Mamice, hvala Bogu! Tako sam vesela! Brzo ozdravite, a ti se pripremi na nakuhavanje najfinijih delicija za svoju malenu (i čokolina i hrenovki :) )
Držite se!
Printable View
Mamice, hvala Bogu! Tako sam vesela! Brzo ozdravite, a ti se pripremi na nakuhavanje najfinijih delicija za svoju malenu (i čokolina i hrenovki :) )
Držite se!
:-D:-DCitiraj:
sirius prvotno napisa
predivne vijesti, hvala bogu! :heart:
Radujem se s vama, mamice.
:-D
Hvala i slava Bogu!
:heart:Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
Mamice, tako me raduju ove vijesti! Uh, srce mi je puno! Bogu hvala što se sve riješava na dobro.
Sjajno je to što hoće sve papati. MOgu misliti koji kamen sa srca ti je pao kada je počela jesti. Ja brinem kada ova moja nekada neće...
A što se tiče adaptacije..., mogu samo reći, imaš predobro dijete! Anđeo mali!
I dalje puno mislimo na vas!
:heart:
Anđele mali, anđele mali,samo tako nastavi- bori se, jedi i smiješi životu:angel::zaljubljen: Bog te blagoslovio zdravljem!
Ja sam upala u neku fazu kad prevrćem Bibliju ujutro i ne znam niti što bih čitala niti kako - nekako me nasumično otvaranje ili čitanje po čitanjima ne zadovoljava. Rado bih po nekom ključu, da nešto naučim, da malo dublje uđem u problematiku, ali ne znam ni za jednu knjigu ili tečaj toga online. Jel vi imate nešto čime se služite? Kako čitate Bibliju?
Nasumično.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ako nađem zanimljivu temu, nešto što mi se trenutno uklapa u životnu situaciju ili daje odgovore na neke moje upite, onda nastavljam čitati i u idućim danima.
Interesantno Ifigenija kako si me preduhitrila s temom Biblije. Jučer sam mislila povesti malo raspravu o Bibliji, ali sam bila preumorna. Izgleda da su nam misli podudarne...
Sjećam se jedne pričice iz katoličkog tiska na temu Biblije.
Jedna je žena živjela dugi niz godina u velikoj sirotinji. Nije imala ništa, bila slabo obučena, gladna i trpjela hladnoću; uz to bila je i nepismena. Jednom kad joj je bilo toliko loše da je mislila da umire pozvala je svećenika. Svećenik je došao u kuću i vidio je na zidu uokviren stari požutjeli papir na kojem je nešto pisalo. Pitao ju je što joj je to. Odgovorila je da joj je to dala prije mnogo, mnogo godina gospođa kod koje je bila služavka i koja je davno umrla. Svećenik je uzeo papir u ruke i pročitao joj ga. Na papiru je bio testament kojim bogata gospođa njoj, svojoj služavci, ostavlja cijelo svoje bogatstvo. Draga moja gospođo vi ste nasljednica nečeg velikog i da ste znali pročitati što ovdje piše živjeli biste u izobilju - rekao joj je svećenik. Ali sada je kasno - rekla je starica.
Priča ima i drugu verziju. O ženi koja je živjela u obilju ali joj ništa od toga nije pričinjavalo zadovoljstvo. Duša joj bijaše prazna a ona nezadovoljna. Pokušavala si je život učiniti zanimljivim, slasnim, ali uvijek bi se nakon svega morala suočiti s ispraznošću, sve većom što su grijesi koje je činila bili teži. Dočekala je takva duboku starost i u svoje zadnje dane pozvala svećenika da je ispovijedi. Svećenik je u njenoj kući vidio Bibliju. Čitate li Sveto pismo gospođo - upita je svećenik. Žena je odgovorila da ne čita. Onda joj je svećenik objasnio da je njen život mogao izgledati sasvim drugačije da je čitala ono što je cijelo vrijeme imala uza sebe. Biblija je svojevrsni testament, u njoj piše sva veličina i ljepota nasljedstva koja nam kao kršćanima pripada. Da bismo dobili nasljedstvo moramo pročitati da nam pripada i kakvo je...
Mali poticaj ako nekome ipak fali motivacije za čitanje...
Budući da je topic ODGOJ u duhu vjere, ja ću samo reći kako čitamo BIbliju s djecom. U kući su tri - obična, dječja i ilustrirana, a budući da naša djeca još duuugo neće biti spremna čitati standardni biblijski tekst, treba ih pripremati postupno. Dječja biblija je neka 40+ godina stara, naslijeđena. Ilustrirana je ova http://www.superknjizara.hr/index.ph...jiga=100014101.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Tekstovi - obično se rukovodimo nedjeljama kroz godinu (i dječjim lekcijama iz vjeronauka) ili ako nam baš nešto padne na pamet, onda prigodno... Dok su bili manji, kretalo se s BOžićem, Uskrsom i slično. Sad polako i postupno punimo "rupe", kako su djeca sposobna više razumjeti.
Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Lijepe priče! To je živa istina. Posebno me se dojmila prva priča. Kažu da nije siromah koji nema, nego koji ne zna uzeti. A mi nećemo pa nećemo uzeti nego se pravimo englezi...
I ja sam dosad čitala nasumično-više manje.
I u nekim molitvenim fazama i to nasumično čitanje govori, baš ono što treba. I sigurna sam da zaviriti u Bibliju nikad ne može biti loše - ni nasumično ni nenasumično.
Ali počela sam željeti da naučim više, a ne zna odakle krenuti... još primam sugestije i iskustva :)
Jako lijepo! Ja imam neke biblijske priče, ali su tako nekako loše pisane da ni djeca ni ja ne uživamo - imamo ih nekoliko i sve su pisane "na metre". Provjerit ću ovu vašu Bibliju - možda je bolja od onoga što ja imam.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Kad ste počeli? I koliko čitate?
Ja sam sklona u svemu zabrazdit kad je u pitanju čitanje, i uopće bilo koja kognitivna djelatnost, pretjerujem i dosađujem i sama sebi, a di neću djeci, pa ne bih htjela ugnjavit ih toliko da kasnije bježe od Biblije. Kako vi to procjenjujete i radite?
Hvala Ti!Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
Nije ova obiteljska BIblija bogznakaj - kupili smo je preko Svijeta knjige prije par godina jer su našoj djeci trebale ilustracije, ali ima tumačenja i tako, služimo se. Najbolje ti je prolistati literaturu i na licu mjesta se odlučiti... Vjerojatno ima i boljih knjiga, ali bitno je da se to tebi i djeci dopada.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Kako smo počeli? Pa ne znam, spontano... DObila sam slikovnicu "Noina arka" dok su djeca imala 2 i 3 godine - tako je počelo. A od muževe stare tete ostala je dječja Biblija s lijepim pričama. Slučajno se tako posložilo da je to došlo u kuću dok su djeca bila u vrtiću i baš je to bilo pravo vrijeme.... Ne čitamo mi to stalno, nego prigodno - kad se djeca za nešto zainteresiraju. SLikovnica "Nolina arka" bila je na engleskom jeziku, ali djecu je zanimala priča, pa sam posegnula za Biblijom. Mislim da je to bilo prvo... Zatim su (naravno) došle božićne priče i slikovnice. S Uskrsom smo malo pričekali, isto zapravo spontano, jer to je tužna i dramatična priča i treba vremena da djeca mogu "probaviti" sadržaj. Ovisi i o temperamentu djeteta - moj stariji voli priče o Isusu, npr. kako je propovijedao u hramu, a mlađi obožava starozavjetne priče s elementima jeze (npr. o Josipu i njegovoj braći).
Do polaska u školu to je sve bilo na razini slikovnica dostupnih u kvartovskoj knjižnici, a kasnije... pa ne znam, uz nastavu vjeronauka. Za sustavno čitanje Biblije ima vremena. Tu se treba kloniti prisile - slažem se da to može djecu odbiti od literature. Bolje je voditi se dječjim interesima i pitanjima. Obično klince zanimaju kojekakva čuda (kako se zmija pretvara u štap - to se moj mlađi zna igrati) i ništa drugo. Kao i za sve ostale teme u našoj kući vrijedi isto pravilo - literatura (primjerena dobi i "za napredne") je DOSTUPNA, povremeno se za njom posegne, a klinci njuškaju kako stignu i kako im padne na pamet. Moj mlađi zna sam uzeti i čitati, a stariji - nema šanse, taj će sam uzeti knjige o računalima i telekomunikacijama, pa bolje prolaze "priče za laku noć" koje se dopune ponekom stranicom iz Biblije (jer ja ne pamtim niti znam sve te priče, pa se tako snalazim, a djeca kasnije zapamte gdje je to bilo). Za sada mi je dovoljno da oni neke priče prepoznaju kao biblijske, tj. da ih znaju svrstati odakle dolaze.
Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Meni pomaže Živo vrelo - svi koji tamo pišu su produhovljeni i nadahnuti - njihovi tekstovi me potiču da i sama pročitam dijelove Biblije na koje se odnose. Bibliju često čitam i o njoj razmišljam i u okviru posla, a tu je uvijek i nasumično čitanje i kakav posebni izvor nadahnuća.
Kad su mi klinci bili mali najviše su voljeli Biblija i najmanjima, prijevod u izdanju KS. Sad je na redu Biblija za mlade, a M, ponekad ide provjeriti kako stoje stvari u pravoj Bibliji.
mamice :) hvala Bogu da ste bolje! Divne vijesti
Ljiljana, guglala sam i našla Živo vrelo. Kupit ću koji broj da vidim, nadam se da će i meni biti nadahnjujuće. A znaš li kakvu knjigu koja vodi kroz Bibliju, htjela bih malo to sistematski utvrditi...
Ifigenija, stare brojeve možeš čitati on-line, pa si pogledaj.
*mamica* predivne vijesti :-D Neka bude tako i dalje, ljubi i grli malog borca!
mani je ovaj portal dobar ima popovjedi i tumačenja čitanja
http://www.katolici.org/naslov.php
ovo je isto zanimljivo
http://www.katolici.info/
Pročitala sam ko mlada cijelu Bibliju za mlade koju smo dobili za krizmu.
Bibliju volim otvarati.
S malom čitam dječiju Bibliju, i gleda crtiće o Isusovim čudima ili Isusovom rođenju.
Nekako najviše volim čitati Novi Zavjet, ali u zadnje vrijeme i strai...no Bibliju kada čitam, onda volim uzeti onaj Liturgiski kalendar za godinu koja ide i čitati sve što ide za taj dan.
http://www.katolici.org/kalendar.php
http://www.verbum.hr/vjerski-predmet...010-2011-3648/
Imate Bibliju Online
http://www.ks.hr/biblija.php?show=3
http://www.hbk.hr/biblija/
KAKO ČITATI BIBLIJU DA MI ONA NEŠTO ZNAČI?
http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=10261
Možda vam i ove propovjedi i dnevna promišljanja pomognu
http://www.zupa-astepinca-kc.com/ind...d=10&Itemid=84
http://www.molitve.info/index.php/Table/Propovjedi/
Pastoralno liturgijski listić
http://www.zupa-astepinca-kc.com/ind...d=64&Itemid=92
Ivana ZG puno ti hvala! Ovo je cijela jedna hrpa korisnih linkova!!!
Jučer je bio sv. Ivan Bosco i don Damir Stojić je održao predivnu propovijed o pozivu... Ne mogu to nikako prenijeti, ali prepuna crkva je bila tiho, samo klimanje glava, meni su suze krenule, a on govori tako jednostavno, tako osobno, tako hrabro,nadahnuto...
Uglavnom većini ovdje s malom djecom nam je malo kasno (ili rano) za poziv u časne :), ali da li ste razmišljale o braku kao o zavjetu, kao o pozivu... Od jučer mi to ne ide iz glave, ta slika da sam dala zavjet pred Bogom i da to služenje u obitelji, svakodnevno služenje nije toliko različito od redovništva i svećeništva, na neki način
mamice jako mi je drago zbog tvoje djevojčice
pikula,može se npr primiti škapular,te biti pripadnik svjetovnog reda Karmelićana.to su primile moja prateta i baka.i meni je ta zamisao negdje u kutku srca,i čekam da sazrije.(eto,i drugo ime mog djeteta je Karmela...znakovito)
Ronin, divno!
Ne znam doduše što je škrapular... ali zvuči super!
Inače, taj svjetovni red postoji kod valjda svih redova Crkve, i meni je to predivno!
Ali Pikula ja mislim misli da se i samim brakom prima određeni "red" služenja, s posebnim poslanjem i karizmama. I to je zgodna ideja! Ja bih o tome više željela znati.
više informacija o karmelu
http://www.ocds.karmel.hr/Skrapularska_bratovstina.html
pripadnošću ovom svjetovnom redu može se jako zgodno spojiti ova ideja koju je pikula spomenula,davanje sebe Bogu I KROZ BRAK
Svi smo mi Crkva, a to se često zaboravlja u crkvenoj hijerarhiji. Voljela bih se osjećati kao aktivni dio te Crkve, i kao mama i kao intelektualka, kao cjelokupna osoba, a ne samo netko koga drugi vodi i tko mora slijediti.
Da se vratim na temu, osjećam svoje obiteljsko i roditeljsko poslanje kao vjernica. Moje iskustvo je da nema ničeg težeg od svega što sam u životu radila od odgajanja djece. Meni kao osobi jakog ega ne leži baš taj pojam služenja, ali kad razmislim o svojoj ulozi u obitelji to je to. Mi služimo u obitelji, ne mislim samo na mame nego i na tate i često nam je teže nego onima koji taj pojam "posvećenoga života" samo za sebe pridržavaju. Osim što imamo tu tešku zadaću podizanja nove generacije, mi nismo oslobođeni svake materijalne neizvjesnosti, nemamo iza sebe jaku strukturu, izloženi smo svijetu kao pojedinci i kao takvi se borimo. I pritom vjerujemo, pouzdajemo se i ljubimo. To jest poslanje.
ronin, ovo je jako zanimljivo.
zdenka2 , ja sam rođeni predsjednik razreda :), zato mi je poniznost naročito potrebna lekcija, baš zato što mi nije nimalo bliska.
Citiraj:
pikula prvotno napisa
Kako mi je lijepo ovo tvoje razmišljanje potaklo me da razmislim stvarno o tome da je brak zavjet u smislu kao i redovništvo da je isto toliko bitan, ne ne razišljam o tome da je ne raskidiv težak, već nekako ravan redovništvu. Hvala ti Pikula kao udana osoba osjećam se malo posebnije (jer nikad na brak nisam gledala kao na nešto što moram napravit u životu ni kao poziv ,poput npr.misija, redovništva).
Ja sam inače član Franjevačkog svjetovnog reda od svoje 15g a zavjete sam dala s 18g FSR, kao i moja baka i mama.
http://fsr.hr/
Imate na Kaptolu, BDM u Hercegovakoj Crkvi u Dubravi, kod Kapucina u Dubravi, vjerovatno na sv.Duhu kod franjevaca,Rijeci,Splitu,Osjeku, itd. gdje god jesu franjevci!
Naravno uz njih ide i FRAMA, franjevačka mladež, u kojoj sam ja bila kod Kapucina a poslije kao student kod hercegovaca u Dubravi- imali smo razne susrete na razini grada, županija, država, razne seminare, hodočašća, imali smo razne bendove, nastupali na festivalima, van države, na misi itd. ako imate djecu bilo bi lijepo da ih uključite u jednu takvu zajednicu gdje stvorite prijatelje za cijeli život.
ja sam upravo prošli tjedan imala susret kako mi to zovemo starih Framaša, i većina nas je došla udata i s djecom, a naš tada duhovni asistent sad u Međugorju na župi, došao je samo da nas vidi i da se malo okupimo.
Zaključili smo kako već imamo pomladak Frame i naravno kako vrijeme tako brzo prolazi.
Framaši inače isto daju zavjete ako žele.
Isto tako znam da Salezijanci isto tako lijepo rade s mladima- pa ako su vam djeca u dobi od 14-15g nadalje potaknite ih na takva druženja u Duhu, čija prijateljstva bez obzira na različite životne putove ostaju zauvjek povezana u Kristu.
Naravno.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Jednom je na Godišnjoj obnovi Hrv. zajednice bračnih susreta jako lijepo govorio jedan svećenik o služenju u braku. I o čestom nedostatku poniznosti. Rekao je otprilike ovako: "Isus, koji je Bog i Kralj svojim je učenicima prao noge. A vi, vas dvoje...vama govorim, vi koji ste jedno drugome sve na svijetu ...koliko često vi jedno drugome perete mozak!!!"
Imam dojam da se, nakon ovih riječi, svaki bračni par u dvorani, uključujući i nas dvoje, pogledao i lagano prignuo glavu...
Kad mi netko kaže da se ne želi vjenčati jer mu papir ne znači ništa...možda čudno, ali u potpunosti razumijem. Kad ne bih imala taj dar vjere, nisam sigurna da li bi meni papir nešto značio. Što će mi ugovor koji možeš raskinuti kad god želiš, bez da Bogu i bližnjem polažeš račune.
Ali brak kao Sakrament, kao Božje djelo, to je nešto sasvim drugo. Na taj način shvaćen brak daje nam snagu da prihvatimo križ, služenje...
Sveti J.Escriva kaže da su svi kršćani pozvani na svetost, svaki spol, stalež, zanimanje...bez iznimke.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Čitala sam jednu lijepu knjigu o tome da žena može upravljati mlaznim avionom...to nitko ne osporava. Ali ako u krilu svoje obitelji ispravno odgoji dvoje, troje djece - napravila je daleko veću stvar.
A ovo što kažeš o materijalnoj neizvjesnosti, dobro se sjećam kad sam rodila blizance - bio je rat i ostala sam bez posla. Gledajući u dvije sićušne bebe imala sam nalete straha. Bojala sam se kako ćemo ih u materijalnoj situaciji u kojoj smo onda bili podignuti i učiniti od njih ljude. Kad bih danas imala tako malo vjere mislim da bi strah bio još veći jer ni u ratu budućnost nije bila neizvjesnija. To što desetak puta dnevno molim "kruh naš svagdanji daj nam danas" me ispunjava ipak povjerenjem u budućnost.
Ooo, svaki dan si peremo mozak :lol:Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Da, i jedan od naših kapelana je znao govoriti o braku kao pozivu jednakom redovništvu. I to mi je prekrasno. I zaista gledam tako na naš brak.
S poniznosti nemamo problema. Ego nam nije baš jača strana, ni jednom ni drugom. U ovom slučaju na sreću :-)
Vezano za ovu temu, nosite li vjenčani prsten?
Ja sam svoj nosila do samog poroda. Onda sam ga skinula i nisam ga stavila do neki dan, dakle godinu i pol. Odjednom sam dobila potrebu ponovno ga staviti na ruku. Ne da bih nekome nešto dokazala nego eto, neka viša providnost me potakla :zaljubljen:
MM ga uopće ne nosi jer jednostavno ne voli imati ništa na rukama, oko vrata. Ne nosi ni sat. I to sam znala od početka i ne smeta me.
:lol: za pranje mozga :)Citiraj:
ljiljan@ prvotno napisa
Istina.
Meni sijeva u glavu polako što je brak u tom sakramentalnom smislu, evo, nakon sedam godina polako kužim da nije stvar u tome što dobiješ, nego koliko ljubavi daš, i kako sve one mane, slabosti, udarce života, boli, bračna ljubav liječi. Ako je Bog doktor, onda smo mi, i naši muževi, jedni drugima neke medicinske sestrice. Na početku braka sam mislila da je on neka vrsta mog lakeja ili tako nešto. To je bilo grdo.
Ali i dalje se ponekad raspravljam s Bogom zašto je ovo tako ili onako. Ali dobro. To je napredak. Kad se posvadim s Bogom, umjesto sa mužem, ili da olajavam drugima na telefon gdje je sve stavio čarape :lol:
Što se prstena tiče - ja svoj pogubila u jednoj prirodnoj nepogodi. Imam još ožiljke od tog nemilog događaja kad sam jedva spasila glavu, ali prsten nemam. A ženili smo se s nekim neljudski skupm, tako da sad kao bračni par s dvoje djece, autima koji se kvare i sve ostalo, nikako da dođemo do toga. Al obećao mi muž da će mi kupiti... ja čekam :) fali mi, pa na prstenjaku nosim zaručnički prsten.
Inače,
Ljiljana, i ja jako poštujem sv. Josemarriu. Devetnice njemu su upravo čudesne. Jako ga volim. On je fino rekao, i ja se toga držim - Bog prvi, obitelj druga, posao treći, sve ostalo četvrto. I problema nema :)
Ivana zg :love2:
Ljiljana za pranje mozga :lol:Ja si tak oželim na te bračne susrete, moram to izmoliti da nam se otvori nekako. Jer moji čuvaju djecu za sve ludorije, ali za sve što ima veze s Crkvom nema šanse.
Pozdravljam vas sve ovdje evo htjela sam ostaviti neki mali pisani trag - pošto već neko vrijeme zavirujem ovdje.
Zanimljivo mi je dosta toga što spominjete, moram reći da me nekako ispunja mirom i zadovoljstvom, samo čuti da netko ima slična razmišljanja.
Ivana-zg - hvala na linkovima za čitanje, a pogledala sam i onaj link na film o svjedočanstvu žrtve ab-a
Ifigenija - evo i ja stavljam jedan link http://www.prostorduha.net/index.htm - radi se o "sitnim mislima, citatim i molitvama" za svaki dan. Baš danas mi je mama to poslala, a evo ti tražiš nešto za čitanje. Meni se svidjelo na prvi pogled, no pretpostavljam da tako bude bilo samo neko određeno vrijeme.
Kad god nađem u nekom tisku ili na netu nešto iz Biblije što me se dojmi, gotovo uvijek u zadnje vrijeme primjetim da je to saržaj uzet iz onog dijela "Makabejcima" (mislim da je kratica Mk).
Liljana &pikula & Zdenka - jako mi je lijepo ovo gdje pišete o poslanju i služenju u obitelji, brak kao zavjet - poziv. Doista - često se sjetim zavjeta i baš onog dijela "voljet ću te i poštivati u sve dane života svoga" - to me nekako drži na snazi i daje mi poleta i ustrajnosti. Doista da nemam vjere kakve imam ni meni papir ne bi značio ništa. Zavjet pak, se ne može (ne smije)raskidati tj. mora se održati. Pa zar nije to isto situaciji u kojoj se vjernik zavjetuje da će za neku nakanu ići na hodočašće ili na određeni broj misa ili sl. pa kad to ne učini tj. ne održi zavjet- zapravo mu se računa kao grijeh. A bračni zavjet supružnici moraju držati cijeloga života, koliki je to onda samo velik i težak grijeh ukoliko se ne održi?!
Inače, u nekom trenutku u mom životu jako me umirila jedna knjiga, koju se tek spremam kupiti i iščitati cijelu, a našla sam nešto o tome na netu. Vjerujem da je ni vama neće biti teško naći po naslovu "Teologija tijela" - knjiga govori o dostojanstvu pojedinca ali i oba supružnioka te o spolnosti u braku, spolnom zajedništvu ali i međusobnom uvažavanju i davanju, općenito.
evo toliko od mene,zasad.
Mir s vama!
