Ovo mi se dopada!Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A i ne kaže se uzalud da samo mrtvi i notorne budale nikada ne mijenjaju mišljenje, pa mi je ovo i te kako prihvatljivo.
(Offt. cvike - moj mlađi je jučer dobio prve - zadovoljan je i puca od ponosa!)
Printable View
Ovo mi se dopada!Citiraj:
ina33 prvotno napisa
A i ne kaže se uzalud da samo mrtvi i notorne budale nikada ne mijenjaju mišljenje, pa mi je ovo i te kako prihvatljivo.
(Offt. cvike - moj mlađi je jučer dobio prve - zadovoljan je i puca od ponosa!)
Ošla u off - ne možeš preuzet muku, to jesu fakat njihovi "growing pains". Osim toga, to ništa ne znači - sad imaš neki kao "quick win", ali svaka osoba će to prerađivati over-and-over, o osobnosti ovisi koliko jako, koja se čak više tiče koliko je neko down-to-earth, a koliko filozofski tip, moguće je preko toga fakat faktualno prijeći... tj. spoznaja o smrtnosti ne zdrma svakoga jednako, ono, moj muž se tog trenutka niti ne sjeća (dobro, on je ovaj "penso positivo tip" i na moje pitanje je li se sjeća kako se prvi put suočio sa svojom smrtnošću, odgovorio mi je u svom stilu da još niti nije - on je tip - o tom ću mislit kad dođe na dnevni red, a poznavajući njega, neće se on niti na smrtnoj postelji puno bavit mišlju jel' danas dan D, to je za njega "neproduktivno", ali ne onako... psiho-savjet neproduktivno nego on nije tip da bi takve misli uopće "žvakao" - karakteri su različiti).
vertx. pa šta se sekiraš. ako baš s tim muku muči (moji npr ne, za sada, predaleko im sve to izgleda), pa reci malome da ćete se srest negdje među zvijezdama :mrgreen:Citiraj:
vertex prvotno napisa
o smrti - stariji svako malo priča o pok. didi (svekar), što vidim da uznemirava i supruga i svekrvu (nju do suza).
zanimljivo, ali njega smrt više intrigira nego što ga plaši. tako da nas stalno pita pa gdje je dida, da li je na groblju ili na nebu, pa kad ljudi umiru.
kako je jedno vrijeme ležao na neuropedijatriji među neizlječivo bolesnom djecom, morali smo mu
objasniti da nekada umru i djeca koja su jako jako bolesna, ne samo stari ljudi - prihvatio je.
plaši se mraka, uvijek traži da mu malo ostavimo vrata otvorena.
za sada ga ta objašnjavanja zadovoljavaju. mlađa još ništa ne pita.
Vertex, mislim da ćeš morati tu sama. Očito je da ne pali ovo "među zvijezdama" i "u srcu", a gdje ćeš sad, ako to nemaš u sebi, crtat mu slike Neba stila Dantea i Božanske komedije (imala neki prastari primjerak na talijanskom s predivnim i izuzetno sugestivnim slikama Pakla, Čistilišta, Raja itd.), probušit će te s tisuću detalja za koje nećeš imat odgovore. Reci mu ono što ti misliš i to ti je najjednostavnije, reci da neki drugačije misle i pusti ga da se nosi s time kako najbolje zna... ne znam kako drugačije možeš.
Ovo da nam se nakon smrti neće dogodit ništa loše, to te ne kužim... to mi je malo misleading, jer svi žele postojati (osim ovih umirućih/nepokretnih, ali to je tako teška slika za crtat djetetu), a smrt je konačno nepostojanje. Ali, ono, nećeš mu, of kors, u glavu stavljat slike Konačnog nepostojanja, Velikog crnila u vječnosti (to je bila neka moja koja je mene plašila u tom suočavanju i prihvaćanju) i the Grim Reapera. Pogotovo jer te u tom dijelu sad traži detalje... a ne možeš ići s onom "kao kad zaspeš/nećeš ništa osjetiti" jer vidim da ima issue i sa spavanjem. Možda da ostaneš na "a sine moj, ne znam".
To ti onda povlači novi niz pitanja :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Od naše nebeske kuće i ukućana do pitanja kako će ona izgledati kad umre, hoće li biti stara baba ili ovako mala ko sad?
Ovo stara baba jer sam i ja mojoj objašnjavala da po nekom "redu" prvo umiru stariji ljudi i da ne brine jer ona ima još puno puno godina za živjeti.
Na što se naravno nadovezalo pitanje zašto je umro moj tata ako on nije bio star...
I tako, nisu ta mala djeca nimalo jednostavna :)
Da... ja sam mojoj rekla da umiru i djeca, ali da je to rijetko (i onda oplela malo o bolestima i potrebi čuvanja tijela, nisam si mogla pomoći).
Nikad neću zaboraviti susret Istoka i Zapada, i vjere i nevjere (s tim da meni nevjernica nema nikakve ružne konotacije, to mi je ono... kao da kažeš crnke su grozne... ono, na žalost, crne kose, nije plava ili tako nešto - i likewise vice versa), učenje engleskog u Engleskoj, a predstavnici tadašnje Juge i ostali, doba je Unverzijade. I neka rasprava kao o smrti i Bogu i šok Talijanke kako je moguće živjeti s činjenicom da je svijet nepravedan, da se neki ljudi izvlače sa nedjelima, da su moguće i tragedije koje nemaju svoj smisao u nastavku života izvan smrti, ako umre dijete.
Doduše, lako meni to divanit, ali da to proživim, ne znam je li bi živa ostala nakon toga, ono, fizički živa, zanemarimo sad filozofski kutak. I što bi tada vjerovala, to je ono "lord Jimovski" conradovski momenat, a takvih je mali milijun u životu, i unatoč svemu što prije toga mislimo ne možemo znati kako će nas to prelomit.
Po meni u ovoj fazi - ovaj svijet nema neke dublje svrhe, vlada kaos, sreća i nesreća su nešto čime ne upravljamo mi, možemo samo birat strategije za nosit se s tim, ono što imamo je ovo vrijeme na zemlji tu i sad, i, u stvari, tu mi je ideal moj muž koji to stvarno i živi. I unatoč tome /bez obzira na to - smisao si dajemo sami. Zasad mi taj stav pomaže i OK mi je. Ništa mi ne pomažu niti ona neka, što kaže neka moja... nova religija i njene utjehe (ovo vjera u pozitivu, privlačenje događaja, pozitvne vizualizacije itd.), meni to uistinu smeta - jer ne mogu se tako nadrajvat.
Djeca su jednostavna... život nije :). Ili je, ko što neko ima u potpisu - breath in-exhale. Sve ovisi kako to postaviš.
Meni bome nisu, ja sam se namučila objašnjavajući i odgovarajući na svakojaka pitanja :)Citiraj:
ina33 prvotno napisa
I da Ina, vjera daje smisao životu, da nas ipak, nakon svega, čeka neki bolji i pravedniji svijet bez toliko zla.
Što bi svakako bilo lijepo.
I jako je utješno vjerovati u to.
Posebno dok prolazimo neka teža životna razdoblja.
ina, ja to točno tako vidim, iliti vjerujem, da nema u smrti tj. nakon smrti ništa ružnoga. Nisam ja uvjerena u konačno nepostojanje, iako mi je i ono ok, ne plaši me. Ako te nema - nema te, šta ti ima bit loše? A ako je naša osobnost neka vrst postojanja koja nadilazi tjelesno, ona će ili nastavit postojat u nekom obliku tako da zadrži kontinuitet, ili će se pretvorit u nešto sasvim drugo što neće više imat veze s nama. Ja sam uvjerena da ni u jednom scenariju nema patnje niti nečeg što bismo osjetili kao ružno, strašno.
Zapravo mi nije palo napamet ovo što pišeš da je sama činuenica da ne postojiš možda strašna. Baš sam bedasta. Iako mislim da D. ipak ne brine to, nego on misli da ima nešto, ali ne zna što.
Nadovezujem se na Pčelicu - sve je relativno. Tebi daje. Meni ne daje. Stvarno zadržavam svoje pravo da to nije prezentirano fact-of-the-matter stila - ono, baš sam ireligiozna, nije da imam problem s nekom konkretnom religijom, pa nisam našla neku svoju, nego ono... meni ne treba (zasad mi nije zatrebalo). I moj svijet nije ono... tužan, grozan... meni je lijep i super. Fali mi tu riječi, da sam jedna seni, ja bih to sažela, ovako niskam nizove i pokušavam se količinom objasnit :).
Hoću reći "vjera daje životu smisao" - meni je to stav, nikakav fakt. Ono, tu sam stvarno - do kraja.
Mislim da bi se kao fakt moglo reći da vjera daje životu drugačiji smisao.
Tj. meni nije ovaj svijet "grozan", niti "divan" - dijelovi su grozni, dijelovi su divni, u načelu, meni je više bolji, nego što nije, jer da nije, ne bi toliko uživala i brijala na doktore da ostanem što zravija i što dulje tu :). Meni je i taj pojam "doline suza"... teško razumljiv, ono... ma razumljiv mi je, ali nisam to ja, ne vidim to tako.. ja očekujem nepravde, krvoločnost..da su ljudi dijelom i životinje, ali i super, ono... krvavi smo ispod kože, valjda su moja očekivanja smanjena u startu... i valjda sve stvarno počinje od one vjere u "odabrano biće", meni već manjka i ta postavka na kojoj se drugo gradi - pa razočarenje što odabrano biće nije ispunilo očekivanja i tako dalje. Evo, tako je to meni nekako, ali nisam u bedu zbog toga, ono, kul sam s tim. Moguće da se s tim vraćamo na ono što je pesimist/realist/optimist, sve tu ima isto neki utjecaj.
Yes, u tome jest i poanta, the poanta - jedni tvrde da to nema smisao, drugi da ima, ali je malo drugačiji.Citiraj:
vertex prvotno napisa
I da... ja ne mogu reći da vjerujem u bolje sutra, jer mi se čini da je i to iluzorno i da se povijest vrti u cirkularima, ali mi se čini da pokušavam bit na strani ovih koji djeluju za bolje sutra (ali, realno, ruku na srce, 99% ljudi na ovom planetu to misli i nije uzalud nastala ona poslovica o "dobrim namjerama").... tj. razlikujemo se u viziji što je "bolje sutra", a vjerojatno i u metodologiji postignuća "boljeg sutra".
Btw, da se vratim na Pčelicu i odmaknem istovremeno od nje, Krizmanićka je u jednoj od svojih knjiga, mislim Tkanju života...kao matter-of fact napisala da se vjernici lakše nose s krizama. Biste li to "potpisali"? Moj odgovor je više na tragu da da po sebi sudi, a ne po znanstvenim radovima ili na temelju svojih znanstvenih radova.
e bas ovako i ja razmisljam, svidja mi se kako si to napisalaCitiraj:
vertex prvotno napisa
Tj. ja mislim da se svi ljudi istim strategijam služe, samo drugim alatima ili nečim što drugačije nazivaju, a u suštini svojoj je isto, vjernici Poniznost, odn. "Neka bude volja Tvoja", i ono o misterioznim putovima, tipa ne moraš sve znati i Providnost, a nevjernici sa "Bit će sve dobro" "Izdržat ću ja to" "Bit će kako bude" "S time ne mogu upuravljati " -tj odrađuju prihvaćanje na taj način.
Citiraj:
summer prvotno napisa
Ja razumijem ovaj dio ako ne postojimo, nema nam što bit loše, a ne vjerujem u kontinuitet osobnosti koja nadilazi prestanak kontinuiteta naših tijela i onda negdje prelazi (osim što nas se sjećaju ovakvih, jedinstvenih, i voljenih - naši dragi i svi drugi). Vertex, s obzirom na pitanja tvoga sina, mislim da mu onda odmah moraš ponudit odgovore di to prelazi, kako, je li lebdi po zraku, je li gleda, odakle gleda, može li komunicirati itd. Puno ljudi ima rješenje u onome - pogledaj u svoje srce i čut ćeš što bi ti ja rekla - nešto u tom stilu.
sad ću ja ko mojca, nek mi neko pošalje pp kad prestanete o smrti pričati :mrgreen:
hebo vas ćuk, mene počeo ovaj topik deprimirati, vrit i smrt. meni ništa nije utješno od svega ponuđenog.
ajmo mi nazad lijepo na vjeronauk u školi :mrgreen:
LOL. Sad si me baš rastužila... osjećam se ko Pale sam na svijetu. ZEZAM SE, može i bez smrti :).Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
cvijeta, ti razumiješ mog D. :mrgreen:
Ne, ne bi potpisala, a ti si mi Ina pravi (živi) dokaz da takva tvrdnja ne stoji :)Citiraj:
ina33 prvotno napisa
ne znam što točno odgovoriti na ovo. meni je to predrasuda. ali bitnije od toga je što se ta tvrdnja često izvlači kao argument zašto bi nevjernici trebali vjerovati. da bi imali neku utjehu kad im je najteže.Citiraj:
Krizmanićka je u jednoj od svojih knjiga, mislim Tkanju života...kao matter-of fact napisala da se vjernici lakše nose s krizama. Biste li to "potpisali"?
ja bih na to dodala i da mnogi (bilo vjernici ili nevjernici) svoju bol lakše podnose kad ju utapaju u alkoholu (ili nekoj drogi). pa me to nikad nije ponukalo da isto učinim.
samo da bih povjerovala u to, moram i vjerovati da je smisleno (i dobro?) da u današnjem svijetu, sada - mora biti toliko zla. a ja to ne mogu. neki vjernici mogu, ja ne mogu. da bi me vjera utješila u jednom trenu kad mi je najteže, moram živjeti tu vjeru prije toga, moram biti dio toga, vjerovati u sve to što ona govori, a ja to ne mogu. i naravno da će mi svaki vjernik moći objasniti da sve to ima neki smisao, i možda za tog vjernika i ima, ali za mene nema.Citiraj:
vjera daje smisao životu, da nas ipak, nakon svega, čeka neki bolji i pravedniji svijet bez toliko zla.
netko je jednom napisao (nešto slično onoj epikurovoj): toliko je zla na svijetu - bog ili nije toliko moćan kao što se veli, ako ne može to spriječiti, ili je zao ako je moćan, ali ne želi spriječiti (iz kojeg god razloga) ili uopće ne postoji, pa je sasvim jasno da ne može djelovati.
Da... i tu pokazujem svoju standardnu šprancu - ja ću posegnut za farmacijom za preživljavanje baš nekih velikih stresova (tbl za smirenje, konkretno).
da, ovo je ono što zovem razumijevanje tuđeg iskustva. iako sam velika zagovarateljica ne slanja na vjeronauk :mrgreen: i iako načelno mogu reći da nam svima treba te hrabrosti, mogu razumijeti nečiju osobnu priču i nedoumice kao u tvom slučaju. situacija stvarno nije laka i sama ne znam kako ti pomoći, tj. baš razmišljam često o ovakvim slučajevima.Citiraj:
Zašto ne bi imali pravo nešto reći?
Ja ni od koga ne tražim da obavi za mene težak posao, ja sam samo svjesna da moja kćer i ja same ne možemo ništa promijeniti.
Ili misliš da bi se vjeronauk stvarno vratio u crkvu (gdje mu je po mom mišljenju mjesto) da ja odbijem upisati svoje dijete i svakodnevno prosvjedujem pred školom ili šta već?
Ne znam gdje ti živiš, ali ja sam u maloj sredini gdje nemam ama baš nijednu drugu mamu s kojom bi se mogla dogovoriti da nam se djeca druže dok nisu na vjeronauku. Ili gdje bi mogla u školi tražiti, moliti ili pomoći da se organizira neka alternativa u vrijeme sata vjeronauka, jer bi ta alternativa bila samo za moje dijete.
Ali evo, ako imaš ikakav prijedlog ili rješenje za mene, kako da budem hrabrija (preko leđa svog djeteta) bit ću ti zahvalna.
što god da uradiš, nekako mislim da će imati uticaj na tvoje dijete. izabrati "lakši put" ne znači nužno djetetu olakšati tj. pomoći, tj. ne ići na neki način preko njegovih leđa. svaka odluka ima neke posljedice. da si u zg dala bih ti podršku da se usudiš biti hrabra, ali u drugim sredinama, lako mi je davati takve savjete, a ne biti u tvojoj koži. to mi je jasno.
ili ga uopće nije briga za nas.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
sad si me sjetila, čitala sam knjigu o dedijeru, bratu onog političara, fizičaru. koji je od ateista postao deist. valjda došlo čovjeku s godinama, tako ćemo ja i D. od vertex kad postane frkovito :lol:
Citiraj:
Deisti vjeruju u sljedeće stvari i principe:
Bog je napravio svemir i sve u njemu, navio ga kao sat i distancirao se od njega.
Bog se ne prikazuje niti je postojao u ljudskoj formi
Čovjek se ne može približiti Bogu ni kroz jednu religiju ili rituale
Bog nema odabrani narod
Čuda se ne događaju
svi mi u biti imamo iste/slične nedoumice, strahove i probleme. na različit način ih rješavamo. netko molitvom i vjerom, netko eto alkoholom, netko je dovoljno mentalno jak da mu ništa od navedenog ne treba, a netko farmacijom. mene samo smeta što nekako vlada (neupitno) uvjerenje da je vjera od svega najhvalevrijednija. imala sam prilike čuti i (prilično zločesto izrečene) komentare tipa: "ko joj je kriv, da vjeruje, ne bi trebala uzimati tablete."Citiraj:
ina33 prvotno napisa
cvijeta, neki znanstvenici imaju neko svoje posebno poimanje "boga" (kao prirode), no, to nema veze sa judeokrišćanskim bogom. ali to neki vjernici teško mogu razumijeti.
ovo je jednom hitchens primijetio... od svih naroda koji su u to vrijeme postojali, svemoćni bog je eto baš izabrao pustinjski narod, a nije recimo izabrao kineski koji su tada bili na većem civilizacijskom stupnju.Citiraj:
Bog nema odabrani narod
što znači da nikad nije poslao svog sina.Citiraj:
ili ga uopće nije briga za nas.
Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Oprosti, tvoj stav ne mogu podržati.Razumijem te, ali te ne podržavam.kakva je to izjava "ja i moja kćer same ništa ne možemo promijeniti"??Kako bi bilo da svi to kažemo??Zato sam i rekla da se takvi roditelji koji upisuju djecu na vjeronauk iz straha, iz linije manjeg otpora il čega već, i nemaju pravo žalit!
Vjeronauk nije obavezan!Prisutna je SLOBODA IZBORA!Zašto sami sebe cenzuriramo??Zašto ne iskoristimo tu slobodu?Shvaćaš?
Da smo se svi kroz povijes ponašali na način kud svi tud i mali Mujo, ljudi bi još živjeli u špiljama...
Neznam kako da te ohrabrim, reći ću samo da moja djeca sjeda SAMA u knjižnici...eto u kakvoj sredini živim..To je u redu, jer one to prihvaćaju kao svoju odluku (nisam ja rekla "ne ideš!"), tamo napišu zadaću, i tako..
Možda ima u razredu još neka mama kao ti,da se ohrabrila, moje dijete ne bi bilo jedino...a ni njezino...u knjižnici...Nažalost, možda se ta mama samo žali po forumima :roll:
Nemoj ovo shvatit uvredljivo, molim te, nije mi to bila namjera, i razumijem tvoje strahove u potpunosti...htjela bi zaštititi svoje dijete od, neznam, svega, jasno mi je...nadam se da ćeš u tome i uspjeti!
mama courage??????????Post ti nije u skladu s nickom :lol::lol:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
anin, o čemu ti? :mrgreen:Citiraj:
Ispričah svojim predškolcima sve o školi i o predmetima i o tome što je obavezno a što izborno i upitah žele li ići na izborni predmet vjeronauk (Na "mama što je vjeronauk?", odgovorih, predmet gdje se uči o jednoj religiji tj jednom načinu vjerovanja i štovanja Boga-djeca su već odprije znala da neki ljudi vjeruju u Boga, neki ne, i da mu se različito mole i tako).Moja djeca su odlučila da žele krenuti na vjeronauk da vide "što je to"..I tako je i bilo, krenuli i išli cijeli prvi razred...Pri upisu u drugi sam ponovila pitanje žele li se opet upisati ili ne, od tada na vjeronauk ne idu, da su rekli da, išli bi..
[QUOTE=mama courage;2222874]svi mi u biti imamo iste/slične nedoumice, strahove i probleme. na različit način ih rješavamo. netko molitvom i vjerom, netko eto alkoholom, netko je dovoljno mentalno jak da mu ništa od navedenog ne treba, a netko farmacijom. mene samo smeta što nekako vlada (neupitno) uvjerenje da je vjera od svega najhvalevrijednija. imala sam prilike čuti i (prilično zločesto izrečene) komentare tipa: "ko joj je kriv, da vjeruje, ne bi trebala uzimati tablete."
E... puno sam postova nanizala od doba kad me to "rastuživalo"/"čudilo", toliko da se više ne sjećam jel' postojala takva osoba, il' sam je samo sanjala :). Good for me :).
A propos nerazumijevanja/osude, iz kojeg god dijela išla, uključivo "kad bi svi tako" - ja to osuđujem, neka mi bude dozvoljena igra riječi :).
U stvari.. smatram da je dokaz ljudskosti biti slab na sve ljudsko, uključivo slabosti, koje nisu uvijek slabost nego ono - znam što mogu, što ne mogu, i po koju cijenu.
Apsolutno sam za to, da je svaki čovjek dovoljno zreo da to sam za sebe može odabrati, bez ikakve naredbe i prozivke od strane društva/grupe - tipa your country needs you/kad bi svi tako.
Po meni, freedom for all choices!
Ove s prirodom... not my cup of tea, ali fine with me, kao i sve uostalom. Mislim... ništa mi milije ne bi bilo da sad na prirodi krenu neke homeopatsko-natur principe, ako su utemeljeni na vjerovanju, ne dokazu. Dokaz je malo, ali je sve što imamo, ovo drugo mi je iracionalnost.
Evo da i direktno odgovorim - znaš zašto? Zato jer netko nije spreman platiti tu cijenu jer je za njegove okolnosti previsoka. Kako u trgovini sami odlučujemo što hoćemo, što nećemo, tako i u životu.Citiraj:
anin prvotno napisa
Apsolutno se ima pravo žaliti, po meni. Uvijek. Ma što god bilo.
Ko god se stavlja u ulogu žrtve ili aktivista, ili čega god... može i neaktivista, radi to zbog sebe i po svom izboru - zato jer je tako odlučio i to je njegovo legitimno pravo, kao i ovoga drugoga koji je odlučio da to neće, da to još neće, da neće bit ice-breaker itd..
Evo... probaj se staviti u situaciju onih nekih zemalja di zatuku silovane. Imaju li se pravo žaliti ove koje... nisu krenule u boj? Di ti povlačiš crtu - smrt ili? Negdje je povlačiš i svako zna svoju granicu. Ono... i čak kad probaš hodati u tuđim cipelama, ma koji izbor odabrala... po meni ne bi trebala kritizirati tuđi. Izbore radimo zbog sebe.
A propos uvjerenja, vlada i uvjerenje na koje nailazim da ovi koji drže djecu na terapiji za astmu su... ustvari neifnormirani, nisu pročitali obe strane, jer da jesu, ne bi nikad itd. (doslovno to danas kreće tipa kažeš da držiš dijete na kortikosteriodima... kao da si rekla da si swinger ili tako nešto, dobro... to je druga tema - pseudoznanosti i slično - dobro, i ja to malo pretjerujem s percepcijom radi "umjetničkog dojma" - ljudi uvijek žele sve, da liječi, a da nema nuspojave, ali to, bojim se, ne ide... samo je pitanje procjene granica i rizika kako ih ko vidi).
O tom kako sam djeci dala izbor!! Nisu se odlučili za vjeronauk!Naravno da se utjecaj roditelja do tad uveliko prenio...Pa nisu pokazivali oduševljenje...a i izborno je..Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
I da, da su rekli "da" išli bi, stojim iza stava da djeca imaju sama pravo birati svoje izborne predmete
Ja sam od te knjige odustala nakon 20 strana, toliko mi je blesava bila, i to u vrijeme kad sam skoro pa nikad odustajala od zapocete knjige.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Nije ni mene nešto oduševila, ali ipak - dosta je popularna - jedino se pitam je li zbog populističkog stila ili sadržaja, a to još nisam sigurna. Ima i drugih meni iznenađujućih stvari u njoj, koje sam poslije razumjela i vidila sam da se ljudi tako ponašaju - samoizolacija u bolesti, ali i ljudi to drugačije tumače - isto onaj problem je li to "zatvaranje u svoju nišu/odustajanje" ili je to OK, opet, pretostavljam da nema jednoznačnog the odgovora, i da ljudi imaju različite strategije pri tome.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa