žužy prvotno napisa
pribojavala sam se ovog dana,nisam znala kako se budem osjećala...
danas se trebalo roditi naše tolko čekano zlato.imala sam potrebu s nekim to podijeliti,a kome ću ako ne ovdje..teško je to,nekom objasniti tko hvala bogu nema pojma o tim osječajima,kak se ja danas osjećam.i zato nitko nezna ..u proljeće se nisam mogla sčekati ovog dana,a sad sam ga se bojala.
moja trudnoča je bila samo nešto više od dva mjeseca,kad se srce stalo.kažem "samo",jer kad čitam vas koje su prošle puno gore od mene,ja vam se divim.meni je moj odlazak u bolnicu bio nešto najgore što sam morala proči.i sad mi suze idu dok ovo pišem.pitam se kakav bi mi danas bio dan..dal bi naš bebo već bio s nama,ili bi mu bilo lijepo pod maminim srcem pa se nebi dao van..pitam se kak bi izgledao kinderbet kojeg bi mm napravio..tolko planova se rađalo u tom prolječu.
al stiže novo prolječe,nova nada...
danas će proči,sutra već bude lakše.. samo sam htela obilježiti ovaj dan.