"Zlocesti" decki

anita, podsjećaš me na mene-kad se uhvatim nešto analizirat-pa se zakačim s dragim ljudima :oops: a mene je u biti samo restrgala debela znatiželja i želja da shvatim uzrok i posljedicu
A vezano za stereotipe...čudni su mi ljudi ...često rabe te fraze i poštapalice i gotove tuđe rečenice da bi održali neki small talk-a kad sasiječem da muško dite nije divlje ni zločesto jer je muško, nego jer je nečim nezadovoljan- :shock: brzo se povlače, kažu da, da, ma je, samo sam mislila, zapravo nisam mislila...I tu je poanta-oni ne misle jer su lijeni ili jer je tako lakše. Bez obzira jesu li roditelji tog djeteta ili slučajni prolaznici...
A i time se ne diraju ničije odgojne metode-"to je urođeno" znači da se ništa ne može naprvit osim slugnit ramenima-small talk zadovoljen

Mislim da je uvijek nespretno generalizirati bilo što pa tako i postavku da su dječaci ovakvi, a djevočice onakve. Od generalizacije se najčešće stvore predrasude koje onda pokušavamo "razbiti" proširujući čitavu stvar i filozofirajući oko iste. Predrasude se najlakše razbijaju argumentom individualnosti pojedinca pa tako vrijedi i za ovu temu. I to sve stoji. Ali, mislim da stvar treba nekad i pojednostaviti: postoji predrasuda da su dječaci življi, neobuzdaniji, ..., zato jer to najčešće je tako. To, naravno, ne znači da će Anitin sin, ili bilo čiji drugi, biti takav, niti znači da muškom djetetu treba ad hoc prilaziti na takav način ili ga etiketirati još dok je u trbuhu. Mislim da problem ne leži u tome da je većina dječaka takva kakva jest, nego u našem odnosu prema tome, što su Ančica i Ivarica dobro objasnile. Oni jesu drukčiji. I prekrasni su takvi kakvi jesu.

Quote:

---

Originally Posted by vitekova mamuška

Predrasude se najlakše razbijaju argumentom individualnosti pojedinca pa tako vrijedi i za ovu temu. I to sve stoji.

---

Ok.

Quote:

---

Originally Posted by vitekova mamuška

Ali, mislim da stvar treba nekad i pojednostaviti: postoji predrasuda da su dječaci življi, neobuzdaniji, ..., zato jer to najčešće je tako.

---

Vidim da je i upravo zato zelim znati da li je TAKO bas radi drugacijeg odnosa i odgoja (a drugaciji odnos bas radi uvjerenja da je).
Pojednostaviti=sloziti se?

Quote:

---

Originally Posted by vitekova mamuška

Mislim da problem ne leži u tome da je većina dječaka takva kakva jest, nego u našem odnosu prema tome, što su Ančica i Ivarica dobro objasnile. Oni jesu drukčiji. I prekrasni su takvi kakvi jesu.

---

Meni njihov stav zvuci kao stereotip iskazan AP rjecnikom... :/

Razlike postoje, ali zasto ih ne bi promatrali kao atavizme.
Zadatak prazene bio je da radja djecu i brine o njima.
Zadatak pramuskarca da stiti prazenu i pradjecu, lovi, ubija i bori se....

Danas su zadaci srecom mnogo raznolikiji i drukcije podijeljeni, ali predispozicije proistekle iz anatomskih i evoulutivnih razloga zive i manifestuju se kroz ovo o cemu pricamo....zvali vi to stereotipima ili cinjenicama.

Naravno da odgoj i odnos prema djeci (muškoj ili ženskoj) ima velik utjecaj na dječje ponašanje i dječji identitet. Zato i jesmo na ovom forumu jer smatramo da je odgoj važan. Mislim da se brkaju dvije različite stvari i da zato dolazi do pogrešnih uvjerenja roditelja da su njihovi dječaci (rekla bih, općenito djeca) "zločesti". Jedna je stvar osobnost djeteta, njegov temperament, ekstrovertnost ili introvertnost (ponešto je o ovome bilo riječi i na topicu:temperament i ap), a druga je stvar reagiranje djeteta buntom, agresivnošću, ... kada neke stvari u odnosu roditelj-dijete ne štimaju.
Ako govorimo o samoj osobnosti djeteta, onda možemo reći da su dječaci življi, temperamentniji, buntovniji i sl. od djevojčica u većini slučajeva. Naravno da je osobnost djeteta individualna.
Ako govorimo o promjenama u ponašanju kod djeteta, mislim da opet dječaci prednjače u iskazivanju problema prema van...i mislim da je to glavni razlog zašto se smatraju "zločastijima". Naravno, tu nije u pitanju njihova "zloćestoća", već su problemi mnogo dublji.

Mislim da mi je najpametnije procitati knjigu koju je Ivy preporucila.

Stereotipi su cinjenice za one koji u njih vjeruju.

A ako cemo radi vecine donositi zakljucke onda sam ja katolkinja. :lol:

Ja sam apsolutno uvjerena da sam ja odgajala deckice za koje nj.mame govore da su zlocesti da bi se ta djeca apsolutno drugacije ponasala, a ne zato sto bi ugusila njihovu prirodenu zivost, vec zato sto bi je pazljivo usmjeravala, kao sto sam radila i sa svojom kcerkicom.

Primjer 1
Na Omin rodendan smo prosle godine pozvali nekoliko djecaka iz razreda izmedju vecine djevojcica. Ti djecaci su doslovce "poludjeli" kad sam ja izasla iz sobe, poceli su trcati po stolicama i stvarno me bilo strah da se nesto nekome ne dogodi... jos sam bila trudna i sama (muz na putu) i trebala sam nesto hitno smisliti... Dosla sam (nije ih natjeralo ni moje prisustvo da prestanu) k njima i pitala ih zasto se ne dodu igrati u sobu gdje su ostali (djevojcice i mladji djecaci)... rekli su: "Ma, one su glupe!"... ja ih pitam zasto to misle: "Ma, nista ne znaju i glupe su."... Ja kazem: "Pa sto mislite tko bi brze slozio puzzle, vi ili one?" I tako sam pronasla dva paketa puzzli iste kolicine, odmaknula tepih i igrali su jedni protiv drugih tko ce brze sloziti puzzle. Da imam kucu i dvoriste, smislila bi nekakvu fizicku aktivnost, ali u stanu 16.oro djece jednostavno ne moze trcati.
Curice su na pola odustale i otisle raditi nesto drugo, a djecaci dalje slagali puzzle i trazili jos neke. Nakon toga im je opet bilo dosadno i onda sam izvadila twister i onda su to igrali. Uglavnom, kad im je dosadno, divljali bi totalno. To "pravilo" sam otkrila sa svom zivahnom djecom bez obzira na naslijede iz doba neandertalizma...

________________________
Primjer 2
Dodem kod frendice... taman uletim u frku s njom i nj. 6.g. sinom. Cim sam usla rekao je: "Evo jos jedna mamina glupa prijateljica i sad ja ne mogu gledati crtic." i otisao u svoju sobu i lupao po vratima. Ona je doslovce vristala na njega da prestane ili ce dobiti batine. Meni je isla na zivce s tim iritantnim tonom na njega, iako kuzim da je skroz poludjela, ne zeli ni sama biti takva, jednostavno je izbacena iz takta... Ja je pitam da zasto mu nije rekla da cu doci (znala je u koliko sati) i sredila to sa crticem ranije, a ne ovako dijete na prepad skuzi da nece dobiti sto mu je obecano radi mamine posjete. Htjela je sa njim razgovarati, a on ju je tukao, nakon sto je uopce pristao otvoriti vrata. Onda sam mu ja prisla i poceo je i mene udarati. Ja sam ostala i pustila da me udara jer nije boljelo a znala sam da je jednostavno prepun ogorcenosti. Onda je stao i ja sam ga pitala zeli li razgovarati... Rekao je da ne zeli razgovarati. Onda sam mu ja objasnila da razumijem zasto je ljut i da je mama tu pogrijesila, ali da nije lijepo ni ovo njegovo ponasanje. Sutio je par minuta i onda rekao: "Znam... (i onda visokim glasom koji se zali), ali kad ona meni uvijek kaze jedno a napravi drugo i onda vice na mene."... JA sam ga pitala pa zar ne moze kasnije pogledati crtic kad se ovakve stvari dogadaju, pa mi je objasnio da je to serija koju prati na tv-u i da je upravo sad kad sam ja dosla. JA sam predlozila da mi mame budemo u kuhinji, a on da gleda crtic. Sve je bilo ok.
Necu ovdje ni prosudivati cinjenicu da ga je mama ucinila ovisnikom o tv-u jer nije jadan sam kriv, niti cinjenicu da je on tako reagirao jer ga se ne postuje kao bice kojemu se objasnjava zasto se kako i kada sto radi... vec cu donijeti zakljucak DA SU DJECACI "OSJETLJIVIJI" OD DJEVOJCICA i stoga mogu vrlo lako uci u okvire "zlocestih" ako ih se ne tretira sa respectom. Sjecam se da sam negdje procitala da djecaci reagiraju sa vecom traumom pri porodaju, nego djevojcice itd itd....

Kad vas oci "zlocestog" djecaka pogledaju sa puno ljubavi kao reakcija na vasu ljubav, onda vam je u potpunosti jasno da se nitko ne radja bez potrebe da bude strasno, jako i puno voljen i postovan, a samo je pitanje kako ce se to nedostajanje manifestirati. Mozda ce cak majka i ciniti sve najbolje i biti predivna, ali nedovoljno promatrati svoje dijete da mu da tocno ono sto NJEMU treba... mozda ce jedan brat biti presretan sa istim roditeljima, a drugi misliti da ga ne vole... itd itd...

Nije tesko pogrijesiti nazalost... ali nase (musko-zenske) razlicitosti ne bi stavljala u kategorije da li je roditeljima lakse/teze s odredenim spolom (da ne koristim rijec zlocest za tesko). Uostalom kad citamo knjige i o odraslima i muskozenskim razlikama koliko cesto se vi kao zene mozete prepoznati u "muskom stupcu osobina" i obrnuto. Ja vrlo cesto!

________________________

Uh, koji post... to mi je kad brzo pisem... odmah ispada i previse... :P

Quote:

---

Originally Posted by "Anita-AZ

ODRASTANJE KAINA

Kako zaštititi emocionalni život dječaka

---

Anita, ako pročitaš, zanima me tvoj komentar. Meni je ta knjiga tako loše napisana da je nisam mogla provariti. Viva la Oprah.

ms.ivy, imala si pravo. :*

Luna!
Jel problem mozda u prijevodu? Meni se cesto dogodi da mi prijevod ne stima, a knjiga u originalu je mrak! Sto mislis... nisi provarila njene stavove ili nacin pisanja? Uh, kako volim precizirati... poludjet cete sa mnom! :lol:

malo je pojednostavljeno pisano, onako američki. ali poruka je ok.

(btw stari prijevod kompetentnog djeteta je više nego strašan, ali mi nije uspio upropastiti doživljaj.)

Quote:

---

Originally Posted by ms. ivy

malo je pojednostavljeno pisano, onako američki. ali poruka je ok.

---

Jull nas je razmazio pa su nam svi nakon njega prejednostavni :mrgreen:

Mislim da se ovdje brkaju kruske i narance :/

Anita recimo ova 2 primjera koja si dala....

1. primjer mi je TOCNO ono o cemu ja pricam. Decki imaju vise energije i drugacije je usmjeravaju od curica. I to je to. Koliko ja vidim to je jedina generalna razlika izmedju ta 2 spola (iako i tu ima dosta iznimaka - curica koje su kud i kamo zivlje od nekih deckica itd.).

2. primjer mi je cisto ne postivanje djeteta, nepostivanje njegovih granica itd. I reakcija djeteta je takva kakva je - vrlo ocigledna i za ocekivati. A bio to decko ili curica - tak je NEBITNO! Pa naravno da ce i curice reagirati na nepostivanje granica, nepostivanje integriteta itd. To nema veze sa spolom. Ima najvise s djetetovim karakterom - da li ce na takvu reakciju roditeljia "vratiti natrag" istom mjerom, ili ce se povuci i "poklopiti usima".

Quote:

---

Originally Posted by ms. ivy

malo je pojednostavljeno pisano, onako američki. ali poruka je ok.

---

Ma ovo je tek vrh sante ledenog brijega. Cijeli pristup mi je površan. Mrzim površnost. Mrzim self-help knjige. Živio JJ! :lol:

(Kaina sam čitala prije JJ-a, dakle nije da me JJ razmazio. Osim toga, ne postoje razmažena velika djeca!! :lol: )

Budući da se bavim prevođenjem, profesionalna deformacija je mi je da uvijek primjetim loš prijevod, ali loš prijevod može mi ubiti samo romane (zato ih, kad god mogu, čitam u originalu), a ne knjige ovog tipa.

imaš praf, ubija kombinacija lošeg prijevoda i loše knjige (povratak sretne djece, npr). ali ja uvijek nastojim čitati originale, prijevod me može stvarno otjerati od knjige.

Aloooooo, vracajte se na topic, dosta o prijevodima! :x

:angel:

Anchie... joj, kad sam stalno prekidana, pa ne dovrsim misao do kraja i onda ispadne krivo.
2. primjer je bio primjer djeteta za koje svi tvrde da je zlocesto.... i da vidim ja kako je tesko s djecacima. Cak, moram priznati i sama sam se bojala kad sam znala da mi je u trbuhu djecacic pri pomisli na tog malog Bornu. Ovaj primjer je tu jedan od najnormalnijih i "uspjesno zavrsenih".... ostali su (sa istim djecakom) stvarno teski i cesto bi se znala pitati sto ako je ona u pravu dok nisam prisustovala ovakvim situacijama koje su me upravo poucile kako je to dijete postalo ovakvo!! Kuzis? Primjer je bio tu da pokaze kako nastaju "zlocesti" decki, samo sam to zaboravila napisati. Btw... ona mi je rekla nakon onog primjera da s njom nikada nije tako razgovarao kao sto je sa mnom (misleci na onaj "smiren" dio). :(

Ma kuzim ja sto ti hoces reci :)

Ali to sto je taj djecak "zlocest" nije do toga sto je on djecak nego do toga sto je njegova mama njega odlucila proglasiti zlocestim. Njoj bi vjerojatno i moje dijete bilo zlocesto, pa i tvoja curica. Kuzis? To sto je njoj on zlocest bas nista ne govori o djecacima, nego o njoj koja ne uspjeva "procitati" svoje djetete.

Pa imam ja u okolini njih koji svoje curice uporno proglasavaju "zlocestim"... ali kao sto rekoh.. to mi nista ne govori o curicama kao takvim, samo o tim roditeljima :cry:

postoje djeca koja su teza za odgajati od druge djece, nekad je to tako sto su oni karakterno "tezi", nekad jer su nekompatibilni s nekim slikama koje njihovi roditelji imaju o djeci, ili su nekompatibilinih karaktera s djecom (npr. dvoje jako mirnih/zivih roditelja dobiju zivo/mirno dijete)...sve je to moguce, postoji nesto u genetici, nesto u praiskonskoj ulozi djecaka/muzjaka, nesto u predrasudama, u svemu ima zrnce istine...

ono sto je istina je da je drustvo usmjerenije prema djeci koja imaju izrazenije akademske vjestine (a to su nerjetko curice) i nesklonije je djeci koja uce na drugi nacin, skacu vise i jace i praskaju poput vatrometa.

roditeljstvo nije recept, ono je niz pokusaja i pogresaka s nadom da je uspjeha na kraju vise od gresaka...nekako mi se cini kao da trezis rjesenje i odgovor koje ce ti reci da tvoj sin ili neciji drugi nece biti "zlocest", nazalost ima obitelji koje su sve napravile po ps-u (ili ap-u ili juulu) a nakraju odgojile osobu koja je sve samo ne dobra



:?

uletila je moja ratnica ;) sorry...

htjedoh reci da tek za 30-tak godina od danas znat cemo sto smo i koga odgojili i da za neke stvarno zloceste ljude ili uvjetno "zlocestu" djecu ne znamo sa sigurnoscu da li su oni takvi sami po sebi ili su postali takvi i da li bi bili drugaciji da je u nekom trenutku netko drugi njih odgajao...

ima jos jedan paradoks da djeca iz stvarno losih uvjeta odrastanja, sto socioekonomskih, sto zlostavljanja cesto postizu u zivotu najvise i time ruse sve teorije o odgajanju djece...a s druge strane ima brdo depresivnih i nesretnih ljudi iz obitelji koje su sve radile bas kako treba ( i "zloceste" djece u krasnih roditelja)... velika je istina da o odgoju djece vrlo malo znamo i da ima istine u onome sto JJ kaze - nema pojma o odgoju djece ima samo o razumjevanju i uvazavanju - vatrometa, praskalica, tihih voda i sl. varijacija.

Flower... pametne stvari si rekla.

__________________________________________________ _____

Istrazivanja pokazuju da su djeca iz nesretnih obitelji i odgajana grubo (ako ostanu zivi i psihicki zdravi) cak bolji roditelji od ovih iz idilicnih obitelji. Trude se ne ponoviti iste pogreske.

Takoder je dokazano da je jaca ambicija kod djece koja od roditelja nisu nikad nista dobila. Jaca ambicija i uspjesniji su. Ali sto je uopce uspjeh? Odlican posao i visoka zarada? Ili zdrava i psihicki stabilna zadovoljna osobnost? Naravno, u danasnje vrijeme s poljuljanim sustavom vrijednosti, uspjeh je ono prvo. Za mene ono drugo, bar sto se tice moje djece.

Ono sto sam vise od svega ja "htjela" ovim topicom je promotriti tko kako razmislja i zasto, a i kako prije samo godinu dana nisam znala ni za moderne platnene pelene niti marame, nekako sam pomislila "tko zna sto jos ne znam"... i nadala se da cu ovdje cuti nesto novo, nesto izvan sustava opceprihvacenog vjerovanja, nesto zdravo-razumsko, jednostavno, a ipak oprecno onome sto mogu cuti od mama u parkicu.

Za svoje dijete sam uvjerena da ce za nas biti (i vec je) "najbolje na svijetu", kao sto je i nase prvo. Uz toliko ljubavi koja otapa nase pogreske, jednostavno ne moze biti drugacije. :heart:

Quote:

---

Originally Posted by flower

ima jos jedan paradoks da djeca iz stvarno losih uvjeta odrastanja, sto socioekonomskih, sto zlostavljanja cesto postizu u zivotu najvise i time ruse sve teorije o odgajanju djece...a s druge strane ima brdo depresivnih i nesretnih ljudi iz obitelji koje su sve radile bas kako treba ( i "zloceste" djece u krasnih roditelja)...

---

Evo, moj tata je primjer iz obitelji s losim uvjetima i sto se tice prvog i drugog i snasao se sam i sve stvorio sam i svaka mu cast na tome. On se u 16.godini "probudio" otisao u drugi grad, zavrsio drugu skolu, zatim fakultet itd itd.. Tko u 16.g. uopce razmislja o vlastitoj egzistenciji? To je ustvari takav primjer. Ali moj tata nije zdrav i nije sretan i duboko u sebi pati.

A sto se tice depresivnih i nesretnih ljudi iz obitelji "koje su sve radile bas kako treba"... hm, a tko to zna sto bas treba (gledajuci izvana)? Svakome treba nesto drugo.... za jednoga je tocno ono sto treba nesto sto je drugome katastrofa. Mozda bi tu pak pomogla teorija o 5 jezika ljubavi... (darovanje, djela sluzenja, kvalitetno vrijeme, fizicki dodir, potvrdne rijeci)... Mislim da svaki roditelj moze savrseno dobro znati sto nj. djetetu treba ako si dopusti da bude vodjen "iznutra" i nauci "dobro osluskivati".... I dalje moze grijesiti i bude... ali zasigurno zna cemu treba teziti. Za sebe i sm definitivno je tako.

Quote:

---

Mozda bi tu pak pomogla teorija o 5 jezika ljubavi... (darovanje, djela sluzenja, kvalitetno vrijeme, fizicki dodir, potvrdne rijeci)... Mislim da svaki roditelj moze savrseno dobro znati sto nj. djetetu treba ako si dopusti da bude vodjen "iznutra" i nauci "dobro osluskivati".... I dalje moze grijesiti i bude... ali zasigurno zna cemu treba teziti. Za sebe i sm definitivno je tako.

---

:heart:
ovo sve definitivno ne skodi...dapace...

Quote:

---

Originally Posted by flower

ima jos jedan paradoks da djeca iz stvarno losih uvjeta odrastanja, sto socioekonomskih, sto zlostavljanja cesto postizu u zivotu najvise i time ruse sve teorije o odgajanju djece...a s druge strane ima brdo depresivnih i nesretnih ljudi iz obitelji koje su sve radile bas kako treba ( i "zloceste" djece u krasnih roditelja)... velika je istina da o odgoju djece vrlo malo znamo i da ima istine u onome sto JJ kaze - nema pojma o odgoju djece ima samo o razumjevanju i uvazavanju - vatrometa, praskalica, tihih voda i sl. varijacija.

---

Ovo si super napisala :love:

Tek sam sada otkrila ovaj topic. :) Ja imam dva dječaka i presretna sam s njima. Živahni su obojica, za Matiju nemrem niš posebno reći jer je još beba, ali Miha mi je jako dobar. Baš sam zadovoljna kako se ponaša i kako rezonira. Zapravo, prilično je pristojno dijete u okviru dobi. I ne mislim da mi je nešto posebno teško s bilo kojim od njih.

Kad mi je doc treći put na UZV potvrdio drugo muško, moja mama je tak razočarano rekla: " A kaj je ipak dečko? Ja sam se do zadnjega nadala da bu curica." Dobro da mi nije bila blizu jer sam imala poriv da ju tresnem prek telefona. A mogući nastavak teksta bio je: "...da i ona tebi bude bezobrazna kakva si ti bila, da vidiš kak je teško s curicama..." Sve znam. Ja dolazim kao starije dijete iz obitelji u kojoj je mama jaaaako preferirala mlađe i muško (tata nije imao prevelikog utjecaja na to). I moram priznati da me bilo malo strah što će biti ako dobijem djevojčicu, ne zato što mislim da su djevojčice lošije od dječaka, nego zato nego zato što ja još uvijek vučem traumu iz odnosa majka - kći (iako se nas dvije sada slažemo, ne živimo skupa pa možemo :mrgreen: ). Stvarno ne mislim da su djevojčice i dječaci bolji ili lošiji jedni od drugih, takvima ih čini samo naša vizija, naočale kroz koje ih gledamo. A Bože moj, razlikuju se. Moraju se razlikovati, uostalom i biološka im je funkcja različita, ne?

Btw, što se "boljih" ili "lošijih" uvjeta odrastanja tiče, sklona sam primijetiti da su djeca iz većih obitelji bolja. Ustvari, teško je reći "bolja", ali, ne znam kako bih se izrazila, možda potpunija, s više razumijevanja, dublja... Naravno, to nije pravilo, odgoj ostaje smjerokaz. Jel se kome čini isto?

Goga.. zamjetila sam i ja to sto kazes u vezi vecih obitelji! Nije pravilo, kao ni nista drugo, ali cesce je tako!

Kad si vec spomenula mamu.. skoci na topic da li ste odgajani po AP.. u AP forumu!