 |
|||
djevojke znam da nema utjehe u ovakvim trenucima
i da naše riječi ništa ne znače,ali....
i sama sam bila u borbi previše godina, imala hrpu spontanih pobačaja, popila šake raznoraznih tableta za raznorazne dijagnoze, pikala se sa stotinama injekcija....
ali dočekala sam dva dječaka kad smo svi digli ruke...
odtugujte, vičite, ljutite se, proklinjite, ali nakon svega glavu gore i naprijed, nema predaje
sad sam se sjetila da nemam i jedan jajovod, a taj jajnik iz kojeg potječe trudnoća sa blizancima je bio u katastrofa stanju, i dan danas je, stvarno se čuda događaju, i ne samo drugima
Xbubekica prvotno napisa
Grlim vas oboje.
M@tt i ovdje vam želim sve najbolje
Vrlo dobro znam kako je kad se čini da je sve izgubljeno
Na okolinu bolje da ne trošim riječi...
Onima koji za mene nemaju sluha, vraćam istom mjerom. Ni ja nemam sluha za njih
i njihove probleme, pa smo jedan jedan.
Zvuči grubo ali tako je.
Zato je najbolje osloniti se na one čiju podršku imaš
i na one koje muče isti problem jer te najbolje i razumiju.
I jednostavno se boriš dalje...a vaša odluka što i kako je samo vaša
i kakava god bila-jedina je ispravna
Svima koji se nađu ovdje na temi zelim iz sveg srca zdravlja i srece.
A osobno mislim da se ona lijepa čuda ipak događaju nekom drugom....
M@tt nemam rijeći utjehe, jedino što znam je da znam kroz šta prolazite.....grlim
M@tt i ženica, grlim vas oboje!
Naidje tako jedan suncan dan, svaki ostali je kisan....ispunjen suzama i bolom....pred dilemom da li objaviti ovo sto nas boli vec dvije godine? S jedne strane zelim skrenuti paznju na nas dvoje, i reci tim nasim blizima da i nas nesto boli i da patimo, a ne da se svijet vrti samo oko njih,,,s druge strane, ma nekako mi je najbolje sto samo nas dvoje znamo kako nam je, makar smo uskraceni pitanja i savjeta... Svaki dan slusam svekrvu kako prica o svojim kcerkama, ova kise, smrca, boli je grlo..ova je sama tesko joj je na poslu, svaki mjesec putuje,,,pa da ta zena mene ikad upita kako si? Ma ajde sto mene ne pita, nego ne pita ni svoga sina, a sin se jadnik muci sa svim pretragama i bolima, i jeca bocu jer se boji da nikada nece dozivjeti rijeci "tata"
Prica mi mama kako je seka rekla da je sanjala mene da sam dosla i trazim od nje da mi rodi bebu jer ja to ne mogu,,,uzas, jeza mi je prosla cijelim tijelom,,,neki me grc uhvatio i pozeljela sam da me nema...zasto svi moji prijatelji, kumovi, pa i oni najsebicniji imaju jedno, dvoje, troje...,,, pocinjem da se pretvaram u osobu koja nisam ja, pocinjem zavidjeti a toga me strah...
Znam da mi nijedna nece zamjeriti sto pisem sve ovo,,,i znam da razumijete,,,osim moga muza nemam kome da se jadam...
Iva86
M@tt, Mury, Ivy86 - ma svima - znajte da se lijepe stvari ne događaju samo drugima, grlim vas jako, od srca, kiša mora proći, mora doći sunce - sve vas će grliti male ručice!
[QUOTE=Ivy86;2499657pocinjem da se pretvaram u osobu koja nisam ja, pocinjem zavidjeti a toga me strah...
[/QUOTE]
Poznato mi je ovo nažalost Ivy... jako poznato...
Jučer navečer mi vjenčani kum javio da je postao po prvi put otac. Istovremeno mi je bilo drago ali sam se užasno rastužio nakon što sam poklopio jer moguće da ja nikad neču čuti riječ "tata" upučene meni.
Ili čemo se s vremenom jednostavno morati priviknuti na tu činjenicu i prihvatiti to da možda nečemo imati djece.
Ali teško je, jako teško.