Teologija tijela od Pape Ivana Pavla II predpostavljam....obnova bračnih zavjeta hm...ružno mi je pomislit kako to zvuči romantično kad nema u tome zapravo ni malo romantike, već je to odluka i poziv...i nakon što me onaj Pikulin post toliko prosvjetlio, i nakon što sam danas išla na blagoslov grla i svog jezika kad sa došla doma poludila sam u trenu i to nakon dugo vremena....i sad to mi se uvijek dogodi kad donesem odluku da neću to činiti, kad shvatim da to nema smisla...ali valda je to zlo jače od mene i zapali me ko šibicu...ok pomirili smo se...moj MM je popustljiv (mada je on kriv,ha,ha uvijek te "čarape" karikiram naravno)........i onda sjednem i pomislim kako sam prije samo 5 min. znala što je važno i kako sam mislila da nakon pikulinog posta nema šanse da ikad više reagiram na neke takve stvari...ja sam u tom trenutku ljutnje mislila kako sam uopće mogla pomisliti da je sve to u stvarnosti tako, i da je prvenstveno "lako", kad predobro poznajem sebe i MM.........
meni to poslanje braka ne znači, služenje i pokoravanje, žrtvu, nešto neraskidivo i pod svaku cijenu moraš, ili romantično- već svetost i poslanje- želja da na brak gledam kao nešto najbitnije, kao pouiv, a ne nešto što svi rade pa i nije tako posebno "sveto".......
(inače MM i ja smo se upoznali na FRAMi i mogu reći da se još par parova tamo upoznalo i vjenčalo...neki su dobili i blagoslov od Pape, MM i ja ga nismo dobili valjda je svečenik mislio da ga je preteciozno za nas tražiti,ha,ha...s druge strane neki brakovi koje gledam a koji su uvjek izgledali stabilno, ili su se ti ljudi uvjek super slagali u vezi i braku, a MM i ja svađali i prekidali, danas nažalost neki od njih su već nakok 1g pred raspadom- ne ne naslađujem se, nego mi je jako u dubini srca žao jer se radi o mladim ljudima, vjernicima, djeci)
Čitala sam svjedočanstvo jednog para koji se odlučio razvesti. Gotovo. Zlo ih je uvjerilo da za njih nema nade, nema budućnosti. Vjernici s četvero djece. Onda su ipak pozvali jednog svećenika koji im je ulijevao povjerenje, kao zadnju slamku spasa, pa što bude... Primio ih je odmah. Saslušao, dao savjete, ispovijedio, pričestio, objasnio im značaj sakramenta braka i ulogu kršćanske obitelji u ova često neizdrživa vremena. Poslije toga uslijedilo je razdoblje njihove nove zaljubljenosti i u toj sreći i prisnosti začelo se još jedno dijete. Dečkić je dobio ime po svećeniku.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Meni je to svjedočanstvo predivno zato jer pokazuje da i u najvećoj tami postoji tračak svjetla. Uvijek u naš životni mrak proviri Krist, naše Svjetlo i Spasenje. Trebamo mu samo malo odškrinuti vrata i dati si vremena.
ivana zg, i meni se često dogodi da odem na misu, pričestim, pomolim se za sve nas, molim Boga za ljubav i strpljenje i onda dođem kući i u sekundi planem zbog gluposti.
Ali, to je život. Mislim da Bog od nas niti ne očekuje apsolutnu svetost, posvećenost, potpuni mir duše kojega baš ništa neće uzburkati. Važno je znati prepoznati što je dušu uzburkalo i kako je smiriti. Pomiriti se, razgovarati, poljubiti se, nekada i zažmiriti, duboko udahnuti...
Evo zbog čega sam ja baš nedjeljom znala zamračiti. A bezveze od mene.
Svake nedjelje Maša i ja idemo na misu u pola 7 navečer, odnosno odemo u 6.15 i vratimo se oko 8. To vrijeme MM bude kod kuće, sam sa sobom. Nekada je za kompom, nekada čita, a uglavnom svira. Električnu gitaru priključenu na pojačalo. I onda nas dvije dođemo kući, Maša onako ubundana uleti u sobu, "pridruži" mu se u svirci, a ja ljuta što on odmah ne prekida, ne uzima nju i ne presvlači je. Kao da je robot koji to mora isti tren napraviti. Jer eto, gospođa i kći su stigle pa sve mora biti kako su ostavile i kako si gospođa žena smisli.
Nekada me i zasmeta što meni u glavi odzvanja još pjesma primjerice, Mir, mir je u Bogu..., a kad dođem kući, dočeka me, šta ja znam, Sonic Youth :lol: