Što čitate 4.

[Jurana]

Jurica Pavičić: Žigice

Ovaj roman je ono na što smo navikli od Pavičića: krimić koji progovara o društvu. Dobro je napisan, lako se čita. Draži mi je od Mater dolorosa, ali nije ipak na razini Crvene vode. Ako bih ga uspoređivala s Prometejevim sinom, rekla bih da je Sin imao bolju atmosferu (zbog otoka), a da su Žigice bolje napisane, čvršće priče, uvjerljivijih likova. Moj muž je rekao da imaš osjećaš kao da poznaješ likove pa sad o njima čitaš u Crnoj kronici.

Nažalost, nastavlja se i činjenica šlampavog uređivanja knjige: ovaj put nema zimskog voća usred ljeta, ali ima nešto gore - jedan od glavnih likova se većinu romanu preziva Fradelić, osim u 3,4 situacije u kojima se preziva Foretić. Ali barem nema ponovljenih potpuno istih rečenica i opisa kao u Mater.

[tanja_b]

Jurica Pavičić: Žigice


Nažalost, nastavlja se i činjenica šlampavog uređivanja knjige: ovaj put nema zimskog voća usred ljeta, ali ima nešto gore - jedan od glavnih likova se većinu romanu preziva Fradelić, osim u 3,4 situacije u kojima se preziva Foretić. Ali barem nema ponovljenih potpuno istih rečenica i opisa kao u Mater.

Točnije, Foretić se preziva u prva dva poglavlja, a onda postaje Fradelić do kraja knjige
Ima toga još - u onom meteorološkom uvodu imam dojam da je opako pomiješao anticiklonu i ciklonu, a zanimljiv je i detalj kako na sprovodu jednog od ključnih bivših likova isprva nije bilo nikog, a nekoliko poglavlja kasnije opisuje kako je cijelo selo i okolica došlo na taj isti sprovod... vjerojatno se radi o brzini u pisanju, ali dobar urednik trebao bi ukazati na takve propuste.
Unatoč tim felerima, meni su se "Žigice" jako, jako svidjele, naročito zbog planinarske atmosfere (odmah sam poželjela proći taj uspon na Kamešnicu iz Voštana ), ali i zbog načina kako je izgradio cijeli zaplet, opisao likove i raspleo situaciju. Tako da bih svakako preporučila ovaj roman.