Printable View
prihvati mamu takvu kakva je i od danas je smjesti u file ignore....
zašto od nje očekuješ da ti pomogne ? jer ti je mama ?
u biti zašto od bilo koga očekivati suosjećajnost ili pomoć?
to što ti je rod ne znači da je suosjećajna prema tebi po defaultu...
a susjedi,pa nek pričaju, tko ih štrumfa
ovako je i kod nas. neko vrijeme mi je bilo teško i rekla sam mužu (dobro, vikala sam :oops: :mrgreen: ), shvatio je i sad je ok.Citiraj:
gita75 prvotno napisa
mikka, ti si jedna feš-koka i ne sumnjam da ćeš stvari istjerat na čistac. samo se podsjeti svako jutro da puno puno vrijediš :*
Anita, mi imamo mali stan i čim ja počnem raditi, platit ćemo ženu za čišćenje, bez imalo grižnje savjesti. Za to vrijeme ćemo uživat negdje. Čestitam za tč (tetu čuvalicu)!
Anita, čestitam na teti čuvalici i neka ti ne bude žao novaca, tvoje unutrašnje stanje je važnije od bilo koje love :D
Anita, pridruzujem se cestitkama na teti cuvalici :D
koliko sati dnevno ce biti kod vas?
md snima autorske dokumentarce.
otvorila bi topic, kad se smislim sta bi bila konkretna tema :/ , zasad mi se ovo cini kao dobar pocetak. kad se male ruke sloze :sing:
Pa počet ćemo sa 2,3 h dnevno. Max 4h. Za početak.
Danas sam puno spavala, MM je sve preuzeo. S pauzama, spavala sam danas do 15h!!! A mogla sam i još.... :mrgreen:
Anita-AZ :love:
Mikka :shykiss: i draga rijesi to .Najgore su nerjesene situacije! Ili ste skupa ili niste! Trebas znati na cemu si! Imam jednu prijateljicu koja je tako sa svojim dragim vec 13 godina . Imaju kcer , on ju je priznao , alimentaciju ne placa jer su kao dobri , ali on zivi sam a one kod njenih! Svako malo on je se sjeti i provede neko vrijeme s njom , maloj kupuje robicu , vodi je sa sobom...Ali na kraju je opet sama i nezadovoljna!
anita, evo i ovdje jedan :D za cuvalicu...
a mamu - bas ko sto kaze maria 71 - u file 'ignore' :lol:
a pare? - gledaj na njih kao dooooobru investiciju! ;)
slazem se u potpunosti!Citiraj:
bebelina prvotno napisa
bolje da i 'kao' niste skupa a da se i dalje nadas da cete jednom biti onako kako ti mastas...
nego da ste 'kao' skupa a da ste gledano s odmakom gotovo potpuno razdvojenih zivota...
Evo i mene. I ja pucam po šavovima i pun mi je kufer svega!
Kao mnoge od vas nisam sama i živim u punoj kući, 5 nas je + Erik, ali vjerujte mi sama sam. Ma zapravo bi mi bilo bolje da sam sama.
Živimo sa svekijima u zajedničkom domaćinstvu. Svi rade a ja sam kući s Erikom. Od mene se očekuje (nitko to nije izravno rekao ali znam što misle, toliko se poznajemo) da kuham, pospremam i naravno brinem oko Erika. On je jako zahtjevno i grintavo djete. Nema te stvari koja njega može zainteresirati bar na 5 min. Evo ga i sad spava u mojem krilu i čim krenem prema sobi otvar oči počinje plač.
MM je privatnik i radi od jutra do sutra. Ali naravno ne odriče se kave 2x dnevno, bila vezena za posa ili ne.
Svekiji dolaze u 4 kući i ručak mora biti gotov na stolu, inače su nosine do pitajbogagdje. Puno i oni rade, ali naravno njihov odmor je njihov odmor i kad počne nogometna tekma na tv-u Erik može umirat oni ne reagiraju.
Kad se potužim da mi je teško priča krene u smjeru a kako je bilo nama sa 2 djece stigli smo sve....
