Nema se tu sto reci osim da je izgleda neiskusna u takvim prepiskama. To se radi puno mudrije . Ja stalno nesto "progovaram" nastavnicima i strucnoj sluzbi pa nikad nisam na portalima.
Printable View
A ko da bi ti bila zanimljiva portalima :lol: pa novinari jedva čekaju ovakve gafove, time će hraniti javnost sljedeća 3 dana :mrgreen:
Meni je u svemu jedino problematicno to sto je ona odlucila reagirati kad je vec prosla baba s kolacima.
Ako postoje propusti, aljavost i greske reagira se odmah. Na svaku ili barem kad se skupe dvije. Ovako nakon sto je dijete dobilo 4 ( #hrvatske tragedije cetvorka u gimnaziji) fakat je bez veze.
Veli mi veliki jučer kak na faksu asistent koji je njegov ispit ocjenjivao ( poslje mu reko) da on prvi pregleda i ocjeni sve kaj je napisano, potrudi se shvatiti što je pisalo, pogleda ideje skupi broj bodova ž, a tek kad treba upisati u neke valjda matice ) tablicu pogleda i tak da točno napiše svakom studentu ono što ga slijedi. Malo se moj čudio ali je zaključio da bi tak trebali i svi raditi neovisno o školi/ razredu
Očito da se tako ne radi u školi
Gdje sam to napisala?
5 dobiju i oni čiji su roditelji dovoljno moćni/ dovoljno agresivni/ dovoljno uporni...
Pa nastavnički sindikati već odavno upozoravaju na enorman pritisak roditelja što se tiče ocjena. Uglavnom se to odnosilo na osnovne škole (zbog upisa u srednje), ali pritiska ima i u srednjim školama. Ovaj slučaj s prvom damom je samo vrh ledenog brijega, a izbio je u javnost zato što je riječ o zanimljivim akterima.
Po meni, koliko je prva dama napravila gaf s tim mailom, toliko je zabrljala i škola koja je tek tako digla ocjenu.
Sin od prve dame je dobio 5 i ona je vjerojatno talasala zbog toga.
Ali hrpa roditelja cesto kontaktira skolu i upozorava na nepravilnosti, a djeca im nikad ne dobiju 5. Niti je cilj kontaktiranja petica. Ja bih recimo voljela sto manje kontaktirati sa skolom, ali silom prilika moram. Jer neprestano moram upozoravati na poteskoce djeteta i (ne)provodenje IP. Meni kontaktiranje skole kao takvo uopce nije sporno. Sporno mi je to da prva dama nije kontaktirala ranije, upitni mi je da li bi kontaktirala da je mali imao 5, a mjenjanje ocjena debelo nakon zakljucivanja kod vise djece...e, to mi je tek problematicno.
Prije dosta godina ministarstvo je odredilo pravilnik o upisu u srednje škole. U centar je stavljena ocjena. Sve ostalo su posljedice. Žrtve su svi: profesori, djeca, roditelji.
Anonimne prijave protiv profesora, djeca koja u 5. razredu plaču jer se neće upisati, roditelji koji znaju da će intervencijom osigurati upis..
To je moj doživljaj školstva.
Možda nisam bila dovoljno jasna. Ni ja nemam ništa protiv ako roditelj reagira kad uoči nepravilnosti. Ne stažem se sa trpanjem problema pod tepih i davanjrm više ocjene.
Ne znam bas, meni je to pretjerano.
Pritisak na ocjene je moja kcer osjetila tek u skoli. Od strane nekih nastavnika i mnogih kolega. I to pocinje u 5 razredu. Sto se tice upisa jedino je Zagreb problematican. Ostala manja mnjesta imaju manjak ucenika u gimnazijama. Nasi rodaci u Grubisnim polju kazu da ne znaju da li ce dijete upisati gimnaziju jer se javlja premalo , pa mozda zatvore smjer.
A tek posebno misljenje imam o stavu da je zivot promasen ako se ne upise zamisljena srednja skola.
Meni je super ako je većina djece cool i easy goin' i da im je tako svejedno u koju školu će upasti i da nemaju neke svoje želje, planove, nafanja.. I da ako i imaju želju i ona propadne (ili se čini da će propasti) oni su smireni, razumni, shvaćaju da će i izbor b, c, f... biti jednako dobar.
Super za sve s takvom djecom. Moja nije takva i zna imati emocionalne "ispade", a opet, garantiram da je posloženija i zrelija u glavi od većine, makar djece koju srećem i poznajem.
Ljudi budu tužni i razočarani kada gledaju sport pa se klub ili repka ne plasira kako su se nadali i željeli, a četrnaestogodišnjaci bi trebali smireno rezonirati i reagirati ako ne upišu školu koju su si (ma iz kojeg razloga) jako željeli? Kako da ne!
Ima nesto u karakteru, a ima nesto i u okolini.
Zasto ne bi bili smireni ako ne upisu gimnaziju koja im je prvi izbor, nego neku drugu sa istim programom?
Ili ne upisu prvu ekonomsku nego trecu? Ili ne upadnu u Ruder nego u taj program u Koncaru? U konacnici cak i da upisu nesto sasvim deseto od pocetne ideje mogu jos nebrojeno puta u zivotu mjenjati misljenje i zanimanje.
Meni je to kao ideja kakvo ce dijete biti kad je zena trudna. Ima ideje o tome kako roditeljstvo izgleda , ali zivot ima neke druge planove i izazove.
Nekad se ne dobije planirano ni savrseno pa svejedno zivot ide dalje , im smisla i ljepote u njemu.
Ono sto je moje starije dijete jedino odlucivalo kad je upisivalo srednju jest vrsta programa koju zeli slusati 4 godine. Obzirom da nije imao dovoljno bodova za smjer koji je okvirno zelio savjetovala sam ga da bira da li vise zeli drustvene ili prirodne predmete. I to je bilo to.
Jasno ima puno toga u karakteru djeteta i to je dio na koji se ne moze previse utjecati, ali se svakako moze biti podtzavajuc ,opusten i pokusati uvjeriti dijete da je to samo upis u srednju. Ne odreduje njihovu vrijednost niti u kamenu zapisuje zivotnu sudbinu.
Pa, većina djece nije cool oko upisa, to smo se već uvjerili. I normalno da će oni, pogotovo u svojoj dobi od 14 godina, izrazito emocionalno reagirati. Ali na roditelju je da ponudi sagledavanje situacije s druge strane i hladniji, razumski odmak, a ne da skupa očajavaju.
14-godišnjaci (kao ni odrasli, uostalom), ne znaju što gube ili dobivaju upisom u određenu školu. I zato nema smisla bazirati sve svoje planove i nadanja samo na jednu jedinu opciju kao da druge ne postoje. Za svojeg sina sam prilično sigurna da bi, da se nije upisao u školu u koju se upisao, išao u neku drugu gimnaziju sličnog programa, možda bi mu bilo jednako dobro kao u sadašnjoj školi, možda i bolje, možda ne bi, ali to ne možemo znati, to su neki paralelni scenariji.
Upravo to , čim upadneš u bilo koju školu , ne postoje druge škole
Istina. Nekad sam mislila da su roditelji koji dolaze i mole/zahtijevaju/pritišću za ocjene samo urbana legenda. Pa su mi već djeca natuknula da su to priče koje su se i u razredu spominjale. A prije dosta godina slušala sam jednog tatu koji je u društvu ispričao priču s vrlo sličnim točkama, kao u mailu akterice medijske afere: direktni razgovor s ravnateljem, s profesoricom se nije moglo, ni pokušalo komuicirati, razrednik je isto preskočen; tražio je samo bolje, pravednije, ponovljeno ispitivanje, isti tretman za sve. Pa je ocjena otišla s 4 na 5, a tata je bio nezadovoljan jer je dijete sad posramljeno...
Zanimljivo je u cijeloj priči to što nije bilo zamjene dok je profesorica matematike bila odsutna. I naravno da nije bilo zamjene, kad profesora matematike kronično nedostaje, a bit će sve gore. I tata medijski akter, i njegov nasljednik na premijerskoj funkciji, a i njihovi prethodnici pokazivali su riječima i djelima kako su im školstvo i profesori zadnja rupa na svirali.
Ok ako samo Zagreb ima problem. To je samo koliko posto učenika u Hrvatskoj?
Više od 40 posto
Svi redom smo stvorili pritisak na ocjene i održavamo ga. Imam poznanice koje rade u školi, zvanje roditelja pred kraj školske godine je “normalno”.
Prije par godina prolazim s djetetom pored MIOC-a i pita me koja je to škola, a ja ću: “Najbolja u Zagrebu u koju se možeš upisati samo ako do 8. razreda nemaš nikada niti jednu četvorku na kraju godine”. Mislim da je tada bio 2. razred, ali nikada nije zaboravio šta sam tada rekla. Tu sam maestralno u..ala prvi put :mrgreen:.
Mene je moja mama kad je svake godine nosila moju svjedodžbu na posao.
Pa je tu onda hrpa mama koje stavljaju svjedodžbe / prosjeke / pet nula na fejs.
(Mojoj sam zabranila da stavi moju djecu, inače ona bi).
Pa moja mama koja jutro nakon podjele gleda svjedodžbe moje djece i nećaka i sa šokom primjećuje da neki od njih nisu pet nula (razredna nastava) i uzrujano komentira četvorke, dok ju ja odvlačim u stranu i govorim joj da nećemo spominjati ni četvorke ni pet nule i neka pusti djecu da se igraju.
Pa ono kad učiteljica razredne nastave zaključi mojem djetetu 5, a ja znam da joj taj predmet ne ide i imala je i 1 i 3 iz nekih ispita, i meni to nije za pet. Jedinicu je doduše upisala u bilješke jer je pola razreda dobilo jedan, no svejedno… ja znam koliko zna i ne zna i nije za 5. I kažem to na informacijama. A učiteljica će da ona nagrađuje trud. Ja mislim da bi joj veću uslugu učinila da joj je zaključila 4 iz tog predmeta.
Pa ono kad u 5. razredu dođeš na roditeljski, a 80% roditeljskog zvuči ovako: "Prosjek razreda je toliko i toliko, u usporedbi s drugim petašima su takvi i takvi. Dvoje djece u razredu ima 4.92, ja mislim da oni to mogu i da nije problem da imaju 5 nula. Pet djece u razredu ima 4.46, ja mislim da oni trebaju, mogu... iz tog i tog predmeta je prosjek razreda toliki... ja mislim da oni trebaju i mogu...". Meni je došlo da pitam hoće dobiti bonus ako sva ta djeca budu imala prosjek za koji misli da "mogu i trebaju imati", ali svi su šutili pa i ja. Inače, planirala sam svašta reći na informacijama, ali zbog bolesti nisam uspjela prije kraja godine. Ali reći ću na jesen :mrgreen:.
Pa ono kad je moje dijete jedno od tih koje ima 4.92, a taj jedan predmet baš ne voli i ide mu na živce, pa ima i trojku i puno četvorki iz ispita. Ali pred kraj godine dobije par petica i prosjek iz predmeta je 4.46. Ja ga pitam - je l vam rekla da će ispitivati zadnji sat, hoćeš učiti, hoće te pitati - neće učiti, ne da mu se. I ne pita ga, ali mu uzme radnu, da mu iz radne bilježnice 5 i zaključi mu 5 i prođe s pet nula. Ja sam tih dana podjednako željela i da ima pet i da nema, mislim da bi opći životni pritisak bio daleko manji da je on imao tu jednu četvorku i da smo svi zajedno mogli biti sretni i veseli s 4.92.
Svi smo nenormalni sa svih strana ja mislim... i roditelji, i nastavnici, pa su onda i jadna djeca to sve upila. I teško je reći što je kokoš, a što jaje.
I dalje mislim da bi školstvo trebalo izgledati po onoj staroj: "Bog zna za 5, ja znam za 4, a vi đaci znate za 3". Iliti Gaus :mrgreen:.
Osim ako petica postane nova trojka pa uvedu 6 i 7 samo za najizvrsnije, onda može ostati da svi prolaze s 5 :mrgreen:.
hešteg pet nula
#00000
Evo trudim se :lol:.
U prvom osnovne dođem na jedne od prvih informacija, učitelj me zabrinuto gleda i pokazuje mi test iz matematike i kaže tužnim glasom: dobila je 4 :-(
Čekaj, jel to isti onaj perfekcionist s kojim si počela temu?
Ako je, onda je to super prilika za reframeat "eto vidiš da je ispalo dobro iako se nisi satrao još jednom učit i odgovarat"
uostalom, dijete je dobilo peticu za riješenu radnu bilježnicu, ne bih to nazvala nezasluženim, ne rješavaju svi petaši/šestaši radne bilježnice, ne pitaj kako znam :mrgreen:
da neki nastavnici nisu zadnji tjedan najavili pregledavanje radnih bilježnica, mogli su one moga sina komotno proslijedit sljedećoj generaciji, uštedili bi gradu 200-300kn :škartoc:
Da to je on.
Ne znam šta bi bilo da mu je najavila da će ga ispitivati, nismo imali prilike saznati. Znam da bi ja dobila živčani slom :lol:.
Ok, dobro, imao je radnu riješenu... ali svejedno, sve to skupa je nepotrebno... cijela ta glupa priča je li 4.9 ili 5.0.
Ja tu scenu ne vidim kao "vidiš da je dobro ispalo", ja bih da ta priča nije ni postojala, da apsolutno nikoga nije bilo briga šta će ona njemu zaključiti.
Je l uzela svima radnu i ocijenila? Ili samo onima kojima je falilo za prosjek? A onima kojima bi radna smanjila prosjek, nije ni dala ocjenu iz radne?
Sve to skupa je bezveze / nepotrebno / stresno i malo po malo, kap po kap, gradi tu opću atmosferu.
Ja ću sad ko s kruške. Tek sam na ovom forumu saznala za 'elitne' škole u Zagrebu. Meni je Mioc bio škola u koju idu oni koji su dobri matematičari. Pojima nisam imala s kojim se bodovima upisuju i da je ići u Mioc nešto jako važno. To sam ovdje vidjela kad se masovno jako čestitalo na upisu u Mioc.
Pojima nemam koja je koja gimnazija, koja je bolja ili lošija.
Strašno mi je da se djeca s par četvorki ne mogu upisati gdje žele. Zapravo, strašno mi je da netko s par četvorki ili ne daj Bože više nije smatran odličnim učenikom. Strašno mi je da djeca u 5.r s 11-12 g zbog par četvorki misle da nisu dobri učenici i da se neće imati gdje upisati. Blage veze nemam gdje bi mom djetetu bilo dobro da ide. Nikada mi nije palo na pamet okačiti njenu svjedodžbu na fejs.
Danas im je podjela svjedodžbi i moje dijete pita jel baš mora ići. Drago mi je da je tako, da svoj perfecionizam nije prenijela na opterećenost školom.
Ono što vidim u svojoj okolini je da strahoviti pritisak dolazi od strane roditelja, htjeli to priznati ili ne. Ajmo realno, koliko bi dvanaestogodišnjaka znalo za Mioc, koja je gimnazija bolja i u koju bi 'trebali' ići da im to netko nije rekao. Bilo njihovi roditelji, bilo prijatelji kojima su opet rekli njihovi roditelji.
Moja su mi djeca pričala kako su se potkraj 8.r. ocjene dijelile šakom i kapom. Frcale su radne bilježnice, plakati prezentacije...a da učenici ništa nisu pitali. S druge strane bilo je i onih nastavnika koji su u školu dolazili skoro s tjelohraniteljem i advokatom jer su im roditelji dolazili na obračun :-/ .
Kako kaže Bubilo, ima svega i svi su umočeni.
Nadam se da je prof matematike naučila lekciju te da će i ona, kao i mnogi drugi, prekrižiti školu kao radno mjesto. To je ono što bih ja napravila da nemam 50 godina jer je pritisak (bilo od strane roditelja bilo od nekih kolega koji ne predaju matematiku/fiziku/kemiju) ogroman.