Da li djecu nagradjujete/kaznjavate slatkisima?

Potpisujem Ancicu u potpunosti!

Takoder, moram zamjetiti da svjesnost o stetnosti secera bas i ne postoji! Sve sto znam o seceru motivira me da prestanem... pa malo uspijem, malo ne (jer je secer doista jedna vrsta "droge" i izaziva ovisnost), ali nikako, nikako ne bi nudila djetetu slatko prije nego dodemo u situaciju da doista nemamo izbora. Ta situacija se sa Omi dogodila negdje sa njene 3 godine kada nismo uspjeli preduhitriti baku, te je Omi inzistirala da proba to sto joj je baka nudila. I probala je. I voli tu i tamo slatko, ali vise od svega voli cips. Dan, danas nije pretjerano zainteresirana za slatko. Naravno, ako je za vikend kod bake, onda slijedeci tjedan svaki dan zeli slatkise. Zasto? Zato sto secer izaziva ovisnost. Sto sa time dobijamo? STalne oscilacije secera u krvi koji s vremenom rezultira blazim oblikom dijabetesa (kojeg manje/vise svi imamo radi danasnje prehrane...), a to sve da bismo dobili hiperaktivno i razdrazljivo dijete koje je na potencijalnom putu do dijabeticara.

Moje pravilo sada, sa njenih 7 godina je slijedece. Uvjeti da pristanem da pojede slatko su:
1) Ne trazi ga radi gladi, sita je
2) Ne trazi ga zato sto joj ne ponudeno od poneke bake ili slicno, vec zato sto ga je jednostavno pozeljela prethodno ga ne vidjevsi...

Naravno, dok je bila mladja, prije nego bi dolazili baki, drzali smo predavanja (baki telefonski = teroristi reci ce netko.... :lol: ) jer tada ne mozes djetetu objasniti stvari na isti nacin kao sa njenih 7g.

Hranu nikad nisam koristila u oblicima nagrade/kazne (uostalom, taj obrazac niti nemamo u svom odgoju). I opcenito mislim da mnoge mame koriste hranu ne kao nagradu vec kao sredstvo za usutkavanje (poput dude kad su bebe). Kada bismo o seceru znali vise, mozda bi ovo pitanje bilo isto kao i da li dajete djetetu alkohol da vas pusti na miru jer zaspi lakse...

- Secer je otrov.
- Secer daje bozansko gotovo orgazimicko iskustvo unutar cokolade.... i to je veliki problem! I ok.. moramo se nositi sa tim problemom. Ali taj problem prenijeti na dijete? Ja kazem NE! (za moju djecu)

Samo radi izbjegnuca dvostrukih mjerila i moje ovisnosti o slatkisima - Omi ga posljednjih godina jede vise. Na tome radim naravno jer tom navikom stetim cijeloj obitelji. I kad prodje par dana krize skroz se oporavim. I onda me posjeti mama, donese piksu ogromne nutele od 750g, kolace, tortice, jaffa cakese, cokolade itd itd.... i evo ti sve iznova rjesavaj.... po stoti put.. :roll: I onda mi jos sipa onu slavnu recenicu: "Ma u svemu treba biti umjeren."... Kao, ajde da budemo umjereni u opceprihvacenom trovanju.... ma glupost.. glupost u kojoj i sama sudjelujem! :(

Citiraj:

---

MamaRibice prvotno napisa

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Imate i treću mogućnost, a to je prorijediti slatkiše nakon jela. Mislim da nije dobro iza svakog ručka ili večere davati slatkiš.

---

Ne trazi ni L. svaki dan. I kojim argumentom odbiti slatkis? Ovaj tjedan si vec imala xy pa danas neces dobiti? Onda bu taj slatkis postal jos zanimljiviji.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Ja sam sretna jer meni dijete kad hoće slatko najčešće traži grožđice.

