TUŽNA MAMA, opet sretna :)

:cry: :cry: :cry: :cry:

žao mi je :( ...

:cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:

draga mantha, silno, silno mi je žao :cry:
želim vam da postanete mama i tata čim prije..

:cry: :cry: :cry: Imam jedno dijete i ne znam što bih sa sobom da mi je Bog uzme.

moja iskrena sućut :cry:

:cry: :heart:

Pretužno, iskreno mi je žao.

:cry: :cry:

Draga Mantha, pročitala sam tvoju priču i ... plačem. :cry: Pomoći će vam samo Ljubav i Vjera (riječi koje je već napisala ronin). Vjerujem da će i k vama stići opet jedno malo sunašce ... hrabro, korak po korak. :heart:

iskrena sucut :cry: :cry: :cry: :cry:

moja iskrena sucut, razumijem te :cry:

Moja sućut :cry: :cry:

...pretužno....

:cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:

:cry:

:heart:

moja sućut :cry: :heart:

:cry:

Jako mi je zao...
i moja njabolja prijateljica izgubila je dijete tako brzo, a o doktorima ne zelim ni pricati...

I znam, kroz gledanje nje, da vrijeme bas i nece izlijeciti ranu, samo ju malo ublaziti...
i zato ti zelim reci da mislis na svoga andjela kao na osobu koja je jos uvijek tu, tamo gore, i zove te "mama", pravi neokaljani andjeo koji je uvijek uz tebe

i koji ce se skupa s vama veseliti novoj prinovi na zemlji, nemojte samo odustati, jer u novoj bebi bit ce ziva i mala Lana.

Primi moje virtualne zagrljaje i i zdrzi uz Bozju pomoc.

Draga Mantha
znam da te ništa ne može utješiti ali imam jednu tužno-sretnu priču koja te možda malo razveseli. Moja prijateljica je prije godinu i pol isto tako graškom i nepažnjom doktora izgubila svoje najveće blago na svijetu koje je čekala godinama, svog sinčića, samo 3 dana nakon poroda. Bila je neutješna, ljuta i ogorčena, ali uz pomoć prijatelja, obitelji i najviše svog muža uspjela se trgnuti i odlučila da neće odustati. Sada je ponovo trudna i zajedno čekamo naše bebe, uspoređujemo trbuhe, kilažu, sličice s ultrazvuka...
Nemoj odustajati i nemoj dopustiti da te ovaj nesretni događaj onemogući da budeš sretna. Tvoja malecka će uvijek biti uz tebe. Želim ti puno sreće i da ubrzo čuješ te predivne riječi: MAMA.
:heart:

Rasplakala sam se na tvoju pricu :heart:
Zelim da tebi i tvom mm nakon te strasne tragedije zivot uzvrati duplom srecom :*

Jako mi je žao! Ta bol, tuga, tragedija... to se ničime ne može usporediti!!
Od srca vam želim da što prije postnete roditelji! :heart:

Draga Mantha,
nema rijeci kojom bih mogla iskazati koliko mi je zao zbog svega sto ti se dogodilo.
I sama sam rodila u pulskom rodilistu, i pedijatrica i sestre su bile vrlo odgovorne, pa mi je ujedno jos vise zao sto si ti naletila na sestru koja je sve pripisala grcicima. :cry: Takve stvari me uvijek beskrajno i naljute i rastuze.

Nadam se da ce ti sa vremenom postati lakse podnijeti vas gubitak, a neka te tjesi pomisao da je tvoj mali andjelak uvijek pokraj tebe i cuva te. :heart: :saint:

Draga Mantha..
Strasno mi je zao....uskoro cu i ja postati mama , a nedavno smo u obitelji imali slican gubitak i znam da ne postoje rjeci koje mogu opisati tviju bol...
Mozda jednostavno tako mora biti.......u svoj svojoj tuzi znaj da imas andjela koji te gleda s visina i pazi na tebe.....

Mantha, kažu da nam Bog ne stavlja veći teret no što možemo podnijeti. Imaš podršku svih nas, javi se kad ti bude teško.. :heart:

Moje saucesce :heart:

Ovo je zaista prestrasno, jer mislim da nema vece gubitka nego izgubiti vlastito dijete :cry: :cry:

Neka vam Bog da snage da to prebrodite,
i neka vas sto prije obdari jos jednom bebicom,
a mala Lana ce paziti na vas i biti vam zagovornik.
:love:

draga mantha....
zelim ti svu snagu svijeta.

Draga Manta jako mi je žao za sve ono što si prošla ali vjeruj mi ni sami neznamo koliko smo jaki dok se te strašne stvari ne dogode.Da mi je netko rekao kroz što ću proći i ostati Hval Bogu optimist vjeruj mi rekla bih da je to nemoguće.U kratkom roku( tj u 9 mj.) izgubila sam i oca i majku.(iako se to ne može usporediti sa gubitkom tvojeg malog :saint: .A mene je moj :saint: koji je u to vrijeme bio ispod mog srca jačao.
Kad sam saznala da sam trudna sa trečim djetetom( imam cure od 12 god i 8 god) bila sam razočarana, da ne kažem u komi.Nikome osim supruga nisam rekla jer sam u 10 tj.krvarila i iako sam možda u početku bila razočarana, počela sam se boriti za život tad svog nerođenog :saint: i uspjeli smo se izboriti.Kad je to saznala Moja majka bila je najsretnija baka , to joj je bila želja da ja imam treče djete i još ako bude dečko (ona je imala mene i sestru), pa je u podsvjesti uvijek željela dečka ali mi to nikad nije htjela reči jer je znala da bi me povrijedila. I, tako mjeseci su prolazili, termin mi je bi 17.06.05. pa sam 15.03. krenula na porodiljni.Svaki dan sa majkom :heart: razgovarala kao nikad prije u životu, znala je da nosim dečka i bila je najsretnija (kako ona tako i moj tata -živjela sam sa njima) i došla je ta prokleto veće 02.04.05., mojoj dragoj majčici je pozlilo i umrla je meni na rukama. Ne zam kako sam to preživjela, hitna kad je došla nisu mi dali injekciju jer sam bila trudna .Ali ja sam isto tako kad mi je bilo najteže otišl ana groblje, razgovarala sa svojom majčicom, a moj mali anđelčić tad nerođeni dao mi je snage da prebrodim sve.
I tako rodio se mali dečko 30.05.05.koji nije upoznao svoju bakicu koja ga je najviše željela, a ni dedu koji je od tuge otišao 03.01.06. (tj 9 mj) kasnije.
Draga Manta, nema dana da ih se ne sjetim ali sada ne više s tugom, sada ih se sjetim po svemu ljepim što su mi dali .Tako i ti sjeti se svog anđelčića onakvog kakav je bio kad se rodio (onako najljepšeg) i vjeruj mi i tebe će netko zvati MAMA jer izgubila sam starce ,a dobila najdivnij ebiće na svijetu, a tako ćeš i ti. Jer poslje kiše dolazi i sunce.
Drži se Manta jer tvoj :saint: pazi na tebe i gleda te i sigurno ne bi htio da ti budeš tako tužna.Znaš naša dječica su tužna ako smo i mi tužni.
:saint: :heart: :saint: :heart: :saint: :heart: :saint: :heart:

Moja iskrena sućut! :cry:
Čitajući tvoju priču jedva sam zadržala suze.
Na mogu ni zamisliti kako se osjećaš...

:cry: Žao mi je..
Vrijeme prolazi, bol ostaje.

Oprostite ako sam Vas rastužila ali ovo je prvi put da svoju bol podjelim sa ljudima koje ne poznam ali vjerujte mi lakše ju je podjeliti sa Vama nego sa nekim koga poznam.Jer oni Vas podsjećaju sa svojim žaljenjem i tako još više rastužuju.Isto tako svu svoju tugu pretvorila sam u ljubav prema djeci, iako ponekad mislim da to nije dobro.Ponekad mislim da je previše posesivna i ne mogu zamisliti da se bilo kojem mojem klincu nešto dogodi, zato Manta shvaćam tvoju bol jer je ona velika do neba ali pročitaj moju prijašnju poruku i poslušaj me i nemoj se otuđiti od supruga jer u takvim trenucima u nekim obiteljima dođe do toga da se svaki od bračnih drugova povuće u svoju tugu i bol.Svako misli da je njegova bol veća ali vjeruj nije to istina. Navečer sjedni sa svojim suprugom, zagrlite se i podjelite zajednički svoju bol, svoja sjećanja ali lijepa na Vašeg :saint: ali isto tako i nadu u bolje sutra, jer evo danas sija sunce.
:* svima Vama

Draga Maniva, vjeruj mi da znam kroz šta si prošla. Istina da se to ne može usporediti, ali bol je bol. I meni je bilo lakše napisati moju priču tu nego pričati sa poznatim ili čak s obitelji. Nekako je lakše pisati jer onda možeš lakše izraziti sve tvoje osjećaje a kad pričaš suze sve blokiraju. Ali treba i plakati jer se onda lakše osjećamo, ali dok čitam sve ove vaše poruke nekako znam da ste sve uz mene.
Na početku sam teško pričala o tome, ali vjeruj te mi da sada volim pričati o mojoj princezi, jer imam osjećaj ko da me i ona sluša. Moj mm je sada i moj najbolji prijatelj, kad sam tužna ili vesela, kad plačem ili se smijem, kad spavam i kad sam budna, uvijek je on pored mene, i zato mu hvala.

A svima vama šaljem veliku :* i veliko hvala, znajte da mi svaka vaša poruka puno znači.

Draga Manta u sve to vrijeme prolila sam rijku suza .U početku sam bila valjda svaki dan na groblju,razgovarala sam, plakala,ponekad sam mislila što ako netko naiđe , mislit će tko je ta luđakinja ali kad bise netko pojavio ja bih se jednostavno ukipila.Nisam željela da me bilo tko vidi takvu.Moji odlasci su se prorjedili, sada odem 1 tjedno ali kad sam tužna i kad želim "razgovarati" s njima odem sama.
Isto kao i ti, sjetim se ljepih trenutaka sa njima i o tome mogu razgovarati. ponekad sa humorom se sjetim nekih njihovih"gluposti, a i to onda podjelim sa klinkama-jer one su bile snjma više nego samnom jer sam radila.
draga Manta pronađi nešto što voliš raditi i veseli te tako da budeš sa nećim zaokupljena, tako da kad ti je najteže svoje misli okreneš na nešto drugo.Znao je moj suprug reći u šali da mi treba vojno pravilo (tj raditi i nedati da mislim), malo šale, oprosti.
Radi i osjećaj se onako kako ti misliš da je najbolje za tebe , a tuđe savjete poslušaj ali netrebaš ih se držati.
Puno :* i drži se

jako mi je žao :cry:

:cry: :cry: :cry:
žao mi je
:cry: :cry: :cry:

:cry: :cry: jako mi je žao

:cry: :cry: :cry:

Pretuzna prica :cry:
Jako mi je zao sto ti se to dogodilo...

:cry: :cry: :cry:

kako si me rasplakala ludice,ja se bojim....jako se bojim...nedaj boze ....tako mi je zao.... ja se nadam a ne samo da se nadam nego ce vas uskoro zvati mama i tata,vas andjel koji vas nikad nece napustiti,makar se drugi put rodio deckic..... svejedno,postat cete mama i tata samo polako...

:cry: :cry: :cry: