja, CZSS-a, nemam pojma koga) za slučajeve takvog nasilja.

I što napraviti?
Klinac to radi već 4 godine, dobio je do sada bezbroj jedinica, opomena, razgovora kod arvnatelja i pdihologa, mater mu je svako malo u školi, ali nitko nema ništa djelotvorno (da upotrijebim taj neugodan izraz) za rješavanje ovog problema odnosno za spašavanje preostalih 14 učenika koji su već 4 godine izloženi svemu tome. Zar bismo trebali ispisati njih 14, ili...?

ma slažem se da treba reagirati
ali koliko je je vaše reagiranje urodilo ikakvim rezultatom?

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

ma slažem se da treba reagirati
ali koliko je je vaše reagiranje urodilo ikakvim rezultatom?

---

Bome, to smo svi iskusili...

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

ma slažem se da treba reagirati
ali koliko je je vaše reagiranje urodilo ikakvim rezultatom?

---

Pa u mojem slučaju recimo da je bilo 50:50 uspješno, ali barem ja imam neku satisfakciju i moji klinci na mojem primjeru uče da ne smiju šutjeti i trpiti, ali i da vide kakvo je ponašanje neprihvatljivo i što njihov tata i ja očekujemo da oni NE rade.
Moji klinci ne hodaju pognute glave i ne boje se nekih klinaca, kao što je to slučaj sa djecom čiji roditelji nisu dolazili u školu, nisu kontaktirali druge roditelje niti davali u javnost problematiku sa kojom se bore njihova djeca, nego su se fokusirali na preodgoj svojih klinaca koji su bili žrtve.