---

I L. voli grozdjice. Naravno, prelivene cokoladom :)

---

Hm, pa nije ih sama prelila čokoladom prvi put. Sigurno bi i moje dijete tražilo grožđice prelivene čokoladom, da ih je TAKVE dobivalo.
Ma zapravo, najviše izgleda treba paziti da ih ne uvališ u nekakvu ovisnost o slatkom dok su mali, jer se toga poslije teško riješiti.
A kojim argumentom odbiti slatkiš? Probaj ponuditi nešto drugo (suho voće ili neku domaću slasticu, možda granolu), napričaj koliko je to zdravije od čokolade. Možda im ne treba odmah dati kad pitaju prvi put, već otezati, objašnjavati. Ako ti je baš stalo da se smanji konzumacija slatkiša. Meni je to krajnji stadij kad se normalna hrana počne izbjegavat u korist slatkiša.

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

- Secer je otrov.
- Secer daje bozansko gotovo orgazimicko iskustvo unutar cokolade.... i to je veliki problem! I ok.. moramo se nositi sa tim problemom. Ali taj problem prenijeti na dijete? Ja kazem NE! (za moju djecu)

---

Ne slazem se ni s jednim ni s drugim.
Secer nije otrov - ako ga se uzima u normalnim umjerenim kolicinama tad je OK.
A ako se bilo sto uzima prekomjerno tad nije dobro - da li ste se kad prejeli voca? Ako jeste, tad znate na sto mislim. ;)

Cokolada je fina, mljac, ali bas da je to bozansko iskustvo hm ... ako bih morao usporedjivati iskustvo klopanja fine cokolade (a zaista ju volim) i finog friskog luka ubranog iz vrta zaista ne znam sto bi mi bilo finije (oboje bi bilo njamiiii).

Tatek-
S drugim se ne moras slagati jer je osobni dozivljaj, ali prvo je nazalost cinjenica.

Ako se secer uzima u normalnim umjerenim kolicinama, onda nas organizam uspjeva procistiti tijelo od tih toksina, da. Ali to ne znaci da je ok, jer efekt akumulacije nije zanemariv. Osim toga, sto je, ako nije otrov, nesto sto nema apsolutno nikakvu prehrambenu vrijednost i radi tako opasne oscilacije u nasoj krvi?

A ja opet kažem da ni tu ne smijemo generalizirati (ne odnosi se na djecu).
Čini se da je presudan "genetski materijal": MM nikada nije jeo slatko. Ni masno. Furao se na sport i zdravu prehranu. Život bez stresa. Ma sve 5.
A ja istovremeno doručkovala 300g čokolade i kruh i mast.

Moja krvna slika savršena, njegova loša.
Doktor kaže da nastavim tako, ali da rasporedim...

Pa ti vidi!

Ovo je bio OT na "šećer je otrov"

Apricot, pa ne "mrdneš" valjda svaki dan jednu tristogramku? Ja mislim da bi mene infarkt strefio!

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Tatek-
S drugim se ne moras slagati jer je osobni dozivljaj, ali prvo je nazalost cinjenica.

Ako se secer uzima u normalnim umjerenim kolicinama, onda nas organizam uspjeva procistiti tijelo od tih toksina, da. Ali to ne znaci da je ok, jer efekt akumulacije nije zanemariv. Osim toga, sto je, ako nije otrov, nesto sto nema apsolutno nikakvu prehrambenu vrijednost i radi tako opasne oscilacije u nasoj krvi?

---

Energetski efekat isto nije zanemariv, i zato smatram secer i korisnim (kazem, u razumnim kolicinama) te stoga prehrambeno vrijednim.

Ne zelim se sporiti oko ukusa, oni su zaista razliciti, no ne mogu prihvatiti da se secer naziva otrovom, u tom slucaju bi se i pola onoga sto jedemo moglo nazvati otrovom samo zato jer donosi negativne posljedice ako se prejedemo toga.

Prejeo sam se u par navrata u zivotu kruha (a cesto i raznog voca i povrca) i osjecao sam se puno losije nego kad sam to napravio sa slatkisima ... a nitko ne spori da su to vrijedne namirnice, svaka na svoj nacin.

L. je slatkise upoznala u vrticu. Doma ih dugo uopce nismo imali. I ne vjerujem da je uvaljujem u nekakvu ovisnost i uopce mi nije namjera zabraniti konzumaciju slatkisa. I da, nekad joj ponudim grozdjice sa cokoladom, kaj smatram boljim od raznih kinder...i sl.

Ona je jako izbirljiva i ne pojede bilo kakav slatkis samo zato kaj je slatko. I ne jede ih svaki dan. Usporedjujuci je sa prijateljima iz vrtica i okolice, ona jede stvarno malo junka opcenito.

Mislim da su joj bas ogranicavanjem slatkisi postali toliko zanimljivi da su joj nekad vazniji od obroka (kaj ne znaci da bu ih sada dobivala u neogranicenim kolicinama :roll: ) Mozda sam i ja pretjerala s tim ogranicavanjem i zabranama i izgovorima.

Ipak ne treba ici u krajnost.

Vid je prije nekih dva tjedna otkrio kiki bombone. Do tad je u svoje dvije godine katkad poklopao čokoladu; sladoled i kolače voli, ali to mi je ok. no, ti kiki bomboni su mu se tako svidjeli da ih se sad svako malo sjeti (a nisu mu nigdje na vidiku, ali zna u kojem su ormariću) i umilno kaže: jedan kiki, moze? onda ja kazem: može, ali poslije ručka. onda se on rastuli totalno.
ili, ako pita poslije ručka, dam mu kiki, on ga sav sretan poklopa i traži još. onda dam još jedan i kažem: ali više nema, važi? on se složi, poklopa i taj i opet se razreve kad ne dam više.
luda sam od tih kikija. dva tjedna muku mučimo jer plače kad ne dam, a plače bogme i kad dam, ali ne dam onoliko koliko bi on htio.
već sam namjeravala odustati i dati mu da ih jedan dan pojede koliko god hoće, da ih se zasiti i da mu prestanu biti napeti.
no, jutros scena:
budi se Vid i još u zatvorenih okica kaže: jedan kiki, moze? ja već ravnodušno govorim: može, ali nakon doručka., no već sam bila spremna na njegov plač i na pol sam bila odlučila dat mu cijelu vrećicu i bok.
no, Vid se okrene tati i važno mu objasni: Vid će papati kiki poslije ručka!
i - gotovo!

vidjet ćemo dalje, ali baš sam sretna zbog ovoga.

Jel netko od vas primjetio mozda da ste se udaljli od naslova topica? :mrgreen:

Molim da se drzite teme 8)

primijetili smo, ali se ne znamo vratiti :lol:
aj, zakreni!

Eo zakrecem...

Sto se sve moze desiti ukoliko se dijete nagradjuje/kaznjava slatkisima?

evo da pokusam nastaviti u revijalnom tonu :)
i da se vratim na ono kaj sam vec rekla - dijete nece nauciti razlikovati bioloske od emocionalnih potreba i rjesavat ce probleme hranom (ne samo slatkisima).
Jedemo kad smo tuzni da se utjesimo, kad smo uzrujani da se smirimo. Jedemo ili ne jedemo da bi privukli neciju paznju, da bi nekime manipulirali, da popunimo praznine (ne na bokovima, nego emocionalne :) ).

I na kraju smo stalno na dijetama i nis ne pomaze jer nismo rijesili probleme koji su uzrok svemu tome.

A sad dosta mog filozofiranja, moram natrag na posao :)

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Eo zakrecem...

Sto se sve moze desiti ukoliko se dijete nagradjuje/kaznjava slatkisima?

---

Da, može se desiti da hrana postane emotivni nadomjestak, ali ne brinem puno oko toga ako se ta nagrađivanja/ucjene/potkupljivanja... događaju jednom u dva mjeseca.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Ne dajem slatkiše za nagradu/kaznu zato jer ih uopće ne smatram nečim poželjnim i jer im ne želim pridavati prevelik značaj u svakodnevnom životu.
I nije mi nikad to ni palo na pamet, to bi mi bio totalno "jeftini" trik za postizanje nekog cilja. Učinak kratkoročan, a posljedice dugoročne.
A mislim da ima roditelja koji to rade (i to podosta), ali oni ti se vjerojatno ovdje neće javiti.

---

Evo javljam se :P
No prije svega da objasnim. Nama hrana nikada nije bila puko zadovoljavanje jedne od osnovnih ljudskih potreba već nam je uz to uvijek bila i užitak. Dati djetetu slatkiše iza ručka ili nagraditi djetetovo ponašanja slatkišem??? Zašto ne??? Ako je nekom djetetu slatkiš puno važniji od bilo kakve druge nagrade tipa igračka, crtić i slično, zašto ga ne nagraditi s onim što mu je trenutno najdraže. Isto vrijedi za kazne, uskratiti djetetu za kaznu upravo ono do čega mu je najviše i stalo. Nema smisla reći bila si zločesta pa danas nema crtića ako joj do toga uopće nije stalo. Ucjenjivanje djece tipa ak napraviš to i to dobiti ćeš nagradu nikada, ali motiviranje tipa napravila si to i to i jako mi se sviđa pa ćeš dobiti nagradu prakticiramo gotovo uvijek. i meni isto tako puno znači kada dobijem nagradu za dobro obavljen posao (recimo dodatni honorarčić :mrgreen: )

pa jel vi jedete slatkise?


Moja djeca jedu cokolade i poneki keksic (kolace rijetko), ali uvijek gledam da je to nakon rucka ili u nekakvo "normalno" vrijeme. Isto tako gledam da je u ogranicenim kolicinama. Znaci, 2-3 kockice dnevno.

da li pribjegavam ucjenama??? Kao sto Apricot rece, samo ponekad i to u nekim kriznim situacijama. Jucer sam recimo rekla Editi kada nije htjela rucat da nema kade ako ne ruca. I upalilo je :mrgreen:

kada je kod nje cokolada.
zaboravih vas pitat je li onda vi (mislim na mamice koje ne daju djeci slatkise) uopste jedete slatko???

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

kada je kod nje cokolada.
zaboravih vas pitat je li onda vi (mislim na mamice koje ne daju djeci slatkise) uopste jedete slatko???

---

Ja uopće ne jedem kupovne slatkiše, pa ni one iz bio-dućana. Razvila sam nekakvu averziju prema tome. Moje dijete jede, ali malo.
Hoću reći, ne nudim sama, kad se sjeti, dobije. Jučer je nakon vrtića tražila sladoled, i dobila ga je.
Bilo je prije ručka, ali svejedno ga je dobila, zato jer sam procijenila da baš jako želi sladoled. Da svaki dan to traži, bilo bi drugačije, morala bih nešto mijenjati.
Nisam monster koji djetetu brani slatkiše, ali da ih želim marginalizirati, želim. Ona ima "sweet-tooth" i lako bi je bilo pretvoriti u ovisnika o slatkom. A ne voli prati zube i to mi je razlog da ih minimaliziram. A koliko sam tek daleko od toga da "podmićujem" slatkišima, uf! :P

Hmm... ja mislim da ga ne nagrađujem slatkišima, ali ga njima povremeno kažnjavam (npr. ne može dobiti slatkiše, najčešće sladoled ako nije ručao, odn. prije ručka).

Trudim se ne pridavati im preveliku važnost. Dok god mi normalno jede ostalu hranu, poglavito voće i povrće, nije mi bed ak me zatraži slatkiš (naravno, ne svaki dan i umjereno).

Ionak slatkiše u manjim količinama jede u vrtiću pa ništ ne nudim dok god on sam ne traži - za užinu jednom tjedno imaju kekse, a tete ih ponekad nagrade bombonom ak nekaj naprave, što je meni :roll: , ali za sad šutim jer ne stignem o tome raspravljati s tetom unutar radnog vremena, čekam roditeljski.

Eh, treba razdojiti "podmićivanje" od "podmićivanja".

Nije isto radimo li to zato što smo mi nervozni, ili nam se ne da, ili smo stvarno u situaciji...

Npr, Orka i ja na aerodromu.
Zadnji poziv na avion, a ona skakuće po dutyfreeju i to je baš jedan od jaaaako rijetkih slučajeva kad joj se ne da slušati objašnjenje da MORAMO krenuti. Ja je ne smijem niti mogu dići.

Oooo, itekako mi nije krivo što sam joj rekla da će u avionu dobiti čokoladice koje su joj ostale od Halloweena: potrčala je što je noge nose.
Da nisam... ili propustiti avion ili?

Ali bi mi bilo krivo da joj kažem: obuj cipele, dobit ćeš žvaku...

E, sad... je li to situacija u kojoj ja potrebom opravdavam svoje nedjelo... Vjerojatno je. Ali tada mi nije bilo druge!

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

Eh, treba razdojiti "podmićivanje" od "podmićivanja".

Nije isto radimo li to zato što smo mi nervozni, ili nam se ne da, ili smo stvarno u situaciji...

Npr, Orka i ja na aerodromu.
Zadnji poziv na avion, a ona skakuće po dutyfreeju i to je baš jedan od jaaaako rijetkih slučajeva kad joj se ne da slušati objašnjenje da MORAMO krenuti. Ja je ne smijem niti mogu dići.

Oooo, itekako mi nije krivo što sam joj rekla da će u avionu dobiti čokoladice koje su joj ostale od Halloweena: potrčala je što je noge nose.
Da nisam... ili propustiti avion ili?

Ali bi mi bilo krivo da joj kažem: obuj cipele, dobit ćeš žvaku...

E, sad... je li to situacija u kojoj ja potrebom opravdavam svoje nedjelo... Vjerojatno je. Ali tada mi nije bilo druge!

---

Ma, ne. Ovo je lako shvatljivo i uopće nije problematično. Dala bi i ja čokoladicu kad bi mi recimo dopustila da joj stavim kapi od sljeza u nos.
Ali eto, to mi čak nije ni palo na pamet. Pa kad bolje razmislim, ne mogu ni tada. Ja ne znam šta bi tada napravila s Orkom. Ovo tvoje je funkcioniralo i ok. Ma, to je izolirani incident :mrgreen:, a ja mislim da se ovdje priča o redovnom nagrađivanju, ja ću reći "potkupljivanju" da bi dijete učinilo ono što se od njega traži (odnosno što mi mislimo da je za njega poželjno), gledano u totalnu krajnost, čak i neka vrst dresure...

ja recimo u autu uvijek imam nekakve stapice ili slicno...
Posto cesto i dugo putujemo (po deset sati), zna mi se desit da "podmitim "djecu.... :roll:

Bas zadnji put kada smo se vracali u Austriju, upali smo u veliku guzvu na autoputu... MM umoran, vidno iznerviran, a Sami se raskmecioooo Boze sacuvaj.
U takvim situacijama podmicujem bez razmisljanja. Vidim da mm nema gdje stati, da gubi koncentraciju... pa draze mi je djetetu dati 2-3 stapica, nego... :/

to nije podmićivanje, to je zabavljanje. :mrgreen:

kad iscrpiš sve vidove zabave dostupne u autu... ostaje ti hrana. :mrgreen:

nesto takooo...
pocinje sa igrackama, a kada se one podju bacat po autu, nastavim sa brisanjem sjedista lotos maramicom (nesto to vole radit), a na kraju dodje hrana... a sta da se radi??? :/

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

a ja mislim da se ovdje priča o redovnom nagrađivanju, ja ću reći "potkupljivanju" da bi dijete učinilo ono što se od njega traži (odnosno što mi mislimo da je za njega poželjno), gledano u totalnu krajnost, čak i neka vrst dresure...

---

Nagraditi djete za dobro djelo nije isto što i "podmititi" djete da će ako nešto napravi dobiti slatkiše. To su dva različita pojma i nipošto nagrađivanje ne smatram dresurom.

Citiraj:

---

yaya prvotno napisa

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

a ja mislim da se ovdje priča o redovnom nagrađivanju, ja ću reći "potkupljivanju" da bi dijete učinilo ono što se od njega traži (odnosno što mi mislimo da je za njega poželjno), gledano u totalnu krajnost, čak i neka vrst dresure...

---

Nagraditi djete za dobro djelo nije isto što i "podmititi" djete da će ako nešto napravi dobiti slatkiše. To su dva različita pojma i nipošto nagrađivanje ne smatram dresurom.

---

yaya, pa nije valjda pojesti ručak "dobro djelo"?

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

yaya, pa nije valjda pojesti ručak "dobro djelo"?

---

Ma jok :lol: Barem ne za Sonju koja, osim kratke epizode kada je odbijala bilo što staviti u usta i sve pljuvala u tanjur, stvarno jeeedeee.
Na ljepo ponašanje mislim na ono kada djete zaista zaslužuje pohvalu. Recimo ako nikada nije samo pospremilo sobu bez da ga se 800 puta nije upozorili i zamolilo da to napravi pa te onda jednoga dana iznenadi i pozove u sobu a ona pospremljena iz čista mira. E tada zaslužuje nagradu pa ako najviše od svega voli slatkiše dobiti će ih za nagradu.

Citiraj:

---

yaya prvotno napisa

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

yaya, pa nije valjda pojesti ručak "dobro djelo"?

---

Ma jok :lol: Barem ne za Sonju koja, osim kratke epizode kada je odbijala bilo što staviti u usta i sve pljuvala u tanjur, stvarno jeeedeee.
Na ljepo ponašanje mislim na ono kada djete zaista zaslužuje pohvalu. Recimo ako nikada nije samo pospremilo sobu bez da ga se 800 puta nije upozorili i zamolilo da to napravi pa te onda jednoga dana iznenadi i pozove u sobu a ona pospremljena iz čista mira. E tada zaslužuje nagradu pa ako najviše od svega voli slatkiše dobiti će ih za nagradu.

---

Sjedi, 5!

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

E tada zaslužuje nagradu pa ako najviše od svega voli slatkiše dobiti će ih za nagradu.

---

Pa nije valjda da postoji djete koje vise od svega voli slatkise? To dijete je onda mali ovisnik! :lol: Salu na stranu, ne salim se. :/

A s druge strane, zamisli povezivati nagradu uz slatkise? :/ Obrazac koji ce je pratiti do kraja zivota. To zelimo svojoj djeci?

Nagrada kod nas NIKADA nije hrana. Doduse, nije ona ni taj tip, pa je mozda u tome stvar (ali zar nismo nepce sami navikli na intenzivne/manje intenzivne okuse? pa onda postajemo takvi "tipovi").

Ima mali milijun nacina kako dijete nagraditi, a da pritom ne stvaramo los obrazac za buducnost. Ja nastojim uvijek paziti uz sto vezem njene intenzivne i lijepe emocije jer to je njena emotivna "hrana" koju ce voljeti "papati" i u odrasloj dobi. Da li su to slatkisi ili kvalitetno provedeno vrijeme zajedno ili neki kreativan rad ili neka vrsta posebne igre koju razlikuje od svakodnevne itd... to je ono sto je nas izbor.

Apricot... takve stvari kao ovo na aerodromu, cak i ja radim. I jednom, dvaput mjesecno tako sto napraviti doista ne spada u kategoriju neceg loseg. Ali svaki dan poslije rucka? Losa navika, ako znamo sve moguce posljedice te navike.

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

ja recimo u autu uvijek imam nekakve stapice ili slicno...
Posto cesto i dugo putujemo (po deset sati), zna mi se desit da "podmitim "djecu.... :roll:

Bas zadnji put kada smo se vracali u Austriju, upali smo u veliku guzvu na autoputu... MM umoran, vidno iznerviran, a Sami se raskmecioooo Boze sacuvaj.
U takvim situacijama podmicujem bez razmisljanja. Vidim da mm nema gdje stati, da gubi koncentraciju... pa draze mi je djetetu dati 2-3 stapica, nego... :/

---

Stapici uopce ne idu u kategoriju sa slatkisima! :)

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

E tada zaslužuje nagradu pa ako najviše od svega voli slatkiše dobiti će ih za nagradu.

---

Pa nije valjda da postoji djete koje vise od svega voli slatkise? To dijete je onda mali ovisnik! :lol: Salu na stranu, ne salim se. :/

A s druge strane, zamisli povezivati nagradu uz slatkise? :/ Obrazac koji ce je pratiti do kraja zivota. To zelimo svojoj djeci?

Nagrada kod nas NIKADA nije hrana. Doduse, nije ona ni taj tip, pa je mozda u tome stvar (ali zar nismo nepce sami navikli na intenzivne/manje intenzivne okuse? pa onda postajemo takvi "tipovi").

Ima mali milijun nacina kako dijete nagraditi, a da pritom ne stvaramo los obrazac za buducnost. Ja nastojim uvijek paziti uz sto vezem njene intenzivne i lijepe emocije jer to je njena emotivna "hrana" koju ce voljeti "papati" i u odrasloj dobi. Da li su to slatkisi ili kvalitetno provedeno vrijeme zajedno ili neki kreativan rad ili neka vrsta posebne igre koju razlikuje od svakodnevne itd... to je ono sto je nas izbor.

Apricot... takve stvari kao ovo na aerodromu, cak i ja radim. I jednom, dvaput mjesecno tako sto napraviti doista ne spada u kategoriju neceg loseg. Ali svaki dan poslije rucka? Losa navika, ako znamo sve moguce posljedice te navike.

---

Bez uvrede, Anita, ali cini mi se da malo preozbiljno shvacas opasnosti od slatkisa. "Ovisnik", "Navika do kraja zivota", to su mi prevelike rijeci za obicaj da roditelj da slatkis djetetu 1-2 ili 3 puta tjedno nakon rucka.
Mislim da nitko od nas ne nudi djeci SVAKI DAN poslije rucka neki slatkis. A ako pojedu slatkis recimo 1-3 puta tjedno mislim da im zaista nece biti nista ...

Mislim da vec svaki od nas roditelja dobro vidi prelazi li nesto nasem djetetu u naviku (ili "ovisnost") pa ce onda intervenirati ako zaista treba ... no iskustva nasa i dosta drugih roditelja je da je najbolje kad se neke stvari ne tabuiziraju niti stvara oko njih fama, pozitivna ili negativna, vec ih se smatra prirodnima i tad djeca sama pronadju neku zlatnu sredinu.

Zanimljiv primjer: prije sam Vedranu u dosta navrata odbio kupiti sladoled (iz raznih razloga, od zdravstvenih do financijskih), a sad to vec dugo nisam napravio, dobije ga uvijek kad zatrazi ... i sad ga trazi toliko rijetko da ih sad jede duplo manje nego prije.

Citiraj:

---

Anita-AZ prvotno napisa

Citiraj:

---

snorki prvotno napisa

ja recimo u autu uvijek imam nekakve stapice ili slicno...
Posto cesto i dugo putujemo (po deset sati), zna mi se desit da "podmitim "djecu.... :roll:

Bas zadnji put kada smo se vracali u Austriju, upali smo u veliku guzvu na autoputu... MM umoran, vidno iznerviran, a Sami se raskmecioooo Boze sacuvaj.
U takvim situacijama podmicujem bez razmisljanja. Vidim da mm nema gdje stati, da gubi koncentraciju... pa draze mi je djetetu dati 2-3 stapica, nego... :/

---

Stapici uopce ne idu u kategoriju sa slatkisima! :)

---

A cips? Smokici? Kokice? Kikiriki? ;)

Ja ne razlikujem slatkiše od grickalica, to mi ide u istu kategoriju.

Zapravo, od mene će lakše dobiti čokoladu, nego štapiće ili smoki - to dvoje, recimo, nikad nije probala (jednom je probala jedan jedini smoki kod jedne moje frendice, ali to je bilo davno).

U vožnji ne dajem hranu, jer se panično bojim da se ne zagrcne i da ću biti apsolutno bespomoćna, vozeći se na autoputu, dok gledam hoće li se ugušiti ili ne. To mi je totalna trauma.

Inače, slatkišima ju povremeno nagradim kao i bilo čime drugim. Čokoladu kao nagradu ne koristim češće od jednom-dvaput mjesečno, no ako me nakon dobro pojedenog ručka sama pita može li dobiti malo čokolade, dat ću joj. Također uvijek dobije čokoladicu ili keks koji meni dođu uz kavu.

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Ja ne razlikujem slatkiše od grickalica, to mi ide u istu kategoriju.

---

Meni isto ... mozda cak i kategoriju gore.

Ja ne znam koji je meni đavo, uvijek kad čitam neke debate o slatkišima mi se divljački počnu jesti isti...Jučer sam pospremila stan, ima li neka dobra duša koja bi me nagradila Bajaderama ili Lindtom od naranče u listićima (narančasta kutija, 38 kn)? :cekam:

Citiraj:

---

Luna Rocco prvotno napisa

Ja ne znam koji je meni đavo, uvijek kad čitam neke debate o slatkišima mi se divljački počnu jesti isti...Jučer sam pospremila stan, ima li neka dobra duša koja bi me nagradila Bajaderama ili Lindtom od naranče u listićima (narančasta kutija, 38 kn)? :cekam:

---

Ajd da i ja dodam OT: danasnji saldo su mi 2 palacinke s cokoladom i orasima u firmi (to se iznimno dogadja da su na jelovniku) te jedna redovna coko-tortica. Mozda padne jos jedna tortica navecer, ovisi o raspolozenju (ne na Forumu, vec mome :mrgreen: )

tatek dragi, pa ja toliko ne pojedem za mjesec :P

Ja kao tatek, ne vidim ništa loše u tome da djeca jedu slatko. Isto kao i mi. To mi spada u kulturu prehrane i ne smatram se ovisnikom. Što mi je ručak bolji (kvalitetniji, finiji) to mi traži bolje piće uz njega odnosno desert iza.

A Anchie je postavila pitanje o nagradama i kaznama.

Možda smo mi generacija koja se panično boji debljanja, ovisnosti, celuliti i što ja znam čega, kao što su se naši starci valjda bojali gladi pa su nas šopali i za djecu je bitno bilo da dobro i puno jedu. I meni nekad fali purica, mlinci i što sve ide uz nedjeljni ručak, a onda kada se sjetim maminog/bakinog nakuhavanja, pa ljutnje ak ne dođem na vrijeme na ručak, da ja mirne savjesti cijelo nedjeljno jutro provedem s klincima i onda odemo na pizzu ili nešto slično, a sve na zgražanje moje mame.

H vec zna gdje kod nas doma stoje slatkisi, ugl. cokolada. Ako dodje do kredenca, upre prsticem i kaze coooo! ja joj dam. 2-3 kockice, zasto ne. Pa ne zelim da mi bude zeljna hrane.

I ne podmicujem je slatkisima, to mi se ne svidja. nastojim se odnositi prema njoj kako bi htjela da se odnose prema meni. A ja ne htjela biti zeljna hrane, a da je ne dobijem.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Citiraj:

---

Sanja prvotno napisa

Ja ne razlikujem slatkiše od grickalica, to mi ide u istu kategoriju.

---

Meni isto ... mozda cak i kategoriju gore.

---

molim, ne štapiće stavljati u istu kategoriju s čipsom i smokijem.
Čips obiluje masnoća,a, smoki mononatrijevim glutaminatom...
a štapići... jadni... ništa, čisti dvopek.