mamice, divno da ste bolje, u molitvi smo uz vas. A što se tiče kg možda bi neki probiotici mogli pomoći, oni znaju jako fino oporaviti probavni trakt ,oprosti ako se petljam bezveze.
Printable View
mamice, divno da ste bolje, u molitvi smo uz vas. A što se tiče kg možda bi neki probiotici mogli pomoći, oni znaju jako fino oporaviti probavni trakt ,oprosti ako se petljam bezveze.
nema ni "rođendanka" više:mrgreen:Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Mamice, molimo se i dalje! Vjerujemo da će sve biti dobro! Nek malena papi, nadamo se kilicama. Iako - ja sam bila takva mršava, suhonjava, vodalo me po svim pedijatrima u okolici, i imam određeni kronični problem (intoleranciju koja je otkrivena tek nedavno), a izrasla sam u ženu od 180 kg, ko od stijene odvaljena :)
Tako će i tvoja. Još ćeš morat šnajderice plaćat jer se neće moć obuć u dućanu (meni sve ne paše jer sam tako dugonjava :))
Držite se!!!
Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
probaj kolostrum
Ma i ona je prirodna mršavica, a doktori to nikako ne uzimaju u obzir. Kao ni činjenicu da je 17 dana bila na infuziji i sondi, pa normalno da će smršaviti. Moram pitati za kolostrum jer ima ograničenja u prehrani, a i zbog prirode bolesti i liječenja, ne pašu joj više svi okusi...
Ali bez obzira na to, i sama sam svjesna da se mora udebljati, pa vidim na svoje oči koliko je smršavila...
sve vas više čitam i nakon dugo vremena počela sam prije spavanja moliti krunicu, ako sam preumorna za cijelu, onda barem deseticu
odmah se osjećam lakše, poletnije, smirenije - mamica uključujem vas u svoje molitve
Ja znam da je krunica najbolja molitva. Znam i iskusila sam da mi sve ide kako treba kad molim krunicu; obitelj, mir, djeca slušaju, jabuke u vrtu rekordnog uroda, usisavač sam usisava, sve pet.Citiraj:
anita_m prvotno napisa
I opet ne molim.
Opet mi je teško.
I svaki dan imam plan, i gotovo svaki dan fulam plan.
Kojigod dio dana da rezerviram za krunicu il nešto ispadne, upadne, napadne, ili sam tako koma da nemam snage...
Tako da je to uvijek nekako stvar trenutne inspiracije, hira, nevolje... a baš je neka fora molit samo kad stisne...
Joj, tako mi je drago da ti ide, ustraj, i ja bih isto!
Evo jednog linka koji mi je baš fora, i citiram današnji post na tom blogu, baš me dirnuo
http://inspiredtoaction.com
Today is Martin Luther King Jr day. For those of you who live elsewhere, Martin Luther King Jr is well known for his part in the civil rights movement here in the U.S. And he is probably most remembered for his “I Have A Dream” speech. (RSS and email readers, click here to watch the video. It’s only 3 minutes long.)
Powerful, isn’t it?
Thanks for the history lesson, Kat. But, um, what does this have to do with motherhood?
My question for moms is this – Do we have dreams for our children - wild, crazy, “only God could do this” dreams of who they will become and how they will live life?
I don’t want to just hope that my kids will go to church and maybe participate in See You at the Pole. I dream that their faithful and fervent prayers would ignite revival In their school.
I don’t want to just hope that they will stay away from drugs. I dream that they will dive into the lives of hurting classmates, help them break free from addiction, and introduce them to Life.
I don’t want to be content with prayers of thanks at the dinner table. I dream that my children’s hearts would break for the things that break the heart of God. That they would be passionate in prayer and as desperate for Him as they are for air.
I don’t want them to be like me. I dream that they will far surpass anything I could teach or show them – that I would be deeply challenged and inspired by the way they live their lives.
I have a dream.
Misa; moja je dobra možda smo jednom morali izić s njom van...čak kroz tjedan zna tražiti da ide na misu...već dugo nismo bili nedjeljom(kasno ide spavat, za večernju misu zaspe u autu-inače imamo probleme s spavanjem-ali to je druga tema)...djeca mi ne smetaja ali neki roditelji stvarno pretjeruju.....4 djece ove godine na dječijoj polnočki vrišti i trče po Crkvi oko oltara jaslica i jako su mi bili slatki i meni nisu smetali...ali roditelji su bili na ulazu u Crkvu i 45min nisu reagirali....to je bilo doslovno divljanje, lovica, vrštanje veseli dječiji smjeh-ali previše ignoriranja od strane roditelja........:love2:
U toj crkvi ima manja kapelica gdje su roditelj s djecom.......
E sad da kažem nešto što sam htjela postavit kao neku temu pa baš paše evo uz ovo...
MM je neki dan došao s mise i rekao da je jedan svečenik rekao da se djecu ne vodi na pričest, jer pričest treba proteči dostojanstveno, u miru, srušeno itd. i ja sam poludila bez obzira što je on naglasio da ne želi da ga se krivo shvati i možda je mislio na skrušenost duše itd. ali napomenuti da se djeca ne vode na pričest:roll:....Isus je rekao ; ne branite malenima da dolaze k meni.............a sad oni smetaju, komu, čemu, svečeniku............meni moje djete ne smeta...kao prvo ako idem sama ne mogu je ostaviti samu nasred Crkve dok idem na pričest, je li tako, kao drugo ako je mislio na to da roditelji djecu vode na pričest samo zato što su neki svečenici u zadnje vrijeme uveli praksu da djetetu stave križić na čelo, neka to ukinu kako su i uveli...s druge strane to je toliko lijepo, moja je mala cijelu misu mirna jer čeka "križić", inače je očarana samom pričesti, jer uvjek sjedimo u prvom redu, pa nepomićno gleda ljude kako se pričešćuju...
-u našoj župnoj Crkvi je predivan župnik koji sve radi sam, djeca imaju ok 10 klupi na samome oltaru gdje sjede, sjede i po stepenicama, curice i dečki ministriraju, a on sam pričešćuje toliki narod i svakom djetetu da križić i izgovara blagoslov o 30 sek. i pogladi djete, znači ne stavi joj tek automatski znak križa i otpili...pričest dugo traje, ali ljudi uopće nisu nervozni, ne guraju se, a u našem kvartu ima toliko djece.......svi smo nakon toga toliko ispunjeni djeca vesela, mirna.
-ako je svečenik mislio da mene moje djete ometa na pričesti gadno je pogrješi, jer čovjeka može omesti samo njegov unutarnji nemir i grijeh, a ne izvanjske stvari...ne razumijem u kojem si on smislu daje pravo ustvari "prosuđivati" neći stanje kad ide na pričest i za neskrušenost kriviti djete............čovjek sam zna kave duše i misli ide na pričest, znam da neki idu i samo radi red da ih drugi vide, znači djeca tu nemaju nikakvo značenje.........Svečenik je naš dušobrižnik ali ne na ovoja osuđujući način........malo ću ovo grubo reć ali ne želim da me pogrešno shvatite; kako mene nije briga je li on rakijao prije mise ili se u meditaciji priprema za nju, tako njega nema šta brigati kakva ja idem na pričest-u smislu da za te stvari odgovarmo samo Bogu i da on jedini pozna naša srca( a ponajmanje da mi mir narušava moje djete..a ne guranje raznih baba)
-ako su djeca u bilo kojem smislu možda i ovome nespretnome rečenome počela smetati u Crkvi, ja se stvarno bojim za budućnost Nje same, jer kao što vidim oni su sami sebi najveći neprijatelji
Htjela bih samo naglasiti da je za mene pričest pitanjae vjere, čovjek se pričešćuje u duhu- jer ako čovjek nje nema, onda je pričest obični simbol, okrugli mali kolačić.
Reći roditelji da im njihovo najveće blago nije poželjno u Crkvi za mne je bilo razočaravajuće, kao prvo djeluje farizejski, kao drugo pokazuje frustraciju svečenika, kao treće, uskoro će zabraniti ženama da dolaze na misu jer nisu bile na posljednjoj večeri, pa i muškarcima i bit će samo za odabrane-malo karikiram, ali kud sve ovo vodi ako djeca koja su blagoslov, nekome smetaju, umjesto da ih se poziva da dođu u Crkvu na pričest, da žude za tim da se jednog dana mogu i sami pričešćivati......ona su nepoželjna jer remete skrušenost.
Ali skrušenost ne remeti onaj koji skuplja novac tijekom mise, političke propovjedi i pijani svečenici na pričesti, te vjernici kojima je sve formalnost.
Ne za njega je pričest svečani čin(ne znak vjere) kojeg djeca ometaju-Žalosno.
PUSTITE MALENE DA DOĐU K MENI, NE BRANITE IM.........