Posljednje uređivanje od M@tt : 17.10.2013. at 09:18
M@tt mi vec duze vrijeme nemamo s kim da se druzimo,,,mislim imamo ali sve su to parovi s djecom,,,kada zene pricaju o djeci ja sutim jer nemam nijedan savjet da im dam...neku noc sam cula da nam muzeva rodica nece doci i ne dolazi jer je nama lakse njima doci mi nemamo djecu....uzas... ali istina je da vrijedi kad ljudi kazu sit se gladnom ne vjeruje,,,,
M@att i Ivy86 ja vam radim u školi u nižim razredima i puno prijateljica me stalno pita za savjete, puno roditelja od mojih učenika me traže savjete i cijeli život ću posvetiti djeci i njihovom odgoju i nadam se da neče to uvijek biti tuđa djeca u pitanju, to je stvarno tako nepošteno i kakve roditelje susrećem da mi se nekad srce slama i onda si mislim kako su oni zaslužili biti roditelji a ja ne, jednostavno nije pošteno da...
mene sve nervira...sve i svi uglavnom nepricam ni sa muzem vise o nicemu!sate provodim na netu jer pripremam se za sljedeci,5-ti po redu postupak...pripremam se al sto se vise datum priblizava to mene sve vece nervoze,sumnje zderu! Jedva nadjem inspiracije da "odradim" dan...
Njanja 1 i kod mene ti je slično,jutro kad sam na poslu još je ok ali čim dođem doma koma... nemam volje za ništa, najrađe bi da legnem u krevet i da spavam i da me probude kad to vrijeme dođe
njanja1,mogla bi te potpisati bez rezerve.
Jedino što se moj 5. postupak ne nazire jer smo odlučili promijeniti doktora a zbog ovog štrajka se osječam ko da sam u Nigdjezemskoj i to me straaaašno živcira i ljuti.
Sita sam tih negativnih testova.
I donedavnog tapšanja,je pa da ste prije počeli pravit dijete več bi ga imali.U baku smo 4,5 godina a pravimo ga i od prije.
Sita sam i ovog ignoriranja od okoline,nerazumijevanja.
Neki dan sam prvi puta u životu odgovorila svekrvi i to takvom dernjavom da su me svi susjedi čuli.
Da šta se ja zležavam po cijele dane a ona mora majstorima kavu kuhati...a ja u ona dva tjedna do bete,nakon FET-a.
Za čiji nalaz nitko od 8 ukučana nije pitao kakav je.
Valjda se podrazumijeva da je negativan.Navikli su i ko da im je više čudno čemu i dalje idemo u Zagreb...
Da popiz...dojde mi da odem negdje daleko di me niko ne pozna i di budemo sami u svojoj boli.
I opet mi suze idu,a baš sam si jadna.
njanja1,mogla bi te potpisati bez rezerve.
Jedino što se moj 5. postupak ne nazire jer smo odlučili promijeniti doktora a zbog ovog štrajka se osječam ko da sam u Nigdjezemskoj i to me straaaašno živcira i ljuti.
Sita sam tih negativnih testova.
I donedavnog tapšanja,je pa da ste prije počeli pravit dijete več bi ga imali.
Sita sam i ovog ignoriranja od okoline,nerazumijevanja.
Neki dan sam prvi puta u životu odgovorila svekrvi i to takvom dernjavom da su me svi susjedi čuli.
Da šta se ja zležavam po cijele dane a ona mora majstorima kavu kuhati...a ja u ona dva tjedna do bete,nakon FET-a.
Za čiji nalaz nitko od 8 ukučana nije pitao kakav je.
Valjda se podrazumijeva da je negativan.Navikli su i ko da im je više čudno čemu i dalje idemo u Zagreb...
Da popiz...dojde mi da odem negdje daleko di me niko ne pozna i di budemo sami u svojoj boli.
I opet mi suze idu,a baš sam si jadna.
fakat me ljuti to nerazumijevanje okoline. Kod nas su bili par dana sestra s mužemo i nečakom, mi smo gore u kući. I nakon što je bila negativna beta opet zamolio sam sestru da par dana ne dolazi gore kod nas s malim dok se situaciju ne smiri jer bi bilo preteško oboma ali nažalost nisam našao na razumijevanje i na kraju nastala još i svađa iz svega toga.
Ah, malo tko može razumijeti što prolazimo psihički. Samo oni koji su i sami u tome...
žužy nažalost te razumijem. i predobro. moji živci su tako napeti da samo čekam da nekome nešto bezobrazno odbrusim. i još kasnije sam puna otrova i gnjeva i mogla bi ugrist nekoga. sipam otrov iz usta i uopće mi nije važno tko je ispred mene. dovoljna je mala provokacija s druge strane i krećem u paljbuimam feeling da sam se pretvorila u čudovište
zamišljala sam da ću do 30.-og rođendana roditi ili barem biti trudna. očito ću morati pomaknuti granicu na 35
m@tt
Posljednje uređivanje od ljubilica : 17.10.2013. at 16:38
Drage moje danas mi je jednostavno groznoooooooooooooooooooooooooooooooooooo, imam napadaj panike da me vrijeme sustiže i da će se endometrioza vratit prije mojeg prvog MPO-a a ovi dr još štrajkaju
Sve vas potpuno razumjem i u svakoj od vas nalazim sebe,danas je moja četvrta godišnjica braka,hm što reči da več četri godine živim u očekivanju,da več četri godine legnem i budim se sa istim pitanjima,užas samo se nadam da je ovo zadnja godina moje boli i tako iz godine u godinu....strah me i ako se to jednog dana dogodi da moje srce neče izdržat tu sreču Bože jesam li več lagano ludaaa.....zamišljam nočima naš prvi susret kakav če biti pogled..na samu pomisao moje srce lupa nenormalno oču li ikad osjetiti taj zagrljaj taj pogled ....
nisam nikada pisala na ovoj temi,ali citam redovno. ja i muz smo pokusavali 6 godina da dobijemo bebu. nakraju smo se odlucili za donera jer moj muz ima azoo. prije sedmicu dana dosao je na svjet nas sin nase najvece bogastvo.
morate pozitivno razmisljati.
ma mene niko vise nista i nepita! sa muzeve strane me nije nikad niko nista ni pito to je za njih valjda sramota,a moje sestre se trude da budu u toku al neznam vise ni sta da im kazem
meni je bio najbolji savjet da idem svećeniku po posljednju pomast možda uspije ....pa nisam na samrti!!
iberc hahahah bas sam se nasmijala...hahahha al ljudska glupost ko more duboka
Iberc, svašta sam čula od savjeta ali ovo još nisam
Cure puno vas grlim i ljubim
To me potsjetilo na onu misu..da Eden ustane iz kolica
Mislim da je najgore dopustit ljudima da budu jači od nas! Godinama sam se zatvarala u sebe, šutjela, htjela da nestanem di su bila okupljanja i poznata glavna tema a ja nemam šta o tome reć. Izbjegavala dječije rođendane, mrzila sve oko sebe! Samo sam šutjela i gutala slini dok su mi drugi pametovali. Sve do jednog dana dok se nešto preokrenulo u meni! Vjerujem da je veliki utjecaj imao jedan iskreni razgovor s mužem koji je rekao da ovako više nemože da ćemo propast i da se moramo pokrenut! Bol je još uvijek tu ali smo mi jači! Upisali se u teretanu i aeorobic, vikendom u prirodu, počeli se družit s ljudima...radimo sve samo da nismo doma u 4 zida jer tada je najgore!I dalje ljudi pričaju o dijeci a onda ja krenem di smo sve bili i šta smo sve vidjeli, na svaku njihovu imam i ja nešto za reć
Iberc, posljednja pomast nije samo za pred smrt, može se dobiti i kad si bolestan ili npr. prije operacije...
Dobar je tekst. Sve to nas zaboli,iznervira. Ali ja pomalo razumem i one koji daju te komentare,ljudi ne znaju sta bi drugo rekli. Kao kad neko izgubi clana porodice,pa bi hteli da ga utesimo,a sta god bi rekli zvuci glupo i kao fraza.Ja i ne ocekujem razumevanje onih koji slican problem nemaju,fino kaze poslovica "sit gladnom ne veruje".
dugo se nisam javila ovdje... više nema niti jednog djelića gdje ne boli
Sandra1971,grlim te puno,puno....i nadam se da ces ipak pronaci nacina da manje boli
Mury draga... ne znam....nekako mislim da uvijek negdje i nekako boli... i kad parovi uspiju ostvariti roditeljstvo i kada ne uspiju... ta činjenica o nesposobnosti ostvarivanja majčinstva i očinstva bez "pomoći" sa strane uvijek negdje čuči i ne možeš preživjeti niti dana da negdje ne "izvire" čekaonice, punkcije, injekcije, strahovi, boli, razočaranja... ta silna želja da svoje dijete zagrliš....nekad mi se čini da manje boli i da sam se pomirila s tim da je "tako moralo biti".... da sam sretna što nisam proživjela i gore (ne zamjeri ni ti ni drugi-možda sam sebična, ali "tješim" se da nikada nisam imala + i "tješim" se da je bolje i tako nego da sam proživjela nešto kao ti i mnogi drugi parovi ovdje... ne mogu niti zamisliti koliko bi boljelo tek tada.... da sam uopće doživjela sreću da imam troznamenkastu betu, a da se onda nešto grozno desi i da mi umre dio srca s neuspjehom).. onda razmišljam o tome da sam isto tako imala sreću jer su, u svemu tome, i doktor i sestre bili ljudi i bili su zaista dobri (u odnosu na to da nas je tamo more, a oni su uvijek bili ljubazni i susretljivi za nas)... a onda neki drugi dan boli još jače, guši me... i onda tražim grešku u sebi, u doktoru, u broju menopura, gonala.... tražim grešku u svojim godinama, ljuta sam i razočarana, ogorčena... pa me i to prođe, al svaki put kad boli, boli još jače i samo se vrtim u krug....
Da,uvijek boli,i uvijek ce boljeti...nekad malo manje,a nekad ce srce pucati.....ja znam da nema srece na ovome svijetu...zato cak jedva cekam odlazak na drugi svijet,tamo ce me cekat puno mojih andela,i napokon cu tamo negdi postati majka....valjda,samo da se ne razocaram,da nakon svega ne otkrijem da tamo neki svijet uopce ne postoji,a sad me jedino to drzi,nada u drugi svijet....
Posljednje uređivanje od Mury : 03.11.2013. at 13:39
Ne, ne.... neću da čitam od tebe tako nešto.... uspjet ćete! Naravno da hoćete!!! Imaš zašto živjeti, svaki dan se može naći nešto lijepo i pozitivno za što vrijedi biti ovdje... to su TM, sunce, cvijeće, kiša, nečiji osmijeh, kava s prijateljicama..... svaki dan ima nešto vrijedno, tako sam ja sebi posložila stvari! Nije kraj svijete niti kraj života ako ne postanemo mame.... boli.... naravno da boli, ali ima jako, jako puno stvari da želiš ostati ovdje.... nemoj tako pisati, nemoj.. razmisli koliko nas je ovdje i za tebe smo sve...i sve smo jedna za drugu ovdje.... moramo na kavu da te malo nasmijemo... nemoj potonuti, isplati se živjeti
Uf Mury.Da,uvijek boli,i uvijek ce boljeti...nekad malo manje,a nekad ce srce pucati.....ja znam da nema srece na ovome svijetu...zato cak jedva cekam odlazak na drugi svijet,tamo ce me cekat puno mojih andela,i napokon cu tamo negdi postati majka....valjda,samo da se ne razocaram,da nakon svega ne otkrijem da tamo neki svijet uopce ne postoji,a sad me jedino to drzi,nada u drugi svijet....
dr
mury nemoj tako....
Sandra,m@tt,jojo....
Posljednje uređivanje od Mury : 03.11.2013. at 18:30
eto Mury... ja još nisam odlučila ništa vezano za posvajanje... ne znam ni sama što da mislim oko toga.... jako me strah i ne mogu sama sa sobom raščistiti što mislim, što želim, da li želim toliko da se odlučim na to.... veseli se tome, stići će vam vaše zlato da se nećeš ni snaći
Sandra,
Posljednje uređivanje od Mury : 03.11.2013. at 19:52
Hej Mury, jednom mi je netko rekao jednu divnu vijest da Bog nikada na naše molbe ne odg sa Ne već na tri načina:Sandra,m@tt,jojo....
1. Da
2. Ne još,strpi se
3. Imam nešto ljepše za tebe
ja sam se uhvatila za to i gurala naprijed hrabro i vjerovala da ima nešto ljepše za mene (blizanci možda
Mury moja, često te se sjetim i provjeravam tvoj potpis.
Drži mi se hrabrice moja, žao mi je što sam te upoznala u tako teškim trenucima, al sigurna sam da ćete primiti svoje maleno u zagrljaj.
Čuvaj mi se i pozdravi svog mužića koji se tako divno brine za tebe.
pusa
Tena789, Lili75....
ja vjerujem u tebe i u tvoju snagu,nadaj se,ne odustaj i uspjet ćeš
Danas, sve zajedno šesti put idem vadit betu, nebi to bilo ništa da ja idem sa nadom... Svaki put znam da idem po 0..
Nemam više nade, moj problem je to što sam čvrsto vjerovala da ću uspjet u prvih pet pokušaja, moram, to je neki prosjek... Sa svakim daljnjim postupkom imam sve manje i manje nade...Neplodnost mi je oduzela snagu da se borim, jer ja inače dobijem sve što želim.. Boli me kad moram nazvat muža i kad se on rasplače ko malo dijete, a daleko je i ne mogu ga zagrliti... Samo jedanput, jedanput da ga mogu nazvat i reći mu da će postati tata... Taj jedanput vrijedio bi svih ovih suza.....
Kika
kika
Kika, razumijem te u potpunosti i znam kako ti je teško. I ja nakon 5 transfera nisam ni došla do bete. Međutim kako Iberc kaže potrebno je strpljenje. Doći će i vaših 5 minuta jednom, samo treba biti strpljiv. Drži se.
kika saljem zagrljaj!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
