mama, mamica, mami...tata, tatek, tatica, tati...ali tu i tamo doda moje ime ili me zazove samo po imenu, dok tatu malo češće..
No, ne smeta me, preslatko mi je to! Ali ne bih htjela da mi izbaci mamkanje iz upotrebe! Nekako se sva ispunim ljubavlju kad me onako milo po gleda i prošapuće: "Mamice!" :heart:
PS
Moju kolegicu je kćer (3,5 g.) počela unazad nekog vremena zvati samo i isključivo imenom. Kad sam je srela i nakon što joj je dijete dotrčalo i reklo: "N. daj mi vode!" samo mi je prokomentirala da joj fali mamkanje, ali da mala ne odustaje... :roll: