Sigurna sam da će tvoj klinac znati prepoznati tvoj kvalitetni autoritet kad malo odraste. Žao mi je što sad ne vidiš ohrabrenje. Vjerujem da si na dobrom putu. Samo nastavi hrabro i strpljivo dalje. :love:Citiraj:
MARIOK prvotno napisa
Printable View
Sigurna sam da će tvoj klinac znati prepoznati tvoj kvalitetni autoritet kad malo odraste. Žao mi je što sad ne vidiš ohrabrenje. Vjerujem da si na dobrom putu. Samo nastavi hrabro i strpljivo dalje. :love:Citiraj:
MARIOK prvotno napisa
Nevidim ohrabrenja, jer ga nemam. Malo mi je ipak lakše jer sam veliki optimista i pozitivac. Samo s vremena na vrijeme popucam po šavovima. A odgoj djeteta je nešto jako važno i ozbiljno. Krivo mi je zbog toga što mi se događa jer obožavam svoga M i želim mu sve najbolje - (kao i svaki roditelj svojem djetetu) i ne želim nu nametati zabrane. Želim mu dozvoliti (u stvari mu i dozvoljavam) da sve što poželi da slobodno pogleda, proba, istraži, osjeti - naravno uz moju pomoć dok je još tako mali. Želim da se puno smijemo i veselimo jer mi je on velika radost i nešto najbolje i najljepšešto mi se u životu dogodilo. A to je sve teško izvedivo uz situacioju u kojoj smo sada.Citiraj:
mendula prvotno napisa
Joj, Zorana, teško pitanje. Ali, nekog iskustva s tim imam, jer je moj M. izrazit u svemu, pa tako i u prkosu. Sve do četvrte godine smo imali svakodnevne prkosne ispade. Mislim da pristup ovisi o djetetu, ali evo mog primjera:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Prvo, jasno sam stavljala do znanja što je prihvatljivo, što nije i što očekujem. To uključuje i granice dopuštenoga prema mojoj osobi. Ja jesam njemu mama i jesam na raspolaganju, ali sam i čovjek i očekujem da on moje granice poštuje.
Drugo: Bila sam fleksibilna u nebitnim stvarima, ali nisam odstupala u bitnima. Naime, bili smo u fazi kad je svemu pružao otpor, a ja nisam htjela provoditi kompletno njegovo budno vrijeme u svađi. Zato sam na hladno, s MM odredila koji su nam trenutni prioriteti, odnosno koje stvari želimo prve riješiti i držali smo se toga. U stvarima koje su nam bile manje bitne smo popuštalli.
Treće: uvijek sam jasno dijelila svoj stav o nekom lošem ponašanju, od stava prema M. S obzirom da me on jako voli i ja njega, uvijek sam imala asa u rukavu - a to je da je zapravo uvijek htio doći k meni i pomaziti se (osim kad je imao tantrume). Zagrlila bih ga i mazila i šutjela bih, a o problemu bih govorila tek kad bi se on potpuno smirio.
Četvrto: važno je na problematično ponašanje reagirati odmah i to samo na to - ne pretjerivati u prodikama i ne širiti razgovor na druge stvari.
Peto: nije izravno vezano, ali sam primijetila da dijete pada u nervozu onda kad nema red. Mi smo održavali red u spavanju - za to smo puno žrtvovali, u jelu i slično. Djeca, vole i trebaju svoje rutine i pomoću njih stvaraju red u svojoj glavi. Dobro je, ako se može, izbjegavati situacije neprimjerene za dijete (dućani, puno ljudi, kasni ostanci, sadržaji dosadni za djecu).
Eto, sve to od 1-5 i još poneke taktike sam mijenjala i prilagođavala iz dana u dan. Nisam uvijek bila sigurna da dobro postupam, nisam uvijek ni dobro postupala. Ali, eto, danas imam (uglavnom) vrlo suradljivo 6,5 godišnjaka i daleko su iza mene ti dani žestokih borbi.
Mariok, TM mora promijeniti svoje ponašanje, jer inače će se stvari pogoršavati. Ako mu ti nisi dovoljan "autoritet", pođite k nekom dječjem psihologu ili u neku radionicu za roditelje.
Litala, ja mislim da je prekrasno imati više djece i nadam se da ću se uskoro naći barem u 2/3 tvoje situacije.
litala, nemam pojma kak si ti radjala posto se ne poznajemo u real llife a kao i svako odgovorna si za svoje postupke
ni tebe ni nikog nisam kanila iziritirati ali ono sto ja mislim i kazem se vrlo razlikuje od onog sto vi mislite i radite. ja jednostavno stvari osjecam i radim na osjetno drugaciji nacin od vas i jednostavno pisem o svojem vidjenju roditeljstva, odgoja i usput spominjem postojecu literaturu na tu temu, knjige koje sam procitala
Knjiga "how to negotiate with kids" od scott brown je vrlo dobra knjiga.
vise se ne sjecam ko je napisao knjigu o bjesu, o ljutnji... naime nasa balkanska kultura se vrti oko toga da je u pravu onaj koj je jaci i vrlo cesto i veze izgledaju tako i vrlo cesto je veza organizirana kao dominantan i submisivan pratner i sve se svodi na borbu za prevlast. niko nikog ne slusa, nema komunikacije, u pravu je onaj koj jace vice, koj jace lupa sakom po stolu....
ukratko, prica se vrti oko toga da ako neko misli nesto drugo o istoj temi, postupa drugacije nego vi to ne znaci da je ta osoba protiv vas, to nije razlog za sukob ili za borbu za prevlast nego bi trebalo pregovorom doci do nekog kompromisa (tu takodjer dolazi i nacin kako cete hendlati klinca, nije neophodno vas nacin onaj pravi, partner takodjer ima pravo na svoje misljenje)
i sad to samo stavite u vas odnos sa djetetom, klinci isto imaju pravo na svoje vidjenje situacije, po meni i sa njima treba pregovarati i dogovarati i pokusati ih voditi ne na komandu nego pozitivnom motivacijom
(i opet nemam vremena za duze pisanje, citav dan na prekide pokusavam napisati ovaj post)
Razlika između odnosa s partnerom i odnosa s djetetom je prije svega to da partnera ne odgajamo, a dijete odgajamo.
Neovisno o tome slažemo li se oko načina odgoja djece ili ne ,a drago mi je da ti ide tako savršeno,jer ja otvoreno priznam-meni ne ide;ovo što si napisala zvuči jako ružno.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Iz svake tvoje rečenice nekako se sam po sebi nameće stav:Tko vam je kriv što imate troje male djece,kaj niste čuli za kontracepciju?
Da,ja imam dvoje malih,silno želim i treće.I ne poričem da bi mi bilo puno lakše s jednim,bi,ali što ću kad me djeca ispunjavaju i za njih živim,ona su moj trag i produžetak na ovom svijetu i naprosto ih želim imati puno.
Jel ja time nisam odgovorna,ili što?
Otkuda ti pobogu ideja da ljudi koji imaju više djece djecu imaju impulzivno???Konkretno na trećem djetetu "radim"godinu dana i ne ide mi,jel to impulzivno?
Baš sam žalosna kad na ovom forumu pročitam ovako nešto. :(
Stray, zašto ti svoje stavove najčešće pišeš u tako žestokom, napadačkom i nerijetko omalovažavajućem tonu prema onima koji rade drugačije? Ili čak prema onima koji rade slično, ali ne na dlaku isto kao i ti?
Pišeš s takve nebeske visine ko da smo mi svi nedotupavci koji nitu su što iskusili u životu niti pročitali slova neke literature na koju se stalno pozivaš, a ti si kakti iz nekog drugog svemira jer si "totalno drugačija od drugih". Pa jesi, drugačija si po tome što ne znaš niš napisat a da od toga ne radiš dramu i odlaziš u strašne krajnosti...takve rasprave onda nisu nimalo konstruktivne, bilo bi svima, pa i tebi, ugodnije da malo ublažiš ton :/