Da li je i Vama ikada beba pala?

Dobro je ovako malo pročitati i tuđe dogodovštine i utješiti se da ipak nisam najsmotanija mama na svijetu. Moj ljubljeni sin je nekoliko puta imao susret s podom. Uglavnom je bilo s kreveta i onako nekako da se malo lupi i ne plače puno. ALI danas mi je ujutro pred očima s kauča (niskog) odletio ravno na nos. Bilo je malo sukrvice iz nosića i ja gledam kakva je šteta, kad ono zubić koji još nije ni izašao u punom sjaju već malo okrhnut :cry:
I prije je izgledao ko mali razbijač jer je buckast i ima skroz kratki friz, a sad ovako krnjav :roll:
Nemam što drugo reći nego da ih čuva netko puno VEĆI i PAMETNIJI i SPRETNIJI od mene i ja sam Mu zahvalna!

Nama je malena pala s 5 mjeseci dok je bila u 40 cm prostora između muža i mene. On se nešto zagledao u televiziju, ja sam bacala nešto u smeće, i fulala sam koš, i kako sam se istegnula da to podignem...tup. On je mislio da sam ju ja pazila, ja sam mislila da ju je on pazio, i u toj nanosekundi, ona je pala. Sva sreća, pala je na guzu, pa je muž uspio postaviti ruku pod glavom prije nego što je udarila u pod, ali jadna maza se tako prestrašila da je plakala pola sata, i čak ni cika ju nije mogla smiriti...kada se toga sjetim, osjećam se kao nemajka, i onda se sjetim da sam ja mami pala niz stepenica dok sam bila u hodalici - naravno u to vrijeme su hodalice još bile u trendu, i nije bilo ogradica za stepenice - i odmah mi je lakše...

Koliko vidim, svi su to prošli (neki i više puta)... pa se samo pitam kad i nas to čeka?!? :mrgreen:

Moj junior nije više beba, ima dvije godine, ali noćas smo imali šok. :shock:

Osjetim ja negdje oko 2-3 u noći da se netko penje preko mene. Dok sam se ja okrenula i otvorila oči, čula sam da govori "Sad ćemo..." i vidla da leti glavom dolje! Uspjela sam ga uhvatiti za ruku, pa tako ublažila pad. Nije bilo jako "tup", ali se uhvatio za glavu, malo zakmečao i brzo se smirio. Stavila sam ga pored sebe i nakon malo meškoljenja brzo je zaspao. Pretpostavljam da je htio reći "Sad ćemo spavati na podu." ali nije uspio završiti rečenicu. U zadnje vrijeme želi stalno spavati na podu :roll:

moj u zadnje vrijeme non stop pada. kak je krenuo sam se kretati, a ja nemrem pazit cijelo vrijeme na njega jer sam sama, a uz to se on zna popeti i na krevet i di hoces i to mu je suuuper fora.. pljusne svako malo. nekad jace, nekad slabije.. a kaj mogu.

Padali smo već mnogo puta u dvije godine npr. jučer u vrijeme dnevnog spavanja mišica je iz krevetića odlučila izaći naglavačke. Dugo je jecala, cika smirila stvar i zaspala, a meni, nemajci, tek nakon dva sata sinulo da je nisam trebala pustiti da zaspe ( sve je u redu, nije bilo povraćanja, čak ni masnice). Jednom je kao beba pala između bračnog kreveta i zida. Prostor je bio toliko uzak da sam cijeli krevet morala pomaknuti da je izvadim!
Puse svim malim padačima! :heart:

Naš je pao s kreveta, koji nije baš visok i to jer je krevetu ispala jedna nogica (ni dan danas ne mogu skužiti kako joj je to uspjelo). Bebač se otkotrljao i pao. Kada je prohodao, naravno da je često padao i to većinom na nos. Ne znam kako je to uspjevao jer mu je nosić oduvijek izrazito malecki.

Mali mi je danas pao sa kreveta! Sva sam u panici i ne znam da li da idem na hitnu. JAko je plakao, ali kad se smirio papao je i igrao se. Ne vidim nikakve masnice ni bilo sta sto bi upucivalo na ozljedu. Ima 4 mjeseca. Srecom krevet je nizak, ali me brine pozozaj u kojem sam ga nasla jer je na krevetu bio ogradjen jastucima i lezao na ledjima vodoravno, a na podu sam ga nasla okomito i na trbuhu :shock: :cry: Luda sam...

da
opali su mi i jedan i drugi s razlicitih mjesta vise puta

Da idem na hitnu?

Sara je nekoliko puta pala, hvala Bogu svaki put je dobro prošlo i svaki put sam se više ja uplašila i naplakala nego ona.
Kad su tako mali dovoljna je sekunda!

I moji su padali s kreveta. Sven je pao kad je imao 8 mjeseci, plakao je, i ja s njim, ali hvala Bogu nije mu ništa ozbiljno bilo. Umirila sam ga cicom. A kad smo Sari kupili krevet prvih mjesec dana padala je svaku većer. Čak smo išli i na hitnu jer je cijelo jutro povraćala i rekla da ju boli glava. Išli smo na snimanje i slikanje glave i sve je bilo super. Mislim da je to sve normalno kad su tako mali, kako kažu, dovoljan je trenutak nepažnje. :)

Citiraj:

---

sanja77 prvotno napisa

Da idem na hitnu?

---

Pričekaj i prati ga tokom dana. Ako je veseli i ne povraća, mislim da nije potrebno ići na hitnu. Tak su nama rekli. Kak se bebica sad ponaša?

O da, i više od jednom. Kao i kod masu ostalih, koliko čitam.
Također sam bila u-v-j-e-r-e-n-a- da nema šanse da nam se to desi koliko pazimo ali pala je i meni i MM i mojoj mami. Osjećaj je užasan, krivnja preogromna. Ma, koma... :(
No, ma sreću, nikakda nikakvih posljedica i totalno mi je lakše kada sam čula koliko često se to i drugima desilo. Sada i sama upozoravam frendice sa manjom djecom, koja još nisu počela da migoljenjem da bi se to moglo desiti i koliko god se one meni čudile, ma, svaka me obavjestila da me se sjetila onog trenutka kada joj je beba završila ma podu.
Za mame koje su u velikoj brizi, ja bi išla na hitnu, da se umirim i uvjerim da je sve ok ako bi imala ikakvih sumnji. Bolje da dođete a ispadne da je sve ok, nego da se lupate po glavi jer niste išli, a ispalo je da ste trebali. Premda, jako rijetko imaju kakve posljedice...
:love2: svim malim padačima i njihovim roditeljima!

I moja je nedavno pala sa kauča. Nije htjela spavati ( zubići :roll: ) i ja se snjom premjestila u dnevni da tata može odspavati u miru jer stalno traži vode, mlijeka, kenjka... nakon nekog vremena zaspala je i ja otišla po deku da se pokrijemo i vračam se i čujem tup, kad ona na podu, diže se sama, stavim je na kauč ismiri se i nastavi spavati do jutra.
Jedan užasan pad smo imali ovo ljeto: uglavnom ona samo u peleni trči po kući, ja nešto spremam i u kupatilu mi je bio na jednom dijelu malo mokre pločice, nosim robu na balon i vičem joj da ne ide u kupatilo. I naravno , ona pravo u lokvicu i trči van iz kupatila i na pragu, tres od pločice. Našla sam je potrbuške na pločicama :cry: Umrla sam od straha, plakala je tako jako, nakon nekog vremena sam je smirla i vidila da joj kapak natiče. Cijelu sam je ispipala, ništa je nije bolilo, a kapak je do jutra bio kao novi :) Tu noć nisam spavala, a još sam i bila sama s njom, bez auta i svašta mi je prolazilo kroz glavu :( Užas, koji strah.

sa 10 mjeseci, sa kauča glavom na stolić, pa na pod. MM ju je uhvatio malo prije nego je dotakla pod. U sekundi. Odmah na slikanje, sve ok, ali ipak i na dežurnu otorinu. Sve prošlo ok. Sa godinu i dva mjeseca s kreveta na pod u snu. Probudio me tresak, a bila sam sigurna da mi se to ne može dogoditi. Oba puta me nestalo od straha.

Mak je pao sa 4 mjeseca s kreveta u Alenovu kantu za povračanje

T. je pao iz krevetića s nekih 10 mjeseci i to tako da sam ja mislila da je vrat slomio, a njemu ništa.

J. je pao milijardu puta dok je prohodavao, pa je pokušavao sići sa kreveta ili se popeti na njega i nikad mu ništa nije bilo, samo tu i tamo čvrga na čelu

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

Mak je pao sa 4 mjeseca s kreveta u Alenovu kantu za povračanje

---

rikavam :lol:

moja strasma trauma je kad mi je ispalo dijete od 2 mjeseca iz sala, na aerodromu, na linoleumski pod (ispod linoleuma je naravno beton)

toliko mi je to koma dogadjaj da ga je tesko prepricavati...
nije bilonikakvih vecih posljediva vidljivih, malo krvarenje i malo napuknuta glava ali bez prignjecenja, ali je bilo strasno vidjeti njegovu promjenu raspolozenja, kad vidis da dijete nije kao sto je bilo...
to je bilo prije 11 godina na bozic, ali jos uvijek mi je muka toga sjetit se...

moram priznati da ostaja djeca su padala pomalo, ali nista toliko drasticno..

Jučer pao sa kreveta na parket, ja taman ušla da provjerim jel još spava a on na podu u tihom plaču tj. prije onog uzdaha nakon kojeg ide glasno
bbbbuuuuuuaaaaaaa! Noge mi se odsjekle!

Neki dan je pao iz krevetića na parket :shock: Kako je zgurao poplon uz sam rub krevetića, popeo se i noga hop preko i bum :cry: Ajme užas, mogao je vrat slomiti.... Uzela sam ga u naručje i tračala po stanu s njim 10-ak min, hB ništa nije bilo, čak ni čvrgica al ja sam se sat vremena poslije tresla ko šiba i nezaustavljivo plakala. (ima 14 mj.)
Do tad nikad nije pao

o daa, imam i topic na tu temu- imala je samo mjesec dana..grozno mi je i kad se sjetim tog :cry: Na svu sreću sve je prošlo dobro, nikakve kvrge ništa ništa, samo plakanje od straha- i ona i mi :(

Citiraj:

---

kristina_zg prvotno napisa

o daa, imam i topic na tu temu- imala je samo mjesec dana..grozno mi je i kad se sjetim tog :cry: Na svu sreću sve je prošlo dobro, nikakve kvrge ništa ništa, samo plakanje od straha- i ona i mi :(

---

Sjećam se tebe. :heart: :heart:

i čestitam na malenoj mrvici!!!! :*

Citiraj:

---

corny prvotno napisa

Citiraj:

---

kristina_zg prvotno napisa

o daa, imam i topic na tu temu- imala je samo mjesec dana..grozno mi je i kad se sjetim tog :cry: Na svu sreću sve je prošlo dobro, nikakve kvrge ništa ništa, samo plakanje od straha- i ona i mi :(

---

Sjećam se tebe. :heart: :heart:

i čestitam na malenoj mrvici!!!! :*

---

hvala ti draga corny :love: :heart: (sjećam se tvojih toplih riječi i tvog malog anđeleka koji obožava tateka, sad je i moja u toj fazi i prekrasno mi ih je vidjet zajedno :heart: )

Ah Kristina, sad je već u fazi da joj je tata sve na svijetu: tko vozi auto, tko je kupio igračku, tko se ide šetati s njom...na sve je odgovor: TATA... :roll:
:love:

Jedino od mene traži "cicu"! :lol:
:*

to vjerojatno i mene čeka :lol: tatine cure :)

i mi smo u ovom klubu :)

prvi put sa 4 mj...spavali smo (moja strana kreveta zagrađena kimbijem...dotad nisam znala da puže unatrag (valjda je to jutro počeo)...MM otišao na posao, za 10 min TRES...Miha na podu...tresla se poslje neznam koliko, zvala KLaićevu...njemu ništa, ni crvenilo, ni čvrga...

drugi put sa 5 mj...okrenuo se na prematalici dok sam ja samo bacila pelenu prema vratima (stojim kraj njega)..okrenem glavu prema njemu a on stoji na podu i drži se za prematalicu..uspjela ga uhvatit u zadnji čas..

poslje više nije padao sa kreveta....imao je gadnijih padova otkad hoda...preko 2 stepenice u dvorištu, sa bicikla, stolice...sad se sam baca sa kreveta jer mu je smješno a meni svaki put srce stane..

nikad mi dijete/beba nije pala

Ja ni neznam kolko je puta pao, vecinom s kreveta, 2 puta s trosjeda. Srecom, uvijek na tepih. Nikad nista! Ni cvoruga ni masnica. Masnice je imao kad se znao opalit vratima u glavu. Jedino je u jaslicama gadno pao na plocice, jos uvijek mi nije jasno kak se to dogodilo, uglavnom imao je ogromnu crvgu i masnicu nasred cela. Ma on je mali zilavko, malo zaplace, ja ga poljubim di boli i nastavlja dalje.

meni je malena pala sa 7mj.sa kreveta (trenutak nepaznje) vidjela sam kako je padala ali nisam ju stigla uloviti polupala je nos... :(
osjecala sam se kao najgora mama na svijetu i kada god bi poslije toga zaplakala i ja sam plakala s njome jer sam mislila da place zbog pada...a sto je najgore dosta njih su me zezali s pitanjem kako mi je to djete moglo pasti???
njima je to bilo sala a ja u plac...
bilo mi je toliko krivo ali kroz pricu sa drugim mamama shvatila sam da je svakoj bar jednom beba pala (naravno ima i iznimka)...
:mrgreen:

Joj Di je u subotu plesala do ponoći na svadbi i zaspala kao klada, pa je tako tresnula s kreveta u snu da je imala šljivu iza na glavi, a iz nosića krv i to dosta. Zaplakala je baš jako. Inače jako dugo nije pala s kreveta već ima skoro 4 godine i više nema ogradicu. Zapravo nakon negdje druge treće godine ja sam prestala obraćati previše pažnje na to padanje iz kreveta jer uglavnom više skliznu nego padnu, dignu se sami i sve ok. Ali ovaj put sam zvala hitnu. Hvala Bogu sve je (bilo) ok.

Pao je sa kreveta kad je imao 9 mjeseci, provukao se kroz rupu u zidu koji smo napravili od jastuka. Tada smo izbacili zid i uveli strunjaču na podu ispred kreveta, i počeli ga učiti kako se silazi sa kreveta. Sa 10 mjeseci je već znao sići, ali je strunjača znala ublažiti nespretne silaske. Kad je pao, nije imao nikakvih masnica, samo je plakao i smirio se na cici za 2 sekunde. Naravno, mislila sam da se meni to nikad neće dogoditi, el eto. :mrgreen:

Još nije pala sa kreveta, prematalice ili sličnih visina...ali od kad se počela prije desetak dana dizati na noge, bar jednom dnevno "fula" spuštanje i padne (ili lupi u stol, fotelju) ali srećom na puzzle i tepih pa nije tak strašno, ni ne skuži ponekad , odmah se diže ponovno :lol:

moj jadnicak sletio jucer sa sofe cuvao ga stariji brat kojemu je 13 i bili smo svi van sebe kako je samo odzvonilo!!! :(
:(

i ja sam u totalnoj depresiji i strahu zbog ječerašnjeg događaja, išla sam bebici (3mj stara) dat papat u krevetu i još kako sam sve paranoična non stop oko njene sigurnosti, spustim ju u onaj baby centar kako bi bila na sigurnom dok si pomaknem poplun i priredim sve, uzmem ju da ju prenesem i na putu se spotaknem o nogu kreveta (užas kad se sjetim), pružila sam ruke s njom na krevet, tako da je pala na mojim rukama na madrac, koji ju je onda odbio u stranu i skoro je pala na pod, al sam ju uspjela uhvatit za guzu i zadržat na rubu, malo je zaplakala, ali čim je doletio mm i primio ju (ja sam ju od šoka jedino uspjela položit na krevet), prestala je, odmah nakon toga je tražila siku i normalno sisala, čak se i smijala, nije povračala, oči su joj ko i prije, nije imala nigdje crvenilo nakon pada (pregledali smo ju), valjda joj onda nije ništa, strah me jer napola kontrolira glavicu, a bila joj je preko ruba madraca na dasci oko kreveta (srećom preko daske je bila deka)?
osjećam se užasno, pogotovo kad me moja bebica pogleda i nasmije mi se, meni koja sam se spotakla :( :cry:

Kaže se da malu djecu i pijance Bog čuva :lol: Padanje je redovna pojava, koliko god se trudili:
-starija nećakinja sa 1,5 godina sa kreveta ravno na glavu, srećom dolje bar tepih. Ja bila metar daleko, ali ne stigneš reagirati.Srećom ništa.
- mlađa nećakinja preko neke guralice na laminat- slomila jedinicu, pa je sad od milja ponekad zovem "Krezubica".
- moj ljetos sa 3,5 god ispred mene izlazi iz jedne kuće i samo se pruži preko praga- Tup!, urlikanje; ja ga dignem,a usta puna krvi - rasjekao rub usne, pa su ga šivali, 3 vanjska i 4 nutarnja šava.
:/

jednom je skliznuo na dupe kad je pokušavao sam sići sa kreveta,jer se probudio prije mene.imao je 2 i nešto godina.inače nikada.nije mi padalo na pamet ostavljati ga samog na krevetu ili kauču,iako imamo velike ograde sa obadvije strane.ako sam trebala nekaj raditi spavao bi u kinderbetu.

I mi smo nažalost u ovom klubu, prvi put pala u toku noći sa našeg kreveta pošto je sisala pa je zaspala kod nas. Imala je ispod 6mj ,pretpostavljam da se samo spuznula pošto je bila u vreći za spavanje ,nije zaplakala, ja sam samo skužila u neko doba noći da mi djete spava na podu!!! Grozan osjećaj! Dva puta je mogla polomiti vrat ako uzmem u obzir na koji je naćin pala, a jednom joj je rola folije pala na glavu sa ormara. U svakom sam se od tih slućajeva osjećala kao grozna mater
a kada se sjetim da sam se grozila kako nekom može dijete pasti sa kreveta. Kada proćitam ovaj post sama bi sebe prijavila socijalnoj službi,ha,ha

Citiraj:

---

we&baby prvotno napisa

nikad mi dijete/beba nije pala

---

xxx