Printable View
Zapravo, kad dobro promislim, ta odricanja od odnosa uopće nisu tako rijetka. Najčešće su na razini braće i sestara zbog ovakvih stvari, rjeđe na razini roditelji - djeca - ali vrlo često onda roditelji sajdaju s jednim ili drugim. Od mojih kontakata zapravo da sva braća i sestre pričaju tijekom cijelog života i da su odnosi sa starcima OK nije situacija kod svih uopće da bi se to podrazumijevalo nažalost...
To beskonačno krpanje slabijeg i u srednjim godinama je baš često, samo je ipak najčešće u sivoj zoni. I nevjerojatno mi je od nekih razumnih roditelja slušati opravdanja zašto to rade.
X. Mislim da je u našoj mediteranskoj kulturi, plus ove gospodarske okolnosti, to posebno izraženo. Razumni roditelji... a vjerojatno je teško bit razuman kod djece, fakat ne znam. Ja neću biti u prilici odlučivat o raspodjeli resursa između 2 ili 3 ili više, pa stvarno ne znam kako bi i što bi. Teško je i sebe objektivno vidjet, ja za sto stvari mislim da sam razumna, a vraga sam razumna.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
A istina. Jedna za druge stvari razumna mama, koju znam, je svako malo nabacivala ideje o dobroj udaji, pa što ne bi bogati rođaci pomogli, pa o nekim nevjerojatnim brzim zaradama - ono maltene dvoje vrijednih su stalno slušali tipa džaba se vi trudite kad će najslabija karika bljesnut i zaradit nevjerojatne novce. Još nije. Svi su prešli 40. Odnosi sve gori.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Moj brat je takav.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
I usput glumi moralnu vertikalu.
A mater, Zaljubljena, bolesno u svog sina isto cijeli život servisira njegova sranja.
Ja više uopće ne kontaktiram s njima.
Neka uživaju zajedno.
Hoće li što ostati od moje očevine/ djedovine jednog dana, ne znam i nije me briga.
Jednostavno sam napravila rez.
Drastični rez.
I puno mirnije živim.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ma zivim i ja mirno, a jos sam i fizicki daleko. Ja sam maloljetni rodjak iz price, nisam direktno upala u zrvanj.
Ja ne bi mogla živiti mirno i to bi me žderalo iznutra
Ali ne možeš ništa napraviti.Citiraj:
Trina prvotno napisa
To traje cijeli život.
Cijeli!
Kad bih napisala samo veća sranja koja je napravio, nitko mi ne bi vjerovao.
Mater je sve redom servisirala.
Kad je meni bilo najteže u životu, njemu se kupavao novi auto.
Jer on je jadan.
Jer on ima troje djece, a u isto vrijeme moje jedno dijete nije dobilo niti jednu, hebenu čoksu s akcije po 3-4 kune.
Ma mrš.
Ja sam to sve gutala i mislila si kako nema veze, ja sam sposobna ( i jesam)
Ja ću pronaći drugi, treći posao i zaraditi ( i jesam)
Dok je u isto vrijeme mater servisirala njegove kockarske dugove.
I onda kad mi je sveki bila nepokretna kod mene i ja ju bedinala, veli meni stara kako ću tako i nju.
Moooolim?!?! Da, da i nju, jer na sina ne može računati kad je takav.
Ok.
I predlani sam pukla skroz.
Zovem ju i ona razgovara sa mnom otresito “ prek lopate”.
Pitam ju kad dolazi u ZG, a ona meni kako ona već je u Zg.
Začuđena pitam zašto mi nije javila, rekla, a čujemo se svakih dva- tri dana.
Odgovor je bio, doslovno...a šta ću ti se javljat.
Ok.
Od onda se ni ja više ne javljam.
I to je to.
Mene to više ne dira, a pogotovo me ne ždere.
Ali me ždere što kad sam bila u bolnici, operirana, borila se s groznom dijagnozom, nije došla u posjetu.
Ni brat, ni šogorica, a oboje su me iskorištavali dok su mogli.
Brat je rekao... da sam na sigurnom, a materi je bilo daleko.
Meni za moje dijete ništa nije daleko, a vjerujem da sve normalne majke tako misle.
Ja bih došla pa makar puzeći, ali bih došla i tu uopće nema rasprave.
Ona nije došla.
Ona se nije javila.
Ona je rodila dvoje djece, ali u srcu ima jedno.
Pamti pa vrati.
Za mene su oni stranci i ne zanimaju me.
Kraj priče.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Mislim da bih ja ko Tanči kojoj šaljem zagrljaj. Neke stvari ne možeš popeglavat. I kad to shvatiš, onda dođe kakav-takav mir.
Tanči jako mi je žao, ali ti si iznašla najbolji mogući način za izaći iz te priče.
A tvoja majka sorry na direktnosti al to nije majka, ona je samo žena koja te rodila.
Tanči, baš mi je žao. Tebi svaka čast što si se uspjela odmaknut od tog odnosa. Za to treba puno snage
Mene zanima, jel i u djetinjstvu pravila razliku između tebe i brata dok ste bili djeca?
nisam Tanči, ali vjerujem da se to vuče još od djetinjstva.
Ne, nije majka.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
I ja isto kažem- osoba koja me rodila.
Je, ali je i tata bio živ pa je nekako to uvijek izbalansirao.Citiraj:
nevena prvotno napisa
Ali da se kužilo, je.
Meni je uvijek sve zamjerala i nikad, ništa nije valjalo što bih napravila.
U isto vrijeme je za sina uvijek imala opravdanja: te on je mali pa pusti ga on je muško pa on je O...ić (kao da ja nisam) itd.
Meni je znala reći, kao u šali, da ja nisam njena, da su me u rodilištu sigurno zamijenili.
Ok, šala i to gruba šala, ali kad se puno puta ponovi, zapitaš se.
I još nešto:
moj otac je umro prije 12 godina, četiri mjeseca nakon njegove smrti je uselila novog frajera u kuću.
Taj lik ju je čak tužio za priznavanje izvanbračne zajednice, ali nije ništa postigao jer je umro prije nje.
I razbolio se od karcinoma.
I mater njega bedina, miksa mu hranu i hrani ga ko bebu, a meni ne može doći u bolnicu jer sam joj daleko.
NIKAD SE NE ODRIČITE NASLJEDSTVA U KORIST PREOSTALOG RODITELJA!!!!
NIKAD!!!!
(isprike na capsu)
Neću prežaliti dok sam živa što sam odustala od kuće na Braču.
U toj kući se moj otac rodio.
I na ostavinskoj je pripala materi.
A ona je četiri mjeseca kasnije uselila frajera bez kućeta i mačeta i još ga njegovala do same smrti.
I ona lijepo godinama iznajmljuje apartmane, zgrće lovu koju troši na brata i "njegove anđele" (tako naziva njegovu djecu od kojih se za jedno niti ne zna pouzdano je li njegovo)
I to sve na mojoj očevini i djedovini.
Svoj dio koji joj je ostao nakon smrti oca je odmah prodala i novce potrošila na sina (još jedan novi auto)
Moju očevinu eksploatira, a na kraju će i prodati ili će joj kamatari, banke...oduzeti.
Pitam se samo; tko će joj onu zadnju čašu vode pružiti kad onemoća? Jer ja neću.
Eto, to je ukratko to.
Uh Tanči, teško je to čitati a kamoli doživjeti. Kažem, ja se divim ljudima koji mogu zatvorit stranicu i ne zderat se oko toga.... ja sam slabić u tom pogledu
Citiraj:
Tanči prvotno napisa
baš dok čitam ovo, stislo me u srcu.
Svaka čast Tanči, drago mi je da si napokon našla mir u srcu.
neću sada pisati o tome, kako netko može raditi tako razliku jer moje srce to ne može shvatiti.
Smuči se čovjeku s godinama.Citiraj:
nevena prvotno napisa
I ja sam bila slabić.
Malo se durim pa popustim.
Znaš one spike; pa ipak mi je to mama i sl.
Ali sad je dosta.
Ne treba mi mama, pogotovo ne takva.
Može itekako, a što je roditelj stariji, ta neravnoteža više dolazi do izražaja. O dalmoškom kultu sina da se i ne govori.
Potpis. Da nisi napisala odakle si (ne da to mamu opravdava), pitala bih jel' Dalmacija u igri. To je grozno i u brojnim slučajevima se podrazumijevalo da žene ništa ne nasljeđuju jer kao one će se udat pa nek se muž brine za njih, a samo se na sinove računa. U harmoničnoj bliskoj obitelji koju poznajem, nisu se braća sjetila dat sestri nešto od djedovine (ono... nikome, a možda ni njoj nije palo napamet, to su sad starci), nego njena nećakinja koja je došla u dodir s drugim mentalnim sklopom (Amerika) - dakle, kćer jednog od braće je smatrala da je to nepravedno i potegla to pitanje! Patrijarhat je još alive and kicking, i to vrlo.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Tanči, nemoj se ni ono zadnje pitat... I potpisujem ti i Caps Lock izjavu.
Ko kaže da je to mentalni sklop Dalmatinaca i po Zagorju ista priča,moja teta je rano umrla a za života je imala pravo uživanja jednog komada zemlje,kad je deda umro teta je još bila živa,i napismeno je dobila dio koji može uživati,dok je jedan tj.prvi sin dobio dosta veliki dio,a druga dva mlada jednaki dio,jedan dio je prepisana na baku,kad je baka umrla njen dio se ravnopravno podijelio na tri sina,a u zapisniku piše da djeca tete nisu ništa dobili je se tetak tak izjasnio u njihovo ime,par njih je bilo već tad i punoljetno
Mi Dalmatinke se to nadamo da je drugdje bolje, a znamo da je to cijela naša HR, možda s iznimkom gradova i Kvarnera (to mi je zadnje uporište nade da je tamo makar 1 generaciju avanciralo ta spika sa svetim sinom vs. kćer za koju je normalno da je "supersveta", jer šta bi njoj bilo bolje itd. - trpi, šuti, ženo, i ja sam. Taj stav je doveo do "prekinimo šutnju" itd. Dijeli ga puno žena i majki naše starije generacije.
Mislim da nisam spomenula da je pater familias iz - Dubrovnika.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Tanči :love2:
Ja sam više vezana na maminu familiju i tu se stvarno ne radi nikakva razlika po spolu (središnja HR), premda se radi nepoštena razlika između djece, od toga nije cijepljena obitelj.
Moje i baka i prabaka su jako preferirale mene i sestru pred bratićima, a djedu je moja sestra bila A1, pa onda duuugo nitko, i onda ja :).
Moja mati je Zagorka, a otac je bio Dalmatinac.
Čudno mi je čitati ove komentare, jer i moja je mama našla drugog čovjeka brzo nakon tatine smrti i "bedinala" ga je do njegove smrti. U svom stanu.
I meni je to sasvim, sasvim normalno. Svaka udovica, udovac i rastavljena žena, muškarac imaju po zakonu pravo na novu ljubav. I mi, kao njihova djeca nemamo nikakva prava miješati se u njihov izbor.
I ja sam se odrekla sve imovine u maminu korist nakon tatine smrti, jer to nije moje, to je njeno! Oni su sve to što imaju sami stvorili, nisam im ja davala novce za to. Od kuda meni pravo da računam na maminu imovinu za vrijeme njena života?!
Ne shvaćam i ne shvaćam. Kako netko, itko može vlastitom roditelju zamjerati to što je našao novu ljubav?
Da očevina, glupi naziv. Kakva očevina, to je muževina.
Ok. I ja sam se odrekla svega u maminu korist nakon tatine smrti. Ona je udovica već skoro 20 godina i ostala je sama.
Nije njezino beti, njezina je jedna polovica. Druga polovica je očeva i valjda bi on to radije ostavio svojoj djeci. Ja želim da moja polovica ostane mojoj djeci, jer ko zna šta se mome muzu može pomotati u glavi hehe.
Nemam ništa protiv novog partnera/muza.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pa ok je odreći se u roditeljevo ime, ok je i ako si taj netko nađe nekoga, ali opet postoje granice.
Ovo što Tanči piše je mimo svake granice "normalnog"ponašanja većini ljudi. Ok Beti, tebi nije, dobro za tebe.
Ja za takvo ponašanje ne bi imala želudac.
Znači, kada ti ili tvoj muž ostanete sami, djeca će uzeti pola imovine koje si ti čitav život sticala. Znam da je tako po zakonu, ali to je jako nepravedno. I što, naći se na cesti u poznim godinama, jer moraš djeci dati pola stana, a ne možeš ako ne prodaš taj stan u kojem si čitav život živjela.Citiraj:
angelina1505 prvotno napisa
Uf, kad samo pomislim! I još da mi djeca rade cirkus i ne gledaju me, ako smatram da je to iza njihovog oca (i obratno, naravno) moje, a ne njihovo.
Nepravedno.
No, znam da često tako jest.
Ja to nisam napravila. Ni moj muž nije to napravio svojoj mami.
Tko zna što li će moja djeca? Jao, nisam smjela ni čitati ovu temu.
Ne smijem više razmišljati o ovoj temi. Ili i dalje ostati na svom ružičastom oblaku u kojem djeca ne traže i ne uzimaju roditeljsku imovinu, ako im ju ovi ne daju dobrovoljno.
Hm...da je takav patrijarhat po Dalmaciji dan danas, valjde ne bi bilo toliko nekretnina s osamdesetijednim vlasnikom u kojima si vlasnik, recimo, dvije tritisucesestopedestdrugine...
Ne beti, ne moram im dati pola stana, ali su upisani na pola stana i čekaju da i ja otplovim jelte. A ne ovisi njihovo naslijedstvo od očevog dijela o mojoj dobroj volji. Jer valjda nisam stekla sve nego pola. Da se idem razvoditi, valjda bi dobila pola a ne sve?!
Nije mi jasno kako se od istog djeteta očekuje da se odrekne u korist živog roditelja, a ako se ne odrekne da Te tako zahebe i izbaci van za života. To je isto tvoje dijete koje si odgojila kako si odgojila. Ako je toliko razumno da se odrekne nasljedstva valjda je toliko razumno/normalno/dobro da te ne bi tjerao da prodaš da bi on uzeo svoj dio odmah.
A ne bi bas ni mogao, ako ćemo pravo.
Meni je to zaštita od buduće “eventualne ludosti” preživjelog roditelja.
Sent from my iPhone using Tapatalk
bas teska tema
Tanci i mamasch jako mi je zao sto ste to dozivjele :-(
grozno
Moj otac je postao udovac,i odrekao se svog dijela u korist nas klinaca,mada je samo jedan dio bio prethodno na njegovo ime zajedničke stečevine ali pod uvjetom da se ravnopravno dijeli na nas sve,ali smo mu mi pripisali doživotno uživanje maminog dijela,veći dio imovine je bio tak i tak od mojih bake i djedaCitiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
E, vidiš. I ja sam bila na ružičastom oblaku kad sam se odrekla traženja zakonskog dijela koji mi je trebao pripasti jer sam htjela biti fer i smatrala sam da je to tako ispravno.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ali ni u ludilu nisam mislila da će se dogoditi ono što se je dogodilo.
Mene ne smeta njen partner. Smeta me što je za njega imala i vremena i novca i volje i snage, a ja sam joj bila predaleko i to u trenutku kad se nije znalo koliko sam ozbiljno bolesna.
Mene ne smeta što ona pomaže bratu, ali me smeta što moje dijete ignorira, a njegova djeca su anđeli. Smeta me što je moj brat dobio desetak auta u zadnjih 25 godina, a ja ni jedan. Smeta me što se njemu plaćaju režije, ovrhe, kazne, kockarski dugovi, dugovi svim ljudima od kojih je posudio novce, zataškavaju se razna sranja...kao da je klinac pa ajde da mu pomognemo.
Smeta me što mu je plaćena preskupa svadba, darovan stan, dvaput kompletni namještaj.
Smeta me što mu je stara dala punomoći na sve i račune i nekretnine pa on može raspolagati s tim kako hoće.
Smeta me što su se dizali krediti za njega.
Mene nitko ništa nikada ne pita. Sve sam saznala poslije i slučajno, kad bi se njih dvoje posvadili pa bi mi stara u navali bijesa i ogorčenosti ispričala.
S druge strane je moja stara prihvatila sve što je naslijedila iza smrti svojeg oca i brata koji nije imao obitelji pa su ga naslijedile sestre, sve odmah prodala i novce opet potrošila na sina.
Možda svi vi koji plovite na ružičastim oblacima imate normalnije majke od moje, ali nažalost moja ne spada u skupinu normalnih.
Ja govorim o neodricanju od dijela koji po zakonu pripada djeci nakon smrti jednog od roditelja. I nema to veze s pravom na novu ljubav nego s tipa scenarijima Alzheimera itd. Dobro, ja imam posebnu obiteljsku anamnezu pa mi je skretanje u glavi sasvim zamisliv scenarij. Al sto se dulje zivi vidis zapravo da je rijetko tko stalno na ruzicastom oblaku, da se ljudima svasta dogadja bez obzira ako su i djetinjstvo i zivot imali u nekom ruzicastom oblaku. Zivotno iskustvo oblikuje svakog od nas. Opet bih, s obz da ne mogu iz svijih cipela, ljudima sugerirala da makar probaju zamislit pad s oblaka kod takvih nekih stvari tipa imovinskopravni odnosi jer su i to zamislivi scenariji koji se ne dogadjaju nekom drugom.
Ako se dobro sjecam s ostavinske rasprave, djeci po zakonu nesto pripada. Znaci, njihovo je. Ne bi bilo logicno da zakon previdja da se odrices neceg sto nije tvoje tako da ne kuzim beti. Mislim da su supruznik i djeca nasljednici istog reda.
Nužni dio ali ne moraš to uzeti
Samo ako je nešto stečeno u braku,a ne da je jedna osoba dobila nešto u nasljedstvoCitiraj:
ina33 prvotno napisa
Tada ima pravo na nužni dio koji iznosi cetvrtinu nasljednog dijela,kojeg može ali i ne mora uzeti
Nije četvrtina neg polovica.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Polovina je ako je zajedničko stečeno u braku,četvrtina ako je onaj drugi to dobio u nasljedstvo,a opet svatko se može odreći svog dijela u korist koga hoce