Istina, ali mislim da diskriminacija nije jedini uzrok tome.
Printable View
slažem se da nije diskriminacija, nego sve ostalo: odgoj, obrazovanje, ženska biologija (trudnoće ili potencijal trudnoće), percepcija uspješnih žena kao karijeristica, pritisci koje majke doživljavaju od okoline a tiču se karijere, dovođenje u korelaciju morala žene s njenim poslovnim uspjehom itd itd
kao šlag na toj torti obično stoji "elitizam lijevo feminističkih karijeristica" ili kako ono davor navede opozit privrženoj ženi majci
Recimo da pogledamo populaciju žena u zatvorima u odnosu na poulaciju muškaraca. Muškarci, svima nam je to normalno, debelo vode. To vjerojatno govori nešto o muškoj prirodi, ne toliko prosječnog muškarca, nego o tome da su među ekstremno agresivnim osobama uglavnom muškarci. Mislim da ima nešto u tome da su i među ekstremno ambicioznima, onima koji će svoj život praktički svesti na tu jednu stvar (posao, status, ugled, moć...), isto uglavnom muškarci. Za mene je puno PAMETNIJI izbor imati ravnotežu u životu (obiteljskog i poslovnog) i ravnoteža je ono čemu težim.
Naravno, ono što ja želim je da to ne sprječava ijednu ženu, koja želi karijeru, status, moć, itd...i kojih sigurno ima nezanemariv broj da isto i ostvare. Samo mislim da je pogrešan cilj tražiti da bude jednak broj takvih žena i muškaraca, vjerojatno je to nemoguć cilj, i time uzaludno trošenje energije, ako želimo da svaka osoba bude ono što jest i ostvari ono što želi. Drugim riječima, želim ravnopravnost prilika, a ishod u smislu zastupljenosti onda neka bude kakav treba biti.
U biti, kod nas je po meni mi je najgori problem obiteljsko nasilje i reakcija sustava na takvo nasilje, to je pravi užas. Manji užas, ali isto grozno zamoran, je to što odgovornost prema obiteljskim obavezama (ne mislim samo na čišćenje, nego još više odgoj djece i uopće preuzimanje odgovornosti za obitelj) je uglavnom i dalje na ženama, i to je nešto s čime se većina žena bori (ili to prihvaća pod normalno). I što je već rečeno, biologija nam je vrlo, vrlo različita, i to nije činjenica koju je lako zaobići bez drastičnih odluka tipa ne želim djecu. Što je isto u redu, samo je pitanje je li na sreću pojedinke.
Za ženu je svakako pozeljno da bude majka. Da rodi djecu koja ce zaraditi penzije i muskarcima i zenama, da sustav bude odrziv. Puna su usta svima nataliteta. Dijete bi trebalo biti s roditeljem doma barem godinu dana. Taj roditelj (najcesce majka) je ostecen financijski u odnosu na onog koji ne ostane doma. Nije samo ta jedna godina u pitanju, odnosno 3,5, ako se ima pozeljnih troje, nego se propuste prilike za neka radna mjesta, za neke projekte... Kad navrsis 35, ako nisi neki ekspert, dovidjenja. Ako radis fizicki posao, postaje puno teze. I onda dodje mirovina i mirovina bude manja. Ustedjevina isto manja. Ima naravno superžena koje sve uspiju, ali ne trebas biti supermuskarac da bi to uspio.
Da ne kazem da su zahtjevna zenska zanimanja poput prosvjetnih radnika itekako potplacena.
Sve ono što si to Betty nabrojala, su jedni od razloga takozvane “pozitivne diskriminacije” kao jedne od mjera protiv diskriminacije po rasi, boji, rodu, itd... (ima na ovih past postova koji zaista zaslužuju repliku, no ne stignem... mozda na trajektu :mrgreen:)
takozvane quote su također jedna od mjera. Postoji nebrojeno mnogo tijela, instituta i slično pri raznim ministarstvima i drugom državnim institucijama (što je također samo po sebi već znak legitimnosti) koje nedvosmisleno pokazuju diskriminaciju žena na manje vise svim poljima, naravno UPRKOS zakonskoj legislativi u svim državama zapada (naravno različitog intenziteta).
Dakle to su činjenice!!!
a objašnjena zašto, kako, te mjere kako to promijeniti su mnogostruke, ne slažu se naravno svi sa tim koliko je koja mjera koliko uspješna, no svi se slažu da društvo mora djelovati u smislu rodne ravnopravnosti,
da je meni moram reci prilično nepojmljivo (nadam se da se sad nitko neće uvrijediti) da nekome moraš objašnjavati smisao i svrhu i kvota i ostalih mjera.
Te da to slavno “ja mislim” je očito dovoljan argumenti. Pa postoji googl da čovjek barem procita definiciju nečega o čemu priča.
Vertex, ja se s tobom potpuno slažem po pitanju ravnoteže, samo ona se može postići samo ako oba spola njoj teže, odnosno društvo putem korektora usmjerava procese u tom smjeru.
In fact, another study shows, when women enter fields in greater numbers, pay declines — for the very same jobs that more men were doing before.
Once women start doing a job, “It just doesn’t look like it’s as important to the bottom line or requires as much skill,”
...
Of the 30 highest-paying jobs, including chief executive, architect and computer engineer, 26 are male-dominated,
http://www.nytimes.com/2016/03/20/up...drops.amp.html
Da, užas.
Jelena, to je fenomen koji je sada prilično tematiziranje. Toliko o dovoljnosti zakonske regulative!
Eh, svašta...
A čemu se uopće čudimo? Negdje sam naletjela na tekst da da matrijarhat nije nikad ni postojao... moram pronaći izvor, ako je uopće bitno.
Ispada sasvim logicno da muskarci cuvaju neka muska zanimanja od zena. Svjesno ili nesvjesno. Kad je vise zena i njima placa padne.
Kod mene na poslu je nekoliko muskaraca otislo na roditeljski. Ne znam nijednog da je otisao zbog djeteta. Dijete je bilo s bakom, a oni su nadoknadjivali zaostatke. Mozda i ima poneki, ali je to zanemariv broj. I onda se dalje natjecu sa zenama koje poslije opet vecinom uzimaju bolovanja zbog djece i kaskaju. Za manje novca. Jer je to bezvrijedno sto su kod kuce s djetetom. I zasto bi ih poslodavac uopce uzimao ako nisu superžene.
Za one koje vladaju njemačkim:
30.03.19 članak: Der große Unterschied, Die Zeit 13/2019
Odlučan članak, sa šokirajućim činjenicama: šef kirurgije, zaboravila sam ime bolnice, se predstavlja imenom i prezimenom, te kaže sa kod njega žene nemaju nikakvu šansu napredovati. Naprosto jer su žene, a on ih ne smatra doraslima tom poslu :mrgreen:
plus
ostali primjeri koji zorno prikazuju klasične situacije u kojima će promaknuća i ostalo dobiti muški kolege, uprkos boljima ili istima kvalifikacijama žena.
inače i die Zeit, die Presse, der Standard imaju serije odličnih članaka na tu temu.
Stvar je u tome što kad se nalazimo u radnom okruženju, možemo na svakakve načine interpretirati situaciju, ako nije socijalno prihvatljivo priznati sebi i drugima da donosiš odluku (o zapošljavanju, promaknuću) na osnovu spola, u čas posla na nesvjesnoj razini ispričaš sebi drugu priču
iako kod nas je još socijalno prihvatljivo ne zaposliti ženu jer će ići na porodiljni, to sad samo ne smiješ baš naglas reći na utuživ način
ali istraživanja i dalje pokazuju da bias postoji, ljudi ga često naprosto nisu svjesni
evo npr jedna studija u kojoj su dali identične aplikacije za posao, samo je jedna bila s tipičnim ženskim, druga sa tipičnim muškim imenom
oni koji su ocjenjivali životopise ocijenili su "mušku" aplikaciju značajno boljom, ponudili joj veću startnu plaću itd
i to su jednako radili i muškarci i žene
https://www.pnas.org/content/109/41/...abstract#aff-1
pa postoje i studije koje pokazuju da se ista ponašanja doživljavaju na drugačiji način ovisno o tome izvode li ih muškarci ili žene, što se kod muškaraca smatra asertivnim, kod žena se percipira kao agresivno itd
tako da ta jednaka prilika je jedan vrlo složen fenomen, koji se ne može svesti samo na to je li moguće da žena ostvari poziciju
oduprijet ću se porivu da opet pokrenemo temu nepostojanja predrasuda :mrgreen:
a na ovo zanimljivo istraživanje bih se još nadovezala da je nešto slično zamjećeno u SAD-u kod žena koje su imale tradicionalno african-american ime - za Riri, a propos crnog feminizma, koji je podskup feminizma a ne antipod "bijelom" feminizmu
a svakodnevnih predrasuda ima svugdje, meni npr nikad neće biti jasna mizoginija gorana ivaniševića npr https://www.jutarnji.hr/spektakli/up...ijeta/1190444/
ili npr kako Ivana Mišerić (radio-voditeljica) bez imalo srama, a vrlo vjerojatno podupirući taj indvidualistički stav, u eteru kaže da je njoj ok da privatnik ne zaposli ženu jer će žena možda ostati trudna
i da se ne shvati da su svi tenisači šupci poput ivaniševića, evo što žene kažu o Andyu Murray-u https://www.bbc.com/news/uk-46836509
za mene AM nije alfa muškarac nego feminist, te mi je u tom smislu neki feminist daleko privlačniji od alfa mužjaka ivaniševića
Tih 2 centa je američki fenomen.
Na malom sam mobitelu, pa mi je komplicirano tražiti i kopirati, ali ako me sjećanje ne vara statistike za Austriju su brojke za 2018: 19,2 (Voralerberg Bundesland 26.6!!! Bundesland Wien 15.5)
no interesantno je da se za razliku od Amerike razlike se još i povećavaju, što su veći prihodi, odnosno viša pozicija.
Studije su rađene na razne načine, dakle uzimani su obzir svi mogući faktori, na razne načine kombinirani i razlike su bile uvijek u jednom rasponu koji je signifikantno viši kod muške populacije.
dakle i kada makneš faktore da je vise muškaraca u recimo tehničkim, numeričkim zanimanjima, i slučaj razlike u primanjima su jos uvijek nedvojbeno jasne.
Također su gledani faktori koji utječu na visinu primanja, te su i oni u nekom slučajevima bili drugačije kodirani za muški i ženski rod. Tako recimo broj djece uopće ne utječe na primanja kod muškaraca, dok je kod žena vidljiva relacija: sto vise djece, to manja primanja.
Ti brojevi vjerojatno nisu za usporedbu s 2 američka centa, nego s onim 21 centom koji ne govori o primanjima za isti posao i istu naobrazbu. To bi bila ova statistika za Europu.
Tang i betty potpis, na temu što je to jednakost prilika, te kada bi takvo nešto i postojalo, da li bi to bilo dovoljno.
samo mala digresija:
- koga je ova malena slatka Coco Gauff navela kao idola (role model)?
navratilovu, Graf, higinns?
ne.
sestre williams su bile njen idol. A pretpostavljam da nam je i jasno zašto.
- u osnovnoj školi i u gimnaziji, koje spadaju u jako dobre škole, koje je pohađala moja kćer u svim razredima nije bilo ni jedno jedino dijete, iz takozvanih migrantskih familija prve ili druge generacije iz npr. Anatolije/Turske. Statistički vrlo čudno, ako uzmemo u obzir da u je h Beču postotak djece iz tog miljeja vrlo visok. A prilike si jednake: zakonom zagarantirano besplatno i dostupno javno školstvo.
Kad sam ja prije dvadesetak godina počela raditi na Tehničkom Umiverzitetu (13 fakulteta onda ih je bilo čini mo se oko 9) nije postojala niti jedna, jedina, jedincata profesorica.
njanci jedna!
za mene, odraslu u puno, po tom pitanju, egalitarnijem društvu, je to bilo prilicito čudno, da ne kažem šokantno.
danas je situacija puno bolja. No što se dogodilo? Žene su odjednom u dvadeset godina evaulirale i postale odjednom super pametne i kvalificirane?
ne.
ono što se promjenilo su bile nove procedure, rad na svijesti o tome kako percipiraš kvalifikaciju kada se radi o “Er” ili o “Sie”.
Nama su držali prezentacije na nivou univerziteta, u kojima su prikazane i studije ovoga što ti opisuješ tang, kada su potpuno istu prijavu za pisao poslali na istu adresu, jedanput id muške, te jedanput od ženske osobe. Plus još mnogo toga, što je i meni dalo za misliti.
A ja bez obzira što ne čitam feministička literaturu, te se na bavim teorijski feminizmom, se smatram ipak nekako upućena.
Pa sam svejedno ostala bez teksta, videći koliko je ono podsvjesno kodiranje žilavo, te da ćemo se do rodne ravnopravnosti još načekati.
Definitivno. :yes:
Jelena.o, ma ona ti je naprednija od mene, ona čita već na oba pisma. Ali ne piše, pa to mogu iskoristiti haha.
Peterlin, hoću. :) A kolegica ti je smiješna hahaha. Za ćirilicu, nije se ona čak svuda ni učila. Barem po onome što meni mama kaže, a ona je isto generacija šezdesetih. I tvrdi da je nije učila u školi i ne zna je. Tata zna, on kaže da je učio.
Jel se ovo na mene odnosi? :lool: Ako da, ja i inače u komunikaciji uvijek dodam da ja mislim. Zato što su mi jasne tvrdnje da je nešto točno tako kako mi kažemo da jeste nekako nametljive i komunikacijsko agresivne haha. Onda kažem da ja mislim tako, da se druga strana ne osjeća napadnuto nego se može složiti, a ako se ne složi, je*iga, ionako je to samo moje mišljenje. :lool:
Ćirilica se učila svuda, ali nisu svuda jednako po njoj jašili. Naši muški pripadnici generacije obično su ćirilicu pošteno naučili tek u vojsci. Pričao mi je kum kako je to bilo, odeš u wc i tamo nema ništa za čitati osim kaubojskih romana na ćirilici, pa onda moraš....a mnogi koji su samo rekli "uff, samo slova" ako nije bio strip, bez obzira da li im je prvo pismo bilo ćirilica ili latinica, hehehe... Ja sam učila i osnove ruskog, pa sam koliko toliko sačuvala sjećanje na ćirilicu. Osim toga, postoji i hrvatska ćirilica, to je jedno od povijesnih pisama uz oblu i uglatu glagoljicu. To kanim naučiti (glagoljicu) i nikako naći vremena ili motivaciju....
Da se vratim na topic, pismenost je isto dugo bila rezervirana za mušku populaciju, što se danas često zaboravlja. A i tu je uvijek trebalo dokazivati da žene nisu bedastije i manje vrijedne zbog svog spola. Riri, ne daj nikome da te smatra manje vrijednom zato što nešto ne znaš. Sve se može naučiti i savladati, ne daj nikome gušta....Prečesto to povezuju sa spolom. Ufff....
I ja se malo mucim, izmedju brda stvari na poslu nakon dugog vikenda, a i stravicno sporog interneta iz nepoznatog mi razloga.
Odakle vam ta 2 centa?
Ove statistike su puno realnije za SAD: https://iwpr.org/issue/employment-ed...iscrimination/, https://www.payscale.com/data/gender-pay-gap i nekima sasvim omrazena Wikipedia: https://en.wikipedia.org/wiki/Gender..._United_States
Ti ko.sheldonova mama s misljenjima-kad ona na njegovu znanost replicira and that's (only) your opinion :). U punoj ravnopravnosti, ko ce pushat toliko nuzne kozmetike zenama i muskima :). Ja, kad citam tvoje postove, kao da citam sebe pred 20 god. Koji feminizam, zene pretjeruju, ipqk je 20. stoljece (tada). Kad prodje karijera i zivot, onda se nekako vise sudaris s tim istinama..pardon, 'misljenjima'. Gust mi.je citat entuzijazam i pozitivu i nezamjeranje tvoje mladosti.
To je općenito ljudski problem, vidljivo je često i kako se žena izdiže iznad žene i kako misli da je puuuno pametnija. Ali meni je takvih ljudi više žao, nego što se naljutim. Ja ću svoje neznanje riješiti puno brže nego oni svoj napuhani ego, a i sa neznanjem se nije tako teško nositi kao sa napuhanim egom. I neznanje ne tjera ljude od nekoga, a ego tjera itekako. Tako da, nek oni samo misle što god hoće, ali tko se zadnji smije.. :lool:
Naravno da ćeš ostat to je stvar osobnosti :-)
Ja ćirilicu čitam jednako brzo kao i latinicu i ni ne skužim da čitam na drugom pismu npr.u hotelu u Bg na tv-u, vrtim programe i sv emogu pratit :-)
Al to nije ni čudno jer smo u 1.razredu mi učili prvo ćirilicu pa tek onda latinicu i ravnonjerno koristili oba pisma cijelu moju O.Š. (BiH) :-)
Edit:
Edit: a bome mi je pomoglo i poslovno u Makedoniji, mlađa kolegica Slavonka isto nije razumjela,a ja ko od šale, pravila se važna, pa sam fino dobila kad već razumijem da provjerim cijeli prijevod na engleski :mrgreen:
Eto, pa se ti pravi važna. :lol:
Eto mi ga na :lool: ma zapravo sam više uživala u osjećaju: gle pa ništa nisam zaboravila, čitam jednako brzo,a godinama nisam imala prilike. Fascinira me kako kad nešto naučiš kao dijete, svejedno ostane u glavi.
Pa kad mi već dobro ide, kažu kolege de ti provjeri i prijevod haha
Onda čekamo Inu da razjasni. :lool:
Eh, to je skliski teren - npr. slovenski i češki su na latinici, pa se ja baš ne usudim tvrditi da razumijem, iako znam sva slova, a Englezu (koji ne razumije ni jedan od navedenih) ti bi jezici zvučali slično.
Glede u svezi makedonskog jezika - njihova elektroprivreda ima austrijskog vlasnika, pa njihovi javni natječaji obično budu dvojezični, na makedonskom i njemačkom. Bome, čitam jedno i drugo iz originala, jer ako propustim kroz google translate, dobijem cušpajz :-)
Hoću reći - nije dovoljno znati pismo.
Ja puno bolje razumijem makedonski nego slovenski :-) jer sam do 16-te govorila više srpski nego hrvatski, pa tako i više riječi prepoznam nego u slovenskom.
A prevodit u stručnoj terminologiji mi je pogotovo lakše.