Ma u stvari nemn snage čak se ni izjadati ni napisati smisleni post. Očekivanja su velika a ja očito nesposobna.... :cry:
Mislim da je ova tema napunjena sa frustracijama i jadom kao rijetko koja druga ... :(
Ivana, i tebi i svim drugima frustriranim roditeljima (ako ima neki koji se tako ne osjeca, nek digne ruku!) prije svega jedan veliki :love:
Mislim da sve te bake i djedove (bilo s nase, bilo s partnerove strane)treba podsjetiti na dane kad su oni bili roditelji ... da, sad im izgleda kao da je sve bilo super, ali ce se sigurno ucas sjetiti i teskih trenutaka, a vjerojatno ce se i sjetiti da je tada bila jedna od najnormalnijih stvari da bake cuvaju djecu i to iz dana u dan.
Ako mene pitate, mislim da bi nam svima bilo bolje kad bi za pocetak imali bar nekoliko sati tjedno mira koje bi mogli "ispucati" na nesto po zelji, spavanje, citanje, kavicu s frendicama, bilo sto. Ajd, pokusajte se dogovoriti za pocetak sa muzevima, roditeljima, svekijima itd da vam omoguce bar 3-4 sata mira jednom tjedno ... recite im da ce i njima biti bolje sa vama kad se malo odmorite. ;)
Anita, sreco, tek sada vidim ovaj topik.....tako mi je zao sto ti je tesko i sve mislim kako da ti pomognem i stalno se vracam na ono "eh, velika gorica" iako ni ona nij ena kraju svijeta, ali znam da bi napunila baterije da barem jedno tjedno odemo u park, da se druzimo, da napravis neki pomak iz te svakodnevnice.....
ovo sa tetom je super i nemoj slusati mamu, mama nije ti i nije u tvojoj kozi i ne zna sta i kako se ti osjecas. Omi i Liam trebaju veselu i nasmijanu mamu koja ceih uciti veselju u zivotu stoga, poduzmi i ucini sta god treba da im to omogucis. bez da se ikome opravdavas. nitko nije zavrijedio da se i jednom rijecju opravdavas.
drzi se, draga :love: :*
ivana, ja sam negdje oko 6 mjeseci poslije prvog poroda imala manje kila nego prije trudnoće! Također zahtjevno dijete, grčevi, rijetka stolica pa stalno ona i roba zakakane, na cici svako malo. Kasnije kad smo očeli dohranu, još i pripremane hrane za nju... Jednom bi spavala ujutro, tad bih ja nešto nabrzaka pojela, išla sređivat njenu robu, i to je bilo to. Često bi se dogodilo da do pola 5 kad mm dođe s posla ne stignem ništa drugo pojesti, a kamoli skuhati nama, o nekom pospremanju stana da ne pričam. Srećom, mm nije prigovarao. Kojiput bih ga dočekala kao spasitelja da mu 'uvalim' dijete da odem na wc, otuširam se, ubacim nešto u usta...
Probaj razgovarati sa svojim mužem, pitaj ga je li njemu važnije da se ti brineš o vašem djetetu i da dijete ima svoju mamu uz sebe stalno, ili ručak za njegovu mamu i čist stan. Ako mu je dijete na prvom mjestu, neka on svojima objasni da ti nisi na porodiljnom da bi njima olakšala život. A iskreno, mislim da bi ti trebala što prije uzgojiti tvrdu kožu i nešto karaktera snahe guje, da uspiješ ne primati srcu što kažu i ne obazirati se na njihova očekivanja od tebe.
I sad je lijepo vrijeme, tvoj muž može na kavu na neku terasu i s djetetom u kolicima - drugim riječima angažiraj ga više u brizi oko djeteta. To da oni svi puno rade, pa da je i ne znam koliko puta istina - što je s tobom, ti valjda po cijele dane nokte manikiraš?! A jednog dana kad ti završi porodiljni, kad počneš i ti ići na posao, misliš da će se onda njihova očekivanja preokrenuti? Neće, i dalje će htjeti ručak i čist stan, JER SI IH TAKO NAVIKLA!
porodiljni dopust, kako mu je i ime, često se shvaća doslovce tako..kao da je žena na dopustu
blago si ga njoj, cijele dane je doma, ne mora se ustajati ujutro da ide na posao (he,he), lijepo sve stigne, polako, skuhati, spremiti po kući, malo oko djeteta, neš ti posla
ja se samo sjećam kako sam ja na porodiljnom znala zavidjeti MM kad je išao na posao, a ja ostajala doma sva izbezumljena, u trenirci, bez vremena da se istuširam, a kamoli da peglam i nakuhavam ručak za obitelj i tazbinu..
on se svaki dan u četiri poslije posla nacrtao doma, za vrijeme tog mog 'dopusta', da mi pomogne..nije išao na pive s prijateljima dok ja čamim doma kao zatočenik, kuhao, pomagao..shvaćao i osjećao koliko to zna biti naporno
i da, čuvao je malenu da ja mogu ići na aerobik, i to par puta tjedno..samo da izađem iz kuće
i opet mi je bilo teško, i znala sam 'puknuti', iako sam imala podršku
blago vama koje imate nekog ko dolazi doma i cija je dijete legitimna briga ;)
ivana ovo si zapamti A jednog dana kad ti završi porodiljni, kad počneš i ti ići na posao, misliš da će se onda njihova očekivanja preokrenuti? Neće, i dalje će htjeti ručak i čist stan, JER SI IH TAKO NAVIKLA!
audrey ti pravo kaže
pa lakše bi ti bilo da ste sami s dejtetom ,a ne da su te pretvorili u kućnog roba
ajde ti probaj ,jedan dan malo više popapriti, pa drugi presoliti ,pa treći zagoriti
možda krenu jesti vani
Nadam se, mikka, da ce se i tebi to ostvariti!Citiraj:
mikka prvotno napisa
(ali ne mogu da malo prokomentiram tvoj slucaj i tvome slicne ... ;) )
Ako sam dobro shvatio, TM je ili stranac ili nas covjek koji radi vani, jel tako?
Poznajem puno parova koji su krenuli sa tih pozicija, jedan partner u jednoj zemlji (ili gradu udaljenom od grada onog drugog), drugi u drugoj (ili drugom udaljenom gradu), dosta njih su cak donijeli odluku o zajednickom zivotu ... no, kod vecine je ostalo samo na odluci. :(
Uvijek je tu iskrslo stotinu upitnika, te gdje ce zivjeti te gdje raditi (jedan je obicno u dobroj poziciji, dok drugi mora pocinjati ispocetka) pa kad dodje dijete kako i sto sa njim ... jako jako malo parova je na kraju iz svih tih dilema i dvojbi izaslo "neokrnjeno" (citaj: kao cjelovita familija), dok su mnoge od tih veza se svele na jednoroditeljske obitelji.
Ponavljam: nadam se da ces ostvariti zajednicki zivot sa TM-om, ali ... za to treba i odluka, ali i puno dobre volje i upornosti s OBJE strane.
(i ja imam to iskustvo, dok sam prohodao sa MZ ja sam zivio u Austriji, a MZ u Zagrebu, no olakotna okolnost je bila da sam u sebi vec vise-manje donio odluku o povratku u HR tako da tu nije bilo velikih dilema koje bi ometale razvoj nase veze i buduci zivot)
Velika slova marie71 su nažalost točna, no ponekad nam je potrebno iskusiti totalno mrcvarenje prije nego nešto napravimo po tom pitanju.
Vjerujem da smo sve imale fazu "svetica i savršenih žena" bar koju godinu, nismo li? Ja jesam, čak i ja. :lol: Olakšanje je odustati na vrijeme kad shvatiš da to jednostavno nije važno i nije vrijedno, a degradirajuće je kad to shvatiš kad si na putu do potpunog gubljenja samog sebe.
Kako nekome objasniti da NA VRIJEME učini stvari za sebe i da pri tome ne "pozove" malog čovječuljka na lijevom ramenu koji mu govori da je sebičan? Kako da to objasnim sebi? Evo, baš sinoć pišem na svojim proljetnim bebama poruku i kažem da se nadam da neću krenuti sa iscrpljivanjem prije nego se potpuno oporavim. Kao, ok je iscrpljivati se kad si zdrav. Jer, ne može se živjeti bez iscrpljivanja ako želiš sve što ja želim. Treba li mi psiholog ili klon, sami prosudite!
Ja sam bolje. Samo par dana je bilo mirnije i polako uhodavamo tetu čuvalicu i stvarno osjećam da se vraćam k sebi i da ću uskoro nastaviti sa (za mene) velikim stvarima. :D
_____________________
Leonisa - hvala ti! :love: Stvarno si nevjerojatna, imaš toliko puno ljubavi. :heart:
tatek, i u mojoj okolini se to pokazuje neizvedivo. Situacija u kojoj on radi vani (zadovoljan sa svojim poslom, u RH ne bi mogao raditi taj posao - tu čak nije ni plaća uzrok (ne)vraćanja doma, nego sama priroda posla), a ona je u Hrvatskoj, već par godina očekuje da se on odluči na povratak. Naravno, za sad bez rezultata. On hoće dijete (sad, dok je on u inozemstvu), ona neće dok se ne vrate, ne želi odgajati dijete bez oca :( ... Sve u svemu, meni izgleda kao grozna i mučna situacija, iz koje nikako neće svi izaći zadovoljni. Nadam se da će me vrijeme koje dolazi razuvjeriti.
On topic:
ivana, imate li mogućnosti da se odselite? Ovo pisano velikim slovima potpisujem.
Varijante na tu temu su bezbrojne ... i mislim da je razgovor o njima sasvim ON topic ... Naime, bojim se da zene (one u velikoj vecini slucajeva ispastaju) cesto krenu u avanturu zvanu dijete prije negoli dobro i trezveno razmisle o situaciji. Naime, ja vidim dvije mogucnosti - ili odgadjati djecu dok se situacija medju partnerima ne iskristalizira (a ponekad to traje ne gpdinama nego desetljecima) ili pak ici na rizik, dijete odmah, no biti svjestan da to moze lako zavrsiti kao jednorodietljska obitelj i treba SVJESNO racunati s time, uzeti to kao svoju odluku, a ne poslije to uzimati kao nekakav alibi pred sobom samom ili drugima za tezak zivot.Citiraj:
martinaP prvotno napisa
I jedna i druga varijanta su OK, ali zena mora biti svjesna da je to tad njena odluka (na koju, jasno, utjece i partner, budici otac) ...
Tipicni primjeri (ja znam nekoliko iz svog okruzenja): muz radi vani i zbog love ili prirode posla ne moze/ne zeli doci u HR. Muz ceka da naslijedi unosan posao od svojih roditelja koji ga nikako ne zele prepustiti njemu. Jedan od partnera ganja karijeru uz ceste selidbe za znanstvenim poslom , dok je drugi sklon "klasicnom" zivotu.
Citiraj:
tatek prvotno napisa
Ja se slažem. MM meni voli pomoći u svemu - često mi očisti cijelu kupaonicu, zglanca parket ili usisa, a da mu ja nikad ne kažem da to mora. I definitivno nemam namjeru prigovarati mu ako to ne učini točno onak kak bi ja to napravila.
Primjera radi, više puta sam mu prigovorila jer mi nekak naopačke složi suđe u mašinu (počne odnaprijed pa je meni teško složiti ono na kraju koje moram gurati odozada). Nakon mojeg, ne znam koje prigovora, više se nikad (za sad dvije godine) nije uhvatio tog posla. A sumnjam i da bude. A baš bi mi dobro nekad došlo, ali mi je glupo da mu sad to počnem objašnjavat i ispričavat se. Tak smo prešutno došli do toga da je to samo moj posao.
Sa stalnim prigovorima ta bi se količina "samo mojeg posla" mogla povečati pa zato šutim!
A nećemo mi na zelenu granu dok god i same smatramo da nam muževi pomažu u kući.
istina, ako se o tome govori kao o 'pomaganju', to znači da je na njihovoj dobroj volji da 'pomognu' jer je to, očito, primarno ženski posao
i MM i ja smo živjeli sami prije nego smo počeli živjeti zajedno, nitko nije došao iz toplog majčinog krila gdje se za nas pralo i kuhalo..MM se poprilično izvještio u svim aspektima kućanskih poslova pa ne vidim zašto ne bi nastavio
zbilja bi bila blesava da ja preuzmem sve te obveze na sebe kad i njemu to tako dobro ide :)
tu neku primarnu stepenicu , ajmo to tako reći, 'ravnopravnosti' smo prošli, po kući radimo jednako jer je zbilja besmisleno da ja rintam, a on gleda televiziju..mislim, helou?
no briga o djetetu i stupanj angažiranosti oko istog već je sasvim druga priča
Pa kod nas su kućanski poslovi primarno moji poslovi jer sam ja za sad kod kuće u MM dođe oko pola pet s posla. Ja do tada puno toga napravim i glupo mi je od njega očekivat da odmah poslije ručka rinta po kući. To je isključivo moj stav, nije neki koji mi je on nametnuo. Znam da mu je psihički naporno na poslu pa ga neću gnjaviti. Vikendom mi pomogne i ja to zato nazivam "pomoć", a ne njegov posao. Uskoro se i ja namjeravam zaposlit pa ćemo onda drugačije, riješit ćemo to kad za to dođe vrijeme :)
tatek :love:
hvala na lijepim zeljama. ja sam sve vise skepticna da ce se to ostvariti, tako da se sad trudim odvrnuti novi film u glavi. a film se zove "all by myself" ;)
Teinamama, nisam ja to mislila direktno tebi, naravno da ima bezbroj načina kako ljudi mogu organizirati svoj život. Ali mislim da ako žena stvarno želi podijeliti s mužem teret oko kućanstva, neće u tome baš uspjeti dok god i sama smatra da je to na njoj, a muž joj pomaže.
Znas, nemoj sad ni ti "zatvoriti vrata" ... samo, zauzmi drugaciju poziciju. Ako i ostanes sama sa djetetom, nije smak svijeta (iako definitivno nije ugodno niti pozeljno), no tad znaj da je to rjesenje koje ces PRIHVATITI, bez da zalis za zajednickim zivotom jos godinama.Citiraj:
mikka prvotno napisa
Vjerujem da bi i takav pristup TM-u bio najpravedniji: mozete biti zajedno (uz te i te uvjete npr. da u nekom roku osnujete zajednicko kucanstvo i zaista ziviet zajedno), ali i odvojeno, a nek on sad donese odluku u nekom razumnom roku, jer nije moguce istovremeno i biti i ne biti u jednoj obitelji ... ako mu sve to izlozis u smirenom i neoptuzujucem tonu vjerujem da ce se i on zamisliti nad konacnom odlukom i, ako u sebi zaista ima ljubavi prema vama i zelje za zajednickim zivotom, tad se moze i odluciti na to. Ako pak prevlada predbacivanje i optuzivanje, tad nema ni atmosfere za dogovor i pametne odluke ...
SAd sam pukla. Ja sam totalno grozna mama. Erik cjeli dan grintav, plače i nervozan. Cjelo vrjeme meni na rukama, izuzev sat vremena šetnje. Boli me sve, leđa, ne mogu disati od bolova, on plače, ja ludim moram staviti ručak pokušavam jednom rukom on grinta i plače hoću ga stavit na krevet da svežem maramu jedva ju svežem on se dere iz sveg glasa stavim ga unutra plače opet pokušavam ručak plače spustim ga na kreve i počnem se derati da ću poluditi on grčewvito plače dam mu cicu i zaspe jecajučći. Ja plačem dosta mi je svega
ivanabokulic, udahni duboko, proci ce... Mozda ga nesto boli, smeeta, zubici... Drzi se :love:
Ma znam da mu nešto je. Pa nije mi u inat grintav. Svjesna sam toga....
Ufffff... dišem...dišem...
I uvest ću reda u život i svoj i suživot sa svekijima. Pa nisam ja kućna pomoćnica! Nisam na godišnjem odmoru nego na porodiljnom dopustu i moja briga je moje djete a ne njihove guzice!
ivana, vjerojatno osjeti i tvoju nervozu pa je jos vise takav. ako ne mozes napraviti rucak, nemoj. ali stvarno, nemoj.
meni je ta faza kada je Lea imala 5-6mj. bila najteza. poceli su zubi, ona ne bi podnosila da nije u mom narucju...pucala sam. i isto sam s MM prolazila krizu oko "posla oko kuce i Lee". dosla sam do toga da sam rekla: ako smatras da briga oko djeteta nije posao sam za sebe (zasto onda imamo tete cuvalice npr.) a oko kuce takodjer posao sam za sebe (zasto onda imamo domacice) samo zato sto se ne napusta kuca da bi se otislo na posao, ja cu svako jutro izaci iz kuce s Leom i vratiti se za 8h, pa ako ti dodjes prije mene, ti napravi rucak. i bila sam spremna to napraviti. nekoliko dana za redom sam namjerno otisla u setnju prije nego bi dosao doma i rekla da nema rucka jer sam morala s Leom van. u podne je sunce prejako, ujutro spava, oko 3 je idealno vrijeme za setnju, tako da u 5 nisam mogla postaviti stol sa finim toplim ruckom.
pitla sam sta je bitnije- topli rucak ili Lea.
danas ako je L. zahtjevna ili imam puno posla za obaviti po gradu i/ili u kuci ne napravim rucak, ne pospremim stan i to je skroz normalno, razumljivo i prihvatljivo.
takodjer me sustigao bruh pa sam fino sve ****** i uopce ne prelazim svoje granice. ne dopustam vise niti da mi itko prigovori zbog toga. Lei treba zdrava majka (psihicki i fizicki) a MM zena.
probaj s njime razgovarati. otvori mu dusu, isplaci se ako ce ti nakon toga biti lakse i ako ce on shvatiti. predoci mu svoj zivot, stavi ga u svoju ulogu na jedan dan, vikend....
i :love:
Leonisa :love: hvala.
Ma nije ni MM-u bajno. I njega njegovi tlače. Stalno radi i čitavi posao su svalili na njega. Mada ga ima još za 10-ero ljudi.
Svekiji su problem. Neznam jel ta moja sveki bila vundervuman ili ja tako nesposobna ali po njenim pričama i stajalištu ona uspjevala sve a ja kukam da ne mogu ništa.
I da moja nervoza prelazi na njega, njegova na mene i tako u krug.
Evo današnji uzrok nervoze bilo kakanje. Popodne se jedva pokako i sad je već bolje volje, a bilo je ...... koma!
No sad se skidam s neta i odoh grliti i ljubit svoje zlato.
Pusa svima :love:
sumnjam da je tvoja sveki bila vundervuman, mozda je kuca bila cista, rucak topao ali
to nije sigurno radila. ne toliko koliko to radis ti. fizicki nemoguce.Citiraj:
i odoh grliti i ljubit svoje zlato.
ti ne dopustas da kuca i drugi budu ispred tvog andjela. i to je ok. tako i treba. zato si mu majka (na porodiljnom). :*
Imam osjecaj da se prije roditelji nisu toliko igrali i bavili s djecom, barem kao mi ovdje...Citiraj:
ivanabokulic prvotno napisa
Bas sam neki dan razgovarala sa nekoliko kolegica i zakljucile smo da su se nasi roditelji vise bavili kucanstvom, a djeca su se medjusobno igrala...Danas su roditelji cesto i "moderatori" i ukljuceni su u igru s djecom. Zato i ne stignu obavljati kucanske poslove. Npr., ja se iz svog djetinjstva sjecam par izleta, mogu ih na prste nabrojiti, kada su me roditelji vodili negdje.. Ali se zato sjecam da je mama stalno nesto pospremala, tata drejao u garazi...A mi nastojimo svaki vikend negdje otici sa H. Naravno da se onda stan ne sjaji.
Sofke, kod mene je kontra situacija. Nije baš da rintam :oops: , ali kućanstvo je na mojim leđima, dok smo brigu oko djece MM i ja rasporedili ovak: JA 60: MM 40 (naravno kad nije na poslu :roll: ). Mislim da je to OK, barem za sada zadovoljavajuće funkcionira, iako bih ja naravno ponekad STVARNO voljela da umjesto mene usiše, pokupi paučinu ili objesi veš (iz kuhinje me često izbaci :D ), no obzirom da sam već godinu i pol tokom dana sama s duplićima, vjerujte mi više mi treba odmor od djece nego od kuhače i pegle. Važnije mi je da napunim baterije za djecu nego za čišćenje... ;)Citiraj:
tu neku primarnu stepenicu , ajmo to tako reći, 'ravnopravnosti' smo prošli, po kući radimo jednako jer je zbilja besmisleno da ja rintam, a on gleda televiziju..mislim, helou?
no briga o djetetu i stupanj angažiranosti oko istog već je sasvim druga priča
Ma što međusobno, pa držali su djecu u kinderbetu, vidite da nitko iz naše (khm, moje) generacije nije niti puzao :mrgreen:
Meni je moje dijete dok nije prohodala bila stalno na rukama, ili smo vježbali na podu (meni i MM-u, kod nas se jednako zajedno brinemo o djetetu i kućanstvu), i to je bio glavni predmet zezanja i čuđenja među mojom mamom i tetama koje bi nam došle u posjetu -- moja mama bi im govorila, joj oni ti NIKAD ne ostavljaju dijete u kinderbetu!
Da, i kod nas su se tome cudili, zasto H nikad nije u kinderbetu ili vrticu (osim kad smo morali na WC ili nesto brzinski obaviti). Dodju teta i tetak od MM u posjetu. H je imala 2 mj. I sjedimo svi u dnevnoj sobi, a ona pita: zasto je ne stavite u kinderbet u sobu, nije DOBRO za djecu da su s odraslima :lol: , to je NAPORNO za odrasle. Ja joj kazem: a kaj da tamo radi, da gleda u plafon? Odite si vi malo leci u kindebet budni. Mozda ste vi njoj naporni. Naravno da im je to bila zadnja posjeta :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
E to je to. Upravo tako. Oni zapravo mi smo se u biti "sami odgajali". I moja je mama puno radila i sjećam se da sam mnogo puta išla u krevet plačući i jecajući zašto mi nema mame (radila 2.smjenu), zašto me ona ne stavi u krevet a ne da sama moram leći. I sada kada se sjetim toga suze mi krenu.
Zato sam se zaklela da neću dopustiti da se to dogodi i mojoj djeci, ne želim da i oni osjećaju tu tugu i samoću.
Mi smo se pomazili i izljubili i sada moj anđelak spava, a kasnije ću mu se i ja pridružiti. Tako sam sretna što imam dijete. Neki put sam na totalnom rubu ali svejedno nijedan trenutak ne bih mjenjala nizašto na svijetu. Obožavam svojeg anđela. :heart:
E to je to. Upravo tako. Oni zapravo mi smo se u biti "sami odgajali". I moja je mama puno radila i sjećam se da sam mnogo puta išla u krevet plačući i jecajući zašto mi nema mame (radila 2.smjenu), zašto me ona ne stavi u krevet a ne da sama moram leći. I sada kada se sjetim toga suze mi krenu.
Zato sam se zaklela da neću dopustiti da se to dogodi i mojoj djeci, ne želim da i oni osjećaju tu tugu i samoću.
Mi smo se pomazili i izljubili i sada moj anđelak spava, a kasnije ću mu se i ja pridružiti. Tako sam sretna što imam dijete. Neki put sam na totalnom rubu ali svejedno nijedan trenutak ne bih mjenjala nizašto na svijetu. Obožavam svojeg anđela. :heart:
Joj, sveki me davi s vrtićem (iliti ogradicom), oni su ga kupili, iako smo mi govorili da nam ne treba. I sad, svaki put kad dođe: "Pa što ga ne staviš u vrtić, daš mu čajeka i smoki, i da vidiš kako se sam igra. Moj I. (MM-ov brat) je do 3 godine stalno bio u vrtiću" :roll: . Mislim si, nije ni čudo onda da je tromi stokilaš ako je do 3 godine bio u metar sa metar prostoru.
A čuđenju nema kraja: "Puštaš ga da ti puza po stanu??? Pa onda stalno moraš za njim hodati???". Stvarno, mora da sam neka čudna biljka koja se na porodiljnom igra s djetetom.
Čajek i smoki nema smisla ni komentirati...
Deaedi i oko mene se svi čude zašto nikada Erika ne ostavljam samog, čak ni kad se zaigra sa mobilom i gymom.
A kad smo bili kod MM-ovih bake i dede svakih par minuta su mi govorili pa daj ga polegni na krevet nemoj ga na ruke naučit ćeš ga pa neće htjeti od tebe. A kaj da ga susjedu pošaljem da ne bi bio vezan za mene :lol: