,
Printable View
,
o neeee :facepalm:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
onda je neću žuriti tražiti...
on topic. Čitam "Max, Mischa i ofenziva Tet". Ne mogu opisati koliko uživam!
.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
pozrav, redovno vas pratim i čitam preporuke. slučajno sam u knjižnici uzela Ljubičati autobus i oduševila se. sedam likova u sedam priča koje povezuje ljubičasti autobus.
Dali je netko pročitao. Možda Tanja ili Anamar Vaše preporuke najčešće biram
Midhat Ajanović Ajan: Bolovanje
Posveta supruzi koja je preminula od raka. Prekrasno, dirljivo i vrlo tužno u isto vrijeme.
Zanimljivi su mi bili osvrti na švedski zdravstveni sustav u vrijeme pandemije koji se u medijima prikazivao kao izvrstan, a autor ga opisuje upravo suprotnim.
Rene Freund: Idemo na more
Lokalni vozač autobusa odlazi sa nekolicinom djece i jednom majkom na put prema talijanskom ribarskom mjestašcu na jadranskoj obali kako bi ta majka, u zadnjem stadiju raka, zadnji put u životu vidjela svoje rodno mjesto i more.
Kratka knjižica, predvidljiva, a opet simpatična. Atmosfera je pozitivna i vrckava.
Susanne Abel: Greta- godine ljubavi, godine sjećanja
Ne znam jel itko pisao svoj dojam do sada.
U romanu se izmjenjuju dvije paralelne radnje- jedna se odvija prije, za vrijeme i nakon drugog svjetskog rata, a druga radnja je suvremena.
Prva radnja mi je bila vrlo zanimljiva i uzbudljiva, tiče se djece domicilnih, njemačkih djevojaka i crnih američkih vojnika koji su tada bili stacionirani u JI Njemačkoj, tzv. Brown babies, koju nakon rođenja ni jedna strana nije htjela.
Kroz tzv. Brown Babies Project su ta dječica uglavnom data na usvajanje crnačkim obiteljima u SAD-u, a često prisilno odvajana od njihovih njemačkih majki.
Vrlo zanimljivo.
No, s druge strane, druga, suvremena radnja mi je skroz plitka i predvidljiva, nije me se dojmila.
Daniela Krien: Ljubav i druge opasnosti
Pet priča pet različitih žena o njihovim ljubavima i životnim sudbinama koje su na neki način povezane.
Zanimljivo i preporučam.
Narine Abgaryan: Tri jabuke s neba pale
Tek sam pročitala trećinu, ali baš je "feel good book".
Zanimljivo, lijepo pisano, uživam...
Čitala sam je prije godinu dana. Dojam je vrlo sličan tvojem.Citiraj:
KAMI prvotno napisa
Ann Napolitano - Dobar dan, ljepoto
Priča o 4 sestre talijanskog porijekla iz Chicaga. U principu, obiteljska saga a la veliki američki roman, s tim da ovaj nema ništa velikog u sebi. Nikakve dubine, sociološkog ili društvenog konteksta, a motivacija likova je prilično neuvjerljiva.
Claudia Durastanti - Strankinja
I ovo je priča o talijanskoj obitelji kroz godine, ali potpuno drugačija. Autobiografski roman mlade autorice koja opisuje život s gluhim i, što je važnije, potpuno neodgovornim roditeljima. Baka i djed su joj emigranti u Americi pa dio života provodi tamo, a onda je roditelji vraćaju u talijansku zabit. Brat i ona pokušavaju uhvatiti konstantu u svojim životima, ali obitelj k'o da je ispala iz stripa. Knjiga nije roman, nisu memoari, neki miks dnevničkih zapisa i eseja pa je sve pomalo neujednačeno.
Megan Nolan - Djela iz očaja
Roman mlade irske spisateljice o toksičnoj ljubavnoj vezi. Destruktivni obrasci i nedostatak samopoštovanja i autorice i partnera me podsjećaju na (jako dobar) roman još jedne Irkinje - Eimer McBride Manji smo boemi - a u motivima čak i na Pse Dore Šustić. Ponekad je mučno čitati o izgladnjivanju, samoozljeđivanju, destrukcijskoj promiskuitetnosti, ali roman je dobro napisan.
Riad Satouff - Arapin budućnosti, zadnja dva dijela
Davno sam pročitala 3 prva dijela ovog stripa, nisam ni znala da je kasnije izašlo još. Oduševljena kao i prije, autor je smiješan, voli svoje likove, a u ovom djelu priče je užasno dirljiv i tužan, zapravo čitatelja doslovno ostavlja slomljena srca.
Milan Milišić: Oficirova kći
Roman je ostao nedovršen i to se osjeća, ima "neispeglanih" detalja, a i perspektiva odrastanja djevojčice nije najsretnije izabrana. Ali sve to pada u vodu kad dođete do fenomenalnih opisa odrastanja u Dubrovniku 50-tih godina prošlog stoljeća. I zbog toga vrijedi čitati ovu knjigu, zbog te slike Grada, koji nije Grad Držića, Vojnovića i Dubrovačkih ljetnih igara, već nešto posve drugo.
Ante Tomić: Nada
Tipičan tomićevski roman, sa situacijama koje nalikuju onima koje stavlja u svoje kolumne. Nije jako pametno, ali je zabavno i idealno za mozak na pašu. Vrlo brzo se čita, veselo i nepretenciozno.
Jurica Pavičić: Žigice
Ovaj roman je ono na što smo navikli od Pavičića: krimić koji progovara o društvu. Dobro je napisan, lako se čita. Draži mi je od Mater dolorosa, ali nije ipak na razini Crvene vode. Ako bih ga uspoređivala s Prometejevim sinom, rekla bih da je Sin imao bolju atmosferu (zbog otoka), a da su Žigice bolje napisane, čvršće priče, uvjerljivijih likova. Moj muž je rekao da imaš osjećaš kao da poznaješ likove pa sad o njima čitaš u Crnoj kronici. :mrgreen:
Nažalost, nastavlja se i činjenica šlampavog uređivanja knjige: ovaj put nema zimskog voća usred ljeta, ali ima nešto gore - jedan od glavnih likova se većinu romanu preziva Fradelić, osim u 3,4 situacije u kojima se preziva Foretić. Ali barem nema ponovljenih potpuno istih rečenica i opisa kao u Mater.
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Djeca su kraljevi se stvarno lako čita, zanimljivo je i aktualno, samo za moj dojam mrvicu nedovoljno duboko (da ne napišem prepovršno).Citiraj:
darva prvotno napisa
Sad čitam Sedamnaest. Uzela sam jer mi se svidio njegov slučaj 6-4. Ispočetka mi je bila malo konfuzna, s puno likova i fragmentirane radnje, ali sad, na polovici, ide glatko.
Također imam posuđenu Kairos. Javim kakva je kad pročitam
Točnije, Foretić se preziva u prva dva poglavlja, a onda postaje Fradelić do kraja knjige :mrgreen:Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ima toga još - u onom meteorološkom uvodu imam dojam da je opako pomiješao anticiklonu i ciklonu, a zanimljiv je i detalj kako na sprovodu jednog od ključnih bivših likova isprva nije bilo nikog, a nekoliko poglavlja kasnije opisuje kako je cijelo selo i okolica došlo na taj isti sprovod... vjerojatno se radi o brzini u pisanju, ali dobar urednik trebao bi ukazati na takve propuste.
Unatoč tim felerima, meni su se "Žigice" jako, jako svidjele, naročito zbog planinarske atmosfere (odmah sam poželjela proći taj uspon na Kamešnicu iz Voštana :mrgreen:), ali i zbog načina kako je izgradio cijeli zaplet, opisao likove i raspleo situaciju. Tako da bih svakako preporučila ovaj roman.
Ja sam se morala pomiriti s tim da ja ne stižem čitati.. čekam neki app da mi čita knjige iz knjiižnice, dok to ne dođe mogu samo slušat uz kućanske poslove. Poslušala sam ovu knjigu na eng. s mob aplikacije na kojoj mogu kupovati knjige, ugl. na eng. (iako je ova postojala u 2 verzije, koju čita autorica na njemačkom, i profi narator na eng), meni je bila odlična... gubi se definitivno slušajući, ali meni je to bolje išta nego ništa. Čekam tvoje dojmove, a nekad u penziji ću je opet posudit i fakat pročitat na hrv, ako više budem tada imala čitalačke vještine.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ja isto nisam zadovoljna koliko citam. Ekrane ne volim nikako, a navuku čovjeka i bezveze se izgubi vrijeme.
Evo ovih dana sam najvise citala u avionu. Mir, tisina, bez obveza.
Cak bi mi audio knjige bile dobra opcija da slusam dok se krecem ili idem na posao/s posla, kad sam u muvingu. Volim slušat i podcaste.
U to ime odo zavrsit knjigu koju citam vec predugo.:mrgreen:
Moja velika preporuka za Sigurnu kucu, Marine Vujcic. Jos jedna jaka, presuper knjiga od Marine
Alice Zeniter: Umijeće gubljenja
Prvi dojam bio je "pa ovo je slično ciklusu "U zemlji drugih" Leile Slimani". Ali dosta brzo sam shvatila da nije baš slično. Kod Slimani je Maroko, kod Zeniter Alžir, koji je imao nešto drugačiju (i bitno traumatičniju) dekolonizaciju od Maroka. I nije to još jedan roman o više generacija magrepskih doseljenika u Francusku, "Umijeće gubljenja" nudi puno više od obiteljske sage - priču o gubljenju identiteta, prisilnom i namjernom, i pokušaju njegova ponovnog traženja. Neka vas ne uplaši opsežnost romana (gotovo 500 stranica), jer se vrlo lako čita i vrlo je zanimljiv. A osim obiteljske priče, saznat ćete ponešto i o alžirskom ratu i o tome tko su bili harkiji, a tko crnonošci (ovi potonji spominju se samo uzgred).
Svakako preporučujem, i to za ljetno čitanje, kad imate više vremena.
Marjane Satrapi - Vezenje
Fascinantni strip o ženskim razgovorima o seksu i braku kad muškaraca nema u blizini. Treba imati na umu da je Satrapi iz visokoobrazovane i imućne iranske obitelji, i da se radnja odvija, pretpostavljam, prije 40-ak godina.
Mario Desiati - Razdomljeni
Roman o prijateljstvu Francesca i Claudije, odrastanju u Apuliji dok još nije postala turistički hit, emigraciji u Berlin, ispreplitanju talijanskog identiteta i želje za bijegom iz malog mjesta. Žudnja, istraživanje seksualnih sloboda, obitelj koja sputava... Berlin kao sloboda i bijeg. Sve začinjeno brojnim referencama na apulijske pjesnike koji, vjerujem, ni Talijanima nisu mainstream imena. Nije mi bilo lako čitati ovaj roman, nekako je hermetičan, likovi mi nisu simpatični, ali poetski pristup dočarava jake slike, pa i mirise Italije.
kakva je situacija s posudbom audioknjiga u knjižnici za slabovidne osobe?Citiraj:
ina33 prvotno napisa
mislim da bi im ovaj trenutak bila dobra financijska prilika za otvaranje vrata čitateljima koji nisu slabovidni,
Stvarno ne znam. Ima onaj komercijalni Book & Zvook. Tu je standardni problem eng-hrv za mene i mlađu generaciju - hrv sadržaj dolazi presporo, pa posežemo za eng., a ja sam još i anglist pa se kao opravdavam da učim tako... a zapravo mi kržlja hrv., što je vidljivo i iz mog desetljetnog lika i djela na Rodi, po stilu pisanja.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Mislim na sadržaj na hrvatskom, ne nužno hrvatske knjige. Ne da mi se čekat prijevode (meni osobno), ali sigurno bi tako bilo lakše npr. do Novakovih knjiga, ja to niti ne pokušavam tražiti u knjižnici, čekam da se ispuše hype, a načekat ću se, očito. Prije ću do prijevoda na eng... možda.
Ne smiju jer sama knjižnica ne plaća naknadu za autorska prava (ne mora ni tražiti dopuštenje za snimanje) pa onda nije u redu ni da zarađuje na njima.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Ne ide to... Oni su ustanova posebne namjene, odnosno djelatnost za ljude s posebnim potrebama, a članarina im je ista kao u običnim knjižnicama. Financiraju se iz proračuna, bar mislim da je tako. Od članarine se ne bi obogatili.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Ja imam password, jer je moja mama već godinama njihov član. Probala sam slušati, ali mi ne odgovara taj medij i često nemam dovoljno mira za to, pa sam odavno odustala. Jedino što ponekad skinem za sebe su epub formati novih knjiga koje objave povremeno, prije nego su dostupne audio snimke. Nije to često, tu i tamo, ali izbjegavam to jer mi ulazi u kvotu. Imaš pravo skinuti 20 knjiga mjesečno, a moja mama bi pročitala, odnosno poslušala još deset da ima...
mp3 izdanja na stranim jezicima često se mogu naći na internetu bez puno muke. Moji sinovi uglavnom tako čitaju ono što ih zanima, iako više gledaju filmove.
Kairos
Kairos je lijepa knjiga. Zeru staromodna s hrpom citata iz njemačkih opera i pjesama koje su objašnjene bilješkama (koje su na kraju knjige). Nakon desete bilješke ja sam odustala od njih i moglo se i tako fino čitati. Roman pripovijeda o ljubavnoj vezi u vrijeme kraja DDR-a i povezuje kolektivno - povijest s individualnim. Knjiga me je podsjetila na neke stvari i naučila me nekim novim stvarima, konkretno, naučila me da je ta istočna Njemačka, iako se nama činila kao promašen eksperiment ipak bila nečija domovina u koju su vjerovali.
Iako je dosta intelektualna, lako se čita.
Naši su nakladnici odlično pogodili s prijevodom, baš kad je dobila Bookera za prevedenu književnost.
Šta si htjela pitati, ina?
Nista konkretno, sve si opisala, zanimalo me hoce li ti se svidjeti. Ova recenica bila je to necija domovina je recenica koja tangira cijelu jednu generaciju istocno i juzno od zida pa do, valjda, kamcatke. Mene zanimao i taj aspekt staro - mlado i to njegovo nametanje krivnje njoj i opet, "lakoca" kojom bi ona sebe opravdavala. Zanimljiva petljavina fatalnih odnosa, iako na kraju ne znas za koga su fatalniji. Ja sam se slusajuci malo borila sta je sadasnjost, a sta su reminiscencije, to mi je bilo malo teze pratiti, a fusnote su valjda bile preskocene.
Koliko se sjećam, i nije bilo puno skakanja u vremenu - na samom početku i kraju je okvir koji je sadašnjost, a sama "ljubavna" priča je manje-više kronološki ispričana.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Sam njihov odnos je meni sasvim toksičan, i iako je loš bio i za njega, više mi je žao nje.
Zaanimljivo:-)Citiraj:
chesil prvotno napisa
Očekivala sam strip (kao Perzepolis - to mi je bila prva asocijacija na autoričino ime), a ono samo slova :-)Citiraj:
chesil prvotno napisa
Moram pročitati. Hvala na preporuci.
Dogadjaj od A. Ernaux, eng. prijevod, Audible. Meni odlicna.
Delphine de Vigan - Ništa se ne opire noći
Volim romane de Vigan, Djeca su kraljevi su odličan scenarij bliske budućnosti u kojoj su djeca koju roditelji monetiziraju na društvenim mrežama odrasli ljudi koji shvate da im je od prvog dana uskraćena privatnost. Ništa se ne opire noći nije fikcija, biografija je to spisateljičine majke, povijest njezine obitelji koja je ujedno i povijest mentalnih bolesti. Na trenutke jezivo štivo, na trenutke neizdrživo bolno, ali uvijek odlično napisano.
Gary Barker - Muzej izgubljenih ljubavi
Roman inspiriran hrvatskim Muzejom prekinutih veza. Autor je Amerikanac, kako piše na kraju knjige-aktvist za ljudska prava i pisac. Priča je malo nategnuta i neuvjerljiva onoliko koliko su nategnute priče o Balkanu iz pera stranaca, pa pretpostavljam da je i Brazilcima jednako nategnut dio romana koji se događa u Brazilu. Ali, eto, lako se čita, za plažu idealno (btw, lik koji uoči opsade Sarajeva ima 14 godina ima prijenosni CD player. Jel to uistinu tada postojalo? Sjećam se da sam ja dugo dugo imala walkman, CD player sam si priuštila oko 2000. godine)
Nada Gašić: Četiri plamena, ledCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Slažem se s ovim osvrtom, ni ja nisam bila tako oduševljena kao u prva dva romana. Atmosfera i povijesni dio su odlični, povezivanje općeg, povijesnog i osobnog je također uspješno, ali neki dijelovi su mi neuvjerljivi. Iako volim fantastiku, ovdje su mi fantastični elementi neshvatljivi. Meni ne smeta nastavak priče o gospođi Adeli kao takav, ali mi nije jasno kako je povezan s prvim dijelom.
Ono što mi također nije dovoljno životno su dijalozi i monolozi, koji mi djeluju neprirodno. No, nije mi žao što sam čitala i dobrim dijelo vremena sam zaista i uživala u čitanju.
Fernanda Melchor: Sezona uragana
Koje je ovo opako štivo! Došla sam do nje jer ju je New York Times stavio na popis najboljih knjiga 21. stoljeća.
Kad sam prvi put otvorila knjigu, znala sam da neče biti laka za čitanje jer me je dočekao blok teksta bez dijaloga, uvlaka, skoro pa i bez interpunkcija. U zahvalama autorica spominje Marquezov roman Patrijarhova jesen na koji zaista njena knjiga podsjeća, ali ipak nije gusta kao Jesen, koja nema nijednu interpunkciju ni odjeljak.
Posjeća i atmosferom na magični realizam, osim što je magično u njenim stilu zamijenjeno brutalnim naturalizmom. Kad sam krenula čitati, mislila sam da će mi trebati vremena iako nema puno stranica, baš zbog te težine, i stila i teme, ali nije - kad sam jednom uronila u tu mutnu bujicu, znala sam se dalje nositi s njom.
Da sam na nekoj društvenoj mreži, sad bih morala staviti upozorenja na potresne elemente: nasilje, zlostavljanje, ovisnosti, vulgarizmi. Ma, mogla bih jednostavno napisati, ovdje nema lepršave stranice.
Ovo je jedna od onih knjiga koje ne možeš mirne duše preporučiti zbog uznemirujućeg sadržaja iako je majstorski napisana. Najjači dijelovi su samouvjereni i nezaustavljivi cunami riječi i vrlo životni likovi. Fabula možda malo manje.
Zadivljena sam kako je maestralno prevedena.
Koji lijepi opis, Jurana, Uragane stavljam na popis :).
isto je nakon ovakve recenzije stavljam na popis
hvala Jurana
off topic sjetila sam te se nedavno, morala sam zaviriti u ulicu Denmark pa si mi ti neizostavno pala na pamet :Cormoran fan::heart:
pročitala sam ovaj mjesec "Mi koji smo preživjeli, ne znam je li ovdje spomenuta a vjerojatno jest jer je predobra da bi ostala nezamijećena
uglavnom, knjiga o židovskoj obitelji u II svj.ratu, toliko strašna i bolna i s predivnom porukom da sam plakala kao malokad nad nekim štivom
"Jedno drvo raste u Brooklynu" topla, dirljiva, tužna i duhovita priča o siromašnoj djevojčici i njezinoj obitelji početkom 20. st. U Broooklynu, preporučujem
trenutno čitam skandinavski krimić o dva para koja kreću na planinarenje iz kojeg će se izroditi jako loše stvari ali nisam zapamtila kako se zove :škartoc: ljetna razbibriga za godišnji
Za razliku od intenzivne i mračne Sezone uragana, knjiga koju sam upravo završila je opuštajuća i optimistična. Radi se o You are here i hit je ovog ljeta jer je autor David Nicholls koji je napisao Jedan dan po kojoj je snimljena dobra serija na Netflixu.
Nema puno ovakvih knjiga - pametnih knjiga za plažu i šteta bi bila da se ne prevede na hrvatski.
Roman spaja putovanje - hodanje stazom koja na sjeveru Engleske spaja Irsko i Sjeverno more, od obale do obale i vrlo duhovite dijaloge dvoje ljudi koji se na tom putu upozna i zaljubi.
Nije površno, progovara o nekim ozbiljnim temama, npr. usamljenosti za koju kažu da ozbiljno narušava zdravlje, a sve više pogađa ljude na Zapadu. Ipak, sve je toliko prožeto humorom da ne pada teško. Iako knjiga sadrži i zemljovide dionica koje likovi prelaze u danu, ipak nije putopis, i opise krajolike ima u drugom planu.
Ovo je preporuka s čistom savjesti :mrgreen:
Christie Tate - Grupa
osobna priča autorice kako joj je grupna psihoterapija usmjerila život i smirila demone. Tipična američka šećerlama.
Golnaz Hashemzedeh Bonde - To smo bili mi
Roman švedske autorice iranskog porijekla o zadnjim mjesecima života iranske doseljenice koja je iz Irana s mužem i malom kćeri pobjegla zbog revolucije. Spasila je život, da, ali nije dobila sreću. Roman mi je bio najzanimljiviji u dijelu u kojem opisuje demonstracije, gerilske akcije mladih marksista, a manje zanimljiv kad opisuje raspad obitelji u Švedskoj i utjecaj transgeneracijske traume na sebe i kćer.
Alla Al Aswany: Republika himbe
U Egiptu još uvijek zabranjen roman.
Kairo 2011., Trg Tahrir. Egipatska revolucija kroz oči mlade učiteljice Asme koja odbija nositi hidžab i protivi se korupciji u školi, mladog studenta medicine Khaleda zaljubljenog u Daniu, koja ne želi odustati od otpora iako joj je otac general Alwany, šef tajne službe koji propovijeda islamske vrijednosti i pokušava očuvati stari režim, koptskog buržuja Ashrafa koji nezadovoljstvo životom utapa u hašišu i zagrljaju sluškinje Ikram, televizijske voditeljice Nourhan koja brani one na vlasti...
Izvrsno prikazana borba onih na vlasti i onih koji su spremni dati svoje živote u obrani slobode. Isprepliću se shvaćanja i razmišljanja raznih staleža, starijih i mlađih naraštaja, od siromašnih intelektualaca, priproste sluškinje do elite na vlasti.
Nadia Ghulam, Agnes Rotger: Tajna mog turbana
Bomba je djevojčici Nadji srušila dom. Liječila se i operirala godinama po bolnicama zbog teških ozljeda i opeklina.
Kako je u Afganistanu ženama pod talibanskom okupacijom bilo zabranjeno raditi i zarađivati, preuzima život u svoje ruke prerušivši se u dječaka i uzdržava peteročlanu obitelj. Vodila je dvostruki život 10 godina. Iako su se političke prilike u zemlji promijenile, nije se željela odreći turbana, slobode i statusa koje je kao dječak uspjela postići. Pružena joj prilika pa odlazi u Španjolsku da započne život kao žena.
Izvrsna i svakako će ući u 10 naj ove god.
Vladimir, Julia May Jonas - spominjan je već ovdje, u pozitivnom tonu, kojem se definitivno pridružujem. Vrlo zanimljiv, prekrasno pisan, odličan roman. Otvara teška pitanja, bez moraliziranja i osuđivanja, nema prvoloptaškog zaključivanja. A i zabavan je :) Pred kraj sam se prepala da će prijeći u grotesku, ali nije. Velika preporuka :)
I meni je bio super Vladimir.
Jocelyne Saucier - Pljuštale su ptice
Preporuke za ovaj mali topli roman o neobičnoj zajednici starijih ljudi koji u kanadsku zabit odlaze provesti zadnje godine u potpunoj slobodi, bježeći od obitelji, prošlosti ili socijalnih službi koje ih žele smjestiti u dom. Na njih nabasa 40-ogodišnja fotografkinja tražeći svjedoke velikih požara koji su kraj poharali početkom 20. stoljeća i ostavili neizbrisiv trag u kolektivnom sjećanju. Baš mi se jako svidjela priča.
Kazuo Ishiguro - Blijed pogled na bregove
Prvi Ishigurov roman, roman u kojem je odlučio pisati o Japanu kojeg je napustio s roditeljima kad mu je bilo 5 godina. Priča je to o starijoj Japanki koja živi u Engleskoj, a prisjeća se kako je to izgledalo u Nagasakiju nakon 2. svjetskog rata. Ishiguro lijepo piše, ali mene su likovi izluđivali. To je očito moje europsko nerazumijevanje japanske komunikacije koja ponekad zvuči kao pasivna agresija, i teško mi je proniknuti u motive i karakterizaciju likova.
Charles Dickens Oliver Twist da, nisam odradila lektiru kad je trebalo.