Printable View
XCitiraj:
Mima prvotno napisa
iz svega napisanog vidi se da nisam profi kucanica:klap: (za sada)....15 godina staza je iza mene...ali stvari su se naprosto unatrag 2-3 godine slozile tako da sam zaista ceznula biti doma s djecom. ostajala na poslu 9-19h barem tri dana u tjednu, djeca jela cesce suho ili iz pekare, hrana se bacala, slabo sam ih vidjala, a i kad smo bili zajedno, zvonio mi je mob, stizali mailovi...neprisutna duhom... suprug i ja smo sve rjede stizali, svaki dan se po dva puta reorganizirali tko ce sto, kada, kako...sami smo klincima, bez djedova i baka, samo povremeno placena dadilja...
ceznula sam za biti doma, za jos jednom bebom....i evo nas sad i lijepo nam je...i sad moja dilema...ostati tako sto duze (klinci me jos neko vrijeme dosta trebaju,svi troje) ili se vratiti u kaos...a moglo bi se financijski i ovako jos koju godinu-ne mislim vjecno....no, opet ne smije se u danasnje vrijeme ni previse kalkulirati, sve je nesigurno...ali dok su mali, ovo mi je stvarno vaznije, kvalitetnije, ljepse....iako mi se svi redom cude:-o sto ostajem duze od godinu dana (ostajem, za sada je odluka, dvije godine doma)....svekiji se cude (ne moji starci, oni vele kako zelis) frendice, susjedi...svi nesto ispod brka komentiraju...
A ja se čudim tima koji se čude.Citiraj:
zika prvotno napisa
Mislim da se u boldanom nalazi odgovor.
Želiš biti doma, a možeš - ne vidim razlog da to i ne učiniš.
Prava dilema bi bila napustiti posao, dati otkaz. Ovako samo iskorištavaš svoje pravo, a može ti biti. Onda to i iskoristi!
Ne bih se ni sekunde mislila
Naravno to i jeste tako u realnom životu. Možemo mi sebe zavaravati koliko hoćemo, ali biti majka, domaćica, ljubavnica i zaposlena žena puno radno vrijeme, uzima svoj danak.Citiraj:
pikula prvotno napisa
To što većina nas ne vidi ili ne želi vidjeti da smo većina nas ništa do li robovi modernog doba koje su uvjerili da smo ništa koristi ako ne provodimo na radnom mjestu minimalno 8 sati dnevno, 40tak godina i radimo u prosjeku za kikriki bez obzira na prosječnu visinu primanja po struci, dok onaj drugi mizreni postotak u čitavoj populaciji u biti bere vrhnje, isto je priča za sebe...
Osim toga tko kaže da žene koje biraju ostajati kod kuće se ne bave intelektualnim radom, nekad i više i kvalitetnije nego one iscrpljene majke i žene koje žongliraju, čitav život, između posla, obitelji, njihovih i svojih potreba, jedva čekajući penziju da se konačno odmore, ako je dočekaju.
I opet onda su tu i specifične obiteljsko bračne situacije. Kod nekih bez obzira tko radi, koliko radi i koliko zaradi je sve bezuvjetno naše bez da se ikad i pomislilo drugačije, kod nekih nije, pa je naravno ponekad i iz tog razloga tu potreba za osjećajem financijske neovisnosti puno jača.
Htjedoh reći, svaki novčić ima svoje dvije strane.
Daleko od toga, da je pravo žene na rad bio prvi korak prema skidanju muškarca sa trona više vrijedne svetinje, ali to je jedna druga priča i opet jedan nešto drugačiji kontekst. Tu samo mogu dodati i uvijek bi uskliknula i ja, živio rad i pravo na rad i slobodu izbora!
Ali isto mi je tako bezmisleno uzdizanje tog rada do svetinje i neke sveopće bezuvijetne vrijednosti po kojoj se odmah na prvu ocjenjuje nečija vrijednost ili bezvrijednost, pamet, sposobnost, intelekt, karakter, i vječno stavljanje kućanice u negativan kontekst jer i jedno i drugo ima svojih i velikih i značajnih i prednosti i nedostataka, i ne postoje dvije životne, obiteljske situacije koje su identične, da bi se to tako lako i jednostavno moglo raščlaniti i etiketirati.
Da ne ispade sad da sam kontradiktora pošto sam na onom zaključanom topicu potpisala winnericu, to je bio dobar savijet i opet za tu specifičnu situaciju u kojoj se nalazila pokretačica topica, muž kockar, neizvjesnost itd..
pa i koristim sada....i razmisljam sto nakon toga...? da li po isteku prava jednostavno dati otkaz i onda biti doma i traziti posao, pa kada vec nesto naide....ili pred kraj porodiljnog poceti traziti posao, pa ako ne nadem vratiti se na stari samo s ciljem pronalska novog posla...Citiraj:
Optimist prvotno napisa
sto mislite o tom svjesnom davanju otkaza dok nema nista drugo na vidiku i ne nazire se....? sto ako se taj status kucanice moze neplanski prolongirati (s obzirom na gospodarsku situaciju) i na veci broj godina no sto je planirano/ocekivano
kao sto rece winnerica na zakljucanom topicu, sve u zivotu se mijenja....sada je sve ok, mozemo tako i jos koju godinu...ali sto ako se status otegne, situacija doma recimo za 5 godina okrene...
s jedne strane, stvari ne mozete do kraja iskontrolirati, a s druge strane cemu se trositi u suludim uvijetima ako nije neophodno. I taj posao koji mi je sad koma, bio mi je prije suuper....i tamo su se stvari prvo pomakle malo nagore, pa nakon drugog porodiljnog joss malo gore....zadnje 2-3 godine je koma vecini ljudi...vecina bi najradije otisla samo da moze....
ovo sam ja napravila nakon prvog porodiljnog. ali sam bila mlaaada :mrgreen: 28 godina. porodiljni i trudnoća mi je došla kao oslobođenje iz okova. posao mi je bio koma koma, znala sam da to nije dugoročno, plaća katastrofa. i ništa se nije naziralo na vidiku, a ni mm nije bio u nekoj sjajnoj situaciji, on je pak dao otkaz i krenuo u privatni biznis.Citiraj:
zika prvotno napisa
meni je bilo naprosto nezamislivo, nemoguće vratiti se nazad, opcija koja nije dolazila u obzir ni pod razno.
ja ne znam uopće od čega smo mi živjeli i kako, sad kad razmišljam, bili smo malo munjeni.
valjda su nam malo mame pomagale, nemam pojma, mjesečna primanja su nam bila nikakva. a uopće se ne sjećam te besparice :?: samo sreće što sam doma, i ne moram ići na taj suludi posao :mrgreen:
negdje pred kraj porodiljnog sam počela tražiti posao, al ništa se nije naziralo. al isto je bilo ono tražim, a molim boga da ga ne nađem tako brzo :D
sjećam se, otišla sam u dalmaciju, početkom šestog mjeseca (u petom je j imao godinu dana), i sva sretna kako ću ostati do kraja devetog.
i 25.07. me zove buduća šefica (na poslu gdje sam i sad, evo već 12 godina) da ako mogu doći raditi. od ponedjeljka. a bio petak.
i onda strka i panika, nađi rješenje za čuvanje, spakiraj se i vrati u ri, madre mia. i sve sam nekako stigla. jer je bila prilika koja se ne propušta. istina, došla par mjeseci prerano, al šta se može :lool:
Ovo potpisujem, pa čitam dalje. :žarko želi biti kućanica:Citiraj:
Mima prvotno napisa
I ja sam dala otkaz bez jasne perspektive. I jos mi je bilo prilicno lijepo na poslu. Muz je dobio posao kakav je zelio pa smo preselili. Al sam bila isto kao cvijeta, nisam ni imala jos punih 28. Sad bih isto vjerojatno dala otkaz da sam u slicnoj situaciji. Al moja struka je dosta zaposljiva bilo gdje pa je vjerojatno da bih opet nasla posao kad bismo opet iselili.
Sviđa mi se i Jelenino razmišljanje o nepravednoj raspodjeli odgovornosti.
Imala sam jedan trenutak u životu kad je bilo jaaaako pakleno na poslu i mislila sam da to više ne mogu podnjeti, razmišljla sam o otkazu.
Problem je bio što nam je financijska konstrukcija bila klimava, možda bi bilo dovoljno, a možda ne. Na kraju sam odustala, jer sam smatrala nepravednim da dam otkaz, bez drugog posla na vidiku, svu odgovornost natovarim mužu na leđa, jer bih se ja doma malo "tražila".
Na žalost to sam si mogla dopustiti sa 20 godina, ali danas ne.
Na kraju se se na poslu neke stvari neočekivano dobro okrenule i ispalo je podnošljivo, a sada i skoro pa super. (Jedino što još ne valja je 8 sati rada, meni bi bilo idealno max 6).:mrgreen:
Nisam ja osoba koja ce zbog muzeve karijere sebe zrtvovati, nego volim seliti :)
U načelu podržavam nečiju odluku da bude kućanica ali čim ta osoba sama nije na čistac što i kako i hoće li moći to sve organizirati pitam se - čemu to? Često ljudi sami uljepšavaju svoje stanje, tj. vide ga onakvim kakvo bi željeli da bude, a ne kakvo jest. Prema tome, ako netko realno ima dobre uvjete za ostati doma i to želi - neka ostane doma. A ako netko sad već nema dovoljno kn za život, ima partnera koji se s tim baš ne slaže, pa razmišlja bi li se moglo ostati doma - e to mi već spada u fantaziranje u ovim okolnostima.
xCitiraj:
winnerica prvotno napisa
cvijetina prica me podsjeca na moju samo sam ja imala 35. kraj porodiljnog a ja lijepo dala otkaz. novi posao sam nasla isto popodne, ali sam od otkaza do nalazenja novog posla imala osjecaj slobodeeeee. taj drugi posao je dosao neplanski i slucajno. cak sam mislila da mogu biti kucanica, ali sad kad pogledam nema sanse, pukla bi za par dana.
Nisam ni ja sebe žrtvovala zbog njegove karijere, ali nisam bome ni mogla njega žrtvovati zbog svoje, jer jednostavno nije bio trenutak.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Pretpostavljala sam da tako nekako razmišljaš i to mi je baš ok:-)Citiraj:
winnerica prvotno napisa
:) Hvala. Veliki sam realist i ziheraš (štaš, život me naučio) i volim uvijek imati nekakav plan "B", nekakvu sigurnost za preživljavanje (ili je to partner koji isto radi i ima prihode, ili je to stan/kuća za iznajmiti, životno osiguranje, bilo što). Meni je to važno za psihički mir i moje zdravlje. Opcija "lako ćemo" nije moja opcija.
Zika, ako možeš sebi priuštiti biti kući, onda budi. Koliko god meni dosadilo biti kući, već sam rekla, nikad nebi mijenjala sve kako je bilo. mene nitko ne može zamijeniti mojoj djeci. Ja sam bila uz njih stalno, brinula se o svemu, nijedan događaj nisam falila i nisu djetinjstvo proveli po vrtićima po čitave dane. I mislim da bi svatko tko može, trebao biti prvih par godina s djecom. Druga stvar je što ja više ne mogu.
Kad sam počela raditi, imala sam problematičnog šefa. I on je meni podvaljivao, namještao..uz to se nisam slagala s jednom kolegicom. E ali meni je to sve bio izazov. Lijepo sam sjela sa šefom i sasula mu sve u facu. Na fin način. Kolegici isto. Moja savjest je bila čista, radila sam dobro i bila sam u pravu. Posao sraćka teška, blagajnica u dućanu, plaća jadna da jadnija ne može biti. Ali meni je bilo dobro. Ja sam bila zadovoljnija. I išla sam na to da, ako dobijem otkaz, boli me ona stvar. Na kraju ga nisam dobila, šef me zavolio i bio prvi koji se borio za mene. Ali da je meni to bilo silno optereženje i da sam se osjećala loše zbog svega, dala bi otkaz.
Ja sam puno suradnji otkazala. Nisam nikad imala ugovor o stalnom radnom odnosu, pa to nije isto, ali sam pa najmanje pet puta prekinula posao (ajme kako razmaženo to zvuči) koji je trebao završiti stalnim radnim odnosom. Zadnji put sa 37 netom prije nego sam saznala da čekam bebu. Nije da me neke ponude ne zagolicaju, uh kako proradi taština, kad te se netko sjeti nakon x godina i ponudi super projekt. Ali di je to do ovog mira i veselja kod kuće.... Kad bi imala beskonačno mnogo novaca i bake iz snova zaletila bih se ja i odradila to na par mjeseci,ali trajno joj nikad više, ako neću morati.
ŠTo se stiče dosade,mnonotonije kod kuće. Meni nikad u životu nije bilo tako dosadno doma kao na neki sastancima, vijećima, joj da ne spomenem institucije, ali mene bi morali skupo platiti za te državnoslužbne logoreje bez smisla,kraja i konca. Ko da mi zube popravljaju...
Nemamo sigurnost, nemamo novaca više nego što je nužno, dapače, krpamo, ali imamo ciljeve i prioritete, ne radimo to iz hira,zato se valjda dočekujemo na noge, hvala Bogu, kad nas nekaj prehiti. KAj sad, to je to,život, borba, idemo dalje... Nema tu nikakvih garancija. Trebaš raditi ono što smatraš ispravnim, truditi se oko dobrih stvari, pa što te sljeduje.
Zika ja bih ostala na tvojem i svojem :) mjestu doma tri godine, pa još stigneš o svemu razmisliti.
Hvala svima što su podijelili svoja razmišljanja. Mislim, iz svega što sam napisala vidljivo je da ne bih htjela biti kućanica na dugi rok (tipa sljedećih 10 godina).
Ali, unutar mene mi je nekako postalo jaako vazno da budem sada doma te 2-3 godine. Školarcima (prvašić neće ići u boravak našom odlukom i ja ću s njim raditi doma), starija školarka koju treba malo pogurivati i nadzirati i beba. Kad oni svi malo dorastu, mislim da ću i sama osjetiti kada treba nešto mijenjati-i za njihovo i moje dobro. Sada mi ovo baš treba i njima treba. Mislim da bi mi uvijek bilo žao da to propustim (npr. da odem raditi nakon 1 godine porodiljnog).
Nekako, sebe vidim više trenutno kao ono što bi amerikanci rekli soccer mum. Jedino što je tamo sasvim ok ulaziti i izlaziti sa tržišta rada. S ovim našim tržištem rada- ili si unutra ili si vani...nekakva fleksibilnost (veći broj poslova na pola radnog vremena ili do 6 sati dnevno, što je za mnoge majke idealno) je svjetlosnim godinama od nas, ili to da si na par godina vani dok djeca malo odrastu...
i sad ja se odlučim vratiti nakon tri godine i tražim novog poslodavca :lol::joggler::raspa::sick::predaja:
reći će ova rupa u CV-u od tri godine....?!?
a što da kažem...odgajala sam djecu....?
ima li toga kod nas? može li se tako? moj dojam je ili si unutra ili si vani...na žalost....
da reci troje djece pače i sad sam orna radit
a i nemoj imat rupu na cv-u.Kad ti ovaj najmanji stasa malo odi na neki seminar položi nešto odvolontiraj u nekoj firmi par sati tjedno, tako em nećeš ispast iz svega komplet nego će se vidjet ljepo inicijativa, samomotivacija... :)
da reci troje djece pače i sad sam orna radit
:lol:ma u biti i hocu tako....stvari su takve i takve....sve je to ljudski
što se CV-a tice, mislim o nekakvom stručnom članku kojeg u glavi već pišem...ne još za stvarno, ali koncept imam...dok se još malo stvari doma složeda stignem više proučiti i krenuti pisati. i ja sam razmišljala nešto kao ti, pikula, da na porodiljnom imam za svaku godinu bar po jednu stvar, jednu crticu u CVu i malo refresham nešto 2. stranog jezika....to nije tako preloše...ipak pokazuje nešto...za ženu na porodiljnom čisto dosta:-P
ma da, ljudima samo treba neka črčka da nisi provela tri godine na pustom otoku :), ako si 12 godina uspješno radila svoj posao i onda na porodiljnom napisala par članka, recenzirala nešto,bla (ne znam koja ti je struka) znači da te netko vidio i čuo u međuvremenu, a klinci su uvijek ukras korporativnih Božićnih evenata, zezam se malo
Pih, imam u CV vise stvari napisati od kada sam doma nego kada sam radila.
onda sam mogla stancati samo suhoparne podatke , a sad mi je proradila masta .
:D
ovo si se zeznula, za socijalizaciju ti trebaju ljudi, a za vrijeme radnog vremena možeš se družiti eventualno s penzićima i nekim kvartovskim mamama eventualno s 1 djetetom ako imate isti ritam (one s više djece čak isto ne stignu jer imaju razne kombinacije), to ti je realnost.Citiraj:
Mima prvotno napisa
uostalom ne želim se druzit s bilo kime nego meni dragim osobama, prijateljima al svi rade.
ja evo kućanica tjedan dana, dijete mi ima kozice :-)
Pa onda se ne družiš s njima niti kad radiš, ili se družiš nakon radnog vremena - nije vrag da socijalizacija vrijedi samo ako se odvija od 8-16?
Kad ti djeca budu veca mozes se socijalizirati i tokom prijepodneva.
npr. mozes svaka dva tjedna na informacije u skolu , i eto socijalizacije.
a ako imas i malo problematicnije dijete socijaliziras se sa strucnom sluzbom takoder.:mrgreen:
Mogucnosti su neogranicene, samo treba imati maste . :mrgreen:
ne znam čime se baviš, al meni ovo zvuči kao da je angelina odlučila napraviti malu pauzu radi djece :mrgreen:Citiraj:
pikula prvotno napisa
odnosno, nisi u prosjeku pikula. ma ni blizu prosjeka. :D
očito si konkurentna na tržištu rada, što je uvjet za ovakve egzibicije malo hoću malo neću. i još si u zg. i to je isto uvjet.
:alexis:Angelina ... nego sto .
lako za pauzu, vazno je da joj je muz Bred.
ne krivo, nego si rekla da misliš da si kućanica da bi se više družila pa slijedom logike mi je bilo da msiliš na to vrijeme kad drugi rade a ti si kućanica.Citiraj:
Mima prvotno napisa
i meni su neke kolegice s posla više od samo biti kolega. al to je neka druga tema...
X.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Imala bih više vremena za druženje - jer bih naprosto imala više vremena.
ok Mima sad kužim.
Narafski, Brangelina :lol::lol: E jeste me nasmijale za dobro jutro...
Pa ima još freelancera po forumu novinarima je slično, nisam ja jedina iako je to naravno manjina. Pa u RH 60% ljudi radi u državnoj službi na ovaj ili onaj način ()zdravstvo, školstvo....) svi ostali su rijetke biljke enivej
Ima Zg puno prednosti naravno, ali znam na moru mame kojima je baš turizam omogućio da iskombiniraju uz sve i sva i solidan staž doma s sklincima, u Zagorju pak neke poljoprivrede, obrti od doma, uvijek imaju kvadrata za neki kreativni poduhvat, ja i da oću mogu samo origami proizvodit
pikula, ja tako zamišljam život u Danskoj. Radiš kad ti odgovara i što ti odgovara pa možeš malo raditi kao programer, malo kao vozač autobusa. Plaća je ionako uvijek OK. I ja sam otkazivala više puta suradnju, al samo 2 su bile OK. Jedni su mi dali samo 3 tjedna godišnjeg, a jedni me nisu plaćali pa sam otišla, tako da se to ne broji valjda u neke "the otkaze". Odličan je to osjećaj da si možeš priuštiti otići, iskoristio to ili ne.
Sad me malo škaklja pitanje koliko puta ste otkazali potencijalne ženike, al se ne usudim pitati 8-)
Ma to samo zvuči tako glatko kad se skrati priča, puno je tu uzaludnog rada, honorara koje ne možeš naplatiti, rada po noći (to je platila moja štitnjača s godinama), neplaniranoih troškova i naravno koliko ja druge otkazujem tako i oni mene ponekad u jako nezgodnom trenutku, biti freelancer zahtjeva dobre živce,ali ima i dobre strane. Gle, većini ljudi je nezamislivo da tako žive i parovi koji imaju djecu, a oboje su slobodnjaci. To je tek majstorija organizacije i planiranja. Za mene je to prestresno jer koliko god da je i MM na tržištu rada u ovom liberalnom kapitalizmu ipak je u malo sređenijoj branši. A opet ima glumaca koji oboje snimaju sapunjaru 6 mjeseci, djecu pokrivaju bake,siterice, svi, a ondao du tri mjeseca svi zajedno na more. Hoću samo reći da kod nas ljudi razmišljaju samo posao, vrtić, škola po inerciji. Ne žive svi tako. Ima milion kombinacija.
-ipak mi nismo danska, ovdje je to gerila, ali ako procjeniš da ti se isplati, riskiraš
Točno! U biti ja pošizim u sebi svaki put kad mi netko kaže da nije on za rad od 9 do 5. Nisam ni ja! Al upravo to stavljaš na vagu, puno je veći rizik, ali je život free lancera iz moje perspektive ugodniji. Samo je pitanje jesi li spreman preuzeti taj rizik i nositi se s eventualnim posljedicama.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Ja sam se s jednom pomalo ekscentričnom umjetnicom razgovarala i kad sam to tako rekla, ona se uvrijedila što ja mislim da ona ne radi. Al ne mislim da ne radi, ali na godišnjoj razini neusporedivo manje radi u usporedbi samnom i mojim mužem. I moj muž hoće u free lancere, al ja se jako nelagodno zbog toga osjećam. Tko zna, ako se odluči, možda se to pokaže OK. Problem mi je što mi nemamo zaleđe. Ako što krene naopako, neće me "tata" izvući, niti neko nasljedstvo. Tako da sam kukavica.
Nemamo ti ni mi nikakvu zaštitnu mrežu. Iskreno, ne mislim da smo među pametnijm ljudima na svijetu. :) Svatko je za nešto skrojen. Nama je ovo ono za što živimo. Čak i po cijenu da riskiramo sve. A bili smo blizu- ne jednom. Ipak ne bih mijenjala ništa. Hvala Bogu , svaki put se nešto riješi.