A vec zadnja 2-3puta tu kod njih je tako (isto idemo tipa svakih mjesec i pol).
Inace sveki je medicinske struke :mrgreen:
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Printable View
A vec zadnja 2-3puta tu kod njih je tako (isto idemo tipa svakih mjesec i pol).
Inace sveki je medicinske struke :mrgreen:
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Da, promjena rutine nepovoljno utjece na navike kod jela. Moji nisu bas bili odbijaci hrane,ali poznate su mi situacije da krenu odbijati jelo u nepoznatom ili nesvakidasnjem okruzenju... tako nam je bilo do trece, cetvrtegodine. Kasnije su bake cesto uvodile nova jela koja su se deckima dopadala, ali trebalo je to docekati...Citiraj:
mare41 prvotno napisa
Kod mog mladjeg pomagala je igra, sir rezan u likovima, price i slicno. Stariji je jeo ako smo ga hranili, tj.tesko mu je islo ako je morao sam...
Vrci, stvarno ce ti biti lakse ako smanjis ocekivanja. Jeo je mlijeko na bocicu. U okruzenju je koje mu ne odgovara. Mozda mu rastu petice.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Pojeo je par grizova kruha. Koliko je to kruha? Pola tvojeg dlana? Manje? Koliko salame? Dvije-tri snite zimske? I deset zlica juhe. To je jelo. Kakvo god da je, jelo je.
Reference radi, moj umalo trogodisnjak je jucer pojeo sljedece (bili smo u prirodi, izmedju ostalog, na zanimljivom rodjendanu). Rijec je o djetetu od 15 kila, cisto kao referenca za kolicnu hrane koju je pojeo:
- dvije jusne zlice zobenih pahuljica u cetiri jusne zlice jogurta u 8:00 ujutro
- desetak krekera od sira velicine zrna graha, tri graham keksa velicine 2 kune isto oko 11:30, jedan (1) griz integralnog kruha s peanut butterom
- dva griza torte od banane (recimo svaki velicine kocke za covjece ne ljuti se) oko 13:00
- tri kubicna centimetra rizota s grahom i drugim povrcem te janjetinom oko 16:30
- dvije snite sunke (rezane kao papir) i komadic sira 2mm debeo, 1 cm sirok i otprilike 3 cm dug, ponudjeno u 19:00h
- popio je nesto vode i sisao je punih 3.5 minute (a nema sto posisati jer sam 28 tjedana trudna i cak se ni kolostrum jos nije pojavio)
Jeo je vecinom smece ponudjeno na tom rodjendanu, a odbio je vise-manje sve obroke kod kuce. To sto je pojeo je uzasno malo u usporedbi s nekim normalnim obrokom za dijete njegove dobi i velicine. I za njega, kad usporedim s dobrim danom. Ali nakupi u roku od tjedan dana, kako i kazu da se prehrana malaca treba gledati.
Ma nerviram se jer ga sveki stalno nutka, i gunda da od ceg zivi. Sprema mu xy vrsta jela. I prigovara da bocica nije obrok.
Onda na mene prenese nervozu. Tamo se sve vrti oko hrane ocito. I meni prigovaraju da premalo jedem :roll:
Kruha je jeo 2 komadica velicine nokta, i jedan griz iste velicine purece sunke :D takve kolicine mislim :D
Putujemo doma,bit ce bolje. Recimo doma je prekjucer pojeo mandarinu i pola. Jucer ju je pljuvao.
A sveki nista to ne kuzi...
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Vrci, zaborave one na te dane... I mi cemo! :-D
Moja sveki mi je neki dan rekla da bi ipak trebala ja njemu "dati" (kao da mu ne nudim svakodnevno) i nesto povrca, koje u pravilu zaobide ali zato mlati po svom vocu.
Ja sam ju samo pitala KAKO da ja 2,4 godisnjaka natjeram da pojede blitvu!? Neka mi pokaze.
Natjeram ja njega da proba. Ali sto mu se ne svida, ne mora i nece pojesti.
Maco probaj blitvu na salatu sbučinim uljem
Kod mojeg je sasvim drugačije kad je radnidan od vikenda,
Vrci, nek se vracate doma, naici ce s jelom, moja se polako popravlja
Ja sam skuzila da mu moram malo vise povrca ponuditi. Voce jako voli jesti,i to sam.
Od povrca je spinat zakon :) al uglavnom jede njega, grasak,mrkvu, rjede brokulu i cvjetacu. Tu je problem sto i ja sebi uvijek zaboravim na povrce :skrivam se u kut:
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
Vrci, i AD je hrana, neće on trpiti glad, samo mu je AD vjerojatno sigurna luka. AD tj. bočica nekoj djeci dođe kao sisa, moje dijete se navuklo na bočicu do te mjere da kad joj navečer idem dati bocu, ona se smije i plješće rukicama. A preko dana dobije na stol sva moguća mila jela, i pojede čak ok, ali bočica je bočica - poznato, sigurno, comfort zone. Zato mislim da tvoj mali ima vjerojatno neki osjećaj nelagode, nije se skroz opustio u novoj sredini da bi počeo jesti. Jelo je za njih nešto posve drugačije nego za nas koji jedemo da bi se nahranili. Oni jedu čini mi se da bi upoznali svijet, da bi shvatili odnose, da bi izgradili sebe...jesam sad predaleko otišla?
Ja to stvarno mislim.
Probaj ti njega opustiti, zaigrati, pokazati ljepšu stranu boravk akod bake, i nju stišaj, mazni je peglom po glavi da ne kvoca haha
Moja je emotivni odbijac, ko i kod vrci, nakon bolesti vrtic i naravno da tamo opet ne jede, a taman se prije bolesti opustila i jela
Ja ne znam kako cu ga nauciti da sam jede... tri dana nije pojeo nista iz tanjura i s bestekom. Sad smo jedva jedvice pojeli juhu od rajcice.
Ne zeli otvoriti usta,mase rukama,a kad mu dodem do usta i pojede, onda mu je fino. I tak neko vrijeme "borba", pa malo sam zjeva i jede,pa opet mase...
Jucer je pojeo pola peciva,malu hrenovku (da,znam,junk...al kad nista ne pali,onda barem to sam jede) i puuuuno mlijeka (kravljeg,ad pije samo ujutro). Pojeo jedan keks mislim. I nisam ga tjerala, i sve smo bili mirni,al danas sam vec u sebi malo nervozna...
Sent from my GT-I8190 using Tapatalk
A jel hoce Cokolino recimo? Ja ti ne patim od junk, ne junk, ak dijete hoce, daj mu Cokolino npr. S mlijekom je i tekice, mozda bi proslo.
Jesi pokusala stavit jelo ispred njega i ne dirat ni njega ni jelo? Ono gledat u svoj tanjur. Bez neke skrivene namjere...kako kazu Ameri, hidden agenda.
Ja nemam odbijaca dohrane i stvarno se ne mogu staviti u vasu kozu- ali Vrci- jel ti stvarno draže da pojede hrenovku nego ništa? Nije bit u junku, i moja nekad jede junk ali hrenovke i salama mi nisu junk, to mi je nesto najgore sto mogu dati djetetu, ne vidim ama bas nikakve koristi od toga a e-ova ko u priči. Ja bi stvarno onda radije dala da pije samo mlijeko.
Tako kaze moja šogorica neki dan- mali neće jesti nikakvo meso ali hoce hrenovke- pa je ona sretna da hoce bar to. Ja ne bi bila sretna. Jer od toga on ne dobiva bas ništa sto je dobro za njega, nego se u njega trpa sav otpad od mesa koji se upakira u hrenovku.
Ma ni lino vise nece.
Ako ostavim hranu i maknem se il ce baciti il ce pokusati sam izvuci se iz hranilice.
Inace patim na te katastrofe u hrani, i ne zelim radije nista. Ne vise. On jede doslovce sve,tj.ponudeno mu je i kad jede,jede. I voce i povrce i meso (samo ne mljeveno) i cokolade i smokice (koje je btw tek neki dan poceo jesti i to mozda 5 dnevno). Zapravo ispada da su hrenovke najgore sto je dobio. Nije dobio ni salame (osim sunke i takvih stvari) ni pastetu. Nece lino, nece pekmez, to sve pljuje s kruha. Jucer nije htio probati vanilin kiflicu, ni pod koju cijenu.
Ne znam,i ja sam prije rekla da to dugo nece probati neke stvari, al kad imas takvo dijete,drugacije je.
I btw mi to nekad jedemo, pa ne zelim u te rasprave ( znam da s tim mojim stavom razilazim s mnogima tu)
Ja kuzim, kad imas takvo dijete, sretan si da hoce jest. Drugacije je to malo od normalnih jelaca.
A jel ikad kaze da je gladan ili uzme tebi iz ruke kad jedes?
Mora li jesti u hranilici? (Koliko je tocno star?)
Ako baci, sto se onda dogadja? Ode? Igra se s tom hranom?
Jede li s vama ili sam?
Ako vi sjednete jesti, njega nimalo ne zanima? Dobije li na tanjur isto sto i vi? Jedu li ostali ukucani sve?
Sve to skupa je dio slagalice oko jela, ne samo cinjenica da dijete ne(sto) ne jede. (I dalje je najvaznija stvar to da bismo mi, odrasli, trebali zadrzati svoj cool oko svega toga. Inace... hebes sve.)
E da..moja curka se isto otima iz hranilice pa smo na kraju prodali skupu hranilicu i kupili onu Ikeinu za 100 kn koja sluzi za odlagat stvari. A ona jede meni u krilu. I jos meni stavlja komadice hrane u usta dok jede. Haha.
Pa dode nekad vidjet sto mi jedemo, al uglavnom si uzme kruh :)
Kaae, sad ce za tj dana 20mj. Tako da je u hranilici jer nema mira doslovce minutu. Ak baci hranu,ode dalje svojim poslom. Pa se nekad vrati po to,ovisno sto je :mrgreen:
Dobije sad jesti sto i mi,al njega prakticki od rodilista hrana bas ne zanima. Ni mlijeka nije jeo bas previse kao malac.
Baka i djeda ga cuvaju,pa nekad jede sam,nekad s njima. Dorucak jede sam jer oni pojedu vec. Rucaju skupa. Veceru cesto jede s tatom i sa mnom.
Al jako voli jesti s nogu. Da mu narezem voce pa si dolazi po to i nastavlja svojim putem. Kao da nema zivaca i vremena za zlicu i mir.
Ajd sa zlicom da se sam hrani ima volju jesti jogurt (al sami grcki).
Jedno vrijeme smo napredovali,a onda opet idemo natrag i tako ukrug.
Iduce godine ce ici u vrtic,nadam se da ce biti neki napredak.
Zapravo kao sto sam rekla,rijetko koju hranu odbija da pljuje il da mu nije fino. Nego je tesko doci do toga da skuzi da treba jesti.
Ma danas je bio takav dan, bas mi je doslo da jaucem...sutra bude bolje :)
Moj trogodisnjak ima dijagnozu poremecaj hranjenja. Sve smo vec zivo prosli (terapije hranjenja, play picnic, radnu terapiju, senzoriku) i nema poboljsanja, cak mi se cini da je sve vise izbirljiviji i odlucniji da ne jede. Vec sad drugu godinu ide u vrtic i niti to nije pomoglo. Iz dana u dan me u 4 popodne u vrticu doceka nataste.
Ja bi bila presretna da bilo sta pojede pa makar to bila i hrenovka i pasteta. Dok smo pocinjali dohranu sve sam pazljivo birala i pazila jako sto mu se nudi, a sad su mi kriteriji drasticno pali.
Sad gledam na to ovako: dijete mora u danu pojesti barem jedan obrok. On to ne zeli i uporno odbija. Cak ga ni najveca glad nece natjerati. Vjerujte mi, ima takve djece. U Klaicevoj sam vise puta cula djecu kako govore da im radje stave sondu nego da nesto po izboru pojedu. Dakle, mogu si "upropastiti" cijelo popodne nakon posla tjerajuci satima njega da pojede nesto sto ja mislim da bi trebao (jer ima vitamina, vlakana, bjelancevina itd itd) ili ipak pokusati s necim manje zdravim sto cu uspjeti natrpati u njega (takvo je nase hranjenje) i kvalitetno provesti ostatak dana s djetetom u prirodi, parku, druzenju s vrsnjacima i sl. I sto je najvaznije, sacuvati svoje zivce. Jer, osim ozbiljnih bolesti, mislim da su problemi oko hranjenja pravi razaraci obiteljske dinamike i ravnoteze. Nemogucnost da nahranis svoje vlastito dijete (ne jednom, nego iz dana u dan) te ne moze ostaviti ravnodusnim i mislim da i oni najcvrsci se pokolebaju i osjecaju neuspjesno u svojoj roditeljskoj ulozi. Zaista mislim da onaj tko to nije prosao ne moze shvatiti da si jako sretan ako dijete pojede i tu smrdljivu hrenovku i vrecicu smokija.
sve bolestin su takve da su razaračiCitiraj:
Idnom prvotno napisa
Ja vas citam i citam,ali nikako napisati.Jelena o da jeeeesu slazem se.Nas stariji ima 14god.i dijagnozu dijabetes posljednje 3.Jeo je uvijek i oduvijek-bez problema.Ona ima 18mj.i od prvog dana zeza.Ne znam kojim silama nisam odustala od dojenja-jos doji-namucile smo se ajme.S dohranom isto.Jos se mucimo.Ona zna zvakati,zvace voce,kruh,pecivo,ali rucak-nema sanse.Probati nesto-jako tesko.Sitna je i dinamitna.Ima 9,9kg i nekih 80i koji cm....I nisam za ono bolje ista nego nista....hrenovku nikad nisam nudila,cokolino isto,bonbone i sl.Cemu?????Smoki-proso,pineki keks,rizun kreker...za njenu dob i vise nego dovoljno.VrCi tvoj zaza kao i moja-odbijac nije rekla bih.Moja jede i s nama i sama u hranilci.Gleda crtic uglavnom.Svega tu ima.Dio je i moje krivnje.Jer mene nervira ne-jelo.
O kako te razumijem i potpisujem.Citiraj:
Idnom prvotno napisa
Mama jedne 2.4 godisnjakinje.
Taj citat i ja potpisujem.
Baš ono u glavi, kakav sam roditelj ako ne mogu dati djetetu ništa da jede.
Plus što moj još ni ne priča, pa i tu imam bezvezan osjećaj. A oko mene sve sama neka djeca što s 20 mj maltene na faks mogu :coffee:
Jučer je jeo, i doručak, i ručak, nešto sitno užine, za večeru si u zadnje vrijeme uzme (i traži) pecivo. Navečer nema živaca za hranu tipa griz, palenta, znači konkretno.
Tocno te kuzim, i moj je kasno propricao. Tek par mjeseci nakon drugog rodjendana. A oko nas su sve bili neki bistrici s kojima sam svoga usporedjivala i bila stalno u komi. S govorom je sad super, jos malo kasni za vrsnjacima. Ali s hranom se ne popravlja, cak imam osjecaj da je sve gore jer uz svoje poteskoce sad jos i manipulira. Nikad ne znam di je ta granica. Ovaj tjedan nije pojeo niti jedan rucak nakon dolaska iz vrtica (a tamo nista ili gotovo nista). I navecer eventualno nesto malo pojede. Ne znam stvarno od cega zivi. Nedavno sam mu prema preporuci nutricionistice pocela davati vitamine. Mislila sam da ce mu to barem malo otvoriti apetit, ali nista. On se i puno trosi, non stop smo negdje vani u parku, prirodi, trampolinima... Valjda ce doci bolji dani.
Ja sam plakala nakon odbijanja...tako prosta radnja, obican nagon, a ona ga nema..pa mislis da si fulao negdje, da ima traume, da nisi dobar roditelj, sto teorija. A sto sam vise citala, bilo je vise objasnjenja za nejelo.
Drzte se zene, ima boljih i losijih dana.
Ok moj definitivno zajebava. Zadnja 3 dana jede.
Danas je usred rucka odlucio uzeti zlicu i sam se hraniti juhom,ostala sam u soku. Jeo je pecenu piletinu,prvi puta u zivotu. Krumpir peceni i dalje ne zeli i pljuje,al i ovo je napredak.
Poslije je pojeo cijelu bananu.
A jucer je jeo zgance s mlijekom. Sve sam bila u soku
Ne znam jel mi lakse to sto nije klasicni odbijac nego zajebant il mi je to jos gore. Jer nikad ne znam kad ce opet doci faza.
Danas je jeo bocicu mlijeka i cetvrtinu peciva. Cijeli dan. I sad nece.
Pokusavamo ga odviknuti od mobitela i crtica dok jede, trebam savjet :(
E da te utjesim, moja je pojela po tri zlice svakog obroka i pola teglice kasice. I nista vise. Vesela i zaigrana.
Ja ti nemam kaj pametnog za rec, osim onog jednig i jedinog nacina- ponudi hranu, makni mobitel, rucajte svi zajedno istu hranu i pusti. Kazu u onoj mojoj knjizi da djeca zele sjediti s odraslima za stolom i sudjelovati u zajednickoj aktivnosti-jelu. Ako nece u hranilicu, sjedni ga na stolicu, il u krilo i ne obadaj previse.
Moja jede uglavnom uz crtic-na mobitelu i uopce me to ne dira dok jede :D.To ce mi biti zadnja karika u nizu koju cu rjesavati ;).
Kod nas ne pali to da jedemo zajedno jer se njemu gadi dok ja jedem nesto i onda prestane jesti svoje. On ima takve izraze lica dok vidi da ljudi jedu najnormalniju hranu, kao da ti hoce reci-ja neeeee vjeeeeeeruuuujem da to mozes staviti u sebe!
Jedini nacin da pojede je tablet koji koristimo samo za hranjenje i u nikakvim drugim situacijama. Tv uopce ne gleda nikad. Vrhunac mi je bio ovih dana kad cak nije htio ni tablet koji obozava samo da ne mora jesti. On doslovno mrzi sve vezano za hranu. Pocela sam ga cak i potkupljivati jer vise ne znam sto napraviti. To je sve protivno onome sto te uce na terapijama hranjenja u Klaicevoj, ali nama njihovi savjeti ne pomazu jer on jednostavno moze biti gladan ili ne osjeca glad i sve ce napraviti i svega se odreci samo da ne mora jesti.
Mislim da je tu sad osim stvarnih problema, doslo i do manipulacije jer vidi koliko mi je stalo da pojede nesto pa namjerno prkosi. Ali s takvim nejelcem covjek ne moze ostati ravnodusan, priznam da me izbaci iz takta i cjelodnevno raspolozenje mi ovisi o tome jel on ista pojeo.
Postoji li neka druga vrsta terapije, ako je senzorni ili neki drugi problem toliko velik? Mozda ovi u Klaicevoj sto se bave iskljucivo prehranom nisu rjesenje.
Makni mobitel, ponudi slikovnicu.Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Par riječi o Klaićevoj,...ti piknici..oni pokušavaju opustiti djecu, promatrati ih pa zaključiti što treba mijenjati ali često se desi da to bude samo hrpa hrane i navalite. Meni se puno boljim pokazao individualni razgovor s psihologom i radnim terapeutom. Imaš svojih pol sata barem.
Postoje i senzoričke terapije u Klaićevoj, jedna curica s piknika ide na njih isto.
Nešto što sam zapamtila je da djeca često odbijanjem hrane iskazuju revolt..nešto ih muči i hrana je jedini način gdje to mogu iskazati. To navodno mogu biti reakcije na ponašanje roditelja, njihov odnos, bog te pitaj kaj sve ne..
Pa to je ono sto kazu; malci nemaju sto nego kontrolirati unos hrane, kakanje/pisanje i spavanje. Sve drugo im mozemo vise-manje bez problema nametnuti.
Moj stariji ima poremecaj paznje. Vjerojatno je vezan ( i ) uz neku senzoriku iako su svi testovi senzorike bili u granicama ( bio je na testiranju sa 6 godina).Citiraj:
Idnom prvotno napisa
On i danas sa skoro 14 godina ne jede masu hrane koju je prestao jesti sa svoje 2 godine. Sad kad je stariji on verbalizira to gadenje prema odredenim vrstama hrane ( koje zapravo granici sa panicnim strahom). Njemu dolazi nagon na povracenje kad pokusa zamisliti da bi jeo odredenu vrstu hrane. Smeta mu vidjeti nas da to jedemo, smetaju mu mirisi.
Kod njega to nije manipulacija nego objektivni problem .
Mislim da to prelazi granice neke standardne pomoci onda i da bi trebalo individualno raditi s djecom..kad razmislim, imama ja prijateljicu koja ne moze ni jesti ni pripremati perad..znaci, koke, pilice, tuke, patke, nista od avijacije ne moze ni u ruku primiti. Takva je.
Ja sam svojedobno istrazivala malo o infantilnoj anoreksiji, pa sam nasla svakakve zakljucke zasto je tome tako, tipa majka je bila pod stresom u trudnoci i blabla..a sto mi to znaci sad. Tako da nemojte guglati infantilnu anoreksiju. I pravac pomoc psihologa, ima ih i privatnih koliko znam.
Ja sam na granici da trazim pomoc. Nece jesti pa pregladni i urla (jednom u par dana jel).
Stavim ga u hranilicu,za stol,bilo gdje, baca se, urla,place. Ako je bas gladan pocne jesti jedino ako ga fizicki obuzdam za prvu zlicu. Uzasno nesto
Muka mi od dolaska doma s posla i recenice "nije nista jeo,evo tu vam je rucak pa ga hrani".
Stvarno sama ne mogu ovako. A pedici je sve super dok je on zdrav. Znam da je to bitno,al ovo stvarno nije normalno :(
Mhm, nakon što sam se tu požalila, sam je pojeo jogurt, sa žlicom. I tražio kruh. Doduše dohvatio ga je na kauču i tamo je pojeo
Ajme koji je to zajebant, za ne povjerovati
Vrci, drž se, probajte otići do psihologa u Klaićevoj, možete s e i snimiti dok jedete pa da psih vidi, možda postoje neke greške u koracima.