Odbijači dohrane- postrojimo se!!!!

[Vrci]

Ja ne znam kako cu ga nauciti da sam jede... tri dana nije pojeo nista iz tanjura i s bestekom. Sad smo jedva jedvice pojeli juhu od rajcice.
Ne zeli otvoriti usta,mase rukama,a kad mu dodem do usta i pojede, onda mu je fino. I tak neko vrijeme "borba", pa malo sam zjeva i jede,pa opet mase...
Jucer je pojeo pola peciva,malu hrenovku (da,znam,junk...al kad nista ne pali,onda barem to sam jede) i puuuuno mlijeka (kravljeg,ad pije samo ujutro). Pojeo jedan keks mislim. I nisam ga tjerala, i sve smo bili mirni,al danas sam vec u sebi malo nervozna...

Sent from my GT-I8190 using Tapatalk

[lavko]

A jel hoce Cokolino recimo? Ja ti ne patim od junk, ne junk, ak dijete hoce, daj mu Cokolino npr. S mlijekom je i tekice, mozda bi proslo.
Jesi pokusala stavit jelo ispred njega i ne dirat ni njega ni jelo? Ono gledat u svoj tanjur. Bez neke skrivene namjere...kako kazu Ameri, hidden agenda.

[Gabi25]

Ja nemam odbijaca dohrane i stvarno se ne mogu staviti u vasu kozu- ali Vrci- jel ti stvarno draže da pojede hrenovku nego ništa? Nije bit u junku, i moja nekad jede junk ali hrenovke i salama mi nisu junk, to mi je nesto najgore sto mogu dati djetetu, ne vidim ama bas nikakve koristi od toga a e-ova ko u priči. Ja bi stvarno onda radije dala da pije samo mlijeko.
Tako kaze moja šogorica neki dan- mali neće jesti nikakvo meso ali hoce hrenovke- pa je ona sretna da hoce bar to. Ja ne bi bila sretna. Jer od toga on ne dobiva bas ništa sto je dobro za njega, nego se u njega trpa sav otpad od mesa koji se upakira u hrenovku.

[Vrci]

Ma ni lino vise nece.
Ako ostavim hranu i maknem se il ce baciti il ce pokusati sam izvuci se iz hranilice.

Inace patim na te katastrofe u hrani, i ne zelim radije nista. Ne vise. On jede doslovce sve,tj.ponudeno mu je i kad jede,jede. I voce i povrce i meso (samo ne mljeveno) i cokolade i smokice (koje je btw tek neki dan poceo jesti i to mozda 5 dnevno). Zapravo ispada da su hrenovke najgore sto je dobio. Nije dobio ni salame (osim sunke i takvih stvari) ni pastetu. Nece lino, nece pekmez, to sve pljuje s kruha. Jucer nije htio probati vanilin kiflicu, ni pod koju cijenu.

Ne znam,i ja sam prije rekla da to dugo nece probati neke stvari, al kad imas takvo dijete,drugacije je.
I btw mi to nekad jedemo, pa ne zelim u te rasprave ( znam da s tim mojim stavom razilazim s mnogima tu)

[lavko]

Ja kuzim, kad imas takvo dijete, sretan si da hoce jest. Drugacije je to malo od normalnih jelaca.

[lavko]

A jel ikad kaze da je gladan ili uzme tebi iz ruke kad jedes?

[Kaae]

Mora li jesti u hranilici? (Koliko je tocno star?)
Ako baci, sto se onda dogadja? Ode? Igra se s tom hranom?
Jede li s vama ili sam?
Ako vi sjednete jesti, njega nimalo ne zanima? Dobije li na tanjur isto sto i vi? Jedu li ostali ukucani sve?

Sve to skupa je dio slagalice oko jela, ne samo cinjenica da dijete ne(sto) ne jede. (I dalje je najvaznija stvar to da bismo mi, odrasli, trebali zadrzati svoj cool oko svega toga. Inace... hebes sve.)

[lavko]

E da..moja curka se isto otima iz hranilice pa smo na kraju prodali skupu hranilicu i kupili onu Ikeinu za 100 kn koja sluzi za odlagat stvari. A ona jede meni u krilu. I jos meni stavlja komadice hrane u usta dok jede. Haha.

[Vrci]

Pa dode nekad vidjet sto mi jedemo, al uglavnom si uzme kruh

Kaae, sad ce za tj dana 20mj. Tako da je u hranilici jer nema mira doslovce minutu. Ak baci hranu,ode dalje svojim poslom. Pa se nekad vrati po to,ovisno sto je
Dobije sad jesti sto i mi,al njega prakticki od rodilista hrana bas ne zanima. Ni mlijeka nije jeo bas previse kao malac.

Baka i djeda ga cuvaju,pa nekad jede sam,nekad s njima. Dorucak jede sam jer oni pojedu vec. Rucaju skupa. Veceru cesto jede s tatom i sa mnom.

Al jako voli jesti s nogu. Da mu narezem voce pa si dolazi po to i nastavlja svojim putem. Kao da nema zivaca i vremena za zlicu i mir.

Ajd sa zlicom da se sam hrani ima volju jesti jogurt (al sami grcki).

Jedno vrijeme smo napredovali,a onda opet idemo natrag i tako ukrug.

Iduce godine ce ici u vrtic,nadam se da ce biti neki napredak.

Zapravo kao sto sam rekla,rijetko koju hranu odbija da pljuje il da mu nije fino. Nego je tesko doci do toga da skuzi da treba jesti.

Ma danas je bio takav dan, bas mi je doslo da jaucem...sutra bude bolje

[Idnom]

Moj trogodisnjak ima dijagnozu poremecaj hranjenja. Sve smo vec zivo prosli (terapije hranjenja, play picnic, radnu terapiju, senzoriku) i nema poboljsanja, cak mi se cini da je sve vise izbirljiviji i odlucniji da ne jede. Vec sad drugu godinu ide u vrtic i niti to nije pomoglo. Iz dana u dan me u 4 popodne u vrticu doceka nataste.
Ja bi bila presretna da bilo sta pojede pa makar to bila i hrenovka i pasteta. Dok smo pocinjali dohranu sve sam pazljivo birala i pazila jako sto mu se nudi, a sad su mi kriteriji drasticno pali.
Sad gledam na to ovako: dijete mora u danu pojesti barem jedan obrok. On to ne zeli i uporno odbija. Cak ga ni najveca glad nece natjerati. Vjerujte mi, ima takve djece. U Klaicevoj sam vise puta cula djecu kako govore da im radje stave sondu nego da nesto po izboru pojedu. Dakle, mogu si "upropastiti" cijelo popodne nakon posla tjerajuci satima njega da pojede nesto sto ja mislim da bi trebao (jer ima vitamina, vlakana, bjelancevina itd itd) ili ipak pokusati s necim manje zdravim sto cu uspjeti natrpati u njega (takvo je nase hranjenje) i kvalitetno provesti ostatak dana s djetetom u prirodi, parku, druzenju s vrsnjacima i sl. I sto je najvaznije, sacuvati svoje zivce. Jer, osim ozbiljnih bolesti, mislim da su problemi oko hranjenja pravi razaraci obiteljske dinamike i ravnoteze. Nemogucnost da nahranis svoje vlastito dijete (ne jednom, nego iz dana u dan) te ne moze ostaviti ravnodusnim i mislim da i oni najcvrsci se pokolebaju i osjecaju neuspjesno u svojoj roditeljskoj ulozi. Zaista mislim da onaj tko to nije prosao ne moze shvatiti da si jako sretan ako dijete pojede i tu smrdljivu hrenovku i vrecicu smokija.

[jelena.O]

osim ozbiljnih bolesti, mislim da su problemi oko hranjenja pravi razaraci obiteljske dinamike i ravnoteze. Nemogucnost da nahranis svoje vlastito dijete (ne jednom, nego iz dana u dan) te ne moze ostaviti ravnodusnim i mislim da i oni najcvrsci se pokolebaju i osjecaju neuspjesno u svojoj roditeljskoj ulozi.

sve bolestin su takve da su razarači

[ellica]

Ja vas citam i citam,ali nikako napisati.Jelena o da jeeeesu slazem se.Nas stariji ima 14god.i dijagnozu dijabetes posljednje 3.Jeo je uvijek i oduvijek-bez problema.Ona ima 18mj.i od prvog dana zeza.Ne znam kojim silama nisam odustala od dojenja-jos doji-namucile smo se ajme.S dohranom isto.Jos se mucimo.Ona zna zvakati,zvace voce,kruh,pecivo,ali rucak-nema sanse.Probati nesto-jako tesko.Sitna je i dinamitna.Ima 9,9kg i nekih 80i koji cm....I nisam za ono bolje ista nego nista....hrenovku nikad nisam nudila,cokolino isto,bonbone i sl.Cemu?????Smoki-proso,pineki keks,rizun kreker...za njenu dob i vise nego dovoljno.VrCi tvoj zaza kao i moja-odbijac nije rekla bih.Moja jede i s nama i sama u hranilci.Gleda crtic uglavnom.Svega tu ima.Dio je i moje krivnje.Jer mene nervira ne-jelo.

[Moe]

Nemogucnost da nahranis svoje vlastito dijete (ne jednom, nego iz dana u dan) te ne moze ostaviti ravnodusnim i mislim da i oni najcvrsci se pokolebaju i osjecaju neuspjesno u svojoj roditeljskoj ulozi. Zaista mislim da onaj tko to nije prosao ne moze shvatiti da si jako sretan ako dijete pojede i tu smrdljivu hrenovku i vrecicu smokija.

O kako te razumijem i potpisujem.
Mama jedne 2.4 godisnjakinje.

[Vrci]

Taj citat i ja potpisujem.
Baš ono u glavi, kakav sam roditelj ako ne mogu dati djetetu ništa da jede.

Plus što moj još ni ne priča, pa i tu imam bezvezan osjećaj. A oko mene sve sama neka djeca što s 20 mj maltene na faks mogu

Jučer je jeo, i doručak, i ručak, nešto sitno užine, za večeru si u zadnje vrijeme uzme (i traži) pecivo. Navečer nema živaca za hranu tipa griz, palenta, znači konkretno.

[Idnom]

Tocno te kuzim, i moj je kasno propricao. Tek par mjeseci nakon drugog rodjendana. A oko nas su sve bili neki bistrici s kojima sam svoga usporedjivala i bila stalno u komi. S govorom je sad super, jos malo kasni za vrsnjacima. Ali s hranom se ne popravlja, cak imam osjecaj da je sve gore jer uz svoje poteskoce sad jos i manipulira. Nikad ne znam di je ta granica. Ovaj tjedan nije pojeo niti jedan rucak nakon dolaska iz vrtica (a tamo nista ili gotovo nista). I navecer eventualno nesto malo pojede. Ne znam stvarno od cega zivi. Nedavno sam mu prema preporuci nutricionistice pocela davati vitamine. Mislila sam da ce mu to barem malo otvoriti apetit, ali nista. On se i puno trosi, non stop smo negdje vani u parku, prirodi, trampolinima... Valjda ce doci bolji dani.

[lavko]

Ja sam plakala nakon odbijanja...tako prosta radnja, obican nagon, a ona ga nema..pa mislis da si fulao negdje, da ima traume, da nisi dobar roditelj, sto teorija. A sto sam vise citala, bilo je vise objasnjenja za nejelo.

Drzte se zene, ima boljih i losijih dana.

[Vrci]

Ok moj definitivno zajebava. Zadnja 3 dana jede.
Danas je usred rucka odlucio uzeti zlicu i sam se hraniti juhom,ostala sam u soku. Jeo je pecenu piletinu,prvi puta u zivotu. Krumpir peceni i dalje ne zeli i pljuje,al i ovo je napredak.
Poslije je pojeo cijelu bananu.
A jucer je jeo zgance s mlijekom. Sve sam bila u soku


Ne znam jel mi lakse to sto nije klasicni odbijac nego zajebant il mi je to jos gore. Jer nikad ne znam kad ce opet doci faza.

[Vrci]

Danas je jeo bocicu mlijeka i cetvrtinu peciva. Cijeli dan. I sad nece.

Pokusavamo ga odviknuti od mobitela i crtica dok jede, trebam savjet

[lavko]

E da te utjesim, moja je pojela po tri zlice svakog obroka i pola teglice kasice. I nista vise. Vesela i zaigrana.

Ja ti nemam kaj pametnog za rec, osim onog jednig i jedinog nacina- ponudi hranu, makni mobitel, rucajte svi zajedno istu hranu i pusti. Kazu u onoj mojoj knjizi da djeca zele sjediti s odraslima za stolom i sudjelovati u zajednickoj aktivnosti-jelu. Ako nece u hranilicu, sjedni ga na stolicu, il u krilo i ne obadaj previse.

[ellica]

Moja jede uglavnom uz crtic-na mobitelu i uopce me to ne dira dok jede :D.To ce mi biti zadnja karika u nizu koju cu rjesavati .

[Idnom]

Kod nas ne pali to da jedemo zajedno jer se njemu gadi dok ja jedem nesto i onda prestane jesti svoje. On ima takve izraze lica dok vidi da ljudi jedu najnormalniju hranu, kao da ti hoce reci-ja neeeee vjeeeeeeruuuujem da to mozes staviti u sebe!
Jedini nacin da pojede je tablet koji koristimo samo za hranjenje i u nikakvim drugim situacijama. Tv uopce ne gleda nikad. Vrhunac mi je bio ovih dana kad cak nije htio ni tablet koji obozava samo da ne mora jesti. On doslovno mrzi sve vezano za hranu. Pocela sam ga cak i potkupljivati jer vise ne znam sto napraviti. To je sve protivno onome sto te uce na terapijama hranjenja u Klaicevoj, ali nama njihovi savjeti ne pomazu jer on jednostavno moze biti gladan ili ne osjeca glad i sve ce napraviti i svega se odreci samo da ne mora jesti.
Mislim da je tu sad osim stvarnih problema, doslo i do manipulacije jer vidi koliko mi je stalo da pojede nesto pa namjerno prkosi. Ali s takvim nejelcem covjek ne moze ostati ravnodusan, priznam da me izbaci iz takta i cjelodnevno raspolozenje mi ovisi o tome jel on ista pojeo.

[Kaae]

Postoji li neka druga vrsta terapije, ako je senzorni ili neki drugi problem toliko velik? Mozda ovi u Klaicevoj sto se bave iskljucivo prehranom nisu rjesenje.

[Mojca]

Danas je jeo bocicu mlijeka i cetvrtinu peciva. Cijeli dan. I sad nece.

Pokusavamo ga odviknuti od mobitela i crtica dok jede, trebam savjet

Makni mobitel, ponudi slikovnicu.

[lavko]

Par riječi o Klaićevoj,...ti piknici..oni pokušavaju opustiti djecu, promatrati ih pa zaključiti što treba mijenjati ali često se desi da to bude samo hrpa hrane i navalite. Meni se puno boljim pokazao individualni razgovor s psihologom i radnim terapeutom. Imaš svojih pol sata barem.

Postoje i senzoričke terapije u Klaićevoj, jedna curica s piknika ide na njih isto.

Nešto što sam zapamtila je da djeca često odbijanjem hrane iskazuju revolt..nešto ih muči i hrana je jedini način gdje to mogu iskazati. To navodno mogu biti reakcije na ponašanje roditelja, njihov odnos, bog te pitaj kaj sve ne..

[Kaae]

Pa to je ono sto kazu; malci nemaju sto nego kontrolirati unos hrane, kakanje/pisanje i spavanje. Sve drugo im mozemo vise-manje bez problema nametnuti.

