E tu nema kompromisa - autosjedalica uvijek i bez iznimke !
Pa može plakat i protestirat koliko hoće.
Uglavnom je dobar, pa i navikao na dulje relacije (ZG-ST). Pokušavamo izbjeći vožnju u kasnim popodnevnim i večernjim satima, tu baš nije kooperativan. Inače je kao bubica :heart:
Jedna je vožnja prije nekoliko mjeseci bila paklenska - bila sam u Splitu, skupila dvije frendice i otišli posjetit prijatelja na Čiovu. Vraćali smo se bilo je negdi 6 i po - 7 popodne. Cesta prema Splitu sva u radovima, kolone u beskonačnost, i mališa izgubi strpljenje i počne sa vriskom :( Ja sam donekle bila navikla na plakanje, ali su se frendice totalno uspaničile i počele tražit da ga izvadim iz sjedalice i da će ga držat u krilu i zabavljat jer da će ga "uhvatit frazi". Nisam htjela popustit, nego smo radili pauze da se malo odmori i tako stigli u Split nakon dobrih 2 sata. Jadnik se toliko izmorio od plakanja da je na kraju zaspao. A ja ispala blesača i glupača i tiranin jer:
a) vodim malog tamo negdi na Čiovo, remetim mu njegov ritam, a on treba ići jesti i spavati
b) neću da ga izvadim iz autosjedalice, kad bi fino mogao slobodno hopsati po zadnjem sicu, a ionako smo stajali u koloni
