Mury, i ja mislim da im je gore ljepše ali svejedno užasno boli. Ja nekako vjerujem da ćete na kraju uspjeti :love2:
Printable View
Mury, i ja mislim da im je gore ljepše ali svejedno užasno boli. Ja nekako vjerujem da ćete na kraju uspjeti :love2:
Mury,Tikki.... Nemam rijeci... Ja se ne mogu pomiriti s činjenicom da je gotovo i da neću biti mama,a kad suze krenu, samo se sjetim vas i pomislim: dobro je,jer bar takve boli nisam doživjela...uopće ne mogu zamisliti koliko boli mame andjela, kad mene ovoliko boli...a nikad nisam bila trudna i nemam pojma sto je to :( grlim vas i molim se da vam uspije i da imate bebace koji ce vas veseliti i smanjiti bol...
Nema rijeci koje vas mogu utjesiti.. :love: saljem vam barem hrpu zagrljaja...
Uvjek se iznova isplačem na ovoj temi .. Cure grlim vas i ljubim :love2::heart:..
Prije 2 mjeseca sestra mi je rekla da su odlucili imati jos jedno dijete..danas mi je javila da je trudna..Nemojte me pogresno shvatiti..presretna sam sto cu ponovno postati tetka..sretna sam jer joj se zelja ispunila..Uvijek sam ja bila ta, od nas dvije, koja je bila bolja ucenica i uspjesnija na poslovnom polju..ja sam uvijek bila ta koja je bolje zaradjivala..dala bih sve to da mogu samo mrvu njezine plodnosti imati..Volim moju sestru i mrzim samu sebe sto danas osjecam bol u dusi :(
draga Ledamo i oko mene svi imaju djecu.. I sestra i sestrične i prijateljice....Znam kako ti je nažalost.... Jednom sam već pisala da imam osjećaj da ću cijeli život biti samo kuma i tetka i kupovati tuđoj djeci poklone. Ja znam za sva sniženja dječje robe i stvari. I javljam svojima kojima je ta informacija bitna. Ponekad imam feeling da nisam normalna... S tolikom pažnjom biram i čarapice za nečiju bebicu..Pa do kad? Hoću li ja doživiti da i meni dolaze u babinje i maze moju bebicu :cry:.. Ili da skupa s bebicom čekamo tatu na vratima kad se vraća s posla? Da li ćemo ikad slaviti dječje rođendane? Imati neprospavane noći jer rastu zubići ili plače u snu? Doživjeti da imam prvašića?? Srce mi se kida :cry:
Ljubilice koliko god da sam se danas suzdrzavala da ne placem, sad nemam vise snage...tvoj post me je totalno slomio :( Danas nazalost nemam rijeci utjehe, zato samo topli snazni zagrljaj ti saljem:love2:
I mene lomi svaki dan :cry: al kad nam je tako... Valjda će i nama doći roda... Nisam te htjela rastužiti, al uspjela sam i sebe :love2:
Sad bi mogla do jutra plakati...
Danas je Dječji sajam u Areni. Poželila sam otići, al definitivno nemam šta tamo raditi :cry:
Grlim cure....
Meni se u zadnja vrijeme aktivirao neki odvratan obrambeni mehanizam - sumnjam u svoju sposobnost da budem dobra mama. Odvratan osjecaj.
Predamnom je novi postupak, nosim se s tim potpuno ravnodusno, kao da promatram sa strane.
cure :love2: ... Bubek mozda je i bolje iskljuciti se i ''gledati sa strane'' .. mozda je bas to onaj klik koji nam treba da se opustimo, da dopustimo tijelu da odreagira na sve onako kako bi trebalo a ne kako ga mi strahovima i nadama i zeljama natjeramo da reagira.. neki dan mi je po prvi put na pitanje ''a kad cete vi?'' izletilo nikad, zgrozila sam samu sebe ali i zapitala se je li to mozda istina...ili jednostavno zelim ne davat si nadu pa mozda me iznenadi...
Bubek, znam kakav je to osjećaj. Isto to se i meni događa.
Nekako sam ravnodušna prema svemu tome već dulje vrijeme.
I polako neke druge stvari stavljam u prvi plan.
Je li to obrambeni mehanizam ili sad već nešto drugo, ni sama ne znam.
ljubilice i ostale cure šaljem vam jedan veliki topli zagrljaj..... meni kao i vama..... čekam 7.10. da napravim betu. 5dnt nemam nikakve simptome, pa mi se učini da ipak imam, jedan trenutak imam ogromnu nadu, a već drugi nema ni N od nade. imam ime za svoju bebicu, za curicu i za dečka, znam tko bi im bili kumovi, izmjerila sam u svojoj sobi gdje bi stavila krevetić.... imam sve ali nemam bebicu.
Uh, ne mogu vas ni iščitati do kraja od suznih očiju. A mislim da nema ni adekvatnih "smajlića". Grlim vas sve jako i nek više dođu te bebe.
Oh cure moje, opet ste me rasplakale, opet sam se našla u svakoj vašoj riječi :cry: :love2:...kako vas samo dobro razumijem :-(
Cure moje saljem vam veliki zagrljaj! Budite hrabre! Muzic i ja se trudimo za našeg bebaca 4 godine,prošli smo 3 ivf bez uspjeha, nijednom nisam ni dočekala betu! Prije mj dana kuma mi je javila da je trudna, tu noć nisam spavala, proplakala sam svoje dok me nitko nije gledao...tesko je!
S obzirom da moja draga nema profil tu na rodi nego na forum.hr ja ču biti tolko slobodan i nazalost u ovoj temi postati par njezinih crtica. Danas je opet loš dan iza nas. Sutra če biti bolje, mora...
"Srce lupa od pomisli na test u ormaricu. Razvučem smješak razmišljajuci o dvije crtice, o našim izbezumljenim licima i nevjerici u očima koje nikad nisu vidjele pozitivan test. Našoj sreči nema kraja. Budim se iz sna, a srce još razbija.
'Ajde polako, još samo malo.'
Najgori mi je onaj prokleti zadnji tračak nade. Od minusa na testovima do rezultata bete. Dva dana.
Znaš da je gotovo, znaš da ne mogu svi testovi pokazat krivo, znaš da si nanizao još jednu crnu perlu neuspjeha, ali ipak te izjeda onaj zadnji tračak nade:
Možda je onaj test prvi bio prestar, več ga dugo imam u ladici.
Možda je ovaj drugi, rađen popodne, neispravan upravo zbog toga.
Možda je još prerano.
Možda je bilo kasnije ugnježdenje...
A znam da nema više šanse....
I već bolujem....
Al srce se neda i ne odustaje dok ne vidim brojke na papiru."
"Kak si možeš sama davati injekcije?? bljak, sigurno jako boli.
A punkcija na živo, joj ja to nebi mogla.
Joj a propuhivanje jajovoda, kak to grozno zvuči...'
Kolko me nervira ljudska glupost!
I površnost!
Ma kaj dramatizirate radi par injekcija i malo boli...
to je sve luk i voda naspram toga kolko boli negativan test, kolko boli nula na papiru...
kolko boli praznina koja ostaje u srcu..."
M@tt ti i tvoja zena ste veliki zmajevi, i izdrzat cete ovo sve kao i svi mi do sada, i da taj negativan nalaz bete boli vise nego i jedna stvar u cijelom postupku.. niste sami, drzite se..
m@tt samo saljem hug, poljubi zenu i grli je cvrsto...
Sve boli,i kad kažu da vrijeme lječi rane LAZU meni je sve teže,boli pomisao na novi postupak i stah od novog neuspjeha....boli sve i sve je teže...
Cure čitam vas i suze mi idu niz oči...nemojte mislit tako da nikad nećete biti mame, hoćete!!!! Mi smo bili specifičan i jako težak slučaj u Hrvatskoj muž mi je imao tumor testisa imali smo zamrznuto sjeme 10 epruveta koje su pohranjene prije kemoterapije sada nema sperme uopće jer je bolest napravila svoje a nitko nas nije uputio da pohranimo više sperme, jer na jedan postupak je otišlo 3 epruvete prvi puta ja sam bila prestrašena da ćemo ostati bez sperme. Zahvaljujući doktoru koji je vodio naš slučaj koji se ponašao prema meni kao da mi je otac bio mi je doktor i otac u tim trenucima, prošli smo svašta bilo je puno suza i tuge isto sam razmišljala ko vi stalno sam plakala i onda se desilo čudo moji blizanci ....sada sam sretna mama curice i dečka od 2 godine a razmišljam ići u nove borbe iako me strah. Tako da ne odustajte i mislite pozitivno i čudo će se desiti!
djevojke znam da nema utjehe u ovakvim trenucima
i da naše riječi ništa ne znače,ali....
i sama sam bila u borbi previše godina, imala hrpu spontanih pobačaja, popila šake raznoraznih tableta za raznorazne dijagnoze, pikala se sa stotinama injekcija....
ali dočekala sam dva dječaka kad smo svi digli ruke...
odtugujte, vičite, ljutite se, proklinjite, ali nakon svega glavu gore i naprijed, nema predaje :love2:
sad sam se sjetila da nemam i jedan jajovod, a taj jajnik iz kojeg potječe trudnoća sa blizancima je bio u katastrofa stanju, i dan danas je, stvarno se čuda događaju, i ne samo drugima
XCitiraj:
bubekica prvotno napisa
Grlim vas oboje.