Ivana, mislim da ne trebaš toj primjedbi davati takvu težinu - to ne znači da djeca nisu dobrodošla u crkvi. Nekako i razumijem primjedbu tog svećenika, barem dijelom - moj M. je uvijek jako volio ići na sa mnom na pričest, po križić. Kad je došla B. onda je htjela i ona - na kraju je ispalo da je njihov križić važniji od moje pričesti. Osim toga, natjecali su se oko mene, navlačili me za ruke, jednostavno su mi razbijali potrebni mir. Tada sam im rekla da ostanu u klupi. Imam pravo na taj trenutak usredotočenosti na sebe i pričest koju ću primiti, a ne uvijek i vječno na njih. M. sad ide ponovo sa mnom na pričest, jer se i on pričešćuje, a B. čeka svoj trenutak.
Joj, ljubim vas puno! I puštam suze radosnice!Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
Bogu hvala i slava na anđelčićevom oporavku!
Ma doći će i kilice, samo polako. Neka se njoj otvori apetit pa će jesti. A doktori, doktori rade svoje. Samo ti njoj kuhaj s ljubavlju, ali možda ipak da joj ne nudiš prečesto, pustiš da malo ogladni. Nadam se da to ne zvuči grubo jer naravno da u ovakvoj situaciji ne želiš da ti dijete bude i malo gladno. Ali ipak, možda će tada bolje pojesti to što joj nudiš.
I dalje mislimo i molimo se za vas da što prije dođe kući, da se mazite, igrate, grlite i ljubite!
I papate!
Puse!
Čuj, moraš imati razumijevanja i za ostalih 100 ljudi u crkvi... Mi smo potrošili doslovce godine dok naša djeca nisu dorasla i mogla odslušati cijelu misu od početka do kraja bez ometanja. Kako je to išlo? Dođemo svi zajedno, a kad klinci postanu nervozni, pa cvile, ja sam s njima izlazila van. Bilo je to gotovo redovito. MM je ostao, jer njemu je to bilo važno. Isto, birali smo ranu misu (u 7.30 koja je kratka i bez pjevanja), npr. ljeti kad nije problem rano ustati, a djeca su mi ranoranioci, bar su bili u toj dobi.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Tako su djeca naučila gdje su im granice, a nisu previše smetali drugim ljudima u crkvi. Ni ja ne volim ometanje, pa sam uvijek gledala da moja djeca drugima ne stvaraju smetnju. Brzo su i oni prokužili da moraju biti dobri ako žele ostati do kraja i ići "po križić" (redovito s tatom, to im je bila nagrada).
Ne znam da li je tako ispravno, vjerojatno se treba prilagoditi zajednici, ali nama je odgovaralo.
svečenik je mislio samo na djecu koja se vode na pričest (nije govorio o djeci na misi) i zato stvarno nisam razumjela poantu...ja nisam vidjela ni jedno djete koje se bacalo na pričesti ikad....roditelji su ih ili držali za rukicu ili u naručju, a djeca su jedva čekala križić i pjevali su pjesme-kao što rekoh djete ne mogu ostaviti samog nasred Crkve....druga stvar, djeca me nikad ne ometaju, pogotovo ne na pričesti...ne treba mi koncentracija mog mozga, već mir u duši, a njega imaš ili nemaš, o on ne ovisi o toj sekundi prije pričesti, i prostoru koji vas okružuje- htjela sam naglasiti da izvanjsko ne može remetiti vaš mir i skrušenost ako ga imate........a ako ga nemate smeta vam sve, i netko tko glasnije diše pored vas na misi....
Meni ne smeta sve, a najmanje da netko diše, tj. postoji pored mene. Samo se kod pričesti želim usredotočiti na sebe, a ne na djecu.
Ja svoje redovito vodim na pričest, držim ih za ručicu, i oni to obožavaju, omađijani su, i lijepo se ponašaju. Meni je to bilo važno, uvijek sam ih vukla, i kao bebe, i dok sam faktički dvije bebe navlačila jer mi je to najbliže Bogu što ih mogu dovesti, nekako kad ih vodim ja ih intimno predajem Bogu, a istodobno se nadam da će svečanost tog trenutka, i mir, ostati u njihovim srcima i da će i sami trebati pričest, i ići redovito.
Nekad dobiju križić na čelo, nekad ne, oni se vesele križiću, ali znaju da im to ne pripada, i da je dovoljno da idu, pa ne rade dramu.
Razumijem i podržavam i svećenika koji daje križić i koji ne daje, sve pet.
Ali mojoj djeci je mjesto čim bliže oltaru, tako to ja vidim.
Potpisujem. Moja je skroz mala i malo toga kuži, ali kada joj kažem da ćemo ići na pričest i da će dobiti križić, odmah se umiri i strpljivo čeka u mom naručju.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Onda kada ja primim hostiju, govori AM i pokušava mi zaviriti u usta. Istina, to ne zvuči ni malo dostojanstveno, no ona je mala i pokušava razumjeti o čemu se tu radi. Onda joj ja objasnim da će i ona dobiti hostiju kada narste, pa klimne glavicom. I poput tvoje, zagleda se u ljude koji primaju hostiju, ne skida oči sve dok traje pričest.
I stvarno, ni ja ne znam kuda bih s djetetom dok idem na pričest. MM ne ide u crkvu, prabaka je na drugom kraju crkve, a i poput Ifigenije osjećam da je to najbliže što ih dovodim i predajem Bogu, pred Tijelo Kristovo. I onda sam sretna jer smo blagoslovljene i što sam po tom činu zagrlila svoju obitelj i tako je zaštitila Božjom milošću.
:lol:Citiraj:
( a ponajmanje da mi mir narušava moje djete..a ne guranje raznih baba)
Nekada budem toliko očarana tim trenutkom mira nakon primanja hostije (uvijek se pričestimo među prvima jer sjedimo naprijed), Maša mi mirno sjedi u krilu, pjesma se ori crkvom pa se često dogodi da preplačem cijelu pričest. Moj anđeo mi u krilu, a duša se puni.
Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
Ovo je tako lijepo rečeno, i poticajno! Predivno! Hvala ti!
To što pišete je jako lijepo - to jedno preplitanje vjerskih osjećaja i ljubavi prema djetetu i odgoja djeteta u vjeri.
I ja sam tako vodila mog M. na pričest, ali kad ih je došlo dvoje, malo većih odustala sam od toga. Ne znam točno kako je i kojem kontekstu postupio ovaj svećenik o kojem govori ivana zg, pa ne bih htjela da se steknem dojam da u tome zauzimam neke "strane". Samo sam htjela upozoriti na tu individualnu dimenziju pričesti za kojom sam ja osjetila veliku potrebu nakon godina vođenja djece sa sobom. Mislila sam da je možda i svećenik mislio na to.
Zdenka2, ja vjerujem da postoji taj trenutak kad je dijete spremno, ili gotovo spremno, ili ima vrijeme za to da samo odluči želi li ići na pričest. Tada, vjerujem, više nije umjesno da ga majka vodi. Sve dok su djeca još vezana za mene, sve dok sve što jesam, dišem i govorim ulazi u njih i ostavlja debele tragove, dok su maleni, ja ih vodim, nekako kao što sebe vodim - sami sebe ne mogu dovesti. Vjerujem da ću nekako kad mi sin krene u školu prestati voditi ga.
Da, ali iz mog kuta gledanja ne odlučuje on o tome nego ja. Ja sam ta koja se pričešćuje, pa i odlučujem hoću li voditi dijete ili ne. Pričešćujem se zbog sebe - utjecaj tog mog djelovanja na dijete postoji i važan je, ali ne idem zbog toga na pričest. Moj M. se pričešćuje - to prepuštam u potpunosti njemu i ne miješam se u to.
Ja isto svog Ivana vodim (ili nosim) kad god se odvažim s njime na misu.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Prije smo imali župnika koji je poticao na to da djeca idu u crkvu i tvrdio je da je samo tako Crkva živa - upravo onakva kakva i treba biti. Uvijek je isticao kako nikome ne treba biti neugodno ako mu je dijete nemirno u crkvi.
Sadašnji župnik se ne izjašnjava. Zato je meni malo ipak neugodno kad maleni pravi zbrku.
zdenka2 ma upravo o tome i govorim o tome trebaju odlučiti roditelji a ne svečenik....jako mi je nespretno i ružno baš zbog toga zvučalo od jednoga svečenika da govori da pričest mora biti "dostojanstvena" i da se djeca ne vode na nju-zato stvarno ne vidi zašto je na kraju rekao da ga se pogrešno ne shvati-jer po meni to znači da djeca nisu dostojna....no pustimo to.........ja sam isto znala plakat po pričesti, kad je ona još bila manja, pa dobije križić a mene prođe neka toplina, pa ona glazba...znam da to nije bitno,ali eto lijepo je to i fizički a ne samo duhovno doživjet...
znam da je moja mala razočarana kad ne dobije križić jer ga neki svečenici i bogoslovi izbjegavaju-kao da ima osjećaj krivice, da ga nije zaslužila pokunji glavu i skoro zaplače...zato ja sad idem na pričest poslije MM i gledam koji svečenik daje križić i pređem cijelu Crkvu ako treba(baš sam ko neka baba:oops::lol:) ali eto ona je sad veća, a opet mala-3,9g navikla je na to i ne mogu joj objasniti zašto neki put dobije križić a neki ne, a ja svaki put dobijem hostiju................
znam da neki svečenici govore da su djeca blagoslovljena čim su na misi da ih se ne mora dodatno blagoslivljat...ali ja ne vidim u tome ništa loše,nikakvo Bogohuljene, nego baš nešto predivno za djecu koja još se ne moogu pričešćivat, upravo zbog toga da se taj dio Mise ne osjećaju nekako izolirano, nedostojno....ali eto to je samo moje mišljenje...da se mene pita na svakoj misi bi i davali "bolesničko pomazanje" za vrjeme pričesti...:yes::zaljubljen:
Ja se s tobom Ivana zg slažem.
Bog nam je dao djecu.
Mi ih vodimo k Bogu.
Na svaki način.
Volim vas čitati na ovoj temi, svi lijepo pišete, nadam se da ne smetam, ali možda je tu ipak kriva mjera ( cm, a ne kg), zar ne?:-)Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Beti, istina. Kriva mjera, ali broj je isti. 180 cm :)
Žena koja je preživjela vlastiti pobačaj izvršen na njoj kao bebi...imate hrvatski prijevod-pogledajte.....i ne, ne želim otvoriti temu abortusa, osuda itd. samo pogledajte ako vas zanima....njezino svjedočanstvo je prepotresno.....
http://www.youtube.com/watch?v=VdblL...eature=related
http://www.youtube.com/watch?v=R-3XO...eature=related
Čuj, si sigurna da je ovakvom postu mjesto na ovom topicu?
Bi li svome djetetu u sadašnjoj dobi pričala o tome?
ivana, iskreno, ne znam zašto bi itko takve stvari gledao ili čitao.
Ima kakvih novosti od *mamice*? Jel malena počela papati?
ovo je topic za mame a ne za djecu...i da vjerujem da ću kad dođe vrijeme s svojim djetetom popričati i o ovoj temi- ne vidim u čemu je problem..slučajno sam naletila na ovo i jako me dirnulo-iskrena je životna priča, dirljiva, i radi se o iskustvu jedne vjernice i priči kako je sve to prebrodila uz vjeru.......neznam zašto to netko ne bi gledao i o tome čitao, i zbog čega bi se takve stvari stavljale pod tepih.....ne razumijem u čemu je problem........radi se o djetetu i vjeri u cijeloj priči, o osobi koja ne osuđuje ali ima svoje stajalište zbog vlastitog iskustva , ne vidim kako nešto takvo mogu slušati političari, svečenici,rabini,imami itd. u Australiji, a ne mi na ovome topicu.........rekla sam da ne želim otvoriti temu abortusa, a ovo može gledati tko hoće...i inače ne podnosim kad mi netko nameće jednu vrstu gledišta kada je riječ o bilo čemu-a ovo iskustvo abortisa nije iskustvo majke koja ga je počinila ili nije, već iskustvo bebe koja ga je preživjela.......ne vidim što je tu sporno osim činjenice da se radi o abortusu na vjerskoj temi, gdje se apsolutno nitko ne proziva.........
jednostavno ne gledam prebrutalne stvari koje me mogu previše uznemiriti. toga se klonim u životu. bilo to iskustvo bebe koja je preživila abortus, iskustvo čovjeka koji je preživio požar i ostao cijeli spaljen, iskustvo cure kojoj je mašina otkinula noge.... ne treba mi to, taj jad, čemer i bol. ovjde tema abortusa uopće nije bitna (što se tiče mog komentara) mogla je to biti bilo kakva bol ili nesreća.
želim se zaštititi od svih negativnih stvari na ovome svijetu, koliko god je to moguće. pogotovo sad kad sam trudna, a vjerojatno i poslije.
divim se ljudima poput antee miloš, kojoj je vlak otkinuo ruku i nogu a koja je vedrija od mene zdrave. i skidam im kapu. ali ja nisam jedna od njih i zbog toga bježim od ovakvih priča.
tako sam sretna da sam naletjela na ovaj topic! :-D
nova sam na ovom forumu i prekrasno je naći temu na kojoj se može sasvim normalno i otvoreno govoriti o vjeri, bez da te razapnu (imam takvih iskustava, puno...)
čitam vas pa se uključim kad pohvatam končeke...:-*
:heart:navratim ovdje kako bih vidjela što je s mamicom i ljepoticom njenom..ide nabolje, znam ja to...mršavost će se strpljivošću riješiti:heart::love2:
djeca i Misa
ja sam uvijek za djecu na Misi. Većina župa ima tzv dječje Mise, i tamo nikome neće zasmetati ako se ne čuje muha. I uglavnom se pjevaju dječje pjesme,pa je i djeci zabavnije. Moji pjevaju (pod navodnicima) od kojih 8 mjeseci...:-)
Mi vodimo svoju djecu na Misu svake nedjelje od rođenja, tj. čim sam ja bila sposobna ići, išli smo svi zajedno. Tako im je nedjeljna Misa postala normalna stvar u životu. Imamo kutak s igračkama u koji se možemo povući kad dijete postane nemirno, s monitorom na kojem se vidi i čuje Misa, imamo jednog dragog starog fratra koji dijeli bombone klincima i stvarno volimo ići; sad su već veće pa rijetko idemo u taj "kutak", već mogu cijelu Misu biti u crkvi i pjevati. :-)
Posve te razumijem...Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Čitala sam ovo svjedočanstvo u vjerskom tisku.
Pobačaj je najmoćniji izum sotone, bez premca najmoćniji. Izum koji se protivi svemu što je ljudsko, ojećajima i razumu.
Ipak, Sveto pismo kaže - neka ti se ne uznemiruje srce.
Za kršćanina je bitno ne griješiti u tom pogledu - ne nagovarati, ne zagovarati nikakvo pravo na taj čin, odvratiti od tog nauma gdje god se može...
A ova cura je vrlo hrabra.
Ima ovo svjedočanstvo plodova, ima!
Pinky žao mi je ako si se uznemirila, stvarno ne bi željela biti onaj koji uznemiruje trudnicu:love2::zaljubljen:, ali zato sam napisala o čemu se radi u filmiću, pa ga nisi trebala gledat, i ja sam ga gledala na preskokce, jer sam tip osobe koji odma vizualizira ono izgovoreno, odmah sebe ili svoje djete poistovjećujem s takvim događajima, ne mogu spavati, plačem....ali ipak sam pogledala.........ja ni sad a ni za vrijem trudnoće npr. nisam gledala i više ne gledam ratna stradanja u Hrvatskoj, Vukovaru, jednostavno me to toliko slomi na duže vrijeme, da MM u 11 mjesecu svake godine pazi i dok prebacuje kanale, jer mene samo jedna scena baci u očaj..........ali to ne znači da sam protiv toga da se takve stvari vrte na TV-u, da se ljude podsjeća na sve što smo preživjeli da to sve padne u zaborav zbog ljudi kao što sam ja, jer to bi bilo jako krivo, ne bi bilo u redu prema onima koju su dali živote za našu domovinu, da ih se zaboravi samo zato što neki ljudi ne podnose istinu, jer su preemotivni;-)
Hej cure moje!
Nisam vam pisala jer od svoje "hiperaktivne" djevojčice jedva mogu sjesti pet minuta. Mršavost je se riješila kao od šale - odjednom je projela, doktorica joj je uključila i Pediasure i već je se vratila na staro, u samo nekoliko dana.
Jedini je problem što sam je sada razmazila silnim jelima koje sam joj donosila, jer ih sada sve hoće jesti :lol:
Da, čak smo bile i doma nekoliko dana, pustili su nas iz bolnice da se mazimo, uživamo i papamo i bilo nam je prekrasno. Povratak u bolnicu, tj. ponovna adaptacija, je prošla puno lakše nego što sam očekivala - uglavnom, same lijepe vijesti kod nas i nadam se da će tako i ostati :angel:
:-DCitiraj:
*mamica* prvotno napisa
Da ubrzo dođe dan kada će te bolnicu viđati samo na kontrolama.:heart:
Citiraj:
sirius prvotno napisa
nisam u toku jer sam nova na forumu, ali od srca želim što brži oporavak djevojčici i potpisujem gore napisano :heart: