odgoj u duhu vjere 5

[ljiljan@]

da li ste razmišljale o braku kao o zavjetu, kao o pozivu... Od jučer mi to ne ide iz glave, ta slika da sam dala zavjet pred Bogom i da to služenje u obitelji, svakodnevno služenje nije toliko različito od redovništva i svećeništva, na neki način

Naravno.
Jednom je na Godišnjoj obnovi Hrv. zajednice bračnih susreta jako lijepo govorio jedan svećenik o služenju u braku. I o čestom nedostatku poniznosti. Rekao je otprilike ovako: "Isus, koji je Bog i Kralj svojim je učenicima prao noge. A vi, vas dvoje...vama govorim, vi koji ste jedno drugome sve na svijetu ...koliko često vi jedno drugome perete mozak!!!"
Imam dojam da se, nakon ovih riječi, svaki bračni par u dvorani, uključujući i nas dvoje, pogledao i lagano prignuo glavu...

Kad mi netko kaže da se ne želi vjenčati jer mu papir ne znači ništa...možda čudno, ali u potpunosti razumijem. Kad ne bih imala taj dar vjere, nisam sigurna da li bi meni papir nešto značio. Što će mi ugovor koji možeš raskinuti kad god želiš, bez da Bogu i bližnjem polažeš račune.
Ali brak kao Sakrament, kao Božje djelo, to je nešto sasvim drugo. Na taj način shvaćen brak daje nam snagu da prihvatimo križ, služenje...

[SikaPika]

"Isus, koji je Bog i Kralj svojim je učenicima prao noge. A vi, vas dvoje...vama govorim, vi koji ste jedno drugome sve na svijetu ...koliko često vi jedno drugome perete mozak!!!"

Ooo, svaki dan si peremo mozak

Da, i jedan od naših kapelana je znao govoriti o braku kao pozivu jednakom redovništvu. I to mi je prekrasno. I zaista gledam tako na naš brak.
S poniznosti nemamo problema. Ego nam nije baš jača strana, ni jednom ni drugom. U ovom slučaju na sreću

Vezano za ovu temu, nosite li vjenčani prsten?
Ja sam svoj nosila do samog poroda. Onda sam ga skinula i nisam ga stavila do neki dan, dakle godinu i pol. Odjednom sam dobila potrebu ponovno ga staviti na ruku. Ne da bih nekome nešto dokazala nego eto, neka viša providnost me potakla
MM ga uopće ne nosi jer jednostavno ne voli imati ništa na rukama, oko vrata. Ne nosi ni sat. I to sam znala od početka i ne smeta me.

[Ifigenija]

Ljiljana, i ja jako poštujem sv. Josemarriu. Devetnice njemu su upravo čudesne. Jako ga volim. On je fino rekao, i ja se toga držim - Bog prvi, obitelj druga, posao treći, sve ostalo četvrto. I problema nema

[Ifigenija]

Naravno.
Jednom je na Godišnjoj obnovi Hrv. zajednice bračnih susreta jako lijepo govorio jedan svećenik o služenju u braku. I o čestom nedostatku poniznosti. Rekao je otprilike ovako: "Isus, koji je Bog i Kralj svojim je učenicima prao noge. A vi, vas dvoje...vama govorim, vi koji ste jedno drugome sve na svijetu ...koliko često vi jedno drugome perete mozak!!!"
Imam dojam da se, nakon ovih riječi, svaki bračni par u dvorani, uključujući i nas dvoje, pogledao i lagano prignuo glavu...

Kad mi netko kaže da se ne želi vjenčati jer mu papir ne znači ništa...možda čudno, ali u potpunosti razumijem. Kad ne bih imala taj dar vjere, nisam sigurna da li bi meni papir nešto značio. Što će mi ugovor koji možeš raskinuti kad god želiš, bez da Bogu i bližnjem polažeš račune.
Ali brak kao Sakrament, kao Božje djelo, to je nešto sasvim drugo. Na taj način shvaćen brak daje nam snagu da prihvatimo križ, služenje...

za pranje mozga
Istina.
Meni sijeva u glavu polako što je brak u tom sakramentalnom smislu, evo, nakon sedam godina polako kužim da nije stvar u tome što dobiješ, nego koliko ljubavi daš, i kako sve one mane, slabosti, udarce života, boli, bračna ljubav liječi. Ako je Bog doktor, onda smo mi, i naši muževi, jedni drugima neke medicinske sestrice. Na početku braka sam mislila da je on neka vrsta mog lakeja ili tako nešto. To je bilo grdo.
Ali i dalje se ponekad raspravljam s Bogom zašto je ovo tako ili onako. Ali dobro. To je napredak. Kad se posvadim s Bogom, umjesto sa mužem, ili da olajavam drugima na telefon gdje je sve stavio čarape
Što se prstena tiče - ja svoj pogubila u jednoj prirodnoj nepogodi. Imam još ožiljke od tog nemilog događaja kad sam jedva spasila glavu, ali prsten nemam. A ženili smo se s nekim neljudski skupm, tako da sad kao bračni par s dvoje djece, autima koji se kvare i sve ostalo, nikako da dođemo do toga. Al obećao mi muž da će mi kupiti... ja čekam fali mi, pa na prstenjaku nosim zaručnički prsten.
Inače,