39+ (Klub Q10)

Apsolutno se slažem i s postom od mojce, svako nek si bira kako mu paše. Pri čemu svako definira sam za sebe što je isključivost i je li dobra za njega - neko odbija bilo kakvo "nabrijavanje" s pozitivom, neko pak bilo kakvu negativnu misao.

Bitno je samo uvidjeti da je to individulano, a ne neka data istina tipa ako razmišljaš ovako neće bit uspjeha ili ako nisi realan poletit ćeš u očekivanjima. To je, po meni bitno, zbog žena koje dolaze na ove topice i koje su različitog mentalnog sklopa.

To mi je genijalna poruka - budi nježna prema sebi, prihvati svoj mentalni sklop kakav je, bez potrebe da ga ispravljaju bilo u "misli pozitivno" jer se to "mora", bilo u "reala" jer se to "mora". To je rubrika - individualne razlike.

I ja se slažem s tim, svatko ima pravo na svoj put, apsolutno nisam za isključivost. Samo nakon svega se pitam, iako mislim da sam napravila sve šta sam mogla, opet u meni crv sumnje da li sam zapravo dala sve od sebe, možda sam mogla dati još više, reagirati prije, ne čekati 35-tu da idem u postupke, probati u nekoj drugoj državi...itd.
Još me čekaju 3 zamrznute JS i onda odustajem, a opet se pitam možda ne bi trebala, ali teško je u postupak bez imalo vjere da će uspjeti.
Ironija je da sam uvijek mislila kad jednog dana bude pozitivna beta bit će sve u redu, ja i muž ćemo plakati od sreće i skakati do plafona, ali to se nije dogodilo, doduše oba puta sam plakala ali od tuge jer sam znala da neće dobro završiti, a opet sam se istovremeno nadala čudu. Eto valjda sad shvaćate zbog čega mi je teško vjerovati, jednostavno ne mogu, bojim se razočarenja, što mi je veća bila vjera, to je pad bio bolniji.
Ne bih htjela da me netko krivo shvati, ovo je samo moje iskustvo i ja iz svojih cipela ne mogu, ali apsolutno podržavam i simpatiziram ljude sa pozitivnim stavom jer i ja sam u svim drugim životnim pitanjima takva, oni koji me osobno poznaju znaju da se volim zezati, puno se smijati i vjerovati da će sve biti dobro, ali po pitanju vjere da ću postati biološki roditelj - e tu sam kapitulirala.

Sildad, veliko srce.

Znam da je teško ili čak nemoguće da mi povjerujete sad kad ovo kažem, jer ispadam general nakon bitke unatoč svemu što sam prošla jer ipak imam dijete, ali ja sam apsolutno nekih godinu dana prije trudnoće prestala vjerovati da ću ikad biti biološki roditelj, ono ikad, ono doslovno se nisam mogla vizualizirati s trbuhom i zacementirala sam se u tom stavu, a na postupke išla na poticaj muža (i stav se nije promijenio cijelo vrijeme).

Naravno, i ja sam se pitala da nije možda u tome kvaka - u toj kapitulaciji vjere po pitanju biološkog roditeljstva, pogotovo jer ti cijela okolina, svi vjernici u tvojoj okolini, svaki ženski i self-help časopis, a i neki doktori, to govore, ono misli pozitivno je postala 11. Božja zapovijed, maltene.

Još mi je odlazak na autogeni i self-help izjave (koje su mi sad, looking back, posebno netočne), stila - ako se ne možete vizualizirati, pitajte se je li to stvarno želite), posebno bile teške. Doduše, u jednom trenu sam si rekla, ma, hojte spat, to nije moja istina i to sve sukpa nema veze - i to je postala moja "vjera".

I eto....I unatoč toj čvrstoj "nevjeri" koja se učvrstila nekih godinu dana prije nego što smo odradili (tj. ja sam odradila) taj, mislila sam, zadnji FET, nakon što sam pročačkala sve još i laparskopski i nekako... odradila svoj tadašnji hodogram i iščakala sve živo.

Da je to ključno - ja nisam trebala postat biološki roditelj.

Doduše, istovremeno mi je potalo to cijelo pitanje manje bolno i ključno, već smo (barem ja) bili duboko zagazili u posvajanje. Kvrapcu, možda sam se i stvarno bila opustila. Malo šale, nemojte zamjerit :).

Naša glava... nije toliko presudno važna, može mislit što hoće i možemo joj makar tu nježnost ukazati i pustit je da radi svoje, dobro radi, ako radi - štiti nas, ona nas "nosi" i ne treba po njoj previše prčkat, nego je, do na neku patološku stvar, koja je rijetka, pustit da živi - takva, kakva je. Barem je to moja "vjera".

Ina-niz - misli pozitivno je u mom svijetu prevedeno - misli onako kako ti je normalno i kako želiš mislit. Mislio ovako ili onako, to je to i to si ti, a glavna stvar je vjera tj. vjernost prema samom sebi, drugo je - nevažno.

Sildad :heart::love2:

... da, i kako god da postupiš ili se osjećaš imaš potpuno pravo na to. I nema boga da ti uskrati to pravo.

Quote:

---

Originally Posted by Mojca

Sildad :heart::love2:

... da, i kako god da postupiš ili se osjećaš imaš potpuno pravo na to. I nema boga da ti uskrati to pravo.

---

xxx.

I još nešto važno - nisi ti kriva, kao što ni stav nije zaslužan na takav neki direktni način, stav jedino diktira broj MPO pokušaja.

Tj. tvoji stavovi za dosadašnji neuspjeh u MPO-u nisu ništa pomogli/odmogli (za sam ishod, mislim).

Taj stav nije kapitulacija. To te tvoje glava (dobro) štiti, tj. to je dobar padobran, a uspjeh-neuspjeh ne ovisi o tome, o tome ovisi samo broj pokušaja, a ni on nije jednoznačno uzročno-posljedično vezan s uspjehom MPO-a, kao što su i brojni primjeri pokazali (točnost one "upornost se nagrađuje" i "jednom mora" je upitna, po meni, a i po literaturi).

Činjenica je da se oni koji se više izlažu postupcima dovode u veću situaciju da im uspije, ali i rastu oportunitetni troškovi, što bi rekli u ekonomiji - od čisto fizičkih, novaca, do trošenja živaca, do života koji prolazi na ordinacije, do toga da postaju preiscrpljeni za druge horizonte ili alternative.

Tako da - stvarno je svaki stav dobar i OK i ništa nije krivo, jer je rješenje konkretne osobe.

To jest - kod tebe se dogodilo nešto normalno i očekivano i prirodno i psihološki zdravo, po meni. Stav se modificirao protekom vremena i porastom određenog iskustva. Tj. nije iskustvo došlo zbog stava, nego vice versa. Ma što literatura a la Tajna i neke sekte/religije tipa scientijologije mislile i govorile o tome.

Mojca i tebi veliki zagrljaj. Oprostite na mojim postovima, ne bi htjela da nekoga obeshrabre, valjda osjećam potrebu izbaciti neke stvari iz sebe. U fazi sam podvlačenja crte i preispitivanja svega i svačega. No, to je valjda kriza srednjih godina.
Moja vjera je svih ovih godina bila da uporni i oni koji se trude bivaju za to nagrađeni. Sad je to malo poljuljano i zbog toga se osjećam jako nesigurno (možda to nije baš prava riječ, ali ne znam kako bi to opisala) i to me jako frustrira. Moji temelji su uzdrmani, izgubila sam ono u šta sam vjerovala. Nisam ogorčena, dapače, tjeram dalje sa osmjehom na licu iz prkosa i inata vjerujući da to ipak ima nekog smisla kojeg u ovom trenutku nisam svjesna.

Evo... meni su i neki non-MPO doktori isticali (valjda je ovima non-MPO to lakše, ne znam), a i sve u meni mi je isto govorilo da jednadžba upornost se nagrađuje nije uvijek točna i da se jednostavno, ma koliko to bilo teško, mora prihvatiti ta činjenica, a da je forumski svijet onaj koji to ne prikazuje, u stvari, to jest tek odnedavno, sramežljivim otvaranjem topica Izlazna straegija. Naime, činjenicu da će biti i takvih slučajeva, i da niko nikome ne garantira da možda neće bit takav slučaj, koji će možda jednostavno izgledajući ispast kompliciran, a neki će možda kompliciran slučaj imat sreće - u koju ćemu skupinu upasti definira, dobrim dijelom, i sreća, tj. neki faktor x, koji uopće nije pravedan i ne "nagrađuje" trud ili pravi stav. I to je neka moja istina. Zato svima želim sreće!

Opet, ništa nije uzalud, po meni, i sve je put koji je neka osoba morala prijeći i da će sve dobit neki smisao, da li taj ili neki drugi, ne vidi se u datom trenutku. Zato sam i ja još tu.

Sildad, ti si izuzetno jaka žena... i unatoč, kako kažeš, uzdrmanim temeljima, nalaziš novu snagu i smisao. I to je važno... kažu da nije naša veličina u tome da nikada ne padnemo, već da ustanemo nakon što padnemo. U konačnoj slici to je naš osobni rast...
Iskreni i otvoreni postovi nisu obeshrabrenje drugima, već tvoje pravo da se izražiš među onima koji te mogu razumijeti... i po meni, to je važno, jer svaki put kad pričaš, pišeš o tome... teret neuspijeha postaje mrvicu lakši, a novi početak manje strašan... ma što god značio novi početak.
Grlim te i navijam ze tebe od sveg srca. :heart:

Quote:

---

Originally Posted by Mojca

Naravno... da nije tako za vrijeme rata ne bi bilo ni jedne trudnoće i sl. referiram se na Sildad...

Ali ne radi se o tome da li utječe ili ne utječe. Bitno je da žena napravi sve ono što smatra da treba napraviti, da je za nju dobro... da bude mirna sama sa sobom da je učinila sve... a ne da si poslje predbacije "a mogla sam ovo ili ono".
Jako smo različiti... i kao što volimo različitu hranu, tako imamo i različite načine funkcioniranja. Ali nakon što pojedemo tu različitu hranu, siti smo... i ja koja sam na blitvi, lešo ribi i maslinovom ulju i moj susjed koji se guši u prasetini. Što ne znači da je ne bi bila sita od prasetine... vjerovatno bi... ali bi bila jako nesretna jedući je... isto kao što bi bila nesretna da nisam mogla biti doma i u miru pričati s mrvicama nakon transfera. I obratno: neka druga bi vjerovatno "porebambila" da ju netko sili da vizualizira implantaciju. :)
.....

---

Mojca, lijepo napisano.
sildad, nećeš ovdje nikog obeshrabriti, uvijek je najbolje napisati kako se stvarno osjećaš, a svi mi prolazimo kroz ovakve ili onakve faze u našoj MPO priči. U jednom periodu skroz optimistično, drugi puta opet suprotno, kod nekih uvijek isto... Sve u svemu teška smo kategorija, ali drže nas ovdje naša sunašca, trudnice naše - Mojca i ostale cure (i mame)...
...
Moj izvještaj s terena - jučer na uzv: mali pravilan folikul i dalje raste (sporo), odlučili smo nastaviti dalje. Dan prije sam poželjela da sve stane pa da prekinemo s postupkom, ali sada sam već malo znatiželjna što će iz ovog ispasti. Endić 8 mm, folikul 8,2 mm :mrgreen: Dr. C. baš temeljito pogleda, i o svemu možemo raspraviti tako da mi to jaaako olakšava priču. Uzv ponovo za tri dana.

Inesz~~~~~+

Mojca, hvala na komplimentu o hrabrosti. Ne smatram se ja baš tako hrabrom, trebala bi pitati MM kako sam se teško nosila sa nekim stvarima. Zbog hrabrih cura ovdje na forumu nisam odustajala, govorila sam sebi ako netko može proći 10,15 transfera, onda valjda mogu i ja. To je bila neka moja mantra.
tiki, mada ti se nikad nisam obratila direktno, ja tebe smatram jednom od tih hrabrih žena na forumu.
Ina33, ti si mi opet bila posebno ohrabrenje, čitajući samo tvoje postove i kako nesebično pomažeš drugima učinilo me boljom osobom i da stvari mogu sagledati iz drukčije perspektive.
Ja sam sad u jednoj drugoj priči posvajanja, mada se tamo još nisam ni oglasila, još sam velikim dijelom prisutna ovdje, ne toliko po pisanju koliko po čitanju.

tiki_a, puno, puno, puno pozitivnih ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za tvoj folikul! neka dobro raste i da nam javiš dobre vijesti s idućeg uzv! :-)

Quote:

---

Originally Posted by zlatta

tiki_a, puno, puno, puno pozitivnih ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za tvoj folikul! neka dobro raste i da nam javiš dobre vijesti s idućeg uzv! :-)

---

Da, Tiki, svemir vibrica za folikul! :zaljubljen:

Tiki, za čarobni folikul ~~~~~~~~~~~~~ Inesz, ~~~~~~~~~~~~~ za betu.

Tiki i od mene vibrice, neka baš taj folikul bude vaše malo čudo~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Tiki_a draga, mislim na tebe i navijam za The folikul iznenađenja!

Quote:

---

Originally Posted by Mojca

... I to je važno... kažu da nije naša veličina u tome da nikada ne padnemo, već da ustanemo nakon što padnemo. U konačnoj slici to je naš osobni rast...
Iskreni i otvoreni postovi nisu obeshrabrenje drugima, već tvoje pravo da se izražiš među onima koji te mogu razumijeti... i po meni, to je važno, jer svaki put kad pričaš, pišeš o tome... teret neuspijeha postaje mrvicu lakši, a novi početak manje strašan... ma što god značio novi početak.

---

... jako dobro rečeno buduća majčice! :heart:
Sildad ... :love2: i mislim da si zaista jaka i hrabra! Puno sreće!
Inesz .... ~~~~~~~~~ :cekam:
Koke, trudnice, mamice ... :kiss:

Naša beta 11 dpt 37, 12 dpt 39 .

Inesz, znam da nije nikakva utjeha, ali biokemijska je trudnoća isto dobar znak, pogotovo jer je ovo prvi postupak. S obzirom na terapiju koju si dobivala, u stimuliranom postupku koji slijedi šanse su ti uistinu više nego pristojne, rekla bih. Od srca za uspjeh ~~~~~~~~~~~~~~~

Insez, bemu misha, stativa tj. biokemijska :(.

Qli potpisujem andream, pogotovo ako ti je ovo jedna i ne nižeš ih i ako je prvi postupak.

Ako ti se da na one pretrage, zavrti ih, ali ne očekujem neke specijalne spoznaje i ovo je prije rubrika slučajnost koja postaje ipak veća s većom dobi, unatoč urednim nalazima. Nikako nemoj zbog toga odgađat postupke. Na ovu betu, ako ti je danas 12dpt (što su ti ono vratili - trodnevne), mislim da možeš stati s trapijom i očekivati za par dana normalno krvarenje (za slučaj da ti je ovo prvi postupak pa ne znaš da utrići kod većine zaustavljaju krvarenje).

Andream, razumijem sve. Klomifen, 1 zrela, 1 embrij, jedna biokemijska, 40 godina. Da odem sutra vidjet u VG jesu li gore dr ili da sama obustavim utogestane?

Draga Ina, znam za utriće. Obustavit ću ih i čekat mjesečnicu. Ako ne dođe za par dana, pretpostavljam da bih trebala na pregled ili što dalje? Tnx

Ja bih stala, ali svi MPO dr-ovi (ako se ne varam) bi ti još rekli stavljaj i vadi bete. Napravi kako ćeš bit mirnija, pretpostavljam da je to za prvi put (kad nisi iskusna u šacanju toga, na žalost, nekima se događa više puta pa ono... uhvate i tu grif) da odeš i pitaš dr-a i još malo imaš "igru živaca" s betama i krvarenjem. Sretno, porast bete, makar, iz prve nije loš, ma koliko sad to blesavo zvuči,... ali treba vidit što će bit drugi put.

Ako je biokemijska, ti možeš odmah u postupak, nemoj visa-a-vis toga da te razvlače, jer to nije razlog - ispregovori stimulirani IVF, to je daljnji korak. Ono, čim prije. Ne znam što to znači u kontekstu vinogradske, kao nema liste čekanja, kažu, ali ono... kod nas svašta se može pisat, a drugačije radit.

Utriće slobodno prestani uzimati, a rezultat javi sutra sestrama. Ja sam bar uvijek tako. Za ovo drugo pitanje ti ne znam, meni je beta uvijek bila čista nula kad nije bilo trudnoće.

Inesz,
potpisujem Andream i dodajem c/p sa http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=185&Show=998:

"Prolazite li kroz neki od postupaka izvantjelesne oplodnje – jedna studija u Americi pokazala je da 54,1% pacijentica koje su prethodno imale biokemijsku trudnoću zanesu prilikom slijedećeg IVF-a, suprotno od 46,5% pacijentica koje nisu nikako uspjele zanijeti."

Jutros u VG beta 39. Iz privatnog laba od prije sat vremena nalaz bete 45. Mala razlika, bez značaja, ali koliko obično treba da beta padne na nulu?

Kako kad, nije ti to rast folikula pa ono rastu u prosjeku 2 mm dnevno. Koji put sporo, koji put brzo, čini mi se. Kad je meni bila predzadnja od 3 biokemijske (a ja sam uvijek pjevala prije hvalospjeve biokemijskima, dok mi se nije ironično vratilo u glavu), bilo je ovako beta 13dpt blastocista oko 300 - onda je drugo vađenje oko 333 i onda je nisam vadila tipa 5-6 dana pa je bila tipa 19, pa sam skužila da sam "na konju" i da neće scenarij s missed ab-om i onda je više nisam vadila, engo je tipa 3-4 dana nakon toga došla menga. Biokemijska se u pravilu ne kiretira.

Prijateljici koja je imala blighted ovum (prazan gestacijski mjehurić) i prošla je bez kiretaže (tu su šanse 50-50, čini mi se) je sa tipa 600, čim je krenula menga, vrlo brzo pala na tipa 80, nakon što se na 2 vađenja držala na platou oko 600, i vrlo brzo nakon toga menga i normalno se očistila. S gino je imala radni dogovor da ako beta ne padne brzo (tipa tjedan dana) onda kiretaža, da nema sad mjesec dana sage čišćenje da ili ne i bete i UVZ-ovi i krvarenje. Ovo sve otprilike jer se točno ne sjećam.

Inesz, a šta reći, stvarno mi je žao. Mislim da će beta sama past čim prokrvariš, odnosno prestaneš s utrićima.

Inesz , baš mi je žao, ali ne odustaj! Cure su već sve rekle :love2:

Inesz, zao mi je. Mislim da ce m vrlo brzo stici.
Mojca, ta recenica mi je ulijevala nadu prije 4g kada sam imala 1.biokemijsku. Nakon toga se desila jos jedna biokemijska a zatim same 0. Bojim se da u nasim godinama treba puno vise da se dode do kvalitetnog zametka da bi spadali u skupinu 50% pacijenata koji zatrudne u iducem postupku. Ali, kao sto znamo, pravila nema...

Uh Inesz :-( baš šteta, iako...za prvi puta...djeluje i dobro, ali kako sad pomiriti osjećaje žalosti što nije uspjelo i mrvicu zadovoljstva jer beta je ipak nada da možeš.
:heart:

hvala cure:-) krećemo u novi postupak brzo.

Quote:

---

Originally Posted by taca70

Inesz, zao mi je. Mislim da ce m vrlo brzo stici.
Bojim se da u nasim godinama treba puno vise da se dode do kvalitetnog zametka da bi spadali u skupinu 50% pacijenata koji zatrudne u iducem postupku. Ali, kao sto znamo, pravila nema...

---

x

Inesz, super za planove, to mi se cini vrlo OK. Sretno sada da ode brzo i nekomplicirano i sretno i za dalje!

Cure, dobro vam jutro, samo da pozdravim sve cure iz ovog kluba. Inesz, žao mi je :-(

Odoh pristaviti virtualnu kavu:yes: i ponuditi na odbrojavanju.

Svima u najdražem klubu puno ~~~~~~~~~~~~~~~~~, mi odosmo na more i nadam se da ću kad se vratim pročitati pozitivne vijesti, pa i neke lijepe brojčice ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Kak' će netko uživati mmmmm, em na moru em friška trudnica :-) andream :bye:
Upravo sam se piknula s dva menopura što znači da moj folikul i dalje raste, ali u zadnja tri dana kako treba, 2 mm dnevno. Sada je na 13,3 mm, a endo već na 9,7 mm. Takvu kombinaciju još nisam imala. Izgleda mi dobro, ali sad sam se počela bojati, zna se čega. U pon. sam na uzv, a kako sada pravilno raste, mogao bi biti već na 17,3 mm. A još nisam startala s cetrotide. I ta veličina mi je u stimuliranom za štopericu, ako sam pod supresijom (suprefact). U pripremi imam cetrotide, e sad, neće li u ponedjeljak biti malo kasno? Prosvijetlite me (u prijevodu utješite me :mrgreen:).

Tiki_a, nemam pojma ali navijam za tebe svim srcem. :)
:heart:

Quote:

---

Originally Posted by tiki_a

Kak' će netko uživati mmmmm, em na moru em friška trudnica :-) andream :bye:
Upravo sam se piknula s dva menopura što znači da moj folikul i dalje raste, ali u zadnja tri dana kako treba, 2 mm dnevno. Sada je na 13,3 mm, a endo već na 9,7 mm. Takvu kombinaciju još nisam imala. Izgleda mi dobro, ali sad sam se počela bojati, zna se čega. U pon. sam na uzv, a kako sada pravilno raste, mogao bi biti već na 17,3 mm. A još nisam startala s cetrotide. I ta veličina mi je u stimuliranom za štopericu, ako sam pod supresijom (suprefact). U pripremi imam cetrotide, e sad, neće li u ponedjeljak biti malo kasno? Prosvijetlite me (u prijevodu utješite me :mrgreen:).

---

Draga Tiki,
nek i ti nama budeš ljetna trudnica:) Ne smije biti kasno!!! Draga, držim ti fige, nek ti bude sretno.
Joj, toliko sam uzbuđena i tako mi je drago zbog tebe da jedva mogu suvislu rečenicu sročiti:)
Sretno, sretno!!

Tiki_a, mislim da nece biti problem ako primis Cetrotide i na 17mm ali bi bilo dobro da ga uzmes i dan nakon stoperice iako s jednim folikulom nikako ne bi smio fulati. Sretno.