pa lijepo elegantno, promijeni temu, te pocni pricati o necem drugom, pametnijem i boljem. i sto to cesce cinis /cinite, bit ce manje vremena za drugo.
Printable View
pobjegao mi dodatak:
na to sam ja nakon mjeseci i mjeseci praznih "prodika" dosla. ne nuzno o odjeci, to nam nije neki problem.
ne djeluje uvijek, nije savrseno, ali je korisnije i efikasnije od zgrazanja i moraliziranja u "prazno".
to moj muž nosi još i danas - rekla sam mu da ću je zapaliti, a sada mi se počela sviđati.
Mi smo nosili široke prugaste majice i onda jednu stranu zavezale u čvor - majca se nakon toga dobrano deformirala. I šta se dogodilo - moja kći isto ponekad zaveže čvor na majica- krug u modi se zavrtio ;)
vidis vidis :D
neki dan sam se sjetila jednog (od niza :D) dogadjaja iz djetinjstva, ukljucujucu i fazu fade to black :mrgreen: koju moja stara nikako, ali nikako nije mogla progutati.
i tako ona ode u trst (ona je pak tad htjela da sam ja sminka i silno se trudila, danas mi suza dodje na oko kad se sjetim mojih reakcija) i ja zelim samo crne majice, one s pontica. i dolazi stara i donosi mi crnu majicu, ja je otvorim, a ono na prednjici oooogroman sareni sljokicasti leptir. i ja koma, uzas, sta mi mi je to donjela...nikad je nisam obukla, danas mi zao :( i sigurno je kostala puno vise od crne majice s pontica.
kako kroz svoju djecu i moje roditeljstvo analiziram mene ko dijete i starce ko roditelje, tako vise kuzim zasto su radili sta su radili i posramim se svojih reakcija.
nakon 2g, povela me u trst da mi kupi marte koje su bile "protivnoj njenoj religiji". i na maturalnu sam isla u martama. krizala se.
no, puno godina kasnije ulovila sam je kako se hvali s time sto sam na maturalnu isla u jipi haljini koju sam sama nacrtala i trazila od tete da mi sasije i u martama, kako sam imala svoj stil i nisam podlegla utjecaju drugih, a ni roditelja.
al ja zaista, zaista, ne brijem na marke, ni ne znam pol marki koje postoje u svakodnevnom zivotu prosjecne zene, kupim ono sto mi se svidi i sto se moze ugurati u novcanik.
i ponavljam, da mi dijete zaista zeli nesto sto je meni osobno odbojno i neprihvatljivo, prihvatila bi njen odabir, no ako to zeli jer ju pritisce okolina, i ona to zeli samo da se uklopi, razgovorom bi pronasla zaista uzrok tome i radila na rjesavanju tog problema.
ne znam odakle ideja da itko od nas istrese ono što ima pred dijete i očekuje promjenu onoga što nam se ne sviđa.
pa valjda ta djeca žive s nama, uče od nas "usputno"...
niti se promjene preko noći događaju, niti se "preodgoj" može preko noći realizirati.
jipi je hipi. isteko edit.
Leo, ja ne razumijem sto si ti bila kriva u toj situaciji? Ja mislim da je tvoja majka pogrijesila- trebala je ispostivati tvoju zelju i kupiti ti jeftinjarku ili ti rec da ti ona takvu odjecu nece kupovat i bok. A ovako na kraju imas nesretnu klinku, potrosene pare i nenosenu majicu. I naravno 20 godina poslie guilt trip.
Uglavnom potpisujem seni, nase zelje uglavnom nisu tako cisto motivirane kao sto si mi utvaramo. I to sto nam ne trebaju starke vise ne znaci da ne podlijezemo drustvenim pritiscima. I pogotovo mislim da nema loseg u zeljenju.. Ali i sama se uhvatim da sina kritiziram jer zeli nesto sto je meni neprihvatljivo. A neb mi palo na pamet kakve ja sve idiotarije na dnevnoj bazi zelim..
ma nisam bila kriva, samo osjecam krivnju jer se trudila, ono, da me uklopi u svijet oko mene, a ja sam na to bila ljuta.
ocu reci, tad sam samo bila pistof i to pokazala, danas znam da je radila u najboljoj namjeri i da je zeljela najbolje za mene. mozda je fulala, al ja sam to tada dozivjela malko drugacije nego sto to dozivljavam danas. danas mogu razumijeti nju i mogu suosjecati kako se osjecala tada. tad nisam. tad sam bila skoncentrirana samo na sebe. i buntovna, ofkors.
nesto poput sina od AM koji zeli one kineske igracke :mrgreen:
leo, i sad si opet skoncentrirana samo na sebe, jer sad si ti u ulozi svoje mame, pa umjesto da vidiš svijet kćerinim očima i malo se odmakneš od sebe, ti navlačiš vodu na svoj mlin i umišljaš kako je upravo tadašnji majčin pogled (i sadašnji tvoj) onaj pravi :mrgreen:
ne znam bas. moja samnom nije pricala o takvim stvarima. ja sa svojom pricam. i uzimam u obzir sta mi govori i kako mi govori.
s obzirom na njenu dob, dobar dio odgovornosti jos uvijek je na meni, zar ne? jos uvijek ja povlacim linije i crte, a tako i treba, zar ne?
jer da to ne cinim linija ne bi bilo i otislo bi se u apsurd.
Ma ja te malo zezam (ok, ne baš sasvim :D)...a tvoja curica je stvarno još mala, ali tim više mi je zbunjujuće što već brineš neke pubertetske brige :D
Moja je prijateljica bila sretna kad je sinu tinejdžeru povoljno kupila košulja. I on ju je sretno nosio, dok mu nije rekla da je kupila na placu. Naljutio se, bio nesretan, bacio košulju i nije ju više htio ni pogledati. A ona se došla meni jadati na nezahvalnog sina. I tako, zbog te nesretne košulje sad imamo dvoje nesretnih ljudi.:roll:
Aj dosta je bilo gluposti i filozofije!:lool:
Svi oni (a i mi) imaju ovisnički potencijal, i same ste rekle, ili da vise za monitorom, il će u kladionicu, ili da da budu šopingholičarke, ubijaju se u slatkišima, ljenčiguzanju....mi smo tu da neke stvari detektiramo i pinkicu korigiramo gdje se može i treba.
Nego, ode moja i danas na rođendan, a meni srce nije dalo da pošaljem čiste pare nego dala 50 kuna (kao, treba 100), a ostalo neka joj kupi nešto. A mala skuplja za..., joj, ne smijem reći, al da je crna nevolja, nije.
De dajte mi uplatite štogod, ne trebate puno nego svaka po malo, ovaj laptop mi crkava, trebala bih novi:mrgreen:
ima ona predpubertetske fore, ne brini.
gle, osobno ne volim na klinkama vidjeti lak na noktima. pa tako ni na svojoj. moj stav. no dosla je jednom i rekla kako je N. imala nalakirane nokte i da bi ona isto zeljela. ne zato jer je N. imala vec jer joj se svidja i htjela bi vidjet kak joj stoji. pa sam joj dopustila i nalakirala.
al kad mi dodje da svi jedu onaj vodeni sladoled u onom crijevu, za koji znam da joj se ne svidja i da je odvratan i da ga nece pojesti i da ce biti bacen novac i da ga zeli samo zato jer ga imaju svi u parku, necu joj ga kupiti, pa da dodje i pedeset lipa.
sad, jel to slatkac, monsterhaj, mobitel, balerinkice te i te...nema razlike.
ima ako je nesto od toga lak za nokte.
i to su finese. naizgled se mogu ciniti bez neke razlike, al je ima, i po meni velike.
pa kad ti bude rockas, zasto ne?
frendici smo tako skupili za HD.
sama za njega ne bi imala, a bez njega nema laptopa. laptop je jako veseli. kupili smo joj nesto sto joj zasta treba i usrecili je.
istina, mogla je dobiti jednu maramu, par nausnica, domaci pekmez, butelju vina, stagod.
a mogla je i lovu za HD.
neka, hvala, bolje i deseti šal i rukavice nego sakupljanje, to se pretvori s godinama u neku vrtnju, obvezu, pa što je bilo lani, pa što ovoj, a što ćemo sad onoj, pa jel dovoljna cifra...Mima je već pisala, u obrt sve to ode. Ajde za godišnjice neke, posebne prigode, odlazak u mirovinu.Ili tek iznimno.
I opet, kao i za većinu toga, ni idu iste stvari za odrasle i djecu.
