odgoj u duhu vjere 5

[ljiljan@]

da li ste razmišljale o braku kao o zavjetu, kao o pozivu... Od jučer mi to ne ide iz glave, ta slika da sam dala zavjet pred Bogom i da to služenje u obitelji, svakodnevno služenje nije toliko različito od redovništva i svećeništva, na neki način

Naravno.
Jednom je na Godišnjoj obnovi Hrv. zajednice bračnih susreta jako lijepo govorio jedan svećenik o služenju u braku. I o čestom nedostatku poniznosti. Rekao je otprilike ovako: "Isus, koji je Bog i Kralj svojim je učenicima prao noge. A vi, vas dvoje...vama govorim, vi koji ste jedno drugome sve na svijetu ...koliko često vi jedno drugome perete mozak!!!"
Imam dojam da se, nakon ovih riječi, svaki bračni par u dvorani, uključujući i nas dvoje, pogledao i lagano prignuo glavu...

Kad mi netko kaže da se ne želi vjenčati jer mu papir ne znači ništa...možda čudno, ali u potpunosti razumijem. Kad ne bih imala taj dar vjere, nisam sigurna da li bi meni papir nešto značio. Što će mi ugovor koji možeš raskinuti kad god želiš, bez da Bogu i bližnjem polažeš račune.
Ali brak kao Sakrament, kao Božje djelo, to je nešto sasvim drugo. Na taj način shvaćen brak daje nam snagu da prihvatimo križ, služenje...

[ljiljan@]

osjećam svoje obiteljsko i roditeljsko poslanje kao vjernica. Moje iskustvo je da nema ničeg težeg od svega što sam u životu radila od odgajanja djece. Meni kao osobi jakog ega ne leži baš taj pojam služenja, ali kad razmislim o svojoj ulozi u obitelji to je to. Mi služimo u obitelji, ne mislim samo na mame nego i na tate i često nam je teže nego onima koji taj pojam "posvećenoga života" samo za sebe pridržavaju. Osim što imamo tu tešku zadaću podizanja nove generacije, mi nismo oslobođeni svake materijalne neizvjesnosti, nemamo iza sebe jaku strukturu, izloženi smo svijetu kao pojedinci i kao takvi se borimo. I pritom vjerujemo, pouzdajemo se i ljubimo. To jest poslanje.

Sveti J.Escriva kaže da su svi kršćani pozvani na svetost, svaki spol, stalež, zanimanje...bez iznimke.
Čitala sam jednu lijepu knjigu o tome da žena može upravljati mlaznim avionom...to nitko ne osporava. Ali ako u krilu svoje obitelji ispravno odgoji dvoje, troje djece - napravila je daleko veću stvar.
A ovo što kažeš o materijalnoj neizvjesnosti, dobro se sjećam kad sam rodila blizance - bio je rat i ostala sam bez posla. Gledajući u dvije sićušne bebe imala sam nalete straha. Bojala sam se kako ćemo ih u materijalnoj situaciji u kojoj smo onda bili podignuti i učiniti od njih ljude. Kad bih danas imala tako malo vjere mislim da bi strah bio još veći jer ni u ratu budućnost nije bila neizvjesnija. To što desetak puta dnevno molim "kruh naš svagdanji daj nam danas" me ispunjava ipak povjerenjem u budućnost.

[SikaPika]

"Isus, koji je Bog i Kralj svojim je učenicima prao noge. A vi, vas dvoje...vama govorim, vi koji ste jedno drugome sve na svijetu ...koliko često vi jedno drugome perete mozak!!!"

Ooo, svaki dan si peremo mozak

Da, i jedan od naših kapelana je znao govoriti o braku kao pozivu jednakom redovništvu. I to mi je prekrasno. I zaista gledam tako na naš brak.
S poniznosti nemamo problema. Ego nam nije baš jača strana, ni jednom ni drugom. U ovom slučaju na sreću

Vezano za ovu temu, nosite li vjenčani prsten?
Ja sam svoj nosila do samog poroda. Onda sam ga skinula i nisam ga stavila do neki dan, dakle godinu i pol. Odjednom sam dobila potrebu ponovno ga staviti na ruku. Ne da bih nekome nešto dokazala nego eto, neka viša providnost me potakla
MM ga uopće ne nosi jer jednostavno ne voli imati ništa na rukama, oko vrata. Ne nosi ni sat. I to sam znala od početka i ne smeta me.

[Ifigenija]

Naravno.
Jednom je na Godišnjoj obnovi Hrv. zajednice bračnih susreta jako lijepo govorio jedan svećenik o služenju u braku. I o čestom nedostatku poniznosti. Rekao je otprilike ovako: "Isus, koji je Bog i Kralj svojim je učenicima prao noge. A vi, vas dvoje...vama govorim, vi koji ste jedno drugome sve na svijetu ...koliko često vi jedno drugome perete mozak!!!"
Imam dojam da se, nakon ovih riječi, svaki bračni par u dvorani, uključujući i nas dvoje, pogledao i lagano prignuo glavu...

Kad mi netko kaže da se ne želi vjenčati jer mu papir ne znači ništa...možda čudno, ali u potpunosti razumijem. Kad ne bih imala taj dar vjere, nisam sigurna da li bi meni papir nešto značio. Što će mi ugovor koji možeš raskinuti kad god želiš, bez da Bogu i bližnjem polažeš račune.
Ali brak kao Sakrament, kao Božje djelo, to je nešto sasvim drugo. Na taj način shvaćen brak daje nam snagu da prihvatimo križ, služenje...

za pranje mozga
Istina.
Meni sijeva u glavu polako što je brak u tom sakramentalnom smislu, evo, nakon sedam godina polako kužim da nije stvar u tome što dobiješ, nego koliko ljubavi daš, i kako sve one mane, slabosti, udarce života, boli, bračna ljubav liječi. Ako je Bog doktor, onda smo mi, i naši muževi, jedni drugima neke medicinske sestrice. Na početku braka sam mislila da je on neka vrsta mog lakeja ili tako nešto. To je bilo grdo.
Ali i dalje se ponekad raspravljam s Bogom zašto je ovo tako ili onako. Ali dobro. To je napredak. Kad se posvadim s Bogom, umjesto sa mužem, ili da olajavam drugima na telefon gdje je sve stavio čarape
Što se prstena tiče - ja svoj pogubila u jednoj prirodnoj nepogodi. Imam još ožiljke od tog nemilog događaja kad sam jedva spasila glavu, ali prsten nemam. A ženili smo se s nekim neljudski skupm, tako da sad kao bračni par s dvoje djece, autima koji se kvare i sve ostalo, nikako da dođemo do toga. Al obećao mi muž da će mi kupiti... ja čekam fali mi, pa na prstenjaku nosim zaručnički prsten.
Inače,

[Ifigenija]

Ljiljana, i ja jako poštujem sv. Josemarriu. Devetnice njemu su upravo čudesne. Jako ga volim. On je fino rekao, i ja se toga držim - Bog prvi, obitelj druga, posao treći, sve ostalo četvrto. I problema nema

[pikula]

Ivana zg
Ljiljana za pranje mozga Ja si tak oželim na te bračne susrete, moram to izmoliti da nam se otvori nekako. Jer moji čuvaju djecu za sve ludorije, ali za sve što ima veze s Crkvom nema šanse.

[Canaj]

Pozdravljam vas sve ovdje evo htjela sam ostaviti neki mali pisani trag - pošto već neko vrijeme zavirujem ovdje.
Zanimljivo mi je dosta toga što spominjete, moram reći da me nekako ispunja mirom i zadovoljstvom, samo čuti da netko ima slična razmišljanja.
Ivana-zg - hvala na linkovima za čitanje, a pogledala sam i onaj link na film o svjedočanstvu žrtve ab-a
Ifigenija - evo i ja stavljam jedan link http://www.prostorduha.net/index.htm - radi se o "sitnim mislima, citatim i molitvama" za svaki dan. Baš danas mi je mama to poslala, a evo ti tražiš nešto za čitanje. Meni se svidjelo na prvi pogled, no pretpostavljam da tako bude bilo samo neko određeno vrijeme.

Kad god nađem u nekom tisku ili na netu nešto iz Biblije što me se dojmi, gotovo uvijek u zadnje vrijeme primjetim da je to saržaj uzet iz onog dijela "Makabejcima" (mislim da je kratica Mk).

Liljana &pikula & Zdenka - jako mi je lijepo ovo gdje pišete o poslanju i služenju u obitelji, brak kao zavjet - poziv. Doista - često se sjetim zavjeta i baš onog dijela "voljet ću te i poštivati u sve dane života svoga" - to me nekako drži na snazi i daje mi poleta i ustrajnosti. Doista da nemam vjere kakve imam ni meni papir ne bi značio ništa. Zavjet pak, se ne može (ne smije)raskidati tj. mora se održati. Pa zar nije to isto situaciji u kojoj se vjernik zavjetuje da će za neku nakanu ići na hodočašće ili na određeni broj misa ili sl. pa kad to ne učini tj. ne održi zavjet- zapravo mu se računa kao grijeh. A bračni zavjet supružnici moraju držati cijeloga života, koliki je to onda samo velik i težak grijeh ukoliko se ne održi?!
Inače, u nekom trenutku u mom životu jako me umirila jedna knjiga, koju se tek spremam kupiti i iščitati cijelu, a našla sam nešto o tome na netu. Vjerujem da je ni vama neće biti teško naći po naslovu "Teologija tijela" - knjiga govori o dostojanstvu pojedinca ali i oba supružnioka te o spolnosti u braku, spolnom zajedništvu ali i međusobnom uvažavanju i davanju, općenito.
evo toliko od mene,zasad.
Mir s vama!

[ivana zg]

Teologija tijela od Pape Ivana Pavla II predpostavljam....obnova bračnih zavjeta hm...ružno mi je pomislit kako to zvuči romantično kad nema u tome zapravo ni malo romantike, već je to odluka i poziv...i nakon što me onaj Pikulin post toliko prosvjetlio, i nakon što sam danas išla na blagoslov grla i svog jezika kad sa došla doma poludila sam u trenu i to nakon dugo vremena....i sad to mi se uvijek dogodi kad donesem odluku da neću to činiti, kad shvatim da to nema smisla...ali valda je to zlo jače od mene i zapali me ko šibicu...ok pomirili smo se...moj MM je popustljiv (mada je on kriv,ha,ha uvijek te "čarape" karikiram naravno)........i onda sjednem i pomislim kako sam prije samo 5 min. znala što je važno i kako sam mislila da nakon pikulinog posta nema šanse da ikad više reagiram na neke takve stvari...ja sam u tom trenutku ljutnje mislila kako sam uopće mogla pomisliti da je sve to u stvarnosti tako, i da je prvenstveno "lako", kad predobro poznajem sebe i MM.........

meni to poslanje braka ne znači, služenje i pokoravanje, žrtvu, nešto neraskidivo i pod svaku cijenu moraš, ili romantično- već svetost i poslanje- želja da na brak gledam kao nešto najbitnije, kao pouiv, a ne nešto što svi rade pa i nije tako posebno "sveto".......

(inače MM i ja smo se upoznali na FRAMi i mogu reći da se još par parova tamo upoznalo i vjenčalo...neki su dobili i blagoslov od Pape, MM i ja ga nismo dobili valjda je svečenik mislio da ga je preteciozno za nas tražiti,ha,ha...s druge strane neki brakovi koje gledam a koji su uvjek izgledali stabilno, ili su se ti ljudi uvjek super slagali u vezi i braku, a MM i ja svađali i prekidali, danas nažalost neki od njih su već nakok 1g pred raspadom- ne ne naslađujem se, nego mi je jako u dubini srca žao jer se radi o mladim ljudima, vjernicima, djeci)

[ljiljan@]

neki brakovi koje gledam a koji su uvjek izgledali stabilno, ili su se ti ljudi uvjek super slagali u vezi i braku, a MM i ja svađali i prekidali, danas nažalost neki od njih su već nakok 1g pred raspadom- ne ne naslađujem se, nego mi je jako u dubini srca žao jer se radi o mladim ljudima, vjernicima, djeci)

Čitala sam svjedočanstvo jednog para koji se odlučio razvesti. Gotovo. Zlo ih je uvjerilo da za njih nema nade, nema budućnosti. Vjernici s četvero djece. Onda su ipak pozvali jednog svećenika koji im je ulijevao povjerenje, kao zadnju slamku spasa, pa što bude... Primio ih je odmah. Saslušao, dao savjete, ispovijedio, pričestio, objasnio im značaj sakramenta braka i ulogu kršćanske obitelji u ova često neizdrživa vremena. Poslije toga uslijedilo je razdoblje njihove nove zaljubljenosti i u toj sreći i prisnosti začelo se još jedno dijete. Dečkić je dobio ime po svećeniku.
Meni je to svjedočanstvo predivno zato jer pokazuje da i u najvećoj tami postoji tračak svjetla. Uvijek u naš životni mrak proviri Krist, naše Svjetlo i Spasenje. Trebamo mu samo malo odškrinuti vrata i dati si vremena.

[SikaPika]

ivana zg, i meni se često dogodi da odem na misu, pričestim, pomolim se za sve nas, molim Boga za ljubav i strpljenje i onda dođem kući i u sekundi planem zbog gluposti.
Ali, to je život. Mislim da Bog od nas niti ne očekuje apsolutnu svetost, posvećenost, potpuni mir duše kojega baš ništa neće uzburkati. Važno je znati prepoznati što je dušu uzburkalo i kako je smiriti. Pomiriti se, razgovarati, poljubiti se, nekada i zažmiriti, duboko udahnuti...
Evo zbog čega sam ja baš nedjeljom znala zamračiti. A bezveze od mene.
Svake nedjelje Maša i ja idemo na misu u pola 7 navečer, odnosno odemo u 6.15 i vratimo se oko 8. To vrijeme MM bude kod kuće, sam sa sobom. Nekada je za kompom, nekada čita, a uglavnom svira. Električnu gitaru priključenu na pojačalo. I onda nas dvije dođemo kući, Maša onako ubundana uleti u sobu, "pridruži" mu se u svirci, a ja ljuta što on odmah ne prekida, ne uzima nju i ne presvlači je. Kao da je robot koji to mora isti tren napraviti. Jer eto, gospođa i kći su stigle pa sve mora biti kako su ostavile i kako si gospođa žena smisli.
Nekada me i zasmeta što meni u glavi odzvanja još pjesma primjerice, Mir, mir je u Bogu..., a kad dođem kući, dočeka me, šta ja znam, Sonic Youth

[RozaGroza]

Žena koja je preživjela vlastiti pobačaj izvršen na njoj kao bebi...imate hrvatski prijevod-pogledajte.....i ne, ne želim otvoriti temu abortusa, osuda itd. samo pogledajte ako vas zanima....njezino svjedočanstvo je prepotresno.....
http://www.youtube.com/watch?v=VdblL...eature=related
http://www.youtube.com/watch?v=R-3XO...eature=related

Ne vidim zašto ljudi ne bi ovo htjeli gledati?! Ovakve stvari su upravo ono što u potpunosti pobija ikakve Pro Choice besmislice, samo što naravno onima tvrdog srca niti ovakve priče ne znače ništa.
Ps: ja upadam ko grom iz vedra neba

[RozaGroza]

Ja sam upala u neku fazu kad prevrćem Bibliju ujutro i ne znam niti što bih čitala niti kako - nekako me nasumično otvaranje ili čitanje po čitanjima ne zadovoljava. Rado bih po nekom ključu, da nešto naučim, da malo dublje uđem u problematiku, ali ne znam ni za jednu knjigu ili tečaj toga online. Jel vi imate nešto čime se služite? Kako čitate Bibliju?

Mm je samouki teolog, provodi dnevno preko 5-6 sati proučavajući Bibliju i analizirajući svaku rečenicu (plus čita i druge knjige na tu temu). On doduše nije Katolik već Baptist, pa sumnjam da bi te zadovoljili linkovi koje bi ti mogla dati. Plus kako mi je rekao, RKC predaja i doktrina se uvelike kosi sa Biblijom, tako da iskreno, kad je on krenuo raditi to što ti želiš prije jedno 4-5 godina, promjenio je crkvu.

[Ifigenija]

RozaGroza, koliko ja znam, nema sukoba doktrine KC i Biblije; ali npr. nepobitni dijelovi Sv. Pisma se itekako kose sa sola scriptura i sola fide.
Ali to ostavljam teolozima. Svatko tko slijedi Božiju riječ na dobrom je putu. Dok se srce otvoreno za Boga.

[Zdenka2]

Iako se reformirane Crkve pozivaju na sola scriptura, to zapravo ni za njih ne vrijedi - sve reformirane Crkve priznaju i patristiku, odnosno doktrinu Crkve nastalu između 3. i 5. stoljeća. Osim toga, one su same stvorile svoju tradiciju od 16. stoljeća nadalje, tako da Lutherovo načelo sola scriptura vrijedi zapravo samo za ranu reformu, danas više ne. Katolička crkva isto tako počiva na Svetom Pismu i patristici, ali priznaje i kasniju, skolastičku i drugu tradiciju.

[RozaGroza]

RozaGroza, koliko ja znam, nema sukoba doktrine KC i Biblije; ali npr. nepobitni dijelovi Sv. Pisma se itekako kose sa sola scriptura i sola fide.
Ali to ostavljam teolozima. Svatko tko slijedi Božiju riječ na dobrom je putu. Dok se srce otvoreno za Boga.

Nisam teologinja ali ne vidim kako se sola scriptura i sola fide kose sa Biblijom? Ako ukucaš u google "Justification by faith" izađe masu stranica koje pišu o tome i ima oko 27 stihova koji potvrđuju "sola fide" a od njih je najpoznatiji onaj Efežanima 2.8 i 2.9

A evo mm viče sa stola da Baptisti nisu Lutherani i da Lutherani imaju više dodirnih točaka sa RKC. Ali on je u temi duuuuboko tako da bolje da stavim točku na ovo jer imam -2 iz teoloških rasprava i potvrdim: dok sljediš Božiju riječ na dobrom si putu.

[Zdenka2]

Za baptizam je važno krštenje odraslih, univerzalno svećenstvo, evanđeoska teologija, sola fide, strogo odvajanje Crkve i vjere od države, ikonoklazam, odbacivanje sakramenata i kulta svetaca. Ali i oni priznaju patristiku, kao i teologiju protestantskih crkava.

[Nena-Jabuka]

Ivana zg
Ljiljana za pranje mozga Ja si tak oželim na te bračne susrete, moram to izmoliti da nam se otvori nekako. Jer moji čuvaju djecu za sve ludorije, ali za sve što ima veze s Crkvom nema šanse.

i za pranje mozga i za bacanje čarapa itd..

Ali, dajte mi, molim vas, recite, gdje je dobro otići na neka predavanja za bračne partnere i kada?
U Tabor ili gdje?
Za predavanja za studente smo MM i ja definitivno prestari, mislili bi da smo im, starci, došli nešto pametovati tamo,
a htjela bih MM-a negdje "odvući", na neka dobra predavanja, ali ne samo duhovno duboka, nego i intelektualno jer je to njemu vrlo bitno,
pa vi koji ste već takvo nešto pohađali zajedno,
(ja sam išla samo solo, i to dosta davno),
ako može kakav dobar prijedlog?

[Nena-Jabuka]

...to vrijeme MM bude kod kuće, sam sa sobom. Nekada je za kompom, nekada čita, a uglavnom svira. Električnu gitaru priključenu na pojačalo. I onda nas dvije dođemo kući, Maša onako ubundana uleti u sobu, "pridruži" mu se u svirci, a ja ljuta što on odmah ne prekida, ne uzima nju i ne presvlači je. Kao da je robot koji to mora isti tren napraviti. Jer eto, gospođa i kći su stigle pa sve mora biti kako su ostavile i kako si gospođa žena smisli.....

moj ne svira gitaru nego, neću biti prosta pa na ovom topicu reći čemu svira...
ma ne, uglavnom je comp u pitanju, ali nije bitno,
čovjek nije robot,
ali vidjet ćeš, kad ih budeš imala troje, pa kad za skidanje i presvlačenje i sve druge njihove potrebe (koje ne čekaju predugo)

trebaš imati šest ruku, a nemaš,
onda ćeš znati da ta ljutnja nije neopravdana...

[RozaGroza]

Za baptizam je važno krštenje odraslih, univerzalno svećenstvo, evanđeoska teologija, sola fide, strogo odvajanje Crkve i vjere od države, ikonoklazam, odbacivanje sakramenata i kulta svetaca. Ali i oni priznaju patristiku, kao i teologiju protestantskih crkava.

Ne svih sakramenata, baptisti imaju krštenje i gospodnju večeru, no to izgleda malo drugačije nego kod ostalih.

Također moj suprug koji je baptist suverene milosti (sovereign grace baptist) - dakle kalvinist, što je zapravo puno drugačije od arminijanskih baptista, drži Sabath (Šabat) - dan gospodnji. Na taj dan ništa ne tržimo - ne kupujemo nit prodajemo, ne radimo ništa osim duhovnog učenja (bar on - ja eskiviram ponekad pa idem na Rodu ili crtam ili čitam romane) - naravno nešto na što ne možeš utjecat ili što npr zahtjeva svakodnevnu brigu se odradi, ali sve što se može odraditi dan prije se napravi dan prije. Tipa ja skuham ručak za 2 dana, sredim kuću i spremim sve da sutra ne trebam ništa raditi; na Sabath smo uvijek u malo urednijoj obleki, imamo i obiteljski izlet, mm meni i Š čita pasuse iz Biblije negdje u šetnji i izbjegavamo imati goste ili ići k prijateljima itd.
Moram priznati, iako nisam do prije par godina ni u ludilu razmišljala da bi se mogla prilagoditi svemu tome, sad mi to daje smirenje i usmjerava me. Nekako sam prepoznala vrijednosti koje mm drži, i mislim da, iako još nisam nazovi preporođena vjernica, ne mogu pogriješiti ako se držim Božijih zakona.
Između ostalog, cijeli taj način života i jest jedan od razloga zašto se selimo na selo. Jer pored očitih beneficija, mislimo da je život na selu i samoodrživost pravi put za obitelj koja želi živjeti po Božijim zakonima.

Malo sam se raspisala ali eto, ovo je odgoj u duhu vjere a mi svog sina odgajamo u duhu vjere pa da se i ja malo priključim.

Kad smo kod toga, uskoro je Š prvi rođendan, i kako mi to planiramo odraditi, pošto ne radimo veliko slavlje. Napravit ćemo mu tortu, mm mu izrađuje neke kockice igračku (koja u konzumu košta 300 kn!!) i doći će najbliži, dide i bake. Mm će dati Špiru blagoslov i zahvaliti se Bogu da je sa nama, i to je to. Imat će i sviječicu I tako planiramo "proslaviti" rođendane svakog od nas svake godine. Skromno.

[Nena-Jabuka]

....

Malo sam se raspisala ali eto, ovo je odgoj u duhu vjere a mi svog sina odgajamo u duhu vjere pa da se i ja malo priključim.

....

meni je to super, bilo bi mi drago pročitati nešto i od nekih drugih,
njihova iskustva i običaje
jer nisam ni mislila da je vjera rezervirana za KC-u .

[flopica]

RG ovo što pišeš mi djeluje toliko nestvarno, kao da pričaš o nekom zanimljivom filmu! priznajem da svoj život ne mogu zamisliti na takav način ali me baš zaintrigiralo kako ti to super opisuješ!

[cvijeta73]

RG ovo što pišeš mi djeluje toliko nestvarno, kao da pričaš o nekom zanimljivom filmu! priznajem da svoj život ne mogu zamisliti na takav način ali me baš zaintrigiralo kako ti to super opisuješ!

je, zato volim rodu, kad bih ja inače saznala da ima ljudi koji ovako žive

[pikula]

i za pranje mozga i za bacanje čarapa itd..

Ali, dajte mi, molim vas, recite, gdje je dobro otići na neka predavanja za bračne partnere i kada?
U Tabor ili gdje?
Za predavanja za studente smo MM i ja definitivno prestari, mislili bi da smo im, starci, došli nešto pametovati tamo,
a htjela bih MM-a negdje "odvući", na neka dobra predavanja, ali ne samo duhovno duboka, nego i intelektualno jer je to njemu vrlo bitno,
pa vi koji ste već takvo nešto pohađali zajedno,
(ja sam išla samo solo, i to dosta davno),
ako može kakav dobar prijedlog?

Don Damir Stojić drži posebne cikluse predavanja za bračne parove,mi bili i divno je. To je skroz drugo nego za studente. Ekipa je 60% 35+, 20% 45+, uglavnom u paru, ali i solo gđa i gdinova ima. Totalno kežerna atmosfera i nitko te niš ne pita, smao upijaš ko spužvica i odvaljuješ od smijeha povremeno jer je don Damir Stojić beskrajno duhovit

[Zdenka2]

Roza Groza, , za tebe i tvoju obitelj.

Znam da baptisti imaju krštenje, ali samo krštenje odraslih, jer ne priznaju krštenje djece koje traže roditelji i kasniju potvrdu same djece. Znam i da imaju jednom mjesečno večernju gospodnju, ali ne kao sakrament transupstancijacije nego kao sjećanje.

[RozaGroza]

RG ovo što pišeš mi djeluje toliko nestvarno, kao da pričaš o nekom zanimljivom filmu! priznajem da svoj život ne mogu zamisliti na takav način ali me baš zaintrigiralo kako ti to super opisuješ!

Pa moram priznati da nije uvijek lako biti, kako ja u šali rečem "preacher's wife", pogotovo meni koja sam valjda rođena u jednoj od liberalnijih obitelji u Dubrovniku, i cijeli život sam "brijala" na neke druge stvari. Uostalom i mm kaže da je život vjernika težak život. A da vam još malo opišem taj naš "filmski" život
Ja npr kad se molimo Bogu nosim pokrivalo za glavu; obleka mi je i inaće skromna i pokriva "adute" - ili bar krhotine prošlih aduta -trudnoće napravile svoje - uglavnom nosim haljine ili duge tunike na tajice.
U našoj obitelji mm je glava - što nipošto ne znaći da sam ja neka jadna ženica koja nema prava glasa, ali kad izgradiš odnos sa toliko puno ljubavi i povjerenja, onda mi niti najmanje ne vrijeđa ego da pred Bogom i ljudima ja budem "pod" svojim mužem.
Mi funkcioniramo tako da ja služim svojoj obitelji, svome mužu, a on mene voli, poštuje i brine se za mene i našu obitelj. Meni je takav "aranžman" i naša obitelj sve što sam mogla tražiti od života, i stvarno se osjećam blagoslovljenom da to imam, pored svih nemilih događaja, stvarno se osjećam bogatom.
Prije svakog jela, doručka, ručka i večere mm se zahvali Bogu, molimo se ujutro i navečer kao obitelj - to mi je nekad iskreno naporno, ali znam da je dobro za našu obitelj. U našoj kući nema psovanja, to drugima predstavlja golem problem, pogotovo mojima, u nas su svi ko kočijaši, i onda kad od mene još čuju: Ne psujte, polude jer sam ja do prije 3-4 godine psovala gore od svih njih! Isto tako ne svađamo se nikad da vičemo, najčešće ako imamo o nečemu raspravljati ne dižemo tonove, pogotovo od kad se Špiro rodio. Ja nekako mislim da nije dobro da Š vidi da se njegova mama ikad dere na tatu ili obrnuto (a to sam ja osobno prije 3-4 godine imala naviku puuuuno raditi - total control freak).
I tako mi živimo, i mm i ja radimo od doma i skupa smo 24/7. Mogla bi sad full u detalje o svemu tome, ali mislim da vas budem previše sfrikirala anway, u takvoj atmosferi ćemo odgajati svog sina i nadati se da će postat dobar čovjek - a ja se najviše od svega nadam da će naučiti poštovati žene i neće bit neki "frajer" koji će curama slamati srca, to u nikojem kojem slučaju ne smatram dobrim niti za njega niti za te cure. Mm se naravno nada da će povrh svega biti dobar Krščanin.

Budem se valjda još javljala na ovoj temi, kad god imam potrebu razgovarati o vjeri sa bilo kim drugim osim mm-em nailazim na zid, jer moji frendovi/ice nemaju pojma o tome, i svi su u nekom budističkom filmu, hypnoterapija, crystal healing itd. Don't get me wrong, volim ja sve njih ali za razgovore od Krščanstvu mi treba netko tko actually zna, karikiram, Očenaš napamet

[RozaGroza]

je, zato volim rodu, kad bih ja inače saznala da ima ljudi koji ovako žive

uvijek te iznenadim priznaj!

[Ifigenija]

Roza, kad se apstrahiraju lokalni običaji, sitne razlike u tome da li se smatra da žena treba pokrivalo ili ne, je li Sabat da se gase svi aparati, ili se može i dalje koristiti miker, ostaje supstanca vjere koja je kod svih nas ista.
Redovna molitva, traženje lica Božijeg kroz molitvu, Riječ Božiju, sakramente (ili službu u protestantskim ili muslimanskim zajednicama), nastojanje da kod nas vlada duh ljubavi (po ljubavi će svijet znati da smo Kristovi učenici - ne po vanjskim znakovima, ne po strogosti ili osobnoj savršenosti, nego upravo po ljubavi), uzdržavanje od svega što nas odvlači od vjere i ljubavi. Pa ako netko treba na selo da bi mogao slijediti Boga - nek ide. Ako netko može u gradu, u strci suvremenog života - opet super.
Od kad sam se obratila, meni su svi monoteisti, i svi ljudi dobre volje, koji tragaju za vrednotama suosjećanja, života i ljubavi, bliski i jasni.
Pokrivaju li glavu, noge ili stopala, tako malo važno.
Pod udarcima grijeha i naše ljudske nesavršenosti svaka naša vjera upada u svoju karikaturu, i pretjerivanje.
Bilo da protestantni npr. nose isključivo odjeću iz 19. stoljeća - kao da je to stoljeće samo po sebi dobro - i time se napadno izdvajaju od ljudi s kojima žive u suživotu, bilo da katolici stoje na misi, a da nemaju pojma niti zašto su tamo, niti u što vjeruju, to je onda sve skupa velika farizejština kojoj smo svi mi izloženi, i u napasti sto puta dnevno.
Svii mi govorimo - vidi mene, kako ja, i hvala Ti što nisam kao oni - nevjernici, protestanti, katolici, muslimani, bezbožnici... i svi jednako griješimo.
Ali nije na nama da osudimo druge jer pokušavaju drugačije, nego da ljubimo - pa ako ljubimo iskreno i ako Bog djeluje kroz nas - i oni će se popraviti, i mi skupa s njima, i molimo jedni za druge jer svima nam je potrebno da narastemo i više živimo u Božijoj prisutnosti.

Eto, meni sve to nije ništa čudno.

[RozaGroza]

Apsolutno mislim da osuđivanje i samo hvalisanje nije hvalevrijedno. Način kako mi živimo je takav jer mi mislimo da ćemo na taj način kao obitelj najbolje funkcionirati i za nas je to najispravnije, a i preferiramo seoski život nad gradskim; ja nipošto ne mislim da bi tako svatko trebao živjeti.

Mislim da si ipak protestante zamjenila sa Amišima što se tiče oblačenja.

[Ifigenija]

Nisam, protestanata ima puno, i katolika isto, svega ima. Neću linkati jer ne želim na nikoga ukazivati prstom kao na negativni primjer ali ima svakojakih interpretacija vjere...

[ljiljan@]

U našoj obitelji mm je glava - što nipošto ne znaći da sam ja neka jadna ženica koja nema prava glasa, ali kad izgradiš odnos sa toliko puno ljubavi i povjerenja, onda mi niti najmanje ne vrijeđa ego da pred Bogom i ljudima ja budem "pod" svojim mužem.

Nipošto nisi jadnica, ja vam se zbog takvog odnosa divim. Čitavu knjigu pročitala sam o tome kako je to prirodni poredak stvari kojeg je Bog postavio. Kad je Isus kao dijete bio u životnoj opasnosti, Bog kaže Josipu (glava obitelji) - uzmi Dijete i Majku njegovu i idite u Egipat. Josip sluša Boga, Marija bez pitanja i bez prigovora sluša Josipa, Isus biva spašen....samo po tom obrascu događaji teku ispravnim tokom.
Eva je neposlušna i po njenom neposluhu svijet pada...
Marija je poslušna Bogu i Josipu, kojeg joj Bog daje za zaštitnika i svijet biva spašen.

Voljela bih biti kao Marija. Često sam, nažalost neposlušna Eva.
Ali jedna velika istina - ako žena ruši autoritet svome mužu pred djecom; istovremeno ruši i svoj autoritet pred njima. I u suvremenim obiteljima nitko nikoga ne sluša. Nema autoriteta. Vlada kaos. Kao uostalom i u cijelom društvu.

[Ifigenija]

Lijepo rečeno, Ljiljana!
Slažem se!

[RozaGroza]

Ali jedna velika istina - ako žena ruši autoritet svome mužu pred djecom; istovremeno ruši i svoj autoritet pred njima. I u suvremenim obiteljima nitko nikoga ne sluša. Nema autoriteta. Vlada kaos. Kao uostalom i u cijelom društvu.

Veliki potpis na ovo. Ako sam ja bahata i otresita prema mm-u to isto mogu očekivati nazad od svog djeteta. Naravno da to ne znaći da mm smije bit otresit i bahat prema meni, baš suprotno.
A moderno društvo je takvo kakvo jest, jedan od razloga naše "separacije".

[Pinky]

roza sad sam se iznenadila, mislila sam da vas dvoje imate neki bend, dj-ate... što se dogodilo da ste toliko promijenili životni stil?
moram priznati da mi je ugodnije čitati tvoje priče o vjeri nego većinu ovdje (većinom mi zvuče ko citiranje biblije bez neke žešće emocionalne pozadine, čisto razbacivanje frazama i dijelovima svetog pisma - no hard feelings, ali ja vas tako doživljavam (čast izuzecima) a redovno vas čitam, samo što ne sudjelujem u raspravama).

ljiljo, mislim da se isti kaos u obitelji događa kada otac ruši autoritet majke kao roditelja, ne samo u obrnutom smjeru (čak sam čitala zanimljivu raspravu na ovom forumu o toj problematici).
barem je tako u mom svijetu bez biblijskih citata. i ne smatram da žena treba biti poslušna, već da roditelji trebaju biti ravnopravni partneri u svemu, od ljubavi preko odgoja djece do planiranja slobodnog vremena. ne vidim ništa nekršćanski u mom stavu također.

p.s. sikapika, sonic youth ....divota!

[Nena-Jabuka]

... i ne smatram da žena treba biti poslušna, već da roditelji trebaju biti ravnopravni partneri u svemu, od ljubavi preko odgoja djece do planiranja slobodnog vremena. ne vidim ništa nekršćanski u mom stavu također....

I ja tako mislim, malo (?) mi je odbojna ta poslušnost.
Možda bih i bila poslušna mužu da je MM savršeno poslušan Bogu kao što je bio Josip (joj, da netko mom kaže da sam začela po Duhu Svetome, pa makar to bio i anđeo nebeski, ajme)...
Ne mogu ja, (koja također nisam savršena), biti poslušna čovjeku koji nije savršen niti je savršeno poslušan Bogu.
Možda Rozin muž jest, ali moj nije, a
a meni se ionako više sviđa ravnopravnost od poslušnosti.

(i usput, amiši su mi divni, njima se zbilja istinski divim, čudim i divim)

pikula, hvala za savjet o predavanjima D. Stojića, pogledat ću na njegovoj stranici ima li kakav raspored.

[flopica]

Pinky to lijepo reče, mene citati umaraju i imam nekakvu odbojnost prema tom " recitiranju ", zato mi paše ovakav način opisivanja kojim se koristi RG. Inače, Roza samo piši nećeš nas ništa sfrikirati mene ti to stvarno zanima, onako znatiželja čista! A i Očenaš znam bez greške !

[MarijaP]

Da, u tome je bit, poslušnost prema mužu koji je poslušan prema Bogu i "zna živjeti". Ako mu je mama "miksala hranu" do 30-tih, onda, brate, ode cijela poslušna obitelj u kupus.

Moj je živio na miksanom do 30-te, pa smo mi ravnopravni

Roza, poznam više ljudi koji žive kao i vi i djeca su im predivna

[Ifigenija]

Ja se ne slažem da smo po pitanju poslušnosti mi te koje trebamo procijeniti koji muž može nešto voditi, koji ne.
Nijedna od nas nije bila spremna postati majka, pa je postala, pa se gombala kako je znala i umjela, i sad smo prave pravcate majke.
A hoće li naši muževi uspjeti dorasti do svoje odgovornosti ovisi i o tom suptilnom, nježnom povjerenju koje mu tek daješ da opravda; ako im stojimo nad glavom kao aždahe normalno da ostaju na tome da im se miksa kašica jer se boje osude i nedoraslosti.
Mislim da je dobro da muževi imaju odgovornost koja ih ide, a to bez našeg prepuštanja uzda ne ide.

[MarijaP]

Kod nas je suprotna situacija. Iskreno, meni bi odgovaralo da imam nekog tko može i hoće sam donijeti odluku. MM mene u sve petlja i kad mu kažem da pristajem na što god on odluči, on svejedno traži moju potvrdu.
Koliko sam samo puta izgovorila "Donesi odluku sam".
Nikad se ne petljam u njegov pristup djeci. I trebalo mu je, za moj pojam, dugo da me prestane propitkivati.
Rijetko je doma subotom i onda kuha i uvijek me propitkuje šta da kuha. Mene to izluđuje. Kuhaj šta god hoćeš, bitno da je jestivo. Poslušno ću pojesti

[cvijeta73]

marijaP
takav je, u tome i jest bit, u tvom slučaju je poslušnost poslušno odgovarati na njegova propitkivanja, a ne poslušno jesti. jel sam dobro uvatila bit poslušnosti, il ne?
btw, jel možda vaga? meni je najteže u životu donijeti odluku. da smo ja i tm kojim slučajem u braku, ne bi na dobro završilo

malo sam se ubacila na topik jer je trenutno najzabavniji na forumu.

[flopica]

Ifigenija, samo dok naučiš prepustiti uzde, ode voz... barem meni, jer mi je to nakon puuuno godina još uvijek najteže. recimo imam jako dobru prijateljicu koja je uspjela otkočiti po nekim pitanjima i njima se kvaliteta veze / braka stvarno povećala. možda neki ljudi jednostavno to nikad ne nauče, hm, hm... ja osobno bih tako nekada htjela suzbiti tu svoju crtu kontrolora da mislim da bi se spasila. jer je to užasno iscrpljujuće. al kad n e m o g u .

[Zdenka2]

Ja sam isto nepopravljivi kontrolor. Shvaćam to, poduzimam što mogu, ali to je negdje duboko u meni, uvijek izbije.

Inače, odnos u braku ne mogu si zamisliti u odnosu poslušnosti ni s čije strane. Odrasli smo ljudi, ne treba nas nitko odgajati ni voditi, mi se dogovaramo, pa i posvadimo ako treba. Ne treba mi muž da me vodi niti da ja njega vodim. Mislim također da je zdravo i normalno da čovjek i ako živi u braku zadrži svoju autonomiju razmišljanja i odlučivanja.

[Pinky]

zdenka, debei potpis na post.
imam i ja doma vagu, uf, nije lako, nije

edit: debeli - rikava mi laptop i tipkovnica

[Pinky]

Ja se ne slažem da smo po pitanju poslušnosti mi te koje trebamo procijeniti koji muž može nešto voditi, koji ne.
Nijedna od nas nije bila spremna postati majka, pa je postala, pa se gombala kako je znala i umjela, i sad smo prave pravcate majke.
A hoće li naši muževi uspjeti dorasti do svoje odgovornosti ovisi i o tom suptilnom, nježnom povjerenju koje mu tek daješ da opravda; ako im stojimo nad glavom kao aždahe normalno da ostaju na tome da im se miksa kašica jer se boje osude i nedoraslosti.
Mislim da je dobro da muževi imaju odgovornost koja ih ide, a to bez našeg prepuštanja uzda ne ide.

nisam te baš skužila.
hoćeš reći da bi mi trebale dati muževima glavnu riječ da bi se oni osjećali dovoljno odraslima da uopće budu muževi? da budemo pokorne ne bi li im digli ego i ne bi li se usudili odrasti?
ako sam dobro skužila što si htjela reći ovim postom, nimalo se ne slažem.
ne mislim da smo sve mi žene aždaje koje im stoje nad glavama pa da se oni jadni šokirani ne mogu snaći, odrasti, pa im se još miksa kašica.
ako sam ja odrasla sa svojih 37, vrijeme je da i on odraste. i da dijelimo odgovornost. jer bez toga nema ravnopravnosti, a u braku se ne želim osjećati nečijom poniznom suprugom već nečijim ravnopravnim partnerom. barem je tako u mom svijetu.

[pikula]

Potpis veliki na ljiljanu i ifi
Nije ni MM bio oduševljen kad sam ja odlučila da je on sad glava kuće-
aj' ti reci ovakvoj aždaji da nećeš vodit pos'o ak' se usudiš
Kao prvo ja mislim da je nužno za taj koncept poslušnosti da muž puuno izbiva iz kuće. Kao drugo strašan je gušt na neki problem s kojim si se gomabao godinama slegnuti ramenima "ah mucek, znam da ćeš ti to super riješiti, hoćeš margaritu ili bevandu"

[cvijeta73]

Potpis veliki na ljiljanu i ifi
Nije ni MM bio oduševljen kad sam ja odlučila da je on sad glava kuće-
aj' ti reci ovakvoj aždaji da nećeš vodit pos'o ak' se usudiš
Kao prvo ja mislim da je nužno za taj koncept poslušnosti da muž puuno izbiva iz kuće. Kao drugo strašan je gušt na neki problem s kojim si se gomabao godinama slegnuti ramenima "ah mucek, znam da ćeš ti to super riješiti, hoćeš margaritu ili bevandu"

ajme pikula, sori, al ovo mi je genijalno.
hoćeš reći, to je recept za savršen brak?

s ovim tvojim konceptom bih se složila, štaš pomorac na brodu, neš ti problema bit poslušan ono malo šta je tu. i ja bih bila.
a šta ćemo kad je ovako kao kod roze, 24/7?

[pikula]

Ma ak je dobro iscrpljen od posla to je isto ok

[Zdenka2]

Mislim da ne postoji samo crno-bijeli izbor između "aždahe" i "poslušne žene". U braku sam preko dvadeset godina, a u vezi još i duže i nisam nikad bila ni jedno ni drugo. Bila sam uvijek ja, takva kakva jesam, u braku sam bila i jesam isključivo ravnopravna partnerica, davala sam i tražila, prihvaćala savjete i davala ih, ostavljala sam prostor za sebe i davala ga njemu, podržavala sam ga u poslu i očekivala da on podržava mene. U borbi za djecu sam odnijela lavlji dio, a on me podržavao. U odgoju djece imamo sličnosti i razlike; pozitivne razlike zadržavamo, a o drugima se dogovaramo i učimo jedno od drugoga. I svemu drugome se dogovaramo, puno razgovaramo i prihvaćamo jedno drugo kao ravnopravnu osobu. Sve to u perfektu vrijedi i u prezentu. Ljudi su različiti, različiti su im životni izbori i putevi, pa mi je razumljivo i da drugi žive drugačije. Ali meni treba muž partner; duhovnog ni bilo kakvog tutora i vođu ne bih izdržala ni mjesec dana, a ovako sasvim lijepo živimo već jako dugo.

Pikula kaže da koncept poslušne žene vrijedi ako muž puno izbiva - to kod nas ne bi vrijedilo - mi puno radimo doma, kuća nam je glazbeno-znanstvena radionica i već po tom kriteriju ne bi funkcionirao zapovjedni lanac.

[pikula]

MA zezam se malo. Ima ova tema valjda i lakšu stranu

[Zdenka2]

Znam da se zezaš - kad sam to pročitala nasmijala sam se, jer mi je prva misao bila: znači muž može bit' glavni samo kad ga nema doma.
Ali ima nešto u tome da je druga priča kad ste zajedno 24/7.

[pikula]

Moj tata igrom slučaja devedesetih nije radio skoro godinu dana, a mama radi u školi, tako da nam je bilo kao u podmornici. Previše zapovjednika na premalo vojnika.