M@tt i ovdje vam želim sve najbolje
Vrlo dobro znam kako je kad se čini da je sve izgubljeno
Na okolinu bolje da ne trošim riječi...
Onima koji za mene nemaju sluha, vraćam istom mjerom. Ni ja nemam sluha za njih
i njihove probleme, pa smo jedan jedan.
Zvuči grubo ali tako je.
Zato je najbolje osloniti se na one čiju podršku imaš
i na one koje muče isti problem jer te najbolje i razumiju.
I jednostavno se boriš dalje...a vaša odluka što i kako je samo vaša
i kakava god bila-jedina je ispravna
Svima koji se nađu ovdje na temi zelim iz sveg srca zdravlja i srece.
A osobno mislim da se ona lijepa čuda ipak događaju nekom drugom....
M@tt nemam rijeći utjehe, jedino što znam je da znam kroz šta prolazite.....grlim:love2:
M@tt i ženica, grlim vas oboje! :love2:
Naidje tako jedan suncan dan, svaki ostali je kisan....ispunjen suzama i bolom....pred dilemom da li objaviti ovo sto nas boli vec dvije godine? S jedne strane zelim skrenuti paznju na nas dvoje, i reci tim nasim blizima da i nas nesto boli i da patimo, a ne da se svijet vrti samo oko njih,,,s druge strane, ma nekako mi je najbolje sto samo nas dvoje znamo kako nam je, makar smo uskraceni pitanja i savjeta... Svaki dan slusam svekrvu kako prica o svojim kcerkama, ova kise, smrca, boli je grlo..ova je sama tesko joj je na poslu, svaki mjesec putuje,,,pa da ta zena mene ikad upita kako si? Ma ajde sto mene ne pita, nego ne pita ni svoga sina, a sin se jadnik muci sa svim pretragama i bolima, i jeca bocu jer se boji da nikada nece dozivjeti rijeci "tata"
Prica mi mama kako je seka rekla da je sanjala mene da sam dosla i trazim od nje da mi rodi bebu jer ja to ne mogu,,,uzas, jeza mi je prosla cijelim tijelom,,,neki me grc uhvatio i pozeljela sam da me nema...zasto svi moji prijatelji, kumovi, pa i oni najsebicniji imaju jedno, dvoje, troje...,,, pocinjem da se pretvaram u osobu koja nisam ja, pocinjem zavidjeti a toga me strah...
Znam da mi nijedna nece zamjeriti sto pisem sve ovo,,,i znam da razumijete,,,osim moga muza nemam kome da se jadam...
Iva86 :love2:
M@tt, Mury, Ivy86 - ma svima - znajte da se lijepe stvari ne događaju samo drugima, grlim vas jako, od srca, kiša mora proći, mora doći sunce - sve vas će grliti male ručice!
[QUOTE=Ivy86;2499657pocinjem da se pretvaram u osobu koja nisam ja, pocinjem zavidjeti a toga me strah...
[/QUOTE]
Poznato mi je ovo nažalost Ivy... jako poznato... :(
Jučer navečer mi vjenčani kum javio da je postao po prvi put otac. Istovremeno mi je bilo drago ali sam se užasno rastužio nakon što sam poklopio jer moguće da ja nikad neču čuti riječ "tata" upučene meni. :( Svi prijatelji mi već više manje imaju djecu, ostalo ih još par. I kad idemo na kavu, ja se osječam več lagano ko da ne spadam tamo s njima jer se većina priča vrti oko malenih. Da, i muški pričaju o djeci. Uskoro se više nečemo imati s kime družiti jer če svi u našoj okolini imati djecu a mi ne.
Ili čemo se s vremenom jednostavno morati priviknuti na tu činjenicu i prihvatiti to da možda nečemo imati djece.
Ali teško je, jako teško.
M@tt mi vec duze vrijeme nemamo s kim da se druzimo,,,mislim imamo ali sve su to parovi s djecom,,,kada zene pricaju o djeci ja sutim jer nemam nijedan savjet da im dam...neku noc sam cula da nam muzeva rodica nece doci i ne dolazi jer je nama lakse njima doci mi nemamo djecu....uzas... ali istina je da vrijedi kad ljudi kazu sit se gladnom ne vjeruje,,,,
M@att i Ivy86 ja vam radim u školi u nižim razredima i puno prijateljica me stalno pita za savjete, puno roditelja od mojih učenika me traže savjete i cijeli život ću posvetiti djeci i njihovom odgoju i nadam se da neče to uvijek biti tuđa djeca u pitanju, to je stvarno tako nepošteno i kakve roditelje susrećem da mi se nekad srce slama i onda si mislim kako su oni zaslužili biti roditelji a ja ne, jednostavno nije pošteno da... :cry:
mene sve nervira...sve i svi uglavnom nepricam ni sa muzem vise o nicemu!sate provodim na netu jer pripremam se za sljedeci,5-ti po redu postupak...pripremam se al sto se vise datum priblizava to mene sve vece nervoze,sumnje zderu! Jedva nadjem inspiracije da "odradim" dan...
Njanja 1 i kod mene ti je slično,jutro kad sam na poslu još je ok ali čim dođem doma koma... nemam volje za ništa, najrađe bi da legnem u krevet i da spavam i da me probude kad to vrijeme dođe
njanja1,mogla bi te potpisati bez rezerve.:gaah:
Jedino što se moj 5. postupak ne nazire jer smo odlučili promijeniti doktora a zbog ovog štrajka se osječam ko da sam u Nigdjezemskoj i to me straaaašno živcira i ljuti.
Sita sam tih negativnih testova.
I donedavnog tapšanja,je pa da ste prije počeli pravit dijete več bi ga imali. :ban: U baku smo 4,5 godina a pravimo ga i od prije.
Sita sam i ovog ignoriranja od okoline,nerazumijevanja.
Neki dan sam prvi puta u životu odgovorila svekrvi i to takvom dernjavom da su me svi susjedi čuli.
Da šta se ja zležavam po cijele dane a ona mora majstorima kavu kuhati...a ja u ona dva tjedna do bete,nakon FET-a.:-(
Za čiji nalaz nitko od 8 ukučana nije pitao kakav je.
Valjda se podrazumijeva da je negativan.Navikli su i ko da im je više čudno čemu i dalje idemo u Zagreb...
Da popiz...dojde mi da odem negdje daleko di me niko ne pozna i di budemo sami u svojoj boli.
I opet mi suze idu,a baš sam si jadna.
:love2::love2:Citiraj:
žužy prvotno napisa
fakat me ljuti to nerazumijevanje okoline. Kod nas su bili par dana sestra s mužemo i nečakom, mi smo gore u kući. I nakon što je bila negativna beta opet zamolio sam sestru da par dana ne dolazi gore kod nas s malim dok se situaciju ne smiri jer bi bilo preteško oboma ali nažalost nisam našao na razumijevanje i na kraju nastala još i svađa iz svega toga.
Ah, malo tko može razumijeti što prolazimo psihički. Samo oni koji su i sami u tome... :-(
žužy nažalost te razumijem. i predobro. moji živci su tako napeti da samo čekam da nekome nešto bezobrazno odbrusim. i još kasnije sam puna otrova i gnjeva i mogla bi ugrist nekoga. sipam otrov iz usta i uopće mi nije važno tko je ispred mene. dovoljna je mala provokacija s druge strane i krećem u paljbu :roll: imam feeling da sam se pretvorila u čudovište :psiholog:
zamišljala sam da ću do 30.-og rođendana roditi ili barem biti trudna. očito ću morati pomaknuti granicu na 35 :-(. mm ove god ima 37 god. osjećam da starimo prek noći. sve više i više bora na našim licima. jučer smo se opet "otimali" za naše kumče ko će ju nositi. tako je predivna. baš nam lijepo stoji curica. ma može i dečko, svejedno. samo da je živo i zdravo. uhhhh
m@tt :love2: da, baš je teško.... preteško kad te nitko ne razumije
Drage moje danas mi je jednostavno groznoooooooooooooooooooooooooooooooooooo, imam napadaj panike da me vrijeme sustiže i da će se endometrioza vratit prije mojeg prvog MPO-a a ovi dr još štrajkaju
:heart:
Sve vas potpuno razumjem i u svakoj od vas nalazim sebe,danas je moja četvrta godišnjica braka,hm što reči da več četri godine živim u očekivanju,da več četri godine legnem i budim se sa istim pitanjima,užas samo se nadam da je ovo zadnja godina moje boli i tako iz godine u godinu....strah me i ako se to jednog dana dogodi da moje srce neče izdržat tu sreču Bože jesam li več lagano ludaaa.....zamišljam nočima naš prvi susret kakav če biti pogled..na samu pomisao moje srce lupa nenormalno oču li ikad osjetiti taj zagrljaj taj pogled ....