Nismo ista kategorija.
a i šalila sam se:-)
onda imas cudne frendove :p
kakav obrt. opet me opterecujete :mrgreen:
suti anci, kasno sam se sjetila, a upravo zongliram medju hardovima, sve mi se crveni :mrgreen:
ne kuzim se u legice pa ako netko zna koje da kupim djeteu od 4god.?bricks,duplo meni to sve isto
duplo
jel bi ovo bilo ok http://www.emmezeta.hr/igracke/lego-...kutija-kocaka/
To bi bilo super ali moguće da dijete već ima te osnovne setove kocaka, ja bih radije kupila npr. ovo
http://www.emmezeta.hr/igracke/lego-...-5683-trznica/
ovo mi je super.
ma to je za moga sinka koji do sada nije nista imao od legica,bio je godinu dana u fazi puzli pa tek sada trazi lego kocke
pa ne znam s cim da krenemo ,znaci sad ce za par dana imati 4.rodendan
Po meni, s 4 godine slobodno preskoći Duplo i krenite s normalnim Legićima.
Nije premali da bi ih mogao progutati, a takitak ćete na koncu završiti na njima (pa bolje od početka ulagati u njih).
Moja ima 4,5 god i od 2,5 god "je na malima" Duplo uopće nije doživjela, iako sam ja nadobudno nabavila prekrasnu princezu s konjem kojoj se skidala haljina i imala je dlakavu kosu koja se mogla češljti...to je bilo za mene, mala je rekla "blak!" i otela seki njezine normalne Legiće i samo nabavljamo nove setove.
Moje se jos igraju s lego duplo :mrgreen:
Mada, nekako su vise u djiru playmobilea i schleicha i to sam nadokupljujemo :rolleyes:
I moja se još igra sa Duplom, a to me i ne čudi jer od "pravog" Lega ima samo setove koji se slažu po uputama, a to ju ne zanima predugo.
Lego Friends je za nju totalni promašaj.
evo deda mu kupio ove http://www.emmezeta.hr/igracke/lego-...-plavi-kovceg/
valjda ce mu biti interesantne
zaista ovisi o djetetu jer moja starija nikad nije fermala legice, a mladja je ljetos cak slagala klasicne legice, al dobro, ona navuce i cipelu na sniranje sama i provuce znirance iako jos ne hoda. starija je to savladala s ne znam ni ja koliko godina :mrgreen:
moja obožava friendsice
i police
ki ki, mislim da je deda odlično izabrao
Ovo je točno - ta djeca žive s nama, ALI sigurno tu i tamo dođu u fazu da se moraju pobuniti protiv vrijednosti koje vide u roditeljskoj kući, ako ni zbog čega drugog - onda da vide kako je to. Većina kasnije podvuče crtu i vrati se izvornim vrijednostima ako se u dubini slaže s tim (nije pravilo).
Prošla sam to na svojoj koži u mladosti (bunila se protiv nepostojećih ograničenja...) i već vidim da ću uskoro to dočekati i u roditeljskoj ulozi. Ne nužno na području odjeće i izgleda općenito, ali nekih stavova - to svakako. A kad bolje razmislim, odjeća/izgled je tako bezazlen način da čovjek nauči formirati svoj stav. Pa ako bude morala biti markirana odjeća - nek bude, ukoliko se moja djeca sama snađu kako da financiraju razliku u cijeni od onoga što im ja mogu (ili želim) priuštiti i onoga što žele.
Djecu, naime, ne odgajaju samo roditelji. Utjecaj okoline je važan, ne nužno vršnjaka nego je to puno šira priča. Ali već je preširoko otišlo od topica o rođendanima.
pa meni je ok ako je to radi bunta, prihvacam bunt, on mi je legitiman. ali ak je u pozadini nesto drugo, onda to necu zalijevati, smatrat cu korovom, a svi znamo sta korov radi biljkama oko njega :mrgreen:
Definitivno se mijenjaju zajedno s nama. Ili se mi mijenjamo s njima. Ja sam recimo ovaj tjedan odahnula jer su mi mlađeg sina popustile neke pretpubertetske mušice i počeo je samoinicijativno učiti, bez ikakve prisile. Eto, da ne bude da nas čekaju samo neugodna iznenađenja, zna biti i ugodnih i čini mi se da je omjer 1:1. Ja sebe tak stalno moram podsjećati da mi djeca nisu male bebe, da sami znaju što je ok, a što neprihvatljivo. Ali to ne znači da treba prestati gledati što rade. Gledat ćemo još dugo, vjerojatno dokle god budemo po svijetu hodali.