lunja a kak klinci u školi s gramatikom i pisanjem?
Printable View
lunja a kak klinci u školi s gramatikom i pisanjem?
Starija ima 7, zavrsila je ovdje treci razred koji je zapravo ekvivalent nasem prvom. S jezikom (svim podrucjima, od vokabulara do gramatike) je izrazito napredna, i to ne u odnosu na djecu doseljenika, nego na standard.
Mladja u vrticu odbija govoriti uopce ( toliko da su se nedavno tete iznenadile kad su joj konacno cule boju glasa, razgovarala je s tatom u predsoblju). Ali je nedavno iznebuha progovorila nizozemski kuci, govori ga iskljucivo sa sestrom, ali gramaticki tocno, s obzirom na dob (2,9). I zna jako puno rijeci.
Tata ne bi probao jer mu je to posve nepotrebno. On govori dovoljno da moze uljudno pozdraviti, kupiti pola kruha u ducanu ili naruciti jelo. Ne znam koliko vas je ovdje pokusalo nauciti strani jezik, posve razlicit onima koje vec pricate, u odrasloj dobi. Nije lako, pogotovo ako taj jezik ne ucite boravkom u zemlji u kojoj se on govori. Meni jezici idu odlicno, ali od madjarskog sam odustala nakon jednog semestra jer, u dobi u kojoj sam ga pokusala nauciti, nikad nije kliknulo kako treba. Dalje od jo napot kivanok i egy sor - ne znam. A i to nisam naucila na faksu, vec redovitim boravkom u Budimpesti nekad davno.
Za ovo pristojno i nepristojno, cini mi se da govorimo o dvije razlcite stvari. Zapravo mislim da me razumiju oni koji i sami zive vani i nalaze se bas u takvoj situaciji. Naravno da me nije sramota govoriti materinjim jezikom (ili bilo kojim drugim) bilo gdje. Nije u tome stvar.
Govorim hrvatski svuda, pred americkom rodbinom, u ducanu, u parku, na poslu. I djeci se obracam na hrvatskom bilo gdje, ako je ta komunikacija usmjerena direktno djeci i ne iskljucuje druge ljude koji su s nama. Uopce nije bitno sto osoba koja takodjer kupuje kilu krumpira ne razumije kad sinu govorim da donese vrecu, niti mislim da je nepristojno sto ne znaju pricam li o krumpiru ili o tome da su ruzni i debeli. Ali ako izadjemo zajedno, recimo, moja prijateljica Amerikanka i njezino dvoje djece i ja i moje dvoje djece, onda govorimo engleski. Ne smatram nimalo pristojnim pred njima, tijekom zajednickog izlaska, koristiti jezik koji ne razumiju. Ako mi se dijete obrati na hrvatskom, na hrvatskom mu i odgovaram, naravno da necu forsirati engleski. No dijete je svjesno tko sto prica i zna koji se jezik kad govori (do te mjere da, ako zeli reci nesto sto drugi ne trebaju znati, govori jezikom koji publika ne razumije).
Ne znam zasto je u cijeloj prici toliko bitno promijeniti moje ili navike cijele obitelji? Dijete razumije hrvatski 100%, a govori, prema ovome sto su neki ovdje napisali, sasvim u redu za dob, ako je u redu da dijete od 3.5 godine povremeno brka deklinaciju ili konjugaciju. Pretpostavljam da jest, s obzirom na slozenost hrvatskog jezika.
Puno vise me zanima kako potaknuti perfekcionista da radi nesto u cemu nije savrsen, pogotovo u slucajevima kad postoji alternativa u kojoj briljira. Mogla sam postaviti pitanje i van jezicnog konteksta, ali onda bih dobila puno manje konkretne odgovore, zar ne?
jelna, tebi hrvatski nije materinji? Baš sam se ponekad pitala, jer te nekad dosta loše razumijem u postovima.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Kaae, mozda pjesmice? Moje ne mogu odoliti da ne zavrse stih koji se rimuje, ako ga ja zapocnem. Jezeva kucica je zgodna za to.
Moje je skromno misljenje da sve radis i vise no po PS-u.
Ja se apsolutno ne bih zabrinjavala sto on ne odgovara, to je pitanje karaktera a ne znanja. Ni moja mladja ne odgovara nikakvim zvukom strancima, pa je progovorila nizozemski sasvim dobro, odjednom.
Mozes mu ponuditi pozitivne izazove, igrati na znatizelju ( npr. znas li kako se kaze paperclip na hrvatskom?). I puno citanja. Ali sigurna sam da to vec i radite.
treba čitati i između redova ponekad :mrgreen: nije mi hrvatski materinji nego zagorski, ali tastatura svašta podnese, ponekad sama tipka kaj hoćeCitiraj:
Deaedi prvotno napisa
striček s placa je iz Baranje, priča kak se tam priča, a žena mu mađarka, on priča po svom a ja po svom ali nas dva se lijepo razumijemo, baš je danas komentirao kad je jednoj ženi reko izvinjavam se , a ona odma trebo si se ispričati, veli on ja sam rođen u jugoslaviji, a sada živim u Hrvatskoj, a nisam se ni pedlja pomako od rodne kuće.
Kaae
kuzim te.
Ako se ugrubo mogu sjetiti... čini mi se da djeca ne griješe u padežima na materinjem, nego slažu tako kako čuju, i slažu dobro. Greške su rijetke (kod nepravilnih glagola npr. ili nekih nepravilnih množina). Kako dobiti perfekcionista - ne znam. Možda da redefiniraš svoje ciljeve koji su možda isto postavljeni visoko i zaključiš da ti je OK da ostane na nivou "razumijem", jer se onda jednog dana možda može aktivirati u "govorim", ali to će se aktivirati samo silom prilike - ako bude prisiljen, nekim stjecajem okolnosti, doći živjeti u RH.
Imam primjer koji nije sasvim usporediv - dvije curke koje su s mamom i tatom pričale hrvatski, a živjele internacionalno i školovale se u američkoj školi. Stjecajem okolnosti morale su se preseliti u tinejdžerskoj dobi nazad i to je, nakon šoka ulaska u srednjoškolski obrazovni sustav na njima stranom jeziku s više-manje problema kako-tako profunkcioniralo, ali ne znam koliko im je pak sad zakržljao eng (bez obzira što smo tu jako izloženi eng), iako mislim da međusobno i dalje pričaju eng., ali su frendovi hrv, a sva pak televizija i glazba je eng. Prije ih se nije moglo dobiti da pričaju hrv, iako je okolina mislila da sve (puno toga) razumiju, odvraćale su na eng ili bi šutjele.
Dakle... možda se moraš zadovoljiti s time da razumije, a ne govori, i nadat se ipak da si posijala sjeme, koje će, ako bude baš zatrebalo, moći niknut.
Mi smo od nedavno u USA, pa iako su okolnosti jako različite, moje je iskustvo da je engleski jednostavno jezik koji preuzme dominaciju... Ono sto meni jako smeta je sljedece:
Ja govorim sa djecom bosanski, čak i u društvu. U kući ja i MM govorimo također tako. ALI svi ostali, odrasli članovi porodice i brojni prijatelji u rečenice na bosanskom miješaju masu engleskih rijeci i vidim da djeca preuzimaju taj obrazac. Ovi ispod 15 govore medjusobno i nama se obraćaju isključivo na eng, i odgovaraju na eng. To mi je čak prihvatljivije od rečenica: danas ima game, moram kupiti groceries, otišao je učiti u library... Ti si big boy... I ovo nije nekada, već uvijek. Dakle, NIKADA ne koriste riječ utakmica, biblioteka, dječak i slično. Boje također koriste eng, dane u sedmici, i tako...
I onda se žale kako djeca ne znaju mnogo pojmova na bosanskom... Mislim, kako će ih znati kada ih ni ovi stariji ne koriste...
A sto se tiče slaganja padeža i sl. Moja cura ima 2 g i 2 mj i ne grijesi ni u padežima, ni u rodu, ni u broju... Priča ko velika. Jedino joj ne ide nepostojano a. Smiješno je kako ga nikad, ali nikad ne izostavlja, mada je ispravim. Sin, s druge strane, ne govori ni upola dobro kao ona, iako je 3 godine stariji, kasnio je s govorom jako i jos nije sve nadoknadio, a sad se umiješao i eng u cijelu priču i prilično sam zabrinuta kako će se to na njega odraziti.
Imas na playstore-u, app bas za predskolce na hrvatskom SUNČICA se zovu, nekoliko ih je i izgovara rijeci glasno i jasno! Mojoj je posebno drag memory jer slova jos ne zna (3g), medjutim vec lagano prepozna i po koje slovo zahvaljujuci bas tim aplikacijama...Citiraj:
Kaae prvotno napisa
U Irskoj smo godinu dana, dosli smo kada je ona imala poprilican vokabular Hrvatskog za svoju dob medjutim, kod nas na igralistu se dogodi da bude 5 mama sa isto toliko djece i isto toliko razlicitih jezika. Jasno mi je koja je zbrka nastala u njezinoj glavici da je pocela mrmljati i izmisljati rijeci koje je spajala sa hrvatskim rijecima, i tu me lagano panika pocela hvatati. Da napomenem, ne ide u vrtic jos uvijek je kod kuce samnom pa imamo vremena do 9mj jos usavrsavati jezik dok ne krene u preeschol. U par mjeseci smo napravili drasticnu razliku, okruzena je sinkroniziranim crticima, muz i ja smo usporili razgovor polako i jasno izgovaramo recenice i bas se vidi napredak! E sad, sto me ceka kad krene vrtic i englesko okruzenje to tek treba saznati...
Možda Juhuhuovci nekome pomognu.
Ne znam zapravo što je na portalu, ali M. voli tu tv emisiju. Portal je nekog novijeg datuma.
Kaae, puno se trudis I svaka ti cast, ali cinjenica je da bas nemas dovoljno situacija da "forsiras" hrvatski. Ja se ne trudim oko ucenja hrvatskog. Sva familija ovdje (Austrija) je iz hrvatske, medjusobno pricamo iskljucivo hrvatski, ali unatoc tomu, curki je vec odavno njemacki dominantan jezik ( ima 6 god.). Hrvatski joj je losiji od ocekivanog obzirom na to da mu je stvarno puno izlozena, ali napreduje, vokabular joj raste s vremenom.
Od najranije dobi, glavno drustvo za igru su joj necakinja i susjeda hrvatica - kod obje se kod kuce govori hrvatski. Ali kad se njih tri igraju, prevladava njemacki.
Poanta je Kaae...poboljsati hrvatski tvojeg sina ce zahtijevati dosta energije I vremena s tvoje strane. A jos je I pefekcionist. Ne bi te htjela obeshrabriti, ali ti si, kao jedini govornik hrvatskog jednostavno premalo, da bi hrvatski kod tvog sina opstao u onoj kolicini koja bi tebi bila zadovoljavajuca.
Joj, ni meni se ne svidja to mijesanje jezika u recenici. Dozvoljavam ponekad, samo za rijeci koje zvuce grozno neprirodno na jeziku koji se govori.
Baš mi klinac veli kako susjedna grupa pjeva neku pjesmu volim te ali sad goodbay
X. Ovako nabrzakenzi i iz perspektive outsidera bez neposrednog iskustva, ja ovako mislim... nije samo sin perfekcionist (i ja sam pa kužim fellow-perfekcioniste) :). Iako, ja sam si izgradila brend na Rodi od svog cronglisha, pa možda i nisam toliki... Kaae, mislim da se trudiš puno, vidim da ti je važno, ali neke stvari mislim da ćeš morat otpustiti. Izlaži ga i dalje, od toga može imati samo koristi, ali mislim da moraš smanjiti svoja očekivanja (iako.... pretpostavljam da uloženi trud traži makar neki povrat, tako da razumijem da je dijelom demotivirajuća situacija ti djetetu hrv, on tebi eng). Mislim da moraš donekle smanjiti očekivanja. Što on više izlazi iz tvog krila u krilo okružja (škola će bit definitivno to), mislim da će ti to bit teže vrtit to "hrčkovo kolo" - pogotovo što ti rasturaš eng i mali to zna (nije tipa ko npr. da natucaš eng pa on za komunicirati s tobom mora furat hrv).Citiraj:
Uh-puh prvotno napisa
E, to. Kasnije, kad skola I drustvo prevagnu I on bude sve manje vremena provodio s tobom...polako ce blijediti i ono sto je do tada naucio. Ako nema cro community, nece imati gdje prakticirati hrvatski...cak i da zeli. A on ne zeli :)
ja bih ipak organizirala godišnje odmore (pogotovo ljetne) u Hrvatskoj :-)Citiraj:
Uh-puh prvotno napisa
My 2 cents: :mrgreen:
Ja pak mislim da to ne mora biti tako i da se ne mora pod svaku cijenu okruziti ljudima koji pricaju hrvatski da ga ne bi izgubio.
U ovoj fazi bi to pomoglo njoj, jer bi ga cuo iz vise izvora i mozda bi bio motiviraniji, medjutim i dalje vjerujem da je sve to samo faza, cini mi se da ona sve radi dobro, da uopce ne inzistira ali da je razvila neki njihov "hod dvojezicarstva", i da samo treba nastaviti kao i dosad. Kaae, drzi se! :heart:
Složila bih se s Elly
Hrvatski community nema; gotovo nitko oko nas nije iz Hrvatske. Hrvatski slusa svaki dan, pa sto bude.
Nemam neka visoka ocekivanja, stvarno ne mislim da ce lektorirati na hrvatskom. Ali stvarno bih voljela da zna/razumije, na nekoj barem relativno jednstavnoj dnevnoj razini (i on i beba). No vidjet cemo.
Sinoc je u krevetu, dok smo citali, pricao samo hrvatski, na primjer.
Pa to je po meni, OK. Ne moraš imat osjećaj da ste zapeli. Razumjet će, a koliko će pričati - vjerojatno svakom godinom sve manje. Ako bude stani-pani da mora propričati, onda će se osloniti na taj svog registar u glavi. Ako budeš ustrajala tako i s bebicom, onda će njih dvoje vjerojatno međusobno pričati eng, s tatom eng, a tebe će slušat na hrv, a odvraćati na eng, a rodbinu će razumjeti, ako neće aktivno odgovarati s rodbinom na hrv. Vidjet ćete što vrijeme nosi.... i koliko će tebi to biti prirodno, a možda i bude, znam obitelji u kojima uopće nisu svjesni s kojim jezikom npr. dvoje govore, mislim da jedan govori isto tako hrvatski, drugi odgovara na stranom, bez da su ful svjesni da tako razgovaraju.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Eto vidis. :)Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Hah, pomijesale su mi se stranice i postovi jucer, pola ovoga nisam ni vidjela. Pogledat cu Juhuhu. Suncice se sjecam... ne znam hoce li mu to biti zanimljivo.
Jako je bitno da ti uvijek i bez iznimke s njima pricas samo na hrvatskom. Ako ti je to bitno.
Nema mi goreg nego kad cujem tri rijeci hrvatskog, tri njemackog i tak stalno. To mi je silovanje jezika, ruzno skroz.
Nas sin samo sa mnom prica hrvatski, ali ja sam s njim od pocetka iskljucivo pricala na hrvatskom.
Rodbinu s kojom prica hrvatski vidi otprilike jednom mjesecno.
Imali su hrvatski u vrticu, dva dana u tjednu svaki drugi tjedan.
Vec sam napisala da mi hrvatski, bez iznimke i uvijek, nije i nece biti opcija. Nasamo, da. U drustvu, uglavnom ne.
Pa i to je vec super, ako kad ste nasamo ne mijesas jezike.
Sad sam procitala tvoj prvi post, sve radis kak treba, bit ce to super, vidjet ces.
Jedino sto mene uopce ne smeta ako nas netko ne razumije, uvijek pitaju ako zele znati , a i ne moraju svi znati sto pricamo.
I svima u naselju je to normalno i naucili su par rijeci hrvatskog.
Sve isto, jedino je mm naucio hrvatski putem, kako na faxu, tako i uz nas. Ali ne koristi ga svakodnevno, u Hrvatskoj ponekad, ali ne stalno.Citiraj:
alga prvotno napisa
Kaae, kako ide?
Čini mi se ok da ne razgovarate na hrvatskom pred drugim ljudima s kojima ste direktno u kontaktu, ni mi to nismo radili, pogotovo kad bi nam netko došao u goste, to je nepristojno.
Mi smo prošli slično sa prvim, mislim da je više do perfekcionističkog karaktera nego do nekih tvojih grešaka. (Isto je sve razumio ali su ga jako frustrirale greške, ne samo u jeziku nego u svemu.)
Možda je metoda kriva, ali ponekad bih ja namjerno pogriješila na hrvatskom pa rekla: Ups, i ja sam zaboravila kako se kaže. Nema veze, probat ću ponovno! Što ti mislis, kako se kaže?
S njim smo dosta radili na kontroli frustracije općenito. Prvo sam morala promijeniti svoj živčani pristup - to je valjda nasljedio od mene, ili naučio.
Kad bih u nečemu pogriješila pred njim, umjesto nagle reakcije i odustajanja rekla bih da me to ljuti i želim odustati, ali pokušat ću još jednom, ili ću tražiti pomoć.
To je bilo jako korisno kod njega, i u roku par mjeseci ispadi u stilu obuje cipelu na krivu nogu, skuži, baci cipelu i viče da ne želi van, ili fula nešto na hrvatskom pa odustane od razgovora osim na engleskom, su postali rijetki.
Dosta je pomagalo pričanje priča i pjesmica na hrvatskom gdje ima rime, to im se sviđa i brzo pohvataju.
Par večeri čitaš ti, a onda kažeš njemu da ispriča tu priču ili otpjeva pjesmu. (Vjerojatno je neće prevoditi nakon što ju čuje 5 puta na hrvatskom, a ni jednom na engleskom.)
Super je što crtiće gleda na hrvatskom. Odmah nakon ga traži da ti prepriča što je koji lik u crtiću rekao.
I naravno, kad sam pokrene razgovor na hrvatskom, pohvališ ga jer mu ide dobro i kažeš da bi voljela da tako pričate što više.
Ja bih zeljela prijaviti znacajan napredak. Nakon 10-odnevnog boravka u rusinskom selu (cini se da joj je to bio pravi poticaj) moja curica je pocela pricati sa mnom rusinski. :zaljubljen:
Bravo! :heart:Citiraj:
Aurora* prvotno napisa
Okruženje čini čuda.