[sirius]

Kod nas ne pali to da jedemo zajedno jer se njemu gadi dok ja jedem nesto i onda prestane jesti svoje. On ima takve izraze lica dok vidi da ljudi jedu najnormalniju hranu, kao da ti hoce reci-ja neeeee vjeeeeeeruuuujem da to mozes staviti u sebe!
Jedini nacin da pojede je tablet koji koristimo samo za hranjenje i u nikakvim drugim situacijama. Tv uopce ne gleda nikad. Vrhunac mi je bio ovih dana kad cak nije htio ni tablet koji obozava samo da ne mora jesti. On doslovno mrzi sve vezano za hranu. Pocela sam ga cak i potkupljivati jer vise ne znam sto napraviti. To je sve protivno onome sto te uce na terapijama hranjenja u Klaicevoj, ali nama njihovi savjeti ne pomazu jer on jednostavno moze biti gladan ili ne osjeca glad i sve ce napraviti i svega se odreci samo da ne mora jesti.
Mislim da je tu sad osim stvarnih problema, doslo i do manipulacije jer vidi koliko mi je stalo da pojede nesto pa namjerno prkosi. Ali s takvim nejelcem covjek ne moze ostati ravnodusan, priznam da me izbaci iz takta i cjelodnevno raspolozenje mi ovisi o tome jel on ista pojeo.

Moj stariji ima poremecaj paznje. Vjerojatno je vezan ( i ) uz neku senzoriku iako su svi testovi senzorike bili u granicama ( bio je na testiranju sa 6 godina).
On i danas sa skoro 14 godina ne jede masu hrane koju je prestao jesti sa svoje 2 godine. Sad kad je stariji on verbalizira to gadenje prema odredenim vrstama hrane ( koje zapravo granici sa panicnim strahom). Njemu dolazi nagon na povracenje kad pokusa zamisliti da bi jeo odredenu vrstu hrane. Smeta mu vidjeti nas da to jedemo, smetaju mu mirisi.
Kod njega to nije manipulacija nego objektivni problem .

[lavko]

Mislim da to prelazi granice neke standardne pomoci onda i da bi trebalo individualno raditi s djecom..kad razmislim, imama ja prijateljicu koja ne moze ni jesti ni pripremati perad..znaci, koke, pilice, tuke, patke, nista od avijacije ne moze ni u ruku primiti. Takva je.

Ja sam svojedobno istrazivala malo o infantilnoj anoreksiji, pa sam nasla svakakve zakljucke zasto je tome tako, tipa majka je bila pod stresom u trudnoci i blabla..a sto mi to znaci sad. Tako da nemojte guglati infantilnu anoreksiju. I pravac pomoc psihologa, ima ih i privatnih koliko znam.

[Vrci]

Ja sam na granici da trazim pomoc. Nece jesti pa pregladni i urla (jednom u par dana jel).
Stavim ga u hranilicu,za stol,bilo gdje, baca se, urla,place. Ako je bas gladan pocne jesti jedino ako ga fizicki obuzdam za prvu zlicu. Uzasno nesto

Muka mi od dolaska doma s posla i recenice "nije nista jeo,evo tu vam je rucak pa ga hrani".

Stvarno sama ne mogu ovako. A pedici je sve super dok je on zdrav. Znam da je to bitno,al ovo stvarno nije normalno

[Vrci]

Mhm, nakon što sam se tu požalila, sam je pojeo jogurt, sa žlicom. I tražio kruh. Doduše dohvatio ga je na kauču i tamo je pojeo

Ajme koji je to zajebant, za ne povjerovati

[lavko]

Vrci, drž se, probajte otići do psihologa u Klaićevoj, možete s e i snimiti dok jedete pa da psih vidi, možda postoje neke greške u koracima.

[giussepe]

Evo mene opet na ovoj temi
Mislila sam da ce drugorodjeni orpocetka skuziti i voljeti drugu hranu kad ono corak
Evo sedam mj i tjedan dana i nema jos ni pet malih zlicica ukupno pojedene hrane.
Kod njega je problem to sto zlicu nece ni primirisat. Jos uvijek uopce ne kuzi da je to nesto hrana. Ima.li vas jos sa tom cudnom situacijom? Prvi je bio nejelac, al on jednostavno nije volio (ni dan danas ne voli bas nesto jest).
Ovo mi je nesto skroz novo...ne znam kako i na koji nacin mu probati uvaliti zlicu
Da probali smo i s BLW al ja umirem od straha i jucer i danas se zbljucao ld nekog komadica i definitivno od toga na neko vrijeme odustajem

[Kaae]

Ima tek sedam mjeseci. Je li dojena beba? Ako da, nastavite s dojenjem kao i prije (nemoj izbacivati/smanjivati podoje) pa pokusajte opet s dohranom za tjedan, dva. Nisu svi spremni u isto vrijeme.

[giussepe]

Je dojena je beba.

[Kaae]

Onda ne bih ni okom trepnula ako ne jede sa sedam mjeseci. Jest ce kasnije.

[lavko]

Evo kod nas nova faza izvoljevanja - nakon 5-6 zalogaja, prestaje jesti, hoće sići i onda hoda okolo po kući a ja joj dajem hranu u žličici i ona normalno otvara usta i jede. E sad, ja znam da je to školski primjer očajne mame koja hoda sa žličicom za djetetom, al tako jede..sjedeći ne jede. I što sad, da nastavim taj cirkus i glumim majmuna i dalje, da je opet posjednem, iako se buni..kaj??

[bubekica]

Koliko dugo si cekala da se prestane buniti?
Jesi li ju odmah vadila iz hranilice?

[Kaae]

Evo kod nas nova faza izvoljevanja - nakon 5-6 zalogaja, prestaje jesti, hoće sići i onda hoda okolo po kući a ja joj dajem hranu u žličici i ona normalno otvara usta i jede. E sad, ja znam da je to školski primjer očajne mame koja hoda sa žličicom za djetetom, al tako jede..sjedeći ne jede. I što sad, da nastavim taj cirkus i glumim majmuna i dalje, da je opet posjednem, iako se buni..kaj??

Pa ako te veseli hodati okolo sa zlicom, hodaj i hrani.

Ako zelis da jede za stolom, ili gdje vec, onda prekini obrok pa nastavite kasnije.

[lavko]

E da vam ja kažem par riječi, dugo nisam bila ovdje..meni vam je samohranjenja ravno puna kapa. A sad ću reći i zašto.
Moja N je projela baš na taj način - samohranjenjem, s nekih 12 mjeseci. Drugačije nije htjela. U 3 mjeseca otkako je počela jesti dobila je ravno 0 grama. Ni mrvicu.
Zašto? Zato što se samohranjenjem djeca i ne mogu najesti. Oni pokušavaju, guraju, bacaju, muljaju...ali nakon što vide da baš i ne uspijevaju, gube koncentraciju i odustaju. Iz mog iskustva.
I tako smo je polako počeli učiti na žličicu i u 2 tjedna je dobila 300 grama.
I rest my case.

[Vrci]

Super da vam ide

I mi bili kod gastricke,dobili savjete. I pocela sam mu davati vitamine koje sam od par mama cula da su pomogli njihovim nejedacima da se otvori apetit. Stvarno vidim napredak, mislim da kombinacija tog dvoje pomaze.

Al najbitnije da sam nakon pregleda kod gastricke ja sad smirenija

[lavko]

Daj ti meni na pp koji su to vitamini

[Kaae]

lavko, cisto da ispravim netocnu informaciju - djeca se samohranjenjem MOGU najesti; to je zapravo preporucen nacin hranjenja, pogotovo kao nastavak dojenju.


Eventualno takva prehrana ne odgovara svoj djeci (ili jos vise, svim roditeljima). Drago mi je da ste nasli nacin za dobivanje na kilazi.

[lavko]

E pa zato sam napisala - iz mog iskustva. Moja se nije najela. Ili se najela al ne toliko da bi se pomakla s kilažom, paje pala na 10.centilu.

[maca papucarica]

Potpisujem Kaae.
Konstatacija ti je, u najmanju ruku, pretjerano uopćena, ako ne i potpuno pretjerana.

Evo, moje već drugo dijete se vrlo uspješno samohrani gotovo od prvih dana dohrane.
Eh, sad, ja stvarno nemam neke velike strahove u vezi samohranjenja, ne pratim nikakve knjige nego samo svoju djecu.

npr. Kad se jede juha, 10-mjesečnjaka hranim žlicom, pa kad više neće, dam mu da pije uz moju pomoć iz zdjelice, pa mu dajem komadiće mesa i povrća pred njega. Kad više ništa neće i baca psu, znam da je sit.
Dvoipogodišnjak nekad hoće sam jesti žlicom, nekad juhu piti iz šalice, nekad juhu neće uopće...

Starijeg sam od početka hranila školski-tanjur sa izborom hrane ispred njega i on bira, jede, malo i kratko baca.
Mlađi kad ima puno hrane ispred sebe obavezno i dan danas baca. Pa mu ja stavljam po par komadića.

Pretežno gledam da je menu prilagođen tome da se mogu sami najesti.
Ne znam u kojoj se dobi dijete ne bi moglo najesti sa, trenutno sezonskim, karfiolom i brokulom lešo, mesom na komadiće ili ribom. Komade prilagodiš sposobnosti hvatanja, ne pretjeruješ sa maslinovim u počecima da im ne klizi i voila, obrok za 5.

Možda kada se kasno krene sa samohranjenjem se neka djeca teže prilagode i budu isfrustrirana

[lavko]

A dobro, ja sam sve napisala iz svog iskustva, nas slucaj. Mozda je uopceno ali je onda uopcena i konstatacija da se samohranjenjem djeca najedu. Jer ne najedu se sva.

Da ne filozofiram; moje dijetenije dovoljno dobro to radilo. Vjerojatno. Jede ona tako i dalje ali joj dajem i zlicicu. Pa kombiniramo.

Nemojte zamjeriti ali razmislite koliko moze dijete precizno staviti hranu u usta, i to toliko dugo raditu da se sit najede. Mozda moze; dopustam, ali opet kazem ne sva djeca. Mozda treba i o tome razmisliti.

[jelena.O]

lavoko kaj vam Tena nije dala neke vitamine ako smatra da mala treba tak nekaj????

usput ajde posjeti svoju temu na odraslima

[Idnom]

Nama je Tena u Klaicevoj dala od Child life Multivitamine i minerale da pije, ali ja nisam primjetila da mu to utjece na apetit. Ona mi je rekla da mogu bit mirna da je unio sve vitamine i minerale dok to pije jer uopce ne jede voce.

[jelena.O]

onda si uzela još nekaj uz to?

[Idnom]

Nista drugo uz to... Samo te vitamine. Rekla je da vjerojatno unese dovoljno ugljikohidrata i proteina pa da ne bi isla na druge dodatke.

[jelena.O]

ali ti si rekla bar sam to ja tam pročitala da on ne jede ništ ili posve malo


lavko kolko mala ima flašica ako to još uvijek jede? i kak objašnjavaju da je mala dobila u 2 tjedna 300 gr, u toj dobi to mi je ogromna brojka?

[lavko]

Je, je, dala Childlife, ali isto nisam primjetila da utječe..
E sad...flašice. I tu leži dio zeca. Ima još uvijek 3 flašice, a sad zašto. Ujuto i navečer uobičajeno bilo. A kako joj je doručak uvijek slab, ili nikakav, ne prolazi ni voće ni žitarice ni pečena jaja ni niš, vratila sam joj još jednu bočicu sa žitaricama i medom.
A i počela sam je hraniti žličicom. I uvidjela da pojede više jer fali više u zdjelici. Ona jednostavno nije skoncentrirana dovoljno dugo da se sama hrani, porazbaca, promulja, to pada okolo...Sad pokušava sama sa žlicom jesti, to mi je ok, i ja joj pomažem i dajem joj ja žlicu između.
Tenu još nismo vidjeli, vagali smo se kod naše pedice, dozvoljavam lagano odstupanje na vagi, ali ne laže sigurno 